Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-133/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-484/2024-19 od 13. kolovoza 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Tužiteljeva žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-484/2024-19 od 13. kolovoza 2025.:
- potvrđuje u točki I. izreke
- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR
- preinačuje u točki II. izreke u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR na način da se taj dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (tristo dvanaest eura i pedeset centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, broj G000004/2164/24MSM od 06.03.2024. godine, o otkazu ugovora o radu br. PU-16-9796/01062023 od 16.06.2023. godine.
II. Raskida se Ugovor o radu br. PU-16-9796/01062023 sklopljen dana 16.06.2023. godine između tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, te se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika određuje dan 19.02.2025. godine.
III. Nalaže se tuženiku HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, isplatiti tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu štete u visini od šest ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, što ukupno iznosi bruto 8.988,30 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, naknaditi tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 2.375,00 eura u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2023. godine na osnovu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. lipnja 2023. na radnom mjestu elektromehaničar
- da se je tužitelj 13. veljače 2024. u uredu direktora VT neprimjereno ponašao i uvrijedio nadređenog radnika RT prilikom uručivanja upozorenja zbog povreda obveza iz radnog odnosa na način da je povišenim glasom uperio prst u istoga i obratio se riječima "Neće mi naređivati ova stara pijandura"
- da je tužitelj nastavio sa neprimjerenim ponašanjem već idući dan 14. veljače 2024. na gradilištu u Zaprešiću kada se kod obilaska nadređenih ponašao bahato i drsko pri čemu je stajao u rovu i nije htio raditi, te je ruke držao u džepovima pa kada mu se direktor VT obratio i pitao ga zašto ne radi, tužitelj je na to odgovorio riječima u stilu "neće biti mira dok se ne desi sranje". Direktor VT ga je pitao: " jel ti to meni prijetiš?", a tužitelj je na to direktoru drsko odgovorio "ajde paljada", to je dva puta ponovio i mahnuo mu rukom na način da ga tjera
- da je tuženik zbog takvog tužiteljevog ponašanja otkazao ugovor o radu sa tužiteljem Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 6. ožujka 2024.
- da je Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa od 12. veljače 2024., koje je tužitelju uručeno 13. veljače 2024., utvrđeno da je tužitelj 8. veljače 2024. počinio povredu obveze iz radnog odnosa te je tužitelju izrečeno upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa. Povreda se odnosi na nenošenje kompletne zaštitne radne odjeće i neizvršavanje radnih zadataka.
6.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze, nego da se u okviru radnopravnog odnosa u odnosu na poslodavca i djelatnike poslodavca ponaša primjereno, kulturno, sa poštovanjem prema svim zaposlenicima, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju. Tužitelj se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja. Njegovo gore opisano postupanje nije bilo takvo kakvo se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem. Takav način ponašanja ne samo da nije profesionalan, već odstupa od normalne ljudske komunikacije uopće. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da opisana neprimjerena komunikacija tužitelja prema djelatnicima tuženika u vidu vrijeđanja nadređenog radnika te drsko i ružno ophođenje sa djelatnicima poslodavca 13. veljače 2024. i 14. veljače 2024. u smislu članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje: ZR) predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i opravdan razlog za izricanje otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika zbog čega je pobijanom presudom odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev kojim je on tražio da se utvrdi da nije dopuštena gore navedena tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu sa tužiteljem te je tražio sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete .
6.2. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude uopće nije uzeo u obzir okolnosti u okviru kojih je do spornih događaja došlo . Tužitelj navodi da je tuženik od njega tražio da radi na gradilištima u uvjetima koji su životno ugrožavajući i iako je tužitelj tuženika na to upozoravao, tuženik nije poduzeo ništa kako bi osigurao sigurne uvjete rada i otklonio opasnost za tužiteljev život. Nadalje tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio izvesti dokaz pribavom spisa od Državnog inspektorata na temelju kojeg se je moglo utvrditi da je tuženik tjerao tužitelja da radi u rovovima koji nisu bili adekvatno zaštićeni od mogućeg odrona zemlje, a što je utvrđeno u navedenom spisu Državnog inspektorata kao što je utvrđeno da su pritužbe tužitelja bile osnovane i da su postojali nedostaci vezani upravo za provedbu propisa iz područja zaštite na radu koji su se odnosili na gradilište u Zaprešiću.
6.3. Člankom 69. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) propisano je da radnik mora odmah izvijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu, a stavkom 4. je propisano da radnik ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere te zbog takvog postupanja ne smije trpjeti štetne posljedice.
6.4. Dakle, ukoliko prilikom izvođenja radova na gradilištu u Zaprešiću tuženik nije na propisani način poštovao mjere zaštite na radu zbog čega je izravno prijetio rizik za tužiteljev život i zdravlje, tužitelj je imao pravo odbiti raditi i napustiti mjesto rada te se na taj način zaštititi od tuženikovih propusta da poduzme odgovarajuće mjere zaštite na radu. Ukoliko su takvi propusti doista postojali, oni, prema stavu ovog suda, na nikakav način ne opravdavaju niti ispričavaju tužiteljevo nekulturno ponašanje i vrijeđanje nadređenih radnika pa stoga ti žalbeni razlozi nisu osnovani.
6.5. Tužitelj se nadalje žali da mu je otkazan Ugovor o radu bez prethodnog pisanog upozorenja kojim mu se ukazuje na njegovo skrivljeno ponašanje i mogućnost otkaza. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelju 13. veljače 2024. uručeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 12. veljače 2024. kojim je tužitelj upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog nenošenja kompletne zaštitne radne odjeće i neizvršavanja radnih zadataka te je upozoren na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa. Što se tiče žalbenih navoda da je tuženik bio dužan upozoriti tužitelja na povrede istih obveza koje su bile razlog otkaza treba reći da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1034/2025-2 od 10. prosinca 2025. zauzeto pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, prema kojem se prethodna upozorenja iz članka 119. stavak 1. ZR-a ne moraju odnositi na istovjetnu povredu obveze iz radnog odnosa radi koje se otkazuje ugovor o radu tako da nije od značaja što tužitelj ranije nije upozoravan na povredu obveza radi kojih mu je otkazan ugovor o radu. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.
6.6. Kako je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj gore opisanim ponašanjem prekršio obveze iz radnog odnosa, a što je u smislu članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a opravdani razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijane presude pravilno primijenio materijalno pravo te je zbog tih razloga tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke.
6.7. Tužitelj se nadalje žali protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim mu je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 2.375,00 eura. Tužitelj u žalbi navodi da je takva odluka pogrešna jer je prvostupanjski sud tuženiku priznao trošak jednokratne nagrade i još pored toga trošak svih pojedinih radnji tuženika poduzetih po njegovom odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora iako je tužitelj tek podneskom od 22. svibnja 2025. pored zahtjeva za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu postavio i zahtjev za sudskim raskidom Ugovora o radu te za naknadom štete. Stoga tužitelj smatra da je prvostupanjski sud, u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva, trebao za sve radnje poduzete do 22. svibnja 2025. tuženiku dosuditi trošak jednokratne nagrade, a tek za radnje tuženika poduzete nakon 22. svibnja 2025. dosuditi naknadu prema vrijednosti predmeta spora.
6.8. Prvostupanjski sud je tuženiku dosudio trošak jednokratne nagrade od 500,00 eura prema Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa), a također mu je dosudio i trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 29. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife i trošak zastupanja na četiri ročišta, svako po 200,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, uvećano za PDV od 25 % što ukupno iznosi 2.375,00 eura.
6.9. Tbr. 7.2. Tarife propisuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.) osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7.1. Tarife.
7. Ovaj predmet je postao procjenjivi predmet 22. svibnja 2025. kada je tužitelj podneskom izmijenio tužbeni zahtjev na način da je zatražio sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete u iznosu od 8.988,30 eura pa stoga tuženiku tek od 22. svibnja 2025. pripada parnični trošak primjenom Tbr. 7.1. Tarife, a za sve radnje koje su poduzete do toga datuma pripada mu jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, odnosno 500,00 eura. Radnje koje je tuženik poduzeo nakon 22. svibnja 2025. su sastav podneska od 29. svibnja 2025. i zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2025. Tužitelj u žalbi neosnovano navodi da tuženiku primjenom članka 155. stavak 1. ZPP- a ne pripada trošak sastava podneska od 29. svibnja 2025. jer se je tuženik tim podneskom očitovao na tužiteljevu izmjenu tužbenog zahtjeva pa se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice. Slijedom navedenog, tuženikov parnični trošak se sastoji od jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura, troška sastava podneska od 29. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura i troška zastupanja na ročištu od 17. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 900,00 eura odnosno 1.125,00 eura s PDV-om. Zbog toga je točka II. izreke pobijane presude potvrđena u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura, a preinačena je u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura na način da je taj dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.
7.1. Tužitelj je zatražio naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura. Žalbom je uspio samo u odnosu na dio parničnog troška te stoga ovaj sud odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a ocjenjuje da je tuženik sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog čega mu ne pripada trošak sastava žalbe pa je stoga njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe odbijen.
Koprivnica, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić