REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1065/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tuženika Mirka Kovača, odvjetnika i Snježane Radonić, zamjenice OGDO, 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, da tužitelju DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 232,05 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 21,17 EUR od 16. listopada 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-10,44 EUR od 16. prosinca 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,76 EUR od 16. siječnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,61 EUR od 16. veljače 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,52 EUR od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,38 EUR od 16. travnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,83 EUR od 16. svibnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,35 EUR od 16. lipnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,54 EUR od 16. srpnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,90 EUR od 16. kolovoza 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,36 EUR od 16. rujna 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,47 EUR od 16. listopada 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,60 EUR od 16. studenog 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,78 EUR od 16. prosinca 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,18 EUR od 16. siječnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,43 EUR od 16. travnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,31 EUR od 16. lipnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,30 EUR od 16. srpnja 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,49 EUR od 16. kolovoza 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,34 EUR od 16. rujna 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,46 EUR od 16. studenog 2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,94 EUR od 16. siječnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,17 EUR od 16. veljače 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,09 EUR od 16. ožujka 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,94 EUR od 16. svibnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,70 EUR od 16. lipnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,36 EUR od 16. srpnja 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,59 EUR od 16. kolovoza 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,70 EUR od 16. rujna 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,31 EUR od 16. listopada 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,60 EUR od 16. studenog 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,41 EUR od 16. prosinca 2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,20 EUR od 16. ožujka 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,54 EUR od 16. travnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,91 EUR od 16. svibnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,34 EUR od 16. srpnja 2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od 20.5.2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radnom mjestu pravosudnog policajca. Prema radno pravnoj dokumentaciji koju posjeduje tuženik, a posebno prema evidenciji o korištenju radnog vremena, razvidno je da imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl. 52. ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN 93/14), Kolektivnom ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prama vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24.7.2014. do 24.7.2019., tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku).U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi. Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu (stanku)), te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada. Tužitelj ne posjeduje evidenciju prisutnosti na radu i korištenje dnevne pauze (stanke), a niti podatke o cijeni radnog sata. Navedena evidencija predstavlja zajedničku radno pravnu dokumentaciju i ista se nalazi kod tuženika. Radi mirnog rješenja spora, tužitelj je sukladno odredbama ZPP-a obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno.

2. Stoga konačno preciziranim zahtjevom kao u podnesku od 25.2.2026., te kao na ročištu 6.3.2026., tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 232,05 eura s kamatama od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka opreza radi, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe da je tužitelj državni službenik na radu u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu gdje je raspoređen na radnom mjestu pravosudni policajac u Odjelu osiguranja, na kojem je radio i u utuženom razdoblju. Poslove Odjela osiguranja službenici pravosudne policije obavljaju prema utvrđenom rasporedu rada koji se organizira kao redovni rad u trajanju od 8 sati, i kao rad u turnusima po 12 sati, odnosno u smjenama po 8 sati. Službenici koji rade u redovnom radnom vremenu koriste svakodnevno dnevni odmor (stanku) u trajanju od 30 minuta, a službenici koji rade u turnusima koriste to pravo u trajanju od 60 minuta. Dnevni odmor službenika Odjela osiguranja planiraju i organiziraju dežurni pravosudne policije, a ovisno o opsegu posla i mogućnostima službe, te o potrebama službenika, službenici koriste odmor u jednom ili u dva dijela, u vrijeme kako je to propisano Kolektivnim ugovorom, poslije prva tri sata nakon početka radnog vremena, a prije zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Dnevni odmor (stanku) službenici provode u prostorijama ili u dvorištu Zatvorske bolnice ili izvan Zatvorske bolnice. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da mu poslodavac u utuženom razdoblju (koje obuhvaća vremenski period od 5 godina), svakodnevno nije omogućio korištenje prava na dnevni odmor (stanku). Tužitelj u spornom razdoblju se nije niti jednom pritužio tuženiku da mu uskraćuje pravo na dnevni odmor, niti je na bilo koji drugi način tražio od tuženika da mu omogući korištenje tog prava . Pritom se tužitelj neosnovano poziva na evidenciju tuženika o korištenju stanke. Ovo stoga što tuženik vodi evidenciju radnog vremena svojih zaposlenika općenito, o početku i završetku rada, kako je to i propisano Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Prema istim propisima, tuženik nije u obvezi voditi evidenciju o korištenju dnevnog odmora. Nadalje, netočan je i proizvoljan navod u tužbi da tuženik u utuženom razdoblju nije omogućio tužitelju da vrijeme stanke koju nije mogao koristiti zbog specifičnosti i potreba posla, iskoristi kao slobodne dane. Prema odredbi članka 42. važećeg Kolektivnog ugovora (ranije članak 48.), ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Da je točno ovo što tužitelj tvrdi, tražio bi od poslodavca konzumiranje toga svog prava, pa bi zatražio korištenje slobodnih dana na ime neiskorištenih stanki, što tužitelj u utuženom razdoblju nije nikada učinio. Zbog svega navedenog, tuženik se protivi dokaznim prijedlozima iznesenim u tužbi na dostavu podataka o korištenju stanke, budući da tuženik ne raspolaže tim podacima jer niti nije u obvezi voditi tu vrstu evidencije. Također se protivi dostavi obračunskih mjesečnih lista plaće za utuženo razdoblje, iz razloga jer se na temelju obračunskih lista ni na koji način ne može utvrditi, niti zaključiti da tužitelj u spornom razdoblju, svakodnevno, nije niti jednom koristio stanku. Ovo tim više jer se vrijeme za korištenje dnevnog odmora, kako je već obrazloženo, ne evidentira, i k tomu još, ubraja se u radno vrijeme. Sve kad bi i bilo dokazano da je tužitelj bio uskraćen u ostvarivanju svog prava na stanku, ne bi mu se isplatila naknada u novcu na ime neiskorištenih stanki, jer su minute/sati dnevnog odmora uračunati u mjesečni fond sati na temelju kojeg se zaposlenicima, pa tako i tužitelju, obračunava i isplaćuje plaća svakog pojedinog mjeseca. Obzirom na navedeno, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, Rješenja o rasporedu na radno mjesto, sudsku praksu, uz suglasnost obiju stranaka pročitani su iskazi svjedoka FC, LC i ŠC iz predmeta Pr-3263/19, Pr-3273/19, Pr-3286/19 i Pr-3272/19, OC iz predmeta Pr-3272/19, izvršen je uvid u evidenciju radnog vremena, saslušan je tužitelj, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. od 27.1.2026.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, kao u izreci presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju.

7. Odredbom čl. 73. st. 1. Zakona o radu propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

8. Odredbom čl. 10. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17, 12/18 i 2/19; dalje: KU) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. istog članka, propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je st. 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena. Sukladno odredbi čl. 42. KU ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da radi kao pravosudni policajac 27 godina, a u razdoblju od 24.7.2014. do 24.7.2019. koje je utuženo u ovom predmetu također je obavljao te poslove, i to u Zatvorskoj bolnici, odnosno obavljao je čuvanje osoba lišenih slobode i po vanjskim bolnicama kao pravosudni policajac. Radno vrijeme bilo mu je organizirano tako da je trajalo 12-24-12-48, te je bilo dana kada uopće nije imao pauzu odnosno nije ju mogao koristiti. Dnevni odmor odnosno stanku nisu koristili jer nije bilo ljudi, a znalo se događati i da su postojale incidentne situacije kada se ne bi smjeli maknuti od osobe lišene slobode niti istu napustiti, pa niti radi odlaska u toalet. Za te stanke koje nisu koristili odnosno za dnevni odmor nisu dobili nikakve slobodne dane. Dežurni voditelj smjene vodio je evidenciju odnosno trebao je evidentirati kada tko ide na dnevni odmor, oni nisu trebali ništa potpisivati, a u vanjskim bolnicama postojale su knjige kada bi se preuzimala smjena od kolege, odnosno kada bi nekoga mijenjali onda bi se to evidentiralo u tim knjigama. Nije podnio zahtjev za korištenje slobodnih dana s osnova neiskorištenog dnevnog odmora, a obzirom na obim posla i broj djelatnika sumnja da bih uopće mogao koristiti slobodne dane da je i podnio zahtjev.

10. Svjedok FC u bitnome je iskazao da je radio u Zatvorskoj bolnici od 01.02.2018. do 09.12.2020, rad je bio organiziran u turnusima i to I i II turnus i to od 07.00-19:00 i od 19:00 do 07:00 h i po potrebi službe i na drugačiji način, a radni dan inače je bio 07:00-15:00 h. Postojala je mogućnost korištenja pauze, on nije neposredno nadzirao korištenje pauze, jer za to je bio nadležan dežurni službenik pravosudne policije zatvorske bolnice. Tužitelj nije mogao koristiti pauzu u trenutku kada je on to htio, ali mu je to moglo biti omogućeno po rasporednu dežurnog. Ne postoji nikakvi akt kojim bi bio uređen raspored korištenja dnevne stanke. Pauza se koristi na način da se službenik javi dežurnom, ode npr. u Konzum, i onda se vraća u prostorije bolnice i to je trajalo cca 10-tak minuta (otići u trgovinu i vratiti se). Nikada nije inzistirao na korištenju pauze od 30 minuta. Pauza je trajala sigurno 30 minuta. Tužitelj je radio i u turnusu. Ako je službenik otišao na pauzu, to se nigdje nije unosilo. Ako je osoba radila od 07:00-15:00 h i išla je u vanjsku bolnicu, korištenje pauze je kontrolirao dežurni motorolom. U noćnom turnusu pauza se koristila kada je god službenik to htio, s obzirom da su non-stop bila dvojica, a odjeli se po noći zaključavaju i otključavaju se samo po pozivu. Noćna pauza se koristila tako da se dežurnom javilo da se ide na pauzu i to nije nigdje evidentirano.

11. Svjedok OC u bitnome je iskazao da je zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav te je raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu. Rad u predmetnoj ustanovi organiziran je najčešće u turnusu po 12 sati i to od 7,00 do 19,00 i od 19,00 do 7,00. neki djelatnici rade samo u jutarnjoj smjeni najčešće nakon godišnjeg odmora a tada je radno vrijeme od 7,00 do 15,00 il i od 14,00 do 22,00. Kada rade u turnus svi zaposlenici trebali bi imati pravo na stanku u trajanju od 60 minuta, dok za djelatnike koji rade samo u jednoj smjeni u trajanju od 8 sati tada bi isti trebali imati pravo na stanku od 30 minuta. Međutim iako je to pravo propisano zbog prirode posla i manjka raspoređenih službenika kao i lošeg dnevnog rasporeda pravo na pauzu im nije omogućeno. Naime prema rasporedu rada trebalo oh je biti u smjeni najmanje 8 službenika, ali bi u tom slučaju ostvarili veliki broj prekovremenih sati pa poslodavac iz toga razloga ne raspoređuje 8 službenika u smjenu već se zna dogoditi da budu samo 4 službenika. Zbog toga nitko od prisutnih službenika nije u mogućnosti koristiti dnevnu stanku jer nemaju za to vrijeme zamjenu. Postoji situacija i kada odlaze i u vanjske bolnice kao čuvari zatvorenika. U tom slučaju jedan policajac čuva jednog zatvorenika pa je i to razlog zašto ne može koristiti dnevnu stanku budući da zatvorenik ne može ostati bez nadzora. Svaka smjena ima svoga dežurnog koji vodi evidenciju, odnosno knjigu izvješća dežurnog te u kojoj bi trebalo biti evidentirana sva događanja od tekućeg dana pa tako i eventualno korištenje dnevne stanke. Usprkos tome što nisu mogli koristi dnevni odmor poslodavac im nije omogućio niti korištenje slobodnih dana a najviše zbog toga što nedostaje dovoljan broj službenika.

12. Svjedok KC u bitnome je iskazao da je bio voditelj Odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici. Radno vrijeme u Zatvorskoj bolnici je bilo organizirano u turnusima po 12 sati i to od 7,00 do 19,00 te od 19,00 do 7,00. Ponekad je neki službenik bio raspoređen na rad samo u jutarnjoj smjeni u trajanju od 8 sati. Svi službenici raspoređeni na rad u zatvorskoj bolnici su imali pravo na korištenje dnevnog odmora u trajanju od 60 minuta kako j eto i propisano KU. U iznimnim situacijama službenici nisu bili u mogućnosti koristiti dnevni odmor kao npr. kod pratnje zatvorenika u neku vanjsku bolnicu, odnosno hospitalizacije zatvorenika u istu i to samo ako nisu imali u pričuvi slobodnog djelatnika. Evidencija o korištenju dnevnog odmora za tužitelja je trebala biti unesena u knjigu izvješća koja se vodila za radno mjesto tužitelja.. Bilo je situacija kada bi ga dežurni smjene obavijestio da poneki službenik ne može koristiti dnevnu stanku a u tom slučaju bi se tom službeniku ta situacija na neki način kompenzirala.

13. Svjedok ŠC u bitnome je iskazao da radi u Zatvorskoj bolnici na radnom mjestu glavnog nadzornika pravosudne policije. Do prije dvije ili tri godine dok nisu krenule tužbe, korištenje stanke se nije evidentiralo, a nakon toga se počelo evidentirati u Knjizi dežurnog. Prije toga su se radnici javili dežurnom, a on je sukladno broju radnika i potrebama posla određivao mogu li i kada koristiti stanku. U to vrijeme nitko nije imao prigovora da nije jeo ili nije koristio stanku svojim nadređenim. To je počelo zadnje dvije tri godine.

14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka budući su u bitnome jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem od 27.1.2026. po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Pritom je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u utuženom razdoblju od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019. radio kao državni službenik u Minista rstvu pravosuđa, Upravi za zatvorski sustav, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. U skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, vještak je naveo kako je mišljenja kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusa, iznosi ukupno 232,05 eura.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 25.2.2026., ispravljen na ročištu 6.3.2026., dok je tuženik također naveo kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

17. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom je isti izrađen stručno, objektivno te temeljem spisu priležeće dokumentacije.

18. Sukladno navedenom, tužitelju je valjalo dosuditi utuženi iznos od 232,05 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao u izreci presude.

19. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na iznos razlike plaće za prethodni mjesec, međutim isti je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudsko j presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R-376/15 od 2.6.2015., Gž R-440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.).

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužitelju priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora - 25 bodova, sastava tužbe

- 25 bodova (Tbr.7.1 OT), sastava podnesaka od 19.3.2020., 11.3.2024., 25.2.2026.,

- svaki po 25 bodova (Tbr.8.1. OT), podneska od 24.10.2025. i 14.7.2021. - svaki po 6,25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 14.2.2020., 7.12.2021., 11.9.2024., 27.5.2025., 29.9.2025., 6.3.2026. - svako po 25 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište za objavu - 12,5 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 750,00 eura. Tome treba dodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura obzirom je bio nužan za postupak, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 1.250,00 eura.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu