Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-466/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Silviju Hraste, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hraste & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika 24sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb, Oreškovićeva 6h/1, OIB: 78093047651, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-895/22-43 od 6. svibnja 2024., 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-895/22-43 od 6. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja podnesena dana 20. travnja 2020. kao nepravovremena (st. I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura (st. II. izreke).

2. Tužitelj pobija navedeno rješenje, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) te osim toga ukazuje da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, sukladno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu tužitelja kao nepravovremenu, uz obrazloženje da je tužitelj za sporne informacije objavljene u člancima 16. i 17. siječnja 2020. saznao svakako prije 20. siječnja 2020., pa da je stoga tužbu u ovom predmetu podnio po proteku roka od tri mjeseca od saznanja za navedene informacije.

8. Prema čl. 23. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11, 81/2013 i 114/22 - dalje: ZM) tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

9. Sporne je informacije tuženik kao nakladnik objavio 16. siječnja 2020. u rubrici "News" elektroničke publikacije 24sata, dana 16. siječnja 2020., u članku pod naslovom "L u Čistoći zaposlio čovjeka koji je u policiji spavao na poslu", a tužbu za naknadu štete podnio je 20. travnja 2020.

10. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je za objavljene informacije saznao 20. siječnja 2020., te da je istog dana podnio Zahtjev za objavu ispravka netočne informacije. Tako u iskazu od 25. ožujka 2021. navodi da je taj vikend, od 17. do 19. siječnja 2020. bio na putu u Njemačkoj te da je nakon što mu je susjed rekao za predmetne članke otišao na posao, da bi u iskazu od 20. ožujka 2024. naveo da je taj vikend bio kod brata u Munchenu.

11. Radi provjere istinitosti navoda tužitelja, prvostupanjski je sud po prijedlog tuženika zatražio od Ministarstva unutarnji poslova (dalje: MUP) podatak da li se kroz postojeće evidencije može utvrditi je li tužitelj osobnim automobilom marke Nissan Murano, registarske oznake [registarska oznaka], u petak, 17. siječnja 2020. napustio Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Bregana te je li se u nedjelju 19. siječnja 2020. vratio u Republiku Hrvatsku.

12. U dopisu od 9. ožujka 2023. MUP je obavijestilo prvostupanjski sud da su izvršili uvid u evidencije koje vodi granična policija te utvrdili da ne postoji niti jedan zapis za predmetno vozilo unutar traženog razdoblja.

13. Iako se prema čl. 10. Pravilnika o načinu prikupljanja podataka, tehničkim uređajima za prikupljanje podataka, sadržaju i korisnicima operativnih zbirki podataka koje vodi granična policija te rokovima čuvanja ("Narodne novine, broj 102/18 i 95/20), odluka koja proizvodi pravni učinak za osobu na koju se podaci odnose ne može se temeljiti samo na podacima naznačenim u članku 2. ovoga Pravilnika s obzirom da su podaci prikupljeni tehničkim uređajima i automatski obrađeni, treba reći da tužitelj nije svoje navode o putovanju izvan Republike Hrvatske potkrijepio nikakvim dokazima.

14. Pritom, kada se uzme u obzir da tužiteljev prelazak preko granice Republike Hrvatske nije evidentiran dva puta, 17. siječnja 2020. i 19. siječnja 2020., te da ničim nije dokazao svoje navode o putovanju u Njemačku, koji su bili osporeni od strane tuženika, dolazi se do zaključka da se njegov iskaz ne može prihvatiti kao vjerodostojan, jer je neistinito naveo da je za vikend nakon objave spornog članka bio izvan Republike Hrvatske, kako bi opravdao to što je tužbu podnio nakon proteka prekluzivnog roka od tri mjeseca, računajući od dana saznanja za objavljenu informaciju.

15. Nastavno na navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nije uvjerljivo da bi tužitelj za objavljenu informaciju saznao tek 20. siječnja 2020., od susjeda ŠV, a da ga nitko nije u razdoblju od objave sporne informacije do toga dana (ponedjeljka), nije nazvao ni obavijestio o tome što je u odnosu na njega objavljeno.

16. Dakle, kada se navodi tužitelja sagledaju u svojoj ukupnosti, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se njegov iskaz ne može prihvatiti kao vjerodostojan, već da je za spornu objavu morao saznati prije 20. siječnja 2020., a slijedom toga je i pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 23. ZM, kada je odbacio tužbu kao nepravovremenu.

17. Tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da su mu u prvostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske.

18. Tužitelj odluku o troškovima postupka iz st. II. izreke pobija samo paušalno, a kako na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, prema čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

19. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak