REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1335/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Luciji Butigan, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA TRŽNICE ZAGREB, Zagreb, Šubićeva 40/V, OIB: 85584865987, kojeg zastupa opunomoćena Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MESNA INDUSTRIJA LIJANOVIĆ d.o.o., Zagreb, Kneza Borne 2, OIB: 43825960370, kojeg zastupa opunomoćena Sandra Dkaralić, odvjetnica u Vukovaru, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave 13. travnja 2024., 12. lipnja 2024., 10. rujna 2024., 6. prosinca 2024., 25. ožujka 2026. i 29. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnike tužitelja, na ročištu za objavu presude 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku MESNA INDUSTRIJA LIJANOVIĆ d.o.o., Zagreb, Kneza Borne 2, OIB: 43825960370 platiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA TRŽNICE ZAGREB, Zagreb, Šubićeva 40/V, OIB: 85584865987, iznos od 17.640,79 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. rujna 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5%, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15% godišnje, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 1.143,76 EUR sa zateznim kamatama.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje od tuženika isplatiti tužitelju zatezne kamate na pojedine iznose glavnice i to:

- na iznos od 473,71 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 542,34 EUR od 1. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 553,49 EUR od 1. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 521,52 EUR od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 561,82 EUR od 1. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 528,80 EUR od 1. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 536,42 EUR od 1. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 548,58 EUR od 1. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 526,37 EUR od 1. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 633,95 EUR od 1. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 590,65 EUR od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 584,28 EUR od 1. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 603,99 EUR od 1. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 566,12 EUR od 1. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 591,16 EUR od 1. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 542,73 EUR od 1. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 541,27 EUR od 1. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 534,44 EUR od 1. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 555,82 EUR od 1. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 581,37 EUR od 1. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 594,31 EUR od 1. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 650,06 EUR od 1. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 610,06 EUR od 1. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 566,75 EUR od 1. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 569,99 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 628,81 EUR od 1. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 652,04 EUR od 1. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 609,73 EUR od 1. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 590,09 EUR od 1. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 553,67 EUR od 1. ožujka 2020. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku MESNA INDUSTRIJA LIJANOVIĆ d.o.o., Zagreb, Kneza Borne 2, OIB: 43825960370 naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – PODRUŽNICA TRŽNICE ZAGREB, Zagreb, Šubićeva 40/V, OIB: 85584865987, troškove parničnog postupka u iznosu od 8.312,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. rujna 2020. navodi kako je Grad Zagreb zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], Barčev trg 5184 m2, DVORIŠTE 2643 m2, 7 ZGRADA, Zagreb, Barčev trg 16 2541 m2, UKUPNO 5184 m2. Ističe kako navedena nekretnina u naravi predstavlja zelenu tržnicu Utrina sa svim pratećim objektima. Navedenu je nekretninu Grad Zagreb povjerio na upravljanje i održavanje tužitelju i to na temelju Zaključka o davanju pos lova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb, od 22. rujna 2016., KLASA: 406-01/16-03/111, a sve na temelju odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18., 110/18., 32/20. i 145/24. dalje ZKG). Navodi da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2017. do 29. veljače 2020. bez pravne osnove koristio boks za trgovačku djelatnost broj 15, a koji se nalazi u sklopu navedene nekretnine. Ističe kako za svo vrijeme bespravnog korištenja poslovnog prostora tuženik nije plaćao zakupninu niti podmirivao troškove režija. Takvim je postupanjem tuženik prouzročio štetu tužitelju, jer je tužitelj bio onemogućen dati predmetni prodajni prostor u daljnji zakup. Ističe da , sukladno zakonskim odredbama, nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemarivao. Predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 20.535,83 EUR / 154.727,20 HRK sa zateznom kamatom uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. studenoga 2020. ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi kako predmet spora nije razdoblje od rujna 2017. do kraja veljače 2020. već je spor započeo još 2013. Ističe da tužitelj ne navodi bitnu činjenicu da mu je upravo sud vratio poslovni prostor boks broj 15 koji je tada nesporno bio u zakupu i pod važećim ugovorom, da bi kasnije tuženik mirnim putem preuzeo opremu i poslovne prostore od društva Lijanovići-trgovine d.o.o. o čemu je tužitelj nesporno bio upoznat. Tužitelj je od samog početka procesa u 2013. upoznat s cijelom situacijom oko spornog poslovnog prostora na tržnici Utrina . Navodi da do tužbe nije imao uvid u priložene R1 račune niti ih je tužitelj izdavao na mjesečnoj razini uz obrazloženje da račune ne izdaju iz razloga što nema ugovora o korištenju između tužitelja i tuženika pa ističe da nema u računovodstvenoj evidenciji knjižene navedene račune niti su po istima odbijali pretporez. Priznaje da je bio u posjedu predmetnog boksa te ističe da je doveo novog posjednika i uveo ga u posjed, a plaćanje mjesečne zakupnine prepustio novom posjedniku. Novi je posjednik platio 16.000,00 HRK na žiro račun tužitelja da se pokriju najmovi za siječanj i veljaču 2020. stoga to tužitelj nema pravo potraživati od tuženika. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

3. U nastavku postupka tužitelj navodi kako se uplata od strane novog posjednika Mesnica Dalmatinac j.d.o.o. u iznosu od 16.000,00 HRK odnosi na podmirenje troškova depozita za navedeni prostor, a ne za ranija dugovanja po osnovi zakupnine. Navedeno plaćanje novog zakupoprimca nije ni u kakvoj vezi s obvezama tuženika. Također, ističe da tuženik nije predao navedeni poslovni prostor u posjed novom zakupoprimcu uz obvezu da novi zakupoprimac otplati dio duga tuženika, a to zato što poslovni prostor nije u vlasništvu tuženika pa on time nije niti mogao raspolagati na bilo koji način. Ističe da je tužitelj sklopio ugovor s društvom Mesnica Dalmatinac j.d.o.o., a navedeno društvo izvršilo je uplatu u svoje ime i za svoj račun.

4. U nastavku postupka tuženik ističe kako nisu točni navodi tužitelja da je Mesnica Dalmatinac j.d.o.o. podmirila troškove depozita za navedeni prostor, osim ako sam tužitelj u svom računovodstvu ne vrši drugačije knjiženja. Obrazlaže da je novi zakupoprimac podmirio njegovo dugovanje prema tužitelju i potom ušao u posjed boksa na tržnici Utrina.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjanje pravne osnove broj 000028 od 3. listopada 2017. (list 4 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjanje pravne osnove broj 000069 od 2. studenoga 2017. (list 5 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000130 od 30. studenoga 2017. (list 6 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000196 od 3. siječnja 2018. (list 7 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000038 od 31. siječnja 2018. (list 8 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000097 od 28. veljače 2018. (list 9 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000149 od 31. ožujka 2018. (list 10 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000209 od 30. travnja 2018. (list 11 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000267 od 31. svibnja 2018. (list 12 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000315 od 30. lipnja 2018. (list 13 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 00365 od 31. srpnja 2018. (list 14 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000413 od 31. kolovoza 2018. (list 15 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000459 od 30. rujna 2018. (list 16 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000510 od 31. listopada 2018. (list 17 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000547 od 30. studenoga 2018. (list 18 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000594 od 31. prosinca 2018. (list 19 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000033 od 31. siječnja 2019. (list 20 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000074 od 28. veljače 2019. (list 21 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000117 od 31. ožujka 2019. (list 22 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000158 od 30. travnja 2019. (list 23 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000201 od 31. svibnja 2019. (list 24 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000245 od 30. lipnja 2019. (list 25 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000283 od 31. srpnja 2019. (list 26 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000322 od 31. kolovoza 2019. (list 27 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000364 od 30. rujna 2019. (list 28 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000400 od 31. listopada 2019. (list 29 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000453 od 30. studenoga 2019. (list 30 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000480 od 31. prosinca 2019. (list 31 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000027 od 31. siječnja 2020. (list 32 spisa), Obračuna naknade za korištenje prostora bez valjane pravne osnove broj 000057 od 29. veljače 2020. (list 33 spisa), Cjenika za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti od 22. prosinca 2006. (list 34- 36 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. kolovoza 2020. (list 44 spisa), Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb od 22. rujna 2016. (list 48-52 spisa), Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 52 Pp-66/13-2 od 12. travnja 2013. (list 91-92 spisa), Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 52 Pp-66/13-14 od 26. srpnja 2013. (list 93-95 spisa), Kartice partnera tuženika, šifra: 21 od 31. listopada 2020. (list 96-97 spisa), Dopisa tuženika od 21. veljače 2020. (list 98 spisa), Prometa po transakcijskom računu tužitelja od 13. rujna 2024. (list 147 spisa), Knjigovodstvene kartice Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Tržnice Zagreb od 13. rujna 2024. (list 148-151 spisa), saslušao svjedoka UB (list 167 spisa) i proveo građevinsko vještačenje (list 182-208 i 216-219 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 18.784,55 EUR i to na ime naknade odnosno koristi za neovlašteno korištenje tržnog prostora na tržnici Utrina i režijskih troškova, a koji se odnose na boks za trgovačku djelatnost I broj 15 za razdoblje od rujna 2017. do veljače 2020.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora boksa broj 15 na tržnici Utrina, ali sporna je visina, a posebno činjenica je li novi zakupnik istog boksa podmirio dio dugovanja tuženika.

9. Svjedok RB u iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu od 6. prosinca 2024. naveo je kako je od veljače 2008. do veljače 2022. bio voditelj tržnice Utrina. Obrazlaže da je u boksu broj 15 najprije bio DB, a nakon njega je došao tuženik, a posljednja je bila mesnica Dalmatinac. DB nije plaćao uredno zakupninu, a bilo je i neplaćanja vode i struje. Nije mu poznato je li DB svoj dug podmirio u cijelosti. Sama plaćanja kao i pravne postupke u vezi s tim vodila je pravna služba Podružnica Tržnice Zagreb. Nadalje ističe kako je tuženik imao ugovor o zakupu za predmetni prostor, ali nije mu poznato kako je u prostor nakon tuženika uselila mesnica Dalmatinac. Isključivo pravna služba sklapa ugovore i o ugovorima vodi računa te on kao voditelj ne sudjeluje u tim pregovorima niti potpisuje bilo kakve ugovore već mu se dostavi potpisani ugovor na stol, a kako bi znao tko je novi zakupnik na prostoru tržnice. Ističe da je moguće da je tuženik izvanugovorno bio obvezan platiti zakupninu, jer postoji mogućnost da je ugovor istekao ili da je otkazan. Poznato mu je da su tuženik i mesnica Dalmatinac skupa išli u upravu iz razloga što se tuženik htio riješiti navedenog prostora na način da prostor preuzme mesnica Dalmatinac, ali nije mu poznat sadržaj tih pregovora kao niti konačni dogovor u vezi s tim. Ističe kako mu nije poznato na koji način je mesnica Dalmatinac ušla u prostor, ali doveo ju je tuženik koji mu je jednom prilikom rekao da, u odnosu na neplaćene dugove, ima rješenje koje bi bilo dobro za sve uključene. Ističe da je tuženik govorio da će platiti sve što treba i da to nije problem, a što svakako uključuje i utužene iznose. Ističe kako pri ulasku u prostor zakupa nije postojala obveza plaćanja depozita.

10. Sud je navedeni iskaz svjedoka u cijelosti prihvatio, jer je svjedok iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onome što je o konkretnoj pravnoj stvari saznao u okviru radnog mjesta voditelja tržnice Utrina. Sud ne nalazi proturječnosti ili nelogičnosti u danom iskazu svjedoka stoga ne postoje razlozi zbog kojih navedeni iskaz ne bi trebalo prihvatiti.

11. Člankom 165. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. dalje ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Nadalje, stavkom 6. istog članka propisano je da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika, a isto tako se ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

12. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev predstavlja zahtjev za naknadu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 144/22. i 156/22. dalje ZOO) te pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a zauzeo je pravno shvaćanje da ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV -a prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

13. Budući da je u konkretnom slučaju stvar odnosno nekretnina u nepromijenjenom obliku, to se imaju primijeniti odredbe članka 164. i članka 165. ZV - a.

14. Nadalje, člankom 18. stavkom 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je stavkom 4. istog članka propisano da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

15. Uvidom u Zaključak o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb sud je utvrdio da je upravo navedenim Zaključkom i to točkom 1., Grad Zagreb dao ovdje tužitelju pravo davanja u zakup dijelova nekretnine sukladno zakonu i gradskim propisima i otkazivanju zakupa sukladno odredbama zakona, gradskih propisa i ugovora.

16. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da je tužitelj imao ovlast davanja u zakup navedenog poslovnog prostora pa samim time ima i pravo tražiti naknadu koristi od nepoštenog posjednika te stvari sukladno odredbi članka 165. stavka 1. ZV-a.

17. Dodatno, sud smatra važnim istaknuti kako je navedena nekretnina na kojoj se nalazi tržnica Utrina, a upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], danas u vlasništvu ovdje tužitelja, što u trenutku podnošenja tužbe nije bio slučaj pa je i samim time tužitelj kao sadašnji vlasnik svakako ovlašten navedeni prostor dati u zakup ovdje tuženiku ili bilo kome drugome i za to naplaćivati odgovarajuću naknadu.

18. Slijedom navedenog, a imajući u vidu navedena shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i činjenična utvrđenja u konkretnoj pravnoj stvari, odnosno da je tužitelj ovlašten davati u zakup predmetni poslovni prostor to je sasvim razvidno da tužiteljevo ovlaštenje potraživati naknadu za bespravno korištenje istog proizlazi iz činjenice da je tužitelj kao osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari, ovlašten tražiti naknadu koristi od nepoštenog posjednika, a sve sukladno odredbi članka 165. stavka 1. ZV-a.

19. Člankom 24. stavkom 1. ZKG-a propisano je da su uslužne komunalne djelatnosti, između ostalog, usluge javnih tržnica na malo. Nadalje, člankom 25. stavkom 2. istog zakona propisano je da se pod uslugama javnih tržnica na malo podrazumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.

20. Sukladno navedenim odredbama, jasno je da je prostor tržnice Utrina na kojem se nalazi predmetni boks, potpadao pod odredbe članka 24. ZKG-a, a time i upravljanje prostorima i objektima izgrađenim na toj tržnici.

21. Jedan od vidova upravljanja i održavanja prostora i objekata izgrađenih na tržnici jest i onaj pružanja, ali i naplaćivanja komunalnih usluga od korisnika, a u koje nesporno spadaju i režijski troškovi.

22. Upravo iz navedenih razloga je tužitelj na temelju odredbe članka 24. ZKG-a i Zaključka Grada Zagreba od 22. rujna 2016. aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari pa je sukladno tome ovlašten potraživati od tuženika naplatu pruženih komunalnih usluga odnosno režijskih troškova, a što je sastavni dio upravljanja tržnicom.

23. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku Andreju Babiću. U nalazu i mišljenju od 30. rujna 2025. sudski vještak navodi kako tržišna vrijednost zakupnine predmetne nekretnine, poslovnog prostora na tržnici Utrina, kioska broj 15, za razdoblje od 1. rujna 2017. do 29. veljače 2020. iznosi 10.513,82 EUR. U dopunskom nalazu i mišljenju od 26. studenoga 2025. vještak navodi kako je vrijednost režijskih troškova za navedeni poslovni prostor na tržnici Utrina iznosi 8.270,73 EUR. Zaključno, vještak navodi kako ukupna vrijednost zakupnine i režijskih troškova u utuženom razdoblju iznosi 18.784,55 EUR.

24. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje i dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj u podnesku od 3. studenoga 2025. navodi kako je suglasan s predmetnim nalazom i mišljenjem u cijelosti.

25. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje i dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka tuženik u podnesku od 17. prosinca 2025. navodi kako ga se selektivno tereti za iznose i za one mjesece kad maloprodaja nije radila tijekom srpnja i kolovoza. Ističe da su tada kolektivno zatvarali maloprodaje zbog nedostatka posla u ljetnim mjesecima, a sve kako bi izbjegli velike narudžbe mesa koje se tada nisu mogle prodati. Zbog velikih vrućina meso je brže gubilo na svježini pa je bilo jeftinije zatvoriti maloprodaju nego raditi ta dva mjeseca. Ističe kako fiskalna blagajna tada nije radila za svaku godinu koja je iskazana u nalazu i mišljenju vještaka. Zaključno, tuženik prigovara iznosima potrošnje energenata kako ih je utvrdio sudski vještak.

26. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 25. ožujka 2026. sudski vještak navodi kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 30. rujna 2025. i kod dopunskog nalaza i mišljenja od 25. studenoga 2025. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu visine režijskih troškova ističe kako se radi o pravnom pitanju, ali napominje da se mjesečni režijski troškovi naplaćuju za svaki mjesec bez obzira radi li maloprodajni lokal ili ne.

27. U podnesku od 8. travnja 2026. tužitelj je uskladio visinu tužbenog zahtjeva sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka te smanjio visinu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva na način da konačno potražuje iznos od 18.784,55 EUR sa zateznim kamatama.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Andreja Babića ocjenjujući ih objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te u izrađenim u granicama zadataka. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Dodatno, sud ističe kako je prigovor tuženika u odnosu na visinu režijskih troškova sudski vještak u cijelosti otklonio na ročištu od 25. ožujka 2026. stoga sud nema razloga posumnjati u vjerodostojnost i istinitost danog nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja.

29. Dodatno, u odnosu na prigovor tuženika s obzirom na režijske troškove kako ih je u svom dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio sudski vještak, sud ističe kako predmetni prigovor tuženika nije osnovan. Prema stavu ovog suda na odluku o tužbenom zahtjevu nije od utjecaja činjenica je li predmetni lokal radio u ljetnim mjesecima ili nije. S obzirom da je tuženik nesporno bio u posjedu predmetnog boksa broj 15 na tržnici Utrina u utuženom razdoblju samim time je obveznik zakupnine i režijskih troškova. Činjenica da njegov lokal nije radio u određenom razdoblju ne oslobađa ga obveze plaćanja zakupnine i režijskih troškova, osim ako nije što drugo ugovoreno što svakako nije dokazano u tijeku ovog postupka . Navedeno je životno i logično, ali i u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka pa sud smatra kako je istaknuti prigovor tuženika neosnovan zbog čega ga je trebalo odbiti u cijelosti.

30. U odnosu na prigovor tuženika kako je novi zakupnik Mesnica Dalmatinac j.d.o.o. podmirio dio njegovog dugovanja, sud ističe kako je navedeni prigovor tuženika osnovan. Naime, u tijeku dokaznog postupka utvrđeno je da je Mesnica Dalmatinac j.d.o.o. kao novi zakupnik boksa 15 na prostoru tržnice Utrina tužitelju uplatio iznos od 16.000,00 HRK. Uvidom u promet po transakcijskom računu tužitelja od 13. rujna 2024. utvrđeno je kako je novi zakupnik zaista tužitelju uplatio navedeni iznos uz opis plaćanja kako se radi o zakupnini za razdoblje siječnja, veljače i ožujka 2020. Uz to, tužitelj i sam u podnesku od 17. rujna 2024. navodi i priznaje istu činjenicu. S obzirom da je u tužbi utužen iznos zakupnine, između ostalog, i za siječanj i veljaču 2020. uz odgovarajuće režijske troškove, ovaj sud smatra kako tužitelj nema pravo od tuženika tražiti isplatu navedenih iznosa. To naime iz razloga što je zakupninu za razdoblje siječnja i veljače 2020. očito podmirio upravo novi zakupnik pa bi, shodno tome, novi zakupnik trebao podmiriti i režijske troškove. Prema tome, tužitelj nikako nema pravo dvaput naplatiti tražene iznose, jednom od tuženika, a jednom od novog zakupnika. Dodatno, nisu od utjecaja navodi tužitelja da je novi zakupnik uplatom predmetnog iznosa zapravo podmirio depozit, jer obveza plaćanja depozita tada nije postojala što jasno proizlazi iz iskaza svjedoka RB koji je sud u cijelosti prihvatio. Zbog svega navedenog trebalo je odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu pa je odlučeno kao u točki II/ izreke.

31. U odnosu na tijek zateznih kamata na utužene iznose, sud ističe da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. S obzirom da u spisu ne prileži zahtjev tužitelja za isplatu utužene naknade koji bi bio ranijeg datuma, a iz kojeg bi bilo razvidno da je nedvojbeno dostavljen tuženiku, a imajući u vidu da je tužba podnesena 23. rujna 2020., to tužitelj ima pravo na zatezne kamate od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, ali ne i za ranije razdoblje. U tom smislu, tužitelj nije dokazao, sukladno odredbi članka 219. ZPP - a, da je prije podnošenja tužbe zahtijevao od tuženika isplatu utužene naknade putem računa koje je dostavio uz tužbu, jer nije priložio dokaz da su bili dostavljeni tuženiku. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki III/ izreke.

32. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 5. ZPP-a te s obzirom da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, sud je odlučio da tužitelju pripadaju troškova postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 8/11., 114/12. dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak tužbe u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. ožujka 2021. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. rujna 2021. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 13. travnja 2023. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 12. lipnja 2024. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 10. rujna 2024. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 17. rujna 2024. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2024. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 3. studenoga 2025. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 25. ožujka 2026. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 8. travnja 2026. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 29. travnja 2026. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 3000 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr 54. Tarife priznati trošak tužitelja iznosi 6.000,00 EUR što uz PDV iznosi ukupno 7.500,00 EUR. Uz to, tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 812,50 EUR. Tužitelju nije priznat trošak zatražene sudske pristojbe, jer navedeni zahtjev nije jasno određen. Zaključno, tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 8.312,50 EUR. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u točki IV/ izreke.

33. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Lucija Butigan

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana kada je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) . Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.