Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1661/2024-9

Poslovni broj Gž-563/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grožeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9308/2023-40 od 29. kolovoza 2024. i protiv dopunske presude istog suda poslovni broj P-9308/2023-53 od 10. travnja 2026., u sjednici vijeća 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9308/2023-40 od 29. kolovoza 2024. u točkama I, II, III i IV izreke u cijelosti te djelomično u točki V izreke za tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.481,59 eur s kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki V izreke preko dosuđenog iznosa od 2.481,59 eur s kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 427,20 eur (preko iznosa od 2.481,59 eur do iznosa od 2.908,79 eur) s kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška za sastav žalbe protiv citirane prvostupanjske presude kao neosnovan.

IV Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9308/2023-53 od 10. travnja 2026. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 295,72 eur (preko iznosa od 2.259,50 eur do iznosa od 2.555,22 eur) s kamatama, kao neosnovan. V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-9308/2023-46 od 29. travnja 2025. u iznosu od 31,25 eur, te za sastav žalbe protiv dopunske presude poslovni broj P-9308/2023-53 od 10. travnja 2026. u iznosu od 84,37 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na oba iznosa teče od 20. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška za sastav žalbe protiv citiranog prvostupanjskog rješenja i citirane dopunske presude odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 2. točke 1. Ugovora o kreditu od 21. rujna 2005. ovjerenog kod javnog bilježnika Petra Tadića pod brojem OU-307/05, dana 21. rujna 2005. koja glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".

2. Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 616,92 eur s zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 7. točka 1. istog Ugovora o kreditu u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF koji glasi: u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća".

4. Točkom IV izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.642,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

5. Točkom V izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.908,79 eur s kamatama.

6. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda od 10. travnja 2026. u točki I izreke utvrđeno je da tužitelj podneskom od 22. svibnja 2024. nije djelomično povukao tužbeni zahtjev već da je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je točkom II izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

7. Protiv citirane prvostupanjske presude i dopunske presude žalbe je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači odbijanjem zahtjeva tužitelja, te istog obveže na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok u odnosu na pobijanu dopunsku presudu tuženik predlaže da se ista preinači na način da se povodom njegovog prijedloga za donošenje dopunske presude tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 295,72 eur s kamatama, a za koji iznos je tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na prvotno (u tužbi) postavljen tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 2.555,22 eur taj dio zahtjeva tužitelja s kamatama odbije kao neosnovan te sukladno tome odluči o naknadi parničnog troška.

8. Na žalbe tuženika, tužitelj nije odgovorio.

9. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana, a protiv dopunske presude je u cijelosti osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim citiranih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu, te restitucijski zahtjev za isplatu (vraćanje) preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.

11. U ovom žalbenom postupku je sporno jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima li tužitelj slijedom toga pravo tražiti isplatu (vraćanje) preplaćenih novčanih iznosa, je li nastupila zastara tužiteljeve novčane tražbine, dok je u odnosu na pobijanu dopunsku presudu sporno je li prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da su stranke, tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 21. rujna 2005. zaključile ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 26.579,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

-da je tužitelju kredit odobren radi kupnje osobnog vozila, za vlastite potrebe te da se slijedom toga radi o potrošačkom ugovoru, te da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) ,

-da je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa, početna od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a odredbom čl. 7. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

-da iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da je sklopljen na tipskom obrascu tuženika; da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj navodi i tvrdi da s tuženikom prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu se o bilo kojoj ugovornoj odredbi, a posebno o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj smatra da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim ugovornim odredbama.

13. Sud je utvrdio da je nakon donošenja ukidne odluke u ovoj pravnoj stvari, a koja je između ostalog ukinuta zbog neprovođenja tzv. personalnih dokaza, što je tuženik isticao u ranijoj žalbi, tuženik u nastavku postupka odustao od predloženog dokaza za saslušanje svjedokinje ŽE, dok da je ovaj Županijski sud u ranijoj ukidnoj odluci naveo kako provođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika nije svrsishodno radi utvrđivanja spornih pravnih pitanja. Cijeneći pravne učinke presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača koji je vođen pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, a u kojem sporu da je kao tužena stranka sudjelovao i tuženik, prvostupanjski sud je imajući u vidu odredbu čl. 502.c ZPP -a te nadalje, kroz daljnju primjenu odredbi čl. 81., 84. i 87. ZZP-a, zaključio da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne. Pritom je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi naveo da tuženik nije dokazao da bi predmetni ugovor o kreditu bio sklopljen uz prethodno pregovaranje stranaka o spornim ugovornim odredbama, da tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, a što da je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnice CHF prosječnom potrošaču bila lako uočljiva i jasna, ali da nije bila razumljiva te da je stoga i ova ugovorna odredba nepoštena te stoga ništetna jer da je tuženik kao bankarska institucija prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, zatim o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja sud je zaključio da su sporne ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne i u smislu odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), pa je zbog tih razloga zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi prihvatio kao osnovan.

14. Ocijenio je da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev, za vraćanje preplaćenih iznosa u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a Pritom je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio visinu preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 616,92 eur, a po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 1.642,58 eur. Tužitelju je na svaki pojedinačni anuitet dosudio zateznu kamatu kao u izreci presude pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO -a, uz obrazloženje da se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik ima smatrati nesavjesnim stjecateljem.

15. Pritom je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, zauzimajući stajalište da tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, pa cijeneći da je tužba podnesena 23. travnja 2019., a da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u kolektivnom sporu u odnosu na pitanje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. zaključio je o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan te odlučio kao u izreci pobijane presude, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje kojih od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na odluku o glavnoj stvari, jer suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

18. Neosnovani su i daljnji žalbeni razloge u kojima tuženik ističe da je pobijanom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer da je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, a da za takvo postupanje nije dao nikakve razloge.

19. Ovo iz razloga jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude kao i provedenog dokaznog postupka, pri čemu se ukazuje da je tuženik nakon donošenja ukidnog rješenja u ovoj pravnoj stvari odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje JE čije je saslušanje ranije predlagao. Što se, pak, tiče dokaznog prijedloga tuženika za saslušanje javnog bilježnika o tome se ovaj sud već očitovao u ranijoj ukidnoj odluci zauzimajući stajalište da saslušanje javnog bilježnika nije pravno relevantan dokaz kojim se mogu utvrđivati sporne činjenice iz konkretnog odnosa.

20. Navedene okolnosti prvostupanjski sud je imao u vidu u nastavku postupka te je iste naveo u obrazloženju pobijane presude, slijedom čega je pobijana presuda izrađena u skladu sa zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

22. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je prvostupanjski sud o spornom pitanju ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu isključivo i jedino zaključio na temelju pravnih učinaka presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koji je vođen pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude. Naime, sud je o spornom pitanju ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi raspravio cijeneći sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljeve činjenične navode iz tužbe u kojima se tužitelj očitovao zbog čega smatra da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, te je nadalje, imajući u vidu pravne učinke presuda donesenih u navedenom kolektivnom sporu u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a, što svakako nije pogrešno, prvostupanjski sud o spornom pitanju ništetnosti navedenih ugovornih odredbi raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 81., čl. 84. i čl. 87. ZZP/03 koji u konkretnom slučaju dolazi u primjenu.

23. Iako je točno da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog stranaka za saslušanje tužitelja kao stranke u postupku, sud je unatoč tome, pravilno cijeneći sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, zaključio da je isti zaključen na tipskom obrascu tuženika, pri čemu je utvrdio da tužitelj u tužbi izričito navodi da se o spornim ugovornim odredbama prilikom pregovaranja te kasnije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno nije pregovaralo, da mu tuženik ni na koji način nije pojasnio što znači odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, zatim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, da mu tuženik nije pojasnio moguće rizike do kojih može doći tijekom otplate kredita u CHF, te je na taj način prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri raspravio sporno pitanje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, te je pravilno u okviru citiranih odredbi ZZP/03 zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

24. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani slijedom čega je pobijana presuda u točkama I i III izreke kojima su utvrđene ništetnim sporne ugovorne odredbe donijeta uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

25. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu (vraćanje) preplaćenih novčanih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

26. Visinu preplaćenog iznosa prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja pri čemu je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćen restitucijski zahtjev tužitelja kao u točkama II i IV izreke te tuženiku naloženo platiti tužitelju zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 616,92 eur, a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 1.642,58 eur. Pritom je tužitelju pravilno dosuđena zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog anuiteta u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženik u okolnostima konkretnog slučaja ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

27. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da sud nije uzeo u obzir tzv. negativne tečajne razlike i za taj iznos umanjio tužiteljevo potraživanja, treba reći da prema stanju u spisu tuženik svoje potraživanje nije istaknuo podnošenjem prigovora prijeboja ili prigovora radi prebijanja, niti je podnio protutužbu, pa u takvim okolnostima nema mjesta umanjivanju tužiteljevog potraživanja za tzv. negativne tečajne razlike.

28. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare tužiteljevog novčanog potraživanja budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 225. ZPP -a. Kako je predmetna tužba podnesena 23. travnja 2019., a rok zastare u odnosu restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu, 13. lipnja 2014., a u odnosu na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna, proizlazi da zastara nije nastupila, dok tužiteljevi deklaratorni zahtjevi za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi ne zastarijevaju u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a.

29. Zbog tih razloga je žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari trebalo odbiti kao neosnovanu.

30. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odlučio o naknadi parničnog troška, jer u konkretnom slučaju u primjenu ne dolazi odredba čl. 154. st. 1. već odredba čl. 154. st. 2. ZPP -a.

31. Prema stanju u spisu tužitelj je tužbom tražio isplatu ukupnog iznosa od 2.555,22 eur, dok je tužitelj podneskom od 15. srpnja 2021. djelomično povukao tužbu (smanjio tužbeni zahtjev) tražeći isplatu ukupnog iznosa od 2.259,50 eur što znači da je tužitelj tužbu djelomično povukao za 295,72 eur.

32. Tuženik se u podnesku od 23. srpnja 2021. izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe, koju dispoziciju tuženika je sud trebao i morao uvažiti, te je stoga trebao preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa od 2.259,50 eur do traženog iznosa iz tužba od 2.555,22 eur ili za iznos od 295,72 eur s kamatama odbiti kao neosnovan.

33. To znači da za odlučivanje o naknadi parničnog troška u konačnici u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a.

34. Tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100%), a u odnosu na visinu djelomično u omjeru od 88% što ukupno iznosi 188% i podijeljeno s dva iznosi 94%, što je tužiteljev omjer uspjeha u parnici, dok tuženikov iznosi 6%. Kada se tužiteljev uspjeh u parnici umanji za tuženikov proizlazi da konačan tužiteljev uspjeh u parnici iznosi 88%, primjenom kojeg tužitelju treba obračunati parnični trošak.

35. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 17. lipnja 2019. u punom iznosu primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa), ovo iz razloga jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, pa tužitelju pripada nagrada za zastupanje na tom ročištu u punom iznosu.

36. Osnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da je tužitelju pogrešnom primjenom materijalnog prava priznata nagrada za sastav podneska od 21. rujna 2021., u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer iz stanja u spisu proizlazi da se tužitelj u tužbi detaljno očitovao o svim spornim, pravnim i činjeničnim pitanjima, pa podnošenje tog podneska nije bilo potrebno za vođenje parnice.

37. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za presudu u punom iznosu, jer da bi tužitelju pripadala polovina plaćenog iznosa ako je pristojbu platio u roku od tri dana. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 540,00 kn i na presudu u iznosu od 540,00 kn platio, pa je stoga tužitelju pravilno dosuđen trošak sudske pristojbe.

38. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da je sud pogrešno tužitelju priznao nagradu za sastav podneska od 22. svibnja 2024. Tim podneskom tužitelj je tužbeni zahtjev u odnosu na novčanu tražbinu specificirao u valuti eur sukladno fiksnom tečaju preračunavanja, pa za sastav tog podneska tužitelju ne pripada nagrada u punom iznosu primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već primjenom Tbr. 8. toč. 3.

Tarife u visini 50% nagrade.

39. Slijedom svega navedenog tužitelju treba za sastav tužbe priznati nagradu u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), za zastupanje na ukupno pet ročišta primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife za svako po 200,00 eur, za sastav dva obrazložena podneska primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife za svaki po 200,00 kn, te za sastav podneska od 22. svibnja 2024. primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife 100,00 eur, što ukupno iznosi 1.900,00 eur, za PDV treba priznati 475,00 eur, za sudsku pristojbu na tužbu 71,67 eur, za presudu 71,67 eur, što ukupno iznosi 2.518,34 eur, a razmjerno tužiteljevom uspjehu u parnici od 88% daje iznos od 2.216,14 eur. Tom iznosu treba pribrojiti trošak predujma za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 265,45 eur koji je priznat u cijelosti što ukupno daje iznos od 2.481,59 eur, koji je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi tužitelju, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 427,20 eur trebalo odbiti kao neosnovan.

40. Prvostupanjski sud je pobijanom dopunskom presudom od 10. travnja 2026. u točki I izreke utvrdio da tužitelj podneskom od 22. svibnja 2024. nije djelomično povukao tužbeni zahtjev, već da je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je točkom II izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, nastao u povodu donošenja dopunske presude.

41. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na nezakonitost pobijane dopunske presude. Ovo iz razloga, jer kao što je to već istaknuto tužitelj je podneskom od 15. srpnja 2021. tužbeni zahtjev iz tužbe djelomično povukao tražeći isplatu iznosa od 2.259,50 eur, dok je tužbom tražio isplatu iznosa od 2.555,22 eur, što znači da je tužbu povukao za iznos od 295,72 eur.

42. Tuženik se izričito u podnesku od 23. srpnja 2021. djelomičnom povlačenju tužbe protivio.

43. Stajalište prvostupanjskog suda navedeno u obrazloženju pobijane dopunske presude o tome da se u konkretnom slučaju i u opisanoj procesnoj situaciji radi o preinaci tužbe kojoj se tuženik ne može protivi je pogrešno. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju do objektivne preinake tužbe – povišenja tužbenog zahtjeva nije došlo, već obrnuto, došlo je do djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a.

44. Zbog toga je pobijana dopunska presuda nezakonita pri čemu treba reći da je tužitelj rečenim podneskom od 22. travnja 2024. tužbeni zahtjev specificirao u eur, primjenom fiksnog faktora preračunavanja, pa sud nije mogao odlučiti da tužitelj tim podneskom nije djelomično povukao tužbu već da je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, što je sasvim pogrešno.

45. Budući da je tužitelj tužbu djelomično povukao nakon što se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, tuženik se legitimno, u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a mogao usprotiviti djelomičnom povlačenju tužbe što je tuženik i učinio, pa je u takvim okolnostima prvostupanjski sud trebao prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude prihvatiti te dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 295,72 eur s kamatama odbiti kao neosnovan pa je zbog tih razloga pobijana dopunska presuda preinačena kao u izreci ove presude.

46. Tuženiku treba priznati žalbeni trošak za sastav žalbe protiv prvostupanjskog rješenja broj P-9308/2023 od 29. travnja 2025. kojim je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude, a ovaj sud, povodom žalbe tuženika ukinuo i to za sastav žalbe prema vrijednosti ožalbenog dijela za dopunsku presudu od 295,72 eur, primjenom Tbr. 10. toč. 4. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u visini 50% nagrade što iznosi 25,00 eur, za PDV 6,25 eur ili ukupno 31,25 eur.

47. Tuženiku, nadalje, treba priznati trošak sastava žalbe protiv pobijane dopunske presude od 10. travnja 2026. primjenom Tbr. 10. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife prema istoj vrijednosti zahtjeva u iznosu od 67,50 eur, za PDV 16,87 eur ili ukupno 84,37 eur, na oba iznosa sa zateznom kamatom od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška u odnosu na dopunsku presudu odbijen kao neosnovan.

48. Odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška protiv citirane prvostupanjske presude, jer tuženik sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije uspio.

49. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić