Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Ž 14

48260 Križevci

Poslovni broj: P-134/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Milenko Ščetar i Vesna Rajić u Križevcima, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdan, odvjetniku u Sinju, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Vesne Rajić, odvjetnice iz Križevaca, a objavljenoj dana 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se nedopuštenim ovršni postupak pljenidbe i prijenosa mirovine koji je pokrenut po prijedlogu tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, podnošenjem na postupanje Izjave o suglasnosti zapljene ovjerene po Javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca, broj OV-8054/04 od 07.12.2004. godine, kod HZMO-a, Područni Ured Koprivnica, Ulica Hrvatske državnosti 3, 48 000 Koprivnica, protiv tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 1.606,18 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. 11. 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Križevcima broj Ovr-2458/2023-3, od 27. listopada 2023. godine, tužitelj je upućen da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno iz razloga što je tražbina ovrhovoditelja po stajalištu tuženika u zastari u cijelosti.

1.2. Tužitelj ĐP, ističe da je potraživanja tuženika u zastari. Naime, tužitelj je imao kredit kod Splitske banke br. 40499534009, po ugovoru broj 95788/04, kojega je u cijelosti otplatio zaključno sa svibnjem 2011. godine, i to na način da je najprije vršena obustava od plaće od 2004 do 2008. godine, a od 2008 do 2011. godine kada je kredit u cijelosti otplaćen, vršena je obustava iz mirovine tužitelja.

1.3. Tužitelj smatra da nikakvo dugovanje ne postoji, jer da ikakvo dugovanje postoji, tada bi se tužitelju nastavilo oduzimanje od mirovine i poslije 2011. godine, jer je on još uvijek u mirovini, i sve ove godine je u mirovini, pa nije jasno temeljem čega to sada odjednom tuženik tvrdi da je tužitelj još nešto dužan. Kako je ovršna isprava kojom je tuženik zatražio postupanje od HZMO Područni ured Koprivnica, broj Ov-8054/04 od dana 07.12.2004. godine, bila aktivirana sve do 2011. godine, a od 2011. godine pa do 2023. godine, ista nije bila nigdje dostavljena, niti aktivirana, to je jasno kako je došlo do proteka roka potrebnog za nastupanje zastare potraživanja tuženika, te je potraživanje tuženika u zastari.

1.4. Naime, odredbom čl.233. Zakona o obveznim odnosima propisano je „sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare“. Opreza radi, tužitelj smatra da je nastupila zastara prava i na naplatu zakonske zatezne kamate. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od dana 21.11.2019. godine, sukladno odredbama čl.233. st.2. ZOO-a, nastupila je zastara prava na naplatu zakonskih kamata na dugovanu glavnicu.

2. U odgovoru na tužbu tuženi navodi da je tužba u cijelosti neosnovana navodeći kako je sukladno odredbama članaka 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), trgovačko društvo EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 temeljem Ugovora o cesiji S057/2022 između društva OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, te društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, ovjeren 26.10.2022. kod Javnog bilježnika Matijane Paradžik iz Splita, pod posl.br.: OV-4431/2022 te dana 03.11.2022. kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod posl. br.: OV-10326/2022 te Dodatak I. ugovoru ovjeren kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra dana 28.02.2023. pod posl. br. OV-2379/2023 te dana 8.3.2023. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod posl. br. OV-2197/2023, a temeljem kojih je društvo EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka.

2.1. Slijedom navedenog, jasno je kako je na ovrhovoditelja, ovdje tuženika nedvojbeno prenesena tražbina koja je predmet ovog postupka te je isti u skladu s odredbom čl. 202. st. 9. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ), zatražio provedbu ovrhe temeljem Izjave o suglasnosti zapljene posl. br.: OV- 8054/04, ovjerene kod Javnog bilježnika Višnje Tušek iz [adresa], od 7. prosinca 2004. Ističe tuženik kako se predmetno dugovanje odnosi na dugovanje iz Ugovora o kreditu br. 95788/04 između prethodnog vjerovnika - SPLITSKA BANKA d.d. (prednik OTP banke d.d.) kao Kreditora te ĐP kao Korisnika kredita, na iznos od 15.000,00 eura glavnice. Kao sredstva osiguranja za obveze iz predmetnog ugovora, dužnik/tužitelj je dao Izjavu o zapljeni primanja/Univerzalna suglasnost, ovjerena 07.12.2004. kod javnog bilježnika Višnje Tušek iz [adresa] pod posl. br. OV-8054/2004 i Policu osiguranja.

2.2. Tuženik ne spori da je prethodni vjerovnik pokrenuo postupak prisilne naplate kod HZMO-a te da je tražbina djelomično namirena, no također ističe kako dug nije u cijelosti podmiren! Preostao je za naplatu dio glavnice te kamate.

2.3. Tuženik se protivi navodu da bi nastupila zastara potraživanja. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom čl. 245. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući je tuženik opetovano prekidao zastaru (Izjava se od lipnja 2008. nalazi na provedbi kod HZMO-a) podnošenjem predmetne Izjave o suglasnosti za zapljenu HZMO- u, ističe se kako je prigovor tužitelja da je nastupila zastara potraživanja u potpunosti neosnovan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u podatke HZMO od 4. 2. 2015. (list 4), Ugovor o kupoprodaji i prijenos tražbina cesija (list 14-19), Dodatak I Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina cesiji (list 20-23), Ugovor o kreditu (27-28), kartica prometa na dan 11. 1. 2024. (29), opomena pred tužbu (32), preslika potvrde o primitku (33), izvadak iz poslovnih knjiga (34), dopis ovrhovoditelja Financijskoj agenciji (38), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ov-805/04 (48), uvid u podatke HZMO-a (52), a na glavnoj raspravi 5. studenog 2025. preslušan je i sam tužitelj ĐP (list 57) , izvršen je uvid u Izjavu o suglasnosti zapljene (76), te je izvršen uvid u spis broj Ovr- 2458/2023.

4. Sud je ponovno ocijenio sve do sada provedene dokaze, te sukladno uputi Županijskog suda izvršio uvid u spis ovog suda broj Ovr-2458/2023.

U svojoj izjavi danoj 7.12.2004. godine tužitelj je dao suglasnost kreditoru da radi naplate dospjelih tražbina temeljem ugovora kojim mu je odobren kredit u iznosu od 15.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uvećanoj za redovne i zatezne kamate kao i naknade i druge troškove, zaplijeni potreban dio njegove plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja do 1/3 primanja.

5. Uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6.6.2024. godine utvrđeno da je temeljem Izjave o suglasnosti, a radi naplate dospjelog dugovanja koji je dostavio ovrhovoditelj provodili su ovrhu u korist Splitske banke d.d. u periodu od lipnja 2008.g. do svibnja 2011.g. izričito se navodi da su u svibnju 2011. ustegnuli u cijelosti dostavljeno dospjelo dugovanje, a naglašava da ovrhovoditelj nakon toga nije dostavio zahtjev da nastave postupati po navedenoj Izjavi niti je dostavio preostalo stanje dospjelog duga po toj pravnoj osnovi. Prema tome očito je da je tužitelj u cijelosti izmirio dugovanje prema svojem kreditoru, a na temelju svega se može zaključiti da je nastupila i zastara potraživanja s obzirom da nakon toga razdoblja tražbina više niti nije postojala pa ne može sada ovdje tuženik tvrditi da nije nastupila zastara s obzirom na jasnu činjenicu da je dugovanje izmireno još 2011. godine u cijelosti, tako da je potraživanje tuženika prema tužitelju u cijelosti u zastari, a tražbina prema kreditoru Splitskoj banci u cijelosti podmirena.

U ovršnom postupku ovrhovoditelj Eos matrix ovdje tuženik navodi da je riječ o dugovanju koji se odnosi na dugovanje iz Ugovora o kreditu broj 95788/04 između prethodnog vjerovnika Splitska banka d.d. kao kreditora ĐP kao korisnika kredita. Isto tako ne osporava da je prethodni vjerovnik pokrenuo postupak prisilne napate kod HZMO- a te da je tražbina djelomično namirena, no ističe kako dug nije u cijelosti podmiren. Preostao je za naplatu dio glavnice, te kamate.

No, iz dopisa HZMO (52) proizlazi da je u svibnju 2011. godine ustegnuto u cijelosti na mirovini dospjelo dugovanje. Isto tako proizlazi da ovrhovoditelj nakon toga nije dostavio zahtjev da nastave postupati po navedenoj Izjavi. Sve ovo upućuje na zaključak da se radi o činjenici da je cjelokupno dugovanje još prema prijašnjem vjerovniku Splitska banka d.d. namireno u svibnju 2011. godine, da nakon toga nije bilo prijedloga za nastavkom ustezanja dugovanja, pa je jasno da je i nastupila zastara potraživanja kao što to tvrdi u ovom postupku tužitelj.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da se radi o dugovanju koje se odnosi na dugovanje iz Ugovora o kreditu br. 95788/04 između prethodnog vjerovnika Splitska banka d.d. kao kreditora te ĐP kao korisnika kredita, a za iznos kredita od 15.000,00 € glavnice. Isto tako je nesporno da je prethodni vjerovnik pokrenuo postupak radi prisilne naplate kod HZMO-a te da je tražbina djelomično namirena, no tuženik ističe da je preostao još za naplatu dio glavnice te kamata.

7. Tuženik se protivi navodu tužitelja da bi nastupila zastara potraživanja pozivajući se na odredbu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da se zastara prekida podnošenje tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje se tuženik poziva na čl. 245. ZOO-a koja odredba propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare. No tuženik ničim nije dokazao da bi prijašnji vjerovnik Splitska banka d.d. prekidala bilo kojim postupkom zastaru a s obzirom na činjenične navode u dopisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (52).

8. Uvidom u podatke HZMO-a, Područni ured Koprivnica (list 4), utvrđeno je da je u korist Zagrebačke banke i Splitske banke ustegnuto od mirovine ŽP tako da je ukupno Splitskoj banci uplaćeno 83.791,58 kn za ugovoreni kredit br. 95788/04, Zagrebačkoj banci uplaćeno 9.572,02 kn i Zagrebačkoj banci uplaćeno 37.812,49 kn, a na temelju pravomoćne ovrhe Ovrv-607/09 od 31.7. 2009.

9. Tužitelj preslušan kao stranka na glavnoj raspravi 5. studenog 2025., objasnio je da ne postoji nikakovo dugovanje, jer je isto plaćeno još 2011. godine, a što proizlazi i iz podataka HZMO-a. Tužitelj izričito tvrdi da od 2011. nije primao nikakve obavijesti da nešto nije plaćeno, već 2023. je tuženik napravio blokadu na njegovom računu kod banke pa je išao provjeravati do čega je došlo. Na to je reagirao, žalio se mirovinskom smatrajući da je ovdje riječ i o zastari dugovanja. Naime, uredno je primao svoju mirovinu bez ustezanja od 2011. pa do 2023., a stalno je bio na istoj adresi čitavo vrijeme, koja adresa je bila poznata i tužitelju.

10. Ocjenjujući podatke i obavijesti dostavljene od strane HZMO-a (list 52) te iskaz samog tužitelja danog na raspravi 5. studenog 2025., sud je utvrdio da je prije svega riječ o potraživanju koje je u zastari, jer tuženik ničim nije dokazao da je poduzeo bilo kakvu radnju radi namirenja svojeg dugovanja, a u razdoblju od 2011. pa do 2023. Tužitelj tvrdi da je čitavo vrijeme bio na istoj adresi i da se dugovanje po predmetnom kreditu naplaćivalo na mirovini tužitelja, a nesporno je da je tužitelj uredno pr imao mirovinu u čitavom tom razdoblju, što sve proizlazi iz podataka dostavljenih uz tužbu, kao što to proizlazi i iz kartice prometa na dan 11. 1. 2024. (list 29). Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita bio 15.000,00 € s rokom otplate u 84 mjesečne rate. Naime, riječ je o tražbinama koje zastarijevaju za 10 godina, odnosno riječ je o primjeni čl. 233. ZOO-a koji propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela, javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare. Nastupila je i zastara prava na naplatu zakonskih zateznih kamata na dugovanu glavnicu u smislu čl. 233. st. 2. ZOO-a.

11. Prema tome, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da je nedopušten ovršni postupak pljenidbe i prijenosa mirovine koji je pokrenut po prijedlogu tuženika Eos Matrix d.o.o. podnošenjem na postupanje izjave o suglasnosti zapljene protiv tužitelja, osnovan.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a isti se sastoje od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i sudskih pristojbi. Tako je sud priznao trošak sastava tužbe 200,00 eura, pristojba na tužbu 53,09 eura, zastupanje na ročištu 7. 3. 2024. iznos od 200,00 €, na ročištu 15. 5. 2024. iznos od 200,00 €, 5. 11. 2025. iznos od 200,00 €, ročište za objavu i uručenje presude 100,00 €, pristojba na presudu 53,09 €, pristup ročištu 19.3.2026. iznos od 200,00 eura, pristup ročištu za objavu i uručenje presude 20.5.2026. iznos od 100.00 eura, a na iznos troškova zastupanja po odvjetniku dodan je i PDV od 25% što je 300,00 €, odnosno sveukupno 1.606,18 €.

13. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 20. svibnja 2026.

Sudac

Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.