Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-441/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka, suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u parničnom predmetu LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-576/2024-29 od 15. prosinca 2025., 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja LŽ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-576/2024-29 od 15. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: ''Nalaže se tuženiku HŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.500,00 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 31.08.2023. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe'' (st. I. izreke). Nadalje, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 eur u roku od 15 dana (st. II izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti (st. II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno istu preinačiti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, presuda suda prvoga stupnja može se ispitati, u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Dakle, nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.500,00 eur uvećano za zatezne kamate, za koju štetu tužitelj u tužbi tvrdi da mu je prouzročio tuženik na način da je udario nogom u ljestve na kojima je stajao tužitelj, nakon čega je tužitelj pao i zadobio tjelesne ozlijede.
6. Sud prvog stupnja pobijanom je presudom odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je tuženik nogom udario u ljestve na kojima je stajao tužitelj i na taj način izazvao nezgodu prilikom koje je tužitelj pao i zadobio ozljede. Naime, sud prvog stupnja prvenstveno navodi kako su takvi navodi koje je tužitelj istaknuo u tužbi i na hitnom prijemu u KBC Zagreb (Rebro), kontradiktorni iskazu samog tužitelja koji je pred sudom iskazao da je do ozljede došlo jer je morao odskočiti s ljestava nakon što je tuženik udario nogom u ljestve pa se tužitelj spustio niz ljestve i odskočio prije tuženikovog drugog udarca nogom u ljestve pri čemu se dočekao na noge. Nadalje, sud je utvrdio da su svjedokinje ZŽ i ŽŽ u bitnom potvrdile navode tužitelja iz njegovog iskaza danog pred sudom o tome da je tužitelj odskočio s ljestava, dok su njihovi navodi o točnom trenutku u kojem je tužitelj odskočio s ljestava različiti jer svjedokinja ZŽ navodi da je tužitelj odskočio nakon prvog tuženikovog udarca, a prije drugog, dok je svjedokinja ŽŽ navela da je tužitelj odskočio s ljestava nakon tuženikovog drugog udarca i potom zvao policiju. Međutim, sud navodi kako iz prekršajnog naloga izdanog tuženiku toga dana proizlazi da je tuženik narušavao javni red i mir na način da se tužitelju obratio riječima: „idiote jedan" i potom bacio njegov alat na pod, dok iz istog ne proizlazi da je tuženik udario ljestve na kojima je tužitelj stajao uslijed čega je tužitelj pao ili odskočio s ljestava i ozlijedio se. Sud prvog stupnja je, nadalje, naveo da iz iskaza svjedoka AŽ (policijskog službenika koji je postupao u povodu tog događaja i izdao prekršajni nalog), čiji je iskaz prihvatio kao vjerodostojan, proizlazi da je tužitelj prilikom policijskog postupanja samo rekao da ga je susjed (ovdje tuženik) verbalno izvrijeđao i da je razbacao alat koji je imao oko sebe, a da nije spominjao da je bio napadnut (jer u tom slučaju bi policijski službenik morao ponuditi liječničku pomoć), i nije spominjao da je ozlijeđen, niti da ga nešto boli, niti je spominjao da je susjed nešto radio sa ljestvama. Sud prvog stupnja, nadalje, navodi da se obavezni prekršajni nalog smatra javnom ispravom u smislu čl. 230 ZPP-a, što znači da se presumira da su činjenice koje se u istoj navode istinite, sve dok stranka koja to osporava ne dokaže suprotno (čl. 230. st. 1. i 2. u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a). S obzirom na proturječnosti koje proizlaze iz iskaza tužitelja i svjedoka koje je on predložio u odnosu na javnu ispravu (prekršajni nalog), a koje su kontradiktornosti dovele u sumnju tužiteljevu vjerodostojnost, te s obzirom na to da su i svjedoci ZŽ i GŽ svjedoci koji su zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu budući je riječ o tužiteljevoj nevjenčanoj supruzi (ZŽ), kao i njegovoj najmoprimki koja od njega iznajmljuje stan (GŽ), sud je povezujući navode iz obaveznog prekršajnog naloga sa iskazom svjedoka AŽ, policijskog službenika koji je bio na intervenciji spornog dana i sastavio prekršajni nalog, zaključio u smislu čl. 221. a ZPP-a da tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva, odnosno samu činjenicu da je ozlijedio leđa i zadobio ozljede navedene u tužbi uslijed štetne radnje tuženika.
7. Navedene razloge pobijane presude prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, razlozi pobijane presude su u pogledu navedenih odlučnih činjenica jasni i argumentirani, kako rezultatima provedenog dokaznog postupka, tako i mjerodavnim materijalno pravnim zakonskim odredbama.
8. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
8.1. Tužitelj je u parnici u kojoj potražuje naknadu štete od osobe za koju tvrdi da mu je prouzročila štetu dužan u smislu navedene materijalno pravne norme i temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a dokazati sve zakonske pretpostavke koje su potrebne da bi se ostvarilo pravo na naknadu štete. To znači da je na tužitelju teret da dokaže nastalu štetu, štetnu radnju osobe za koju tvrdi da mu je nanijela štetu, protupravnost te štetne radnje te uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete. I prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje navedenih pretpostavki za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene, konkretno nije dokazao uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete, što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, te za to utvrđenje iznosi prihvatljive razloge.
9. Stoga je, suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
10. U odnosu na žalbene navode da je trebalo provesti medicinsko vještačenje na okolnost nastalih ozljeda tužitelja valja reći sljedeće. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je iskaz tužitelja o tome da je uslijed radnje tuženika pao i zadobio ozljede ocijenio nevjerodostojnim, s kojom ocjenom se slaže i ovaj sud drugog stupnja budući da je isti proturječan javnoj ispravi koja se nalazi u spisu (prekršajni nalog) i iskazu svjedoka AŽ, čiji iskaz je prihvaćen kao vjerodostojan, a s kojom ocjenom se, također, slaže i ovaj sud drugog stupnja jer se radi o svjedoku koji je nepristran i nema interesa za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku. Osim toga, iskaz tužitelja je kontradiktoran i iskazu tuženika čiji iskaz je ocijenjen vjerodostojnim, životnim i logičnim te sukladnim ispravama u spisu, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Slijedom svega navedenog, kako tužitelj nije dokazao da su njegove ozlijede posljedica štetne radnje tuženika, proizlazi da nije bilo osnove za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja te su suprotni žalbeni navodi neosnovani.
11. Preostali žalbeni navodi tužitelja predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja te iznošenje vlastite ocjene dokaza, za što nema uporišta niti u stanju spisa a niti u mjerodavnim materijalnopravnim zakonskim odredbama.
12. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, dok sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako tužitelj odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka o troškovima u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
U Velikoj Gorici 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Cišper
