Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1640/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, kao predsjednice vijeća, Brankice Malnar, kao sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Julijanu Dropuliću, odvjetniku u Pločama, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući od žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Pn-18/2023-24 od 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Pn-18/2023-24 od 9. rujna 2024. u točkama I., II. i usvajajućem dijelu točke III. izreke presude te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 16.000,00 eura, na ime naknade neimovinske štete iznos od 13.272,28 eura te parnični trošak, sve uvećano za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.125,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici naknaditi tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 16.000,00 eura sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te na ime naknade neimovinske štete iznos od 13.272,28 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke), kao i parnični trošak u iznosu 5.347,13 eura sa zateznim kamatama, dok je u ostalom dijelu u iznosu od 445,85 eura tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv točaka I., II. i usvajajućeg dijela točke III. izreke navedene presude žali se tuženica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je sud neutemeljeno zaključio kako su ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu, da tužitelj nije priložio dokaze na okolnost dokazivanja visine imovinske i neimovinske štete, kao i da je ustaljena sudska praksa da za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete - nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala te uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj je osnovanost tužbenog zahtjeva temeljio samo na činjenici da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3376/2012 od 14. studenog 2019. ukinute presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž - 712/09 od 20. svibnja 2010. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 705/10 od 3. veljače 2012., dok prvostupanjski sud uopće nije odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe članka 373. a ZPP-a utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj žalbeni sud je na okolnosti utvrđenja spornih činjenica analizirao presudu Općinskog suda u Pločama poslovni broj P-17/96 od 29. travnja 1999., ukinutu rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1253/99 od 24. srpnja 2022., presudu Općinskog suda u Pločama poslovni broj P-99/02 od 19. veljače 2003., ukinutu rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž -471/03 od 22. rujna 2005., presudu Općinskog suda u Pločama poslovni broj P-189/2005 od 16. lipnja 2006. ukinutu rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 1797/2006 od 25. listopada 2007., presudu Općinskog suda u Pločama poslovni broj P-202/07 ukinutu rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-336/08 od 2. listopada 2008. te presudu Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-137/09 od 8. siječnja 2009. preinačenu presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-712/09 od 20. svibnja 2010.

7. Iz sadržaja navedenih prvostupanjskih presuda proizlazi da je svim presudama odbijen tužbeni zahtjev. Pri tome su sve prvostupanjske presude ukidane, osim posljednje, presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-137/09 od 8. siječnja 2009. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-712/09 od 20. svibnja 2010.

8. Nadalje, nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio ustavnu tužbu ovdje tužitelja i odlukom poslovni broj U-III-3376/2012 od 14. studenog 2019. ukinuo presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-712/09 od 20. svibnja 2010. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 705/10 od 3. veljače 2012. kojim je odbačena revizija ovdje tužitelja kao nedopuštena , Županijski sud u Dubrovniku je donio presudu poslovni broi Gž-35/2020-2 19. veljače 2020. kojom je potvrdio presudu Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-137/09 od 8. siječnja 2009. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

9. Tužitelji činjenično temelji tužbeni zahtjev za naknadu štete na odredbi članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., dalje: ZS) prema kojoj Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

10. U odnosu na navedeno, prvenstveno valja istaknuti da se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.

11. Budući da tužitelj ne dokazuje nezakonit ili nepravilan rad sudaca, dok sama činjenica da se radi o dugotrajnom parničnom postupku i da je doneseno više prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka, kao i da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske usvojena ustavna tužba tužitelja i ukinute su presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-712/09 od 20. svibnja 2010. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 705/10 od 3. veljače 2012., nije dokaz nezakonitog ili nepravilnog rada u obnašanju sudačke dužnosti, to je pravilnom primjenom odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

12. Dakle, činjenica da su navedene odluke ukinute od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe tužitelja, ne upućuje sama po sebi da se radi o nezakonitom i nepravilnom sudaca u obnašanju sudačke dužnosti. To nije bila intencija zakonodavca u smislu navedene odredbe članka 105. stavak 1. ZS-a, jer bi u protivnom u svakom slučaju kada bi sud više instance ukinuo neku odluku, Republika Hrvatska odgovarala za naknadu štete. Odnosno, za istaknuti je da nije svaka pogrešna primjena prava osnova odštetne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu.

13. Valja poći od osnova odštetne odgovornosti: da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete. Slijedom iznijetog tužitelj je, da bi uspio u sporu, trebao dokazati (sukladno odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. st. 1. ZPP-a, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da je na strani tuženice postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna (nezakonita ili nepravilna) i u adekvatnoj uzročnoj vezi s utuženom štetom , obzirom da u izostanku toga propusta ili te radnje i uzročne veze ne postoji ni pretpostavka odštetne odgovornosti tuženice za tu štetu. U ovoj konkretnoj pravnoj situaciji tužitelj ni činjenično ne tvrdi u čemu bi se sastojao takav propust ili nezakonita i nepravilna radnja sudaca koji su sudjelovali u rješavanju tih predmeta.

14. Iz navedenog je razloga neodlučno utvrđenje prvostupanjskog suda o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, kao i žalbeni navodi tuženice kojima se osporava to utvrđenje.

15. Tuženica koja je u žalbenoj fazi postupka u cijelosti uspjela u sporu, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a priznati su ukupni opravdani troškovi postupka.

16. Tako je tuženici za očitovanje na zahtjev za mirno rješavanje spora priznat iznos od 500,00 eura sukladno Tbr. 7. točka 8. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), za sastavljanje odgovora na tužbu iznos od 500,00 eura sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife, te za pristup ročištima održanim 23. veljače 2022., 22. veljače 2024., 12. travnja 2024., 3. srpnja 2024. te 26. srpnja 2024. iznos od po 500,00 eura sukladno Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife. Odnosno, tuženici pripada ukupno 3.500,00 eura.

17. Tuženici su priznati i troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe u iznosu od 625,00 sukladno Tbr. 10. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife.

18. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 373. i 373. a. ZPP-a.

19. Odbijajući dio točke III. izreke presude kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić