Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-969/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, kao predsjednice vijeća, Brankice Malnar, kao sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Skutari, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući od žalbi tužen ice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj: P- 195/2019-46 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj: P-195/2019-46 od 29. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke, te točki III. izreke za iznos od 1.670,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvaženjem žalbe tuženice preinačava se točka III. izreke presude Općinskog suda Slavonskom brodu poslovni broj: P-195/2019-46 od 29. travnja 2024. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 664,24 eura s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 52,35 eura u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužen ice u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržane u glavi IV Promjenjivost kamatne stope čl. 4. stavak 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita [broj kredita] od 16. siječnja 2007., koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora; bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru." (točka I. izreke), naloženo je tuženici isplatiti tužitelju preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 1.313,14 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) kao i parnični trošak u iznosu 2.334,28 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže da tuženici naknadi parnični trošak, odnosno podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, zahtijevajući trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa i pobijane presude, u bitnome, proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i prednik tuženice, kao kreditor, 16. siječnja 2007. sklopili ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj kredita], kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 24.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 7 godina,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,

- da iz iskaza tužitelja i financijskog vještaka Andrije Ilakovca proizlazi da se kamatna stopa kroz vrijeme trajanja kredita mijenjala,

- da iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je tužitelj više platio iznos od 1.313,14 eura na ime otplate kredita u CHF u odnosu na iznos koji bi bio dužan platiti da nije bilo povećanja kamatne stope,

- da je ugovor o kreditu sklopljen između stranaka na standardnom obrascu te da se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje ništetnom odredbu predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te prihvaća zahtjev tužitelja u pogledu vraćanja onog što je tužena primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Utvrđuje osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na navedene novčane iznose tekućim od dana stjecanja temeljem odredbe članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Odluku o troškovima donosi pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP- a.

7. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Pravilno je sud prvog stupnja analizom svih provedenih dokaza u ovom predmetu te pozivom na presudu u kolektivnom sporu utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu i to utvrđenje prvostupanjskog suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

9. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

10. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev- 249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i pravni prednik ovdje tužene, povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i pravnog prednika ovdje tužene, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

11. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženica tijekom postupka, a niti sada u žalbi nije iznijela činjenice niti pružila ijedan dokaz da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

13. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora s tužiteljem, tužen ica nije u cijelosti informirala tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede zaključenja ugovora o kreditu, pa je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Također, pravilno je i utvrđenje da ugovorna odredba kojom se promjena ugovorene kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jeste jasna i uočljiva , ali nije razumljiva jer je sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke , a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Pravilno je utvrđenje da ugovor o kreditu ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope je bitna ugovorna odredba, a ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženice i sve to bez precizno određenih uvjeta, promjenjivosti referente stope za koje se veže promjena pa ista odredba na taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u ovom slučaju na štetu tužitelja.

15. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje o zastari. Naime, tražbina po osnovi restitucijskog zahtjeva, vraćanju primljenog zbog djelomično ništetne odredbe ugovora, zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina u smislu odredbe članka 225. ZOO-a. Osim toga, zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu zaštite kolektivnih prava, pokrenute podnošenjem kolektivne tužbe Udruge ''Potrošač'', pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P - 1401/12 od 4. travnja 2012., a koja je u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Treba kazati da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu bila prekinuta zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i rokovi zastare ponovno su počeli teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu. Kako je zastara počela teći 13. lipnja 2014., a tužba u predmetnom postupku je podnesena 29. travnja 2019., evidentno je kako u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope.

16. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužen ice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa) kada je odredio parnični trošak u iznosu od 2.334,28 eura. Naime, pravilnom primjenom Tarife, tužitelju za sastav tužbe, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.313,14 eura pripada iznos od 187,50 eura sukladno Tbr. 7. točka 1., u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Nadalje, tužitelju za zastupanje na ročištima održanim 13. listopada 2022., 26. travnja 2023. i 14. ožujka 2024. pripada iznos od po 187,50 eura sukladno Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Nadalje, za zastupanje na ročištima 25. svibnja 2023. te 21. studenog 2023. tužitelju pripada iznos od po 46,88 eura sukladno Tbr. 9. točka 5. u vezi s Tbr. 7. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Za sastav obrazloženih podnesaka od 3. prosinca 2019. i 7. ožujka 2023. tužitelju pripada iznos od po 187,50 eura sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Tužitelju pripada i pravo na trošak vještačenja u iznosu od 451,28 eura, ali mu ne pripada pravo na iznos od 73,00 eura na ime sudske pristojbe na tužbu, budući da spisu ne prileži dokaz da je tužitelj imao takav trošak. Dakle, pravilnom primjenom odredbi Tarife, tužitelju je valjalo priznati parnični trošak u iznosu od 1.670,04 eura.

17. U odnosu na žalbene navode tužen ice da je na radnje poduzete prije 5. studenog 2022. trebalo primijeniti odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) prema kojoj vrijednost boda iznosi 10 kuna/1,33 eura, ističe se da su isti neosnovani, budući da Tbr. 52. točka 3. Tarife propisuje kako sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava .

18. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

19. Uspjeh tuženice u žalbenom postupku iznosi 18,21 % (uspjela za iznos od 664,24 eura parničnog troška) pa joj u skladu s navedenim pripada nagrada u iznosu od 42,68 eura na ime sastava žalbe(Tbr. 10.1. u vezi s Tbr. 46 te Tbr. 54. Tarife) te iznos od 9,67 eura na ime sudske pristojbe na žalbu. Tužen ici ne pripada pravo na trošak slanja poštanske pošiljke budući da spisu ne prileži dokaz o navedenom trošku. Dakle, tuženici pripada iznos žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 52,35 eura.

U Rijeci, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić