Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-96/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženice OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-251/2022-10 od 20. prosinca 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se tuženičina žalba odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-251/2022-10 od 20. prosinca 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnoj bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka, broj Ovrv-4569/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 11.311,44 kuna sa zateznim kamatama

- preinačuje u točki II. izreke u kojem je isti platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 13.471,53 kuna i sudi se:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnoj bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka, broj Ovrv-4569/20 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženici da tužitelju plati iznos od 13.471,53 kune sa zateznim kamatama - na iznos od 4.919,94 kuna od 27. lipnja 2020.

- na iznos od 2.240,00 kuna od 27. lipnja 2020.

- na iznos od 715,00 kuna od 27. lipnja 2020.

- na iznos od 5.596,59 kuna od 27. lipnja 2020. po stopi koja se u razdoblju od do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim koja se u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i koja se u razdoblju od 30. prosinca 2023. nadalje određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

- preinačuje u točki III. izreke na način da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 394,10 EUR (tristo devedeset četiri eura i deset centi).

III. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (tristo dvanaest eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, broj Ovrv - 4569/20 od 19. listopada 2020. kojim je nalaženo tuženici platiti tužitelju iznos od 225,12 EUR-a1/1.696,19 kn (dvjesto- dvadesetpet-eura-dvanaest-centi/tisuću-šestodevedesetšest-kuna-devetanest-lipa) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- od 89,83 EUR-a/676,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2019. pa do isplate,

- od 78,44 kn/ 591,03 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2020. pa do isplate,

- od 56,85 EUR-a/ 428,36 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2020. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, broj Ovrv- 4569/20 od 19. listopada 2020. kojim je nalaženo tuženici platiti tužitelju iznos od 3.288,86 EUR-a/ 24.779,97 kn sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka, i tuženi zahtjev odbija kao neosnovan u navedenom dijelu.

III. Nalaže se tužitelju platiti tuženici trošak postupka u iznosu od 650,58 EUR - a/4.901,79kn (šestopedeset-eura-pedesetosam-centi/četiritisuće-devestojednu-kunu- sedamdesetdevet-lipa), u roku 15 dana.»

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv točaka II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženica se žali protiv točke I. izreke, također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio presude preinači.

3. Tuženica je podnijela odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložila da se ta žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima obiju žalbi, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Ovaj postupak je započeo na način da je tužitelj kao ovrhovoditelj javnoj bilježnici Mirjani Borić iz Osijeka podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javna bilježnica donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4569/2020 od 19. listopada 2020. kojim je ovdje tuženici kao ovršenici naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju namiri njegovu tražbinu u ukupnom iznosu od 26.479,16 kuna sa zateznim kamatama. Tuženica je protiv tog rješenja o ovrsi podnijela prigovor te je postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da su Hrvatski telekom d.d. kao operator javnih komunikacijskih usluga i tuženica kao pretplatnik tih usluga sklopili četiri pretplatnička ugovora i to:

- pretplatnički ugovor od 20. rujna 2018. iz kojeg proizlazi da je produljen pretplatnički odnos, da se odnosi na broj [broj telefona], da je ugovorena mjesečna pretplata u iznosu od 159,00 kn, kao i da je kupljen uređaj Samsung Galaxy A8 black, na 24 rate, da mjesečna rata uređaja iznosi 65,00 kn, a da je cijena uređaja 1.560,00 kn

- pretplatnički ugovor od 14. prosinca 2018. iz kojeg proizlazi da je zasnovan pretplatnički odnos za brojeve [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona] te da je za pretplatnički br. [broj telefona] kupljen mobilni uređaj SAMSUNG Galaxy S9 Purple + Tab E9.6 "Wifi na 24 rate, mjesečna rata uređaja iznosi 160,00 kn, a cijena uređaja je 3.840,00 kn

- pretplatnički ugovor od 1. travnja 2019. iz kojeg proizlazi da je produljeno obvezno trajanje pretplatničkog odnosa za broj [broj telefona], da je ugovorena mjesečna pretplata u iznosu od 159,00 kn te da je kupljen uređaj SAMSUNG Galaxy S10+ Black na 24 rate, mjesečni iznos rata je 273,33 kn, a cijena uređaja je 6.560,00 kn

- pretplatnički ugovor od 30. rujna 2019. iz kojeg proizlazi da je zasnovan pretplatnički odnos za broj [broj telefona] i [broj telefona], da je mjesečni iznos pretplate 199,00 kn kao i da je kupljen mobilni uređaj Samsung Galaxy S10+black, na 24 rate, mjesečna rata uređaja iznosi 243,33 kn, a cijena uređaja je 5.840,00 kn.

6.2. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je Hrvatski telekom d.d. tuženici za pružene usluge ispostavio tri računa i to:

- račun za mjesec studeni 2019. na iznos od 5.097,88 kn s datumom dospijeća 17. prosinca 2019. iz kojeg proizlazi da se odnosi na iznos naknade tarife u iznosu 540,80 kn te dodatne usluge/naknade u iznosu od 2.931,15 kn uvećano za PDV te ratu za uređaj od 741,66 kn. U specifikaciji računa je navedeno da se iznos od 2.926,40 kn odnosi za naknadu za prijevremeni raskid ugovora za broj [broj telefona], te mjesečne tarife za brojeve [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona]

- račun za mjesec prosinac 2019. na iznos od 1.089,36 kn s datumom dospijeća 17. siječnja 2020. iz kojeg proizlazi da se iznos od 591,03 kn odnosi na naknadu tarife u iznosu od 381,60 kn za brojeve [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], potrošnju od 8,42 kn i dodatne usluge od 88,50 kn

- račun za mjesec siječanj 2020. na iznos od 8.558,96 kn s datumom dospijeća 17. veljače 2020. iz kojeg proizlazi da se odnosi na naknadu za tarifu u iznosu od 381,60 kn, na potrošnju 46,76 kn i na dodatne usluge/naknade 6.015,75 kn, što ukupno iznosi 8.060,63 kn, te iznos 498,33 kn za mjesečnu ratu za uređaj. Iz specifikacije računa proizlazi da se iznos od 6.015,75 kn odnosi na tri naknade za prijevremeni raskid ugovora i to naknadu za prijevremeni raskid ugovora za br. [broj telefona] u iznosu od 1.595,75 kn, naknadu za prijevremeni raskid ugovora za br. [broj telefona] u iznosu od 2.069,60 kn i naknadu za prijevremeni raskid ugovora za br. [broj telefona] u iznosu od 2.350,40 kn.

6.3. Obzirom na ta utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je postojala tražbina Hrvatskog telekoma d.d. prema tuženici po tri osnove i to po osnovi neplaćenih pretplata i drugih troškova po navedenim računima, zatim po osnovi naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora i po osnovi neplaćenih rata za kupljene mobilne uređaje.

6.4. Nije sporno da je Hrvatski telekom d.d. Okvirnim ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja sve gore navedene tražbine ustupio, odnosno prodao tužitelju.

6.5. Što se tiče tražbina po osnovi neplaćenih pretplata i drugih troškova po predmetnim računima, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženica, koja u tijeku postupka niti nije tvrdila da bi izvršila kakva plaćanja po predmetnim računima, ničim nije dokazala da su te tražbine plaćene. Utvrđeno je da te tražbine ukupno iznose 1.696,19 kuna odnosno 225,12 eura pa je pobijanom presudom prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi javne bilježnice Mirjane Borić u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati navedeni iznos.

6.6. Što se tiče tražbina po osnovi naknade zbog prijevremenog raskida gore navedenih pretplatničkih ugovora, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao kada su ti ugovori raskinuti.

6.7. Člankom 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14., 72/17.; dalje: ZEK) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju propisano je da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. toga Zakona.

6.8. Tužitelj je u spis dostavio Opće uvjete poslovanja Hrvatskog telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge Hrvatskog telekoma) od kojih su jedni Opći uvjeti u primjeni od 23. svibnja 2018. (dalje: Opći uvjeti /18) i primjenjuju se na gore navedene pretplatničke ugovore koji su sklopljeni 20. rujna 2018., 14. prosinca 2018. i 1. travnja 2019., a drugi Opći uvjeti su u primjeni od 1. kolovoza 2019. (dalje: Opći uvjeti/19) i primjenjuju se na gore navedeni pretplatnički ugovor od 30. rujna 2019.

6.9. Primjenom članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da je člankom 18. Općih uvjeta/18 i Općih uvjeta/19 propisano da u slučaju kada je pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju sukladno točki 18. tih Općih uvjeta, a krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima pojedinog tarifnog modela i/ili paketa ili u cjeniku usluga.

7. Dakle, obzirom da su navedeni Opći uvjeti dio pretplatničkog ugovora te da je njima ugovoren način plaćanja u slučaju raskida ugovora na način da je pretplatnik dužan platiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije , tužiteljevo pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovora treba procijeniti prema tim pravilima. Tužiteljevo pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovora nastaje onda ukoliko je do prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora došlo krivnjom tuženice pa je tužitelj prvenstveno trebao dokazati da su predmetni pretplatnički ugovori, za koje traži naknadu za prijevremeni raskid, valjano otkazani.

7.1. Člankom 36. i Općih uvjeta/18, a i Općih uvjeta/19 propisano je da ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje za obavljene elektroničke komunikacijske usluge niti nakon prethodno dostavljene pisane opomene s naznakom privremenog isključenja u slučaju nepodmirivanja dugovanja po isteku 30 dana od dostavljanja pismene opomene, Hrvatski telekom d.d. ima pravo privremeno isključiti SIM karticu pretplatnika.

7.2. Člankom 37. i Općih uvjeta/18, a i Općih uvjeta/19, stranke su ugovorile da ako pretplatnik ne podmiri ukupno dugovanje u daljnjem roku od 30 dana privremenog isključenja SIM kartice, Hrvatski telekom d.d. ima pravo raskinuti pretplatnički ugovor.

7.3. Kako su Opći uvjeti/18 i Opći uvjeti/19 sastavni dio predmetnih pretplatničkih ugovora, proizlazi da je Hrvatski telekom d.d., nakon što tuženica nije platila račune, prvo trebao tuženici dostaviti pisanu opomenu s naznakom mogućnosti privremenog isključenja ukoliko tuženica ne bi podmirila dugovanje po isteku 30 dana od dostavljanja opomene. Ukoliko tuženica po dostavi opomene ne bi u roku od 30 dana podmirila dugovanje, Hrvatski telekom d.d. je trebao tuženicu privremeno isključiti iz mreže pa ukoliko tuženica niti u daljnjem roku od 30 dana nakon privremenog isključenja ne bi podmirila dugovanje, tada je Hrvatski telekom d.d. imao pravo raskinuti predmetne pretplatničke ugovore.

7.4. Tužitelj je svoju tvrdnju da je Hrvatski telekom d.d. raskinuo predmetne pretplatničke ugovore temeljio isključivo na činjenici da je Hrvatski telekom d.d. od tuženice spornim računima zatražio plaćanje naknade za prijevremeni raskid. Pritom nije iznio nikakve činjenice niti je pružio kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je Hrvatski telekom d.d. prije raskida tuženici dostavio opomenu radi plaćanja dugovanja i da je nakon toga tuženicu privremeno isključio iz mreže. Stoga valja zaključiti da tužitelj nije dokazao da je Hrvatski telekom d.d. poštovao ugovorenu proceduru otkaza predmetnih pretplatničkih ugovora i da su ti ugovori valjano otkazani pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pobijanom presudom ukinuo dio platnog naloga sadržanog u gore navedenom rješenju o ovrsi javne bilježnice kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

7.5. Što se tiče tužiteljeve tražbine koja se odnosi na plaćanje neplaćenih rata otplate kupoprodajne cijene za mobilne uređaje koje je tuženica kupila od Hrvatskog telekoma d.d. prvostupanjski sud je zaključio da ta tužiteljeva tražbina nije osnovana. Prvostupanjski sud takav svoj stav obrazlaže time da tužitelj tijekom postupka nije naveo kada je, za svaki kupljeni uređaj, zadnji put plaćena rata uređaja, a kako bi se mogla utvrditi visina tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neplaćene rate. Prvostupanjski sud navodi da je tužitelj za svaki pojedini kupljeni uređaj naveo broj preostalih rata koje bi tuženica trebala platiti, ali nije naveo, niti je dostavio dokaz kada su točno bile zadnje uplate rata za uređaje. Međutim, takav stav prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti. Tužitelj je za svaki mobilni uređaj kojeg je tuženica kupila naveo broj ugovorenih rata koje tuženica nije platila i zatražio je plaćanje tih neplaćenih rata, a teret dokaza da su te rate plaćene je bio na tuženici. Tuženica tijekom postupka na nikakav način nije dokazivala da je platila bilo što od utuženih tražbina pa treba smatrati da tuženica nije dokazala da je platila rate za kupljene mobilne uređaje čije plaćanje tužitelj traži tužbenim zahtjevom. Stoga ovaj sud utvrđuje da je tuži telj dokazao postojanje tih tražbina.

7.6. Iz priloženih pretplatničkih ugovora uz koje su priloženi i ugovori o kupnji uređaja te otplatni plan proizlazi da je tuženica prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora od 20. rujna 2018. kupila mobilni uređaj Samsung Galaxy A8 black za cijenu od 1.560,00 kn. Plaćanje uređaja je ugovoreno na način da je tuženica bila dužna platiti cijenu u 24 mjesečne rate u iznosu od 65,00 kn u razdoblju od 20. rujna 2018. do 16. listopada 2020. Tužitelj je naveo da tuženica nije platila zadnjih 11 rata što znači da nije platila rate koje je prema otplatnom planu trebala platiti u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 16. listopada 2020., a koje ukupno iznose 715,00 kn. Priloženim ugovorom o kupnji uređaja je ugovoreno da u slučaju neplaćanja obroka u skladu s rokovima dospijeća navedenim u otplatnom planu Hrvatski telekom d.d. može zatražiti od korisnika isplatu svih preostalih obroka cijene ako korisnik ne plati najmanje dva uzastopna obroka koja čine najmanje 1/8 cijene uređaja ili ako ne plati jedan obrok pod uvjetom da za isplatu cijelog ostatka cijene nisu predviđena više od četiri obroka. Za navedeni mobilni uređaj koji je kupljen po cijeni od 1.560,00 kn 1/8 cijene iznosi 195,00 kn pa su se neplaćanjem tri rate koje su trebale biti plaćene 16. rujna 2019., 16. listopada 2019. i 16. studenog 2019. stekli ugovoreni uvjeti da Hrvatski telekom d.d. od tuženice zatraži plaćanje svih preostalih rata u iznosu od 715,00 kn.

7.7. Nadalje, tuženica je prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora od 14. prosinca 2018. kupila mobilni uređaj Samsung Galaxy S9 purple + Tab E9.6 wi-fi za cijenu od 3.840,00 kn. Uz taj ugovor je također priložen ugovor o kupnji uređaja te otplatni plan iz kojeg proizlazi da je plaćanje uređaja ugovoreno na način da je tuženica bila dužna platiti cijenu u 24 mjesečne rate u iznosu od 160,00 kn u razdoblju od 14. prosinca 2018. do 16. siječnja 2021. Tužitelj je naveo da tuženica nije platila zadnjih 14 rata što znači da nije platila rate koje je prema otplatnom planu trebala platiti u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 16. siječnja 2021., a koje ukupno iznose 2.240,00 kn. I tu iz priloženog ugovora o kupnji uređaja proizlazi da je ugovoreno da u slučaju neplaćanja obroka u skladu s rokovima dospijeća navedenim u otplatnom planu Hrvatski telekom d.d. može zatražiti od korisnika isplatu svih preostalih obroka cijene ako korisnik ne plati najmanje dva uzastopna obroka koja čine najmanje 1/8 cijene uređaja ili ako ne plati jedan obrok pod uvjetom da za isplatu cijelog ostatka cijene nisu predviđena više od četiri obroka. Za navedeni mobilni uređaj koji je kupljen po cijeni od 3.840,00 kn 1/8 cijene iznosi 480,00 kn pa su se neplaćanjem tri rate koje su trebale biti plaćene 16. prosinca 2019., 16. siječnja 2020. i 16. veljače 2020. stekli ugovoreni uvjeti da Hrvatski telekom d.d. od tuženice zatraži plaćanje svih preostalih rata u iznosu od 2.240,00 kn.

7.8. Nadalje, tuženica je prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora od 1. travnja 2019. kupila mobilni uređaj Samsung Galaxy S10+black za cijenu od 6.560,00 kn. Uz taj ugovor je također priložen ugovor o kupnji uređaja te otplatni plan iz kojeg proizlazi da je plaćanje uređaja ugovoreno na način da je tuženica bila dužna platiti cijenu u 24 mjesečne rate u iznosu od 273,33 kuna u razdoblju od 1. travnja 2019. do 16. svibnja 2021. Tužitelj je naveo da tuženica nije platila zadnjih 18 rata što znači da nije platila rate koje je prema otplatnom planu trebala platiti u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 16. svibnja 2021., a koje ukupno iznose 4.919,94 kn. I tu iz priloženog ugovora o kupnji uređaja proizlazi da je ugovoreno da u slučaju neplaćanja obroka u skladu s rokovima dospijeća navedenim u otplatnom planu Hrvatski telekom d.d. može zatražiti od korisnika isplatu svih preostalih obroka cijene ako korisnik ne plati najmanje dva uzastopna obroka koja čine najmanje 1/8 cijene uređaja ili ako ne plati jedan obrok pod uvjetom da za isplatu cijelog ostatka cijene nisu predviđena više od četiri obroka . Za navedeni mobilni uređaj koji je kupljen po cijeni od 6.560,00 kn 1/8 cijene iznosi 820,00 kn pa su se neplaćanjem četiri rate koje su trebale biti plaćene 16. prosinca 2019., 16. siječnja 2020., 16. veljače 2020. i 16. ožujka 2020. stekli ugovoreni uvjeti da Hrvatski telekom d.d. od tuženice zatraži plaćanje svih preostalih rata u iznosu od 4.919,94 kn.

7.9. Nadalje, tuženica je prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora od 30. rujna 2019. kupila mobilni uređaj Samsung Galaxy S10+black za cijenu od 5.840,00 kn. Uz taj ugovor je također priložen ugovor o kupnji uređaja te otplatni plan iz kojeg proizlazi da je plaćanje uređaja ugovoreno na način da je tuženica bila dužna platiti cijenu u 24 mjesečne rate u iznosu od 243,33 kn u razdoblju od 30. rujna 2019. do 16. listopada 2021. Tužitelj je naveo da tuženica nije platila zadnjih 23 rate što znači da nije platila rate koje je prema otplatnom planu trebala platiti u razdoblju od 16. studenog 2019. do 16. listopada 2021., a koje ukupno iznose 5.596,59 kn. I tu iz priloženog ugovora o kupnji uređaja proizlazi da je ugovoreno da u slučaju neplaćanja obroka u skladu s rokovima dospijeća navedenim u otplatnom planu Hrvatski telekom d.d. može zatražiti od korisnika isplatu svih preostalih obroka cijene ako korisnik ne plati najmanje dva uzastopna obroka koja čine najmanje 1/8 cijene uređaja ili ako ne plati jedan obrok pod uvjetom da za isplatu cijelog ostatka cijene nisu predviđena više od četiri obroka. Za navedeni mobilni uređaj koji je kupljen po cijeni od 5.840,00 kn 1/8 cijene iznosi 730,00 kn pa su se neplaćanjem četiri rate koje su trebale biti plaćene 16. studenog 2019., 16. prosinca 2019., 16. siječnja 2020. i 16. veljače 2020. stekli ugovoreni uvjeti da Hrvatski telekom d.d. od tuženice zatraži plaćanje svih preostalih rata u iznosu od 5.596,59 kn.

8. Kako su sve tužiteljeve navedene tražbine dospjele prije 27. lipnja 2020., od kada tužitelj na navedene iznose traži dosudu zateznih kamata, tužitelju na temelju članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) pripadaju zatezne kamate od zatraženog datuma, odnosno od 27. lipnja 2020.

8.1. Zbog obrazloženih razloga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da tužitelj nije dokazao visinu svog zahtjeva i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je njezina žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je točka I. izreke pobijane presude. Žalba tužitelja nije osnovana u dijelu kojim je on pobijao ukidanje navedenog platnog naloga za iznos od 11.311,44 kn koji se odnosi na plaćanje naknada za prijevremeni raskid ugovora pa je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a pobijana presuda u tom dijelu potvrđena. Kako je utvrđeno da je tuženica dužna tužitelju platiti preostale neplaćene rate za kupljena četiri mobilna uređaja i to u iznosima od 4.919,94 kn, 2.240,00 kn, 715,00 kn i 5.596,59 kn što ukupno iznosi 13.471,53 kn, primjenom članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a je preinačen dio pobijane presude kojim je ukinut platni nalog za plaćanje navedenih iznosa na način da je u odnosu na te iznose platni nalog održan na snazi.

8.2. Budući da je pobijana presuda preinačena, na temelju članka 166. stavak 2. ZPP - a treba odlučiti o troškovima cijelog postupka i to na temelju članka 154. stavak 2. ZPP- a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

8.3. Tužitelj je tražio dosudu ukupnog iznosa od 26.479,16 kn po tri osnove i to:

- po osnovi neplaćenih mjesečnih pretplata iznos od 1.696,19 kn koji u ukupnom utuženom iznosu sudjeluje sa 6,40 %

- po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora iznos od 11.311,44 kn koji u ukupnom utuženom iznosu sudjeluje sa 42,72 % i

- po osnovi plaćanja neplaćenih rata otplate kupljenih mobilnih uređaja iznos od 13.471,53 kn koji u ukupnom utuženom iznosu sudjeluje sa 50,88 %.

Tužitelj je uspio i s osnovom i s visinom zahtjeva u odnosu na zahtjev za plaćanje neplaćenih mjesečnih pretplata i u odnosu na zahtjev za plaćanje neplaćenih rata otplate mobilnih uređaja pa kako ti zahtjevi predstavljaju 57,28 % ukupnog utuženog iznosa, tužitelj je na taj način u postupku uspio u omjeru od 57,28 %, a tuženica je uspjela u omjeru od 42,72 %. Ovaj sud ocjenjuje da su na taj način stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je stoga primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a preinačena točka III. izreke pobijane presude kojom je odlučeno o parničnom trošku na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. To se odnosi i na troškove drugostupanjskog postupka pa je zbog toga odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 394,10 eura kao i tuženičin trošak za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

Koprivnica, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić