Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-51/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RI, OIB [osobni identifikacijski broj], [obrt] 4, [adresa] zastupane po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PLODINE dioničko društvo za trgovinu i usluge, OIB 92510683607, Ružićeva 29, 51000 Rijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pr-845/2023-3 od 11. ožujka 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pr-845/2023-3 od 11. ožujka 2024.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka 1.325,00 EUR (tisuću tristo dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu zbog ogluhe čija izreka glasi:

«I Utvrđuje se da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika i to na neodređeno vrijeme na radnom mjestu punjač polica od 15.10.2022.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu vrati na isto radno mjesto na kojemu je do tada radila ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 EUR-sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.ožujka 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude zbog ogluhe žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda zbog ogluhe ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da sa tuženikom sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme koji je nezakonit te je tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi da je u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu punjač polica od 15. listopada 2022. te da se tuženiku naloži da ju vrati na to ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

5.1. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju nekoliko ugovora o radu na određeno vrijeme i to:

- Ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2022. u razdoblju od 15. ožujka 2022. do 14. travnja 2022.

- Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. travnja 2022. u razdoblju od 15. travnja 2022. do 14. srpnja 2022.

- Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. srpnja 2022. u razdoblju od 15. srpnja 2022. do 14. listopada 2022.

- Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. listopada 2022. u razdoblju od 15. listopada 2022. do 14. travnja 2023.

5.2. U prva tri ugovora o radu je navedeno da se sklapaju na određeno vrijeme zbog povećanja obima posla za vrijeme trajanja sezone za radno mjesto punjač polica - sezonski radnik, dok je u zadnjem Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 15. listopada 2022. navedeno da se sklapa zbog povećanja obima posla i to za radno mjesto punjač polica.

5.3. Tužiteljica je u tužbi navela da kod tuženika nije postojao nikakav povećani obim poslova te stoga taj razlog ne može predstavljati opravdani razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

5.4. Člankom 331.b stavak 1. ZPP-a je propisano da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5.5. Člankom 12. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužiteljica sklopila zadnji ugovor o radu od 15. listopada 2022. je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja , a stavkom 2. istog članka je propisano da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. toga Zakona mora navesti, dok je stavkom 7. istog članka propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

5.6. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu, prvostupanjski sud je donio presudu zbog ogluhe kojom je tužiteljičin tužbeni zahtjev usvojen našavši da su se ispunili svi uvjeti iz članka 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

5.7. Tuženik je najprije podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći da je iz opravdanih razloga propustio podnijeti odgovor na tužbu. Međutim, taj prijedlog za povrat u prijašnje stanje je odbijen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 845/2023-14 od 18. srpnja 2025. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-103/2025-3 od 26. siječnja 2026.

5.8. Tuženik u žalbi navodi da nije bio ispunjen prvi uvjet iz članka 331.b stavak 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe jer mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni te ujedno navodi da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP -a. Međutim, nije počinjena navedena bitna povreda propuštanjem dostave tužbe na odgovor i prvostupanjski sud nije onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom budući da iz stanja spisa proizlazi da je tuženiku u njegov siguran elektronički poštanski pretinac 31. svibnja 2023. dostavljena tužba na odgovor s prilozima, ali tuženik nije u roku od 15 dana od dana dostave pismena preuzeo poziv za davanje odgovora na tužbu pa se na temelju članka 143.c stavka 5. ZPP-a smatra da je ta dostava tuženiku izvršena 16. lipnja 2023.

5.9. Tuženik se nadalje žali da nije ispunjen niti drugi uvjet iz članka 331.b stavak 1. ZPP-a za donošenje presude zbog izostanka jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Navodi da je tužiteljica u razdoblju od 15. ožujka 2022. do 14. listopada 2022. bila zaposlena kao sezonski radnik, a potom zbog povećanja opsega poslova kao punjač polica u razdoblju od 15. listopada 2022. do 14. travnja 2023. kada je tužiteljici radni odnos prestao istekom Ugovora o radu na određeno vrijeme zbog prestanka potreba posla.

6. Što se tiče tuženikovih tvrdnji da je tužiteljica bila zaposlena kao sezonski radnik, člankom 16. stavak 1. ZR-a je propisano da ako poslodavac pretežno posluje sezonski, za obavljanje stalnih sezonskih poslova može se sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, a stavkom 3. istog članka je propisano da osim podataka iz članka 15. ovoga Zakona, ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove mora sadržavati i dodatne podatke, između ostalog, o roku u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni. Dakle, ugovor o radu za stalne sezonske poslove mogu sklopiti samo poslodavci koji pretežno posluju sezonski. Iz predmetnih ugovora o radu proizlazi da je radni odnos tužiteljice kod tuženika trajao od 15. ožujka 2022. do 14. travnja 2023. iz čega proizlazi da trgovina tuženika Supermarket u Malinskoj, gdje je tužiteljica prema ugovorima o radu radila, ne posluje sezonski već cijele godine. Nadalje, predmetni ugovori o radu ne sadrže rok u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni pa je očigledno da se ne radi o ugovorima o radu za stalne sezonske poslove iz članka 16. ZR-a. Nadalje, opće je poznato da se trgovina tuženika u Malinskoj na otoku Krku nalazi u izrazito turističkom području na kojem zbog boravka većeg broja turista u turističkoj sezoni, koja traje od kasnog proljeća do rane jeseni, boravi znatno povećan broj ljudi zbog čega u turističkoj sezoni dolazi do povećanja opsega poslova u toj trgovini. No, kako je rečeno, radni odnos tužiteljice kod tuženika je prema predmetnim ugovorima o radu trajao od 15. ožujka 2022. do 14. travnja 2023., dakle i izvan turističke sezone pa je očigledno da je za radom tužiteljice postojala potreba cijele godine neovisno o turističkoj sezoni. Zbog tog razloga se ne može smatrati da je u smislu članka 12. stavak 2. ZR -a postojao objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Također, taj razlog je prema istoj zakonskoj odredbi morao biti naveden u predmetnim ugovorima o radu. Razlog je i naveden na način da je u prva tri ugovora navedeno da se radi o povećanju obima posla za vrijeme trajanja sezone, a u zadnjem ugovoru je samo navedeno da se radi o povećanju obima posla. Međutim, nije konkretnije navedeno o kakvom se povećanju obima posla radi, a kako je ugovor sklopljen za razdoblje izvan turističke sezone, treba očekivati da je u tom razdoblju obim posla u trgovini u kojoj je tužiteljica radila smanjen, a ne povećan. Zbog toga se razlozi koji su u ugovorima navedeni za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme ne mogu smatrati objektivnim razlozima koji bi opravdavali sklapanje takvih ugovora o radu budući da je očigledno da kod tuženika kontinuirano postoji potreba obavljanja poslova radnog mjesta punjač polica . Stoga valja zaključiti da je Ugovor o radu od 15. listopada 2022. sklopljen protivno odredbama članka 12. ZR-a zbog čega se na temelju članka 12. stavak 7. ZR-a smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

6.1. Tuženik se također žali navodeći da prvostupanjski sud nije mogao usvojiti dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva radi vraćanja na radno mjesto na kojem je radila ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu jer se radi o neodređenom i nezakonitom zahtjevu obzirom da je tuženikovo autonomno pravo odlučiti kojeg radnika će zaposliti na određeno radno mjesto i za koji vremenski period, sve sukladno potrebama posla. Također, nalaganje da se tužiteljica vrati na radno mjesto na kojemu je do tada radila bi do 15. listopada 2022. podrazumijevalo radno mjesto sezonskog radnika - punjača polica, a sezona je završila i ti sezonski ugovori imaju drugačiji pravni režim i svrhu i nisu podložni zakonskim ograničenjima.

6.2. Budući da se samo za Ugovor o radu od 15. listopada 2022. smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme, jasno je da je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prema tom ugovoru, dakle na radno mjesto punjač polica, a ne na radno mjesto sezonskog radnika, pa je taj dio presude jasan i određen. Isti takav je i dio presude kojim je tuženiku naloženo da tužiteljicu, u nemogućnosti vraćanja na radno mjesto sezonskog radnika, zaposli na drugom odgovarajućem radnom mjestu i tužiteljica je ovlaštena postaviti takav tužbeni zahtjev.

6.3. Zbog tih razloga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi i nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a koja se odnosi na nepravilnu primjenu članka 331.b ZPP- a. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka . Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

6.4. Tuženik također osporava da bi tužiteljičina tužba bila pravodobno podnesena u rokovima iz članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a te stoga smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP -a. Člankom 133. stavak 1. ZR-a je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a stavkom 2. je propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Revr 536/14-3 od 24. travnja 2018. naveo slijedeće: „Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u ovom postupku u kojem je podnesena tužba na utvrđenje, kod podnošenja takve tužbe vezana prekluzivnim rokom iz čl. 129. ZR, budući da pravo na podnošenje tužbe na utvrđenje, kao što je konkretna tužba, nije vezana uz rok propisan navedenom zakonskom odredbom, pa ni u situaciji kad se pored tužbe na utvrđenje traži i vraćanje na rad (u tom smislu je ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje npr. Revr- 211/13 od 12. studenoga 2014.).“. Ovaj sud prihvaća takvo pravno shvaćanje iz kojeg proizlazi da tužiteljičina tužba nije vezana uz rok propisan člankom 133. stavak 2. ZR-a zbog čega taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.5. Zbog navedenih razloga je tuženikova žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP- a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda zbog ogluhe. Zbog istog razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP -a odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 1.325,00 eura.

Koprivnica, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić