Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1135/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Željko Mendeš, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., OIB 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5 kojega zastupa Odvjetničko društvo Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn- 53/2024-19 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-53/2024-19 od 27. veljače 2025. u točki I i III izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.573,26 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je zahtjeva radi isplate na ime neimovinske i imovinske štete iznosa od 90,17 eur te zatezne kamate iznad dosuđenog iznosa. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.067,91 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv točke I i III izreke presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3.Tuženik u žalbi tvrdi da je previsoko utvrđen iznos naknade štete jer da je tužiteljica zadobila lake tjelesne povrede bez trajnih posljedica. Punomoćnik tuženika da je stava kako laka tjelesna ozljeda ne opravdava dosudu novčane naknade u iznosu od 4. 073,26 eur.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbe nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:

-da je 20. kolovoza 2021. došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao vozač automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] i osiguranica tuženika TČ koja je upravljala vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] vlasništvo trgovačkog društva Color emajl d.o.o. i da je za prometnu nesreću isključivo dogovorna osiguranici tuženika,

-da je tužiteljica lako tjelesno ozlijeđena i da je zadobila trzajnu ozljedu vrata, natučenije lijevog ramena i natučenije lijevog ručnog zgloba i da joj je tuženik dobrovoljno isplatio iznos od 2.500,00 eura.

8. Nastavno je utvrdio :

-da su sve povrede uzročno-posljedično povezane s predmetnom prometnom nesrećom i da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta tri dana nakon nesreće, bolove srednjem intenziteta do 15 dana i bolove slabog intenziteta oko 60 dana te povremene bolove još oko 3 mjeseca. Tužiteljica da je pretrpjela p rimarni strah za kratko prije sudara, sekundarni strah jakog intenziteta kroz dva dana nakon nesreće, srednjeg kroz 7 dana te slabog intenziteta do 45 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i eventualne komplikacije na koje je upozorena. Tuđa pomoć da joj je bila potrebna po dva sata dnevno kroz 60 dana, a odnosi se na pomoć pri održavanju higijene, odijevanja i obuvanja te uobičajene obveze u kući kao i pri odlascima na kontrole,

-da joj po osnovi kvalifikatornih okolnosti jačine bolova pripada pravična novčana naknadu u zatraženom iznosu od 1.825,90 eura te za pretrpljeni strah kako je to i zatražila u iznosu od 1.154,88 eura obzirom da je po ocjeni ovoga suda postojao kod tužiteljice opravdani strah za njeno zdravlje, a kasnije nakon ozljeđivanja i zabrinutost za ishod liječenja, odnosno zbog povrede prava osobnosti prava na tjelesno i duševno zdravlje da joj pripada iznos od 2.980,78 eura,

-na ime imovinske štete koja je tužiteljici bila potrebna 60 dana po dva sata dnevno uz cijenu sata nemedicinske pomoći koja najmanje iznosi 3,31 eur da joj pripada iznos od 397,20 eura,

-prihvaćanjem iskaza tužiteljice te uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio je da je tužiteljica radi liječenja zadobivene ozljede u štetnom događaju više puta bila na kontrolnim pregledima, odnosno na pregledima kod specijalista u bolnici u Požegi da je u tri navrata provodila fizikalne terapije u trajanju od po 10 dana, što sveukupno iznosi 53 odlaska na terapije i pregleda te da je za odlaske na terapije i preglede koristila autobusni prijevoz i da ukupni troškovi tog prijevoza za relaciji [adresa] i nazad iznose 455,80 eur dok troškovi odlaska na pregled u [adresa] i [adresa] iznose 110.00 eur da je imala troškove kupnje ortoze za vrat i kreme protiv bolova i oteklina u potraživanom iznosu od 79,48 eur te trošak majice koja je oštećena u iznosu od 50,00 eur i da joj na ime imovinske štete pripada iznos od 1.092,48 eura odnosno ukupno na ime imovinske i neimovinske štete iznos od 4.073,26 eura,

-da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 2.500,00 eura te joj je dosudio razliku u iznosu od 1.573,26 eura sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijanog dijela presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinio ni bitnu povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju s poziva tuženik jer je presuda razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Sud prvog stupnja naveo je odlučne razloge o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio navedeni iznos i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

11. Pravilno je sud prvog stupnja osnovanost visine tužbenog zahtjeva temeljio na nalazu medicinskog vještaka koji je u pismenom nalaz i kroz usmeno očitovanje odgovorio na sva sporna pitanje. Iz sadržaja iskaza vještaka proizlazi da je kod tužiteljice poduzeta odlučna dijagnostika u vidu CT -a, MR, ultrazvuka i EMNG i da je tom dijagnostikom nisu utvrđene nikakve degenerativne promjene iz ranijeg razdoblja već se povrede koje je utvrdio u bitnome temelje na sadržaju priložene dokumentacije i posljedice tih povreda odnose na konkretan štetni događaj.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama, iako je tužiteljica zadobila laku tjelesnu povredu jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha i cilj kojemu služi ta naknada opravdavaju dosudu na ime neimovinske štete utvrđenog iznosa od 2.980,78 eura, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje ZOO).

13. Nastavno treba kazati da je sud prvog stupnja pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrdio i iznos imovinske štete.

14. Prije svega naknada za tuđu pomoć i njegu utvrđena je slobodnom ocjenom po cijeni sata nestručne pomoći od 3,31 eur koja je čak i niža od prosječne cijene sate koja se obračunava po važećoj sudskoj praksi. Nastavno, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i iznos ostalih materijalnih troškova tužiteljice na sadržaju priložene dokumentacije kojom se potvrđuje broj potrebnih pregleda izvan mjesta prebivališta i fizikalna terapija, cjeniku autobusne karte te iskazu tužiteljice koji je uvjerljiv i logičan i u bitnome potvrđen tom materijalnom dokumentacijom. Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi da bi za svaki od priznatih troškova tužiteljica trebala priložiti račun jer se dopušta dokazivanje činjeničnih tvrdnji i drugim dokazima.

15. Iz navedenih razloga neosnovani su svi žalbeni navodi te je valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu glavne tražbine .

16. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelj ici koja je uspjela u sporu opravdane troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP -a i opravdanost tih troškova određenim žalbenim tvrdnjama nije ni odvedena u pitanje.

17. Sukladno tome, primjenom odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke.

18. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki II izreke.

19. Nepobijani dio točke II izreke presude, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić