Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-601/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja, Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB : 61817894937, protiv tuženika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-247/2024 od 02. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-247/2024 od 02. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke, naloženo je tuženiku iseliti iz stana br ... površine 27,62 m2 u ..., koji se sastoji od ulaznog hodnika, kuhinje, jedne sobe i kupaonice s WC-om, na adresi u [adresa], te predati opisanu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, u posjed tuži telju dok ej točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 42,00 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).
3. U podnesenoj žalbi tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje jer da nije primio poziv za raspravu zakazanu za dan 04. rujna 2025. i da potpis na povratnici nije njegov. Na te okolnosti da dostavlja i kopiju osobne iskaznice i vozačke dozvole. Tvrdi i da mu je ta nekretnina jedini dom i da nema gdje živjeti.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je tuženik nesporno u posjedu stana u [adresa],
-da je tužitelj predmnijevani vlasnik tog stana, u smislu odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine „ br 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta: dalje ZV) koji ima valjanu pravnu osnovu i istinit način stjecanja predmetne nekretnine kao i kontinuitet raspolaganja nekretninom,
-da tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje svoju pravnu osnovu pa da isti nije ovlašten nekretninu zadržati u posjedu, već ju je dužan predati tužitelju u smislu odrede čl. 163. st. 1. ZV-a
-da nema pravo na dom u smislu odredbe čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (NN - Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija).
-da iz činjeničnog utvrđenja, navoda tužbe proizlazi da je u stan uselio samo godinu dana prije tužbe te da u tako kratkom razdoblju bespravnog korištenja nije uspio razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom, već je morao biti svjestan da se radi o za njega privremenom rješenju,
-da je miješanje tužitelja opravdano i zakonito, u smislu odredbe čl. 34 st. 1 u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava RH te čl. 8. st. 2. Konvencije, jer je isti predmnijevani vlasnik stana, dok tuženik nije stekao niti status najmoprimca prema odredbama Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje ZN),
-da miješanje ima legitiman cilj jer da je tužitelj vlasnik stana u koji je tuženik uselio bez odluke ili dopuštenja osobe koja ima pravo raspolagati i da je od početka evidentno svjestan da je takav smještaj za njega privremen i nesiguran. Nadalje, tuženik je u trenutku useljenja bio je star 40 godina i da bi u takvom kontekstu priznati mu pravo na dom značilo poslati društvenu poruku da se samovlast isplati više nego podizanje kredita, sklapanje ugovora o najmu ili čekanje na listi za dodjelu gradskih stanova u najam, odnosno više nego postupanje po zakonu i poštivanje pravnog poretka te da je u interesu državne sigurnosti, javnog reda i mira postupanja prema zakonu iseliti tuženika iz predmetne nekretnine ,
-da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u tuženikovo pravo na dom jer da si on dom trebao osigurati na drugi, zakonom dopušteni način. Tuženik, kao i tisuće drugih u ovom gradu i državi, zdrav ih i radno sposobnih osoba, da svoje stambeno pitanje treba riješiti kreditom, najmom ili na druge dozvoljene načine.
8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik.
9. Protivno žalbenim tvrdnjama nije povrijedio ni odredbu čl. 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a u smislu da bi tuženiku propuštanjem dostave bilo onemogućeno raspravljanje.
10. Iz sadržaja povratnice u spisu proizlazi da je tuženik primio uredan poziv za ročište zakazano i održano dana 04. rujna 2025. Protivno navodima iz žalbe potpis na toj dostavnici identičan je potpisu imenovanog na kasnije primljenoj povratnici za ročište održano 02. listopada 2025. na koje je pristupio. Potpis na osobnoj iskaznici i putovnici nešto je kraći od navedenih potpisa, ali se tek uvidom u tu dokumentaciju ne bi moglo zaključiti da se ne radi o potpisu tuženika, a budući da druge dokaze na te okolnosti, vjerodostojnosti potpisa (eventualno grafološko vještačenje) tuženik nije ni predlagao, neodlučne su te žalbene tvrdnje.
11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 166. ZV-a kada je naložio tuženiku, koji bez pravne osnove posjeduje predmetni stan da ga preda ovdje tužitelju kao predmnijevanom vlasniku , u smislu odredbe čl. 166. stavak 1. ZV-a.
12. Pravilno je utvrdio i da tuženik nema pravo na dom i naveo je sve odlučne razloge za takvo utvrđenje u cijelosti prihvatljive i ovom žalbenom sudu i te činjenice žalbenim tvrdnjama nisu dovedene u pitanje. Žalbena tvrdnja o nezaposlenosti tuženika nije odlučna već zbog toga što je po prvi puta iznesena u žalbi, osim toga upravo činjenica da je tuženik radno sposobna osoba opravdava zaključak da bi mogao raditi bilo kakve poslove, ostvariti prihod i plaćati barem najamninu kao i druge radno sposobne osobe. Iako grad Zagreb ima u vlasništvu brojne stanove ima i veliki broj socijalno ugroženih, bolesnih osoba koje strpljivo čekaju na listi prioriteta za svoje useljenje u gradski stan.
13. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani.
14. Pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, dosudio tužitelju troškove postupka i pravilno je pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a utvrdio koji su opravdani troškovi i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbeni tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
15.Sukladno predmetnom utvrđenju, valjalo je potvrditi pobijanu presudu i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Rijeci 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
