Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-426/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima CPA, Ivanu Petrušu i Šimi Tarašu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Ulica Stjepana Radića 8, Zadar, protiv tuženika Privredna banka Zagreb – dioničko društvo, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima UP, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o, Split, Sukošanska 43, OIB: 25781343234, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Zadru poslovni broj 39 Su-388/15-4, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-131/2026-7 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-131/2026-7 od 27. veljače 2026. i sudi:

1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9012126026 s nadnevkom 28. studenog 2006. ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 366,57 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 136,78 EUR, teku od 29. studenog 2006. i na iznos od 229,79 EUR teku od 29. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.513,71 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 20. svibnja 2026. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tužiteljica je odbijena sa zahtjevom na utvrđenje da je Ugovor o kreditu, Broj ugovora: 9012126026 s nadnevkom 28. studenog 2006. ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za osiguranje kredita kao i sa zahtjevom da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 2.761,94 kuna / 366,57 EUR-a, s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (st. II. izreke).

2. Tužiteljica žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod st. II. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je uglavljena ulazna naknada i naknada za osiguranje kredita i zahtjev za isplatu iznosa isplaćenog temeljem te ugovorne odredbe u iznosu od 366,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, pa da se stoga ima smatrati da je sporna odredba unaprijed formulirana od strane tuženika, te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj.

8.1. Takav zaključak potvrđuje i iskaz tužiteljice da se sa bankom ništa nije moglo pregovarati već da joj je dan gotov ugovor na potpis, a sa kojim je iskazom u skladu i iskaz djelatnice banke RP.

9. U odnosu na status potrošača treba reći da tijekom postupka takav status tužiteljice nije bio sporan, a uz to proizlazi i iz samog ugovora o kreditu koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba za kupnju vozila.

10. Kako se o spornoj ugovornoj odredi nije pojedinačno pregovaralo, tužiteljici nije razjašnjena relacija između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga u smislu koji su to troškovi koji bi se trebali pokriti plaćanjem tih naknada i koja je njihova svrha. Naime, ostalo je nejasno, jer tuženik niti tijekom postupka nije razjasnio, na što se sve konkretno odnose troškovi sporne naknade.

11. Ne radi se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na predmet ugovora i cijenu, pa je u smislu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP), dopušteno ocjenjivati radi li se o poštenoj ugovornoj odredbi. Sporna ugovorna odredba, iako jasno i razumljivo sastavljena, ne omogućuje tužiteljici da procijeni koji se troškovi spornom naknadom podmiruju, tako da se ne radi o transparentnoj ugovornoj odredbi.

12. Provođenjem testa transparentnosti ispravlja se neravnoteža ugovornih stranaka nastala neinformiranošću potrošača, dok se provođenjem testa poštenosti ispravlja neravnoteža koja je uzrokovana podređenošću potrošača koji pristaje na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe.

13. Pritom je prije svega odlučno ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način pregovarao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu o ulaznoj naknadi.

14. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

15. Prilikom ocjene poštenosti potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

16. U odnosu na ulaznu naknadu treba reći da sporna ugovorna odredba ne sadrži sve podatke o stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima na koje se ta naknada odnosi, a niti ih tuženik tijekom postupka ističe i dokazuje, te se ne može zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi potrošač (tužiteljica) pristala na takvu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

17. Što se pak tiče utvrđivanja postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti samo na visinu iznosa sporne naknade u odnosu na ukupni iznos dobivenog kredita. Naime, značajna neravnoteža postoji kada se dovoljno ozbiljno dovodi u pitanje položaj potrošača kao "slabije" stranke predmetnog ugovora nametanjem dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima. Pritom se napominje da se ocjena uzrokuje li se spornim ugovornim odredbama značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ne vrši samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa sporne naknade, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade), a iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije imala nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj ugovora, te da je imala mogućnost ili prihvatiti u cijelosti takav ugovor koji je banka unaprijed sastavila, ili odustati od realizacije tog pravnog posla. Dakle, neprihvaćanjem odredbe o ulaznoj naknadi tužiteljica bi bila onemogućena u sklapanju pravnog posla sa tuženikom.

18. Osim toga, u konkretnom slučaju nije prijeporno da među strankama zaključeni ugovor ne sadrži konkretan opis svih troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne ulazne naknade naplaćuju, a prema shvaćanju ovog suda, troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za tu spornu naknadu, nisu notorni niti se mogu podrazumijevati.

19. U odnosu na ulaznu naknadu tuženik je na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima, čime je stvorena, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, na štetu tužiteljice značajna neravnoteža jer nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima.

20. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri, jer nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom o spornoj ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi, niti je tužiteljicu upoznao sa stvarnim troškovima i uslugama na koje se ta naknada odnosi, što sve čini njegovo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Prema tome, tuženik je bio dužan tužiteljicu upozoriti kako na posljedice ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tako i na usluge i troškove na koje se odnosi ulazna naknada, a kako to nije učinio, nije prilikom sklapanja ugovora postupao u dobroj vjeri, pa tužiteljici zatezne kamate pripadaju od dana isplate iznosa naknade, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

22. Kada se uzmu u obzir sve pravno relevantne okolnosti iz odredbi čl. 81. st. 1. ZZP i čl. 83. ZZP, pravilnom primjenom materijalnog prava treba zaključiti da je ta sporna odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP nepoštena i time ništetna (čl. 87. st. 1. ZZP) te da je tuženik dužan tužiteljici vratiti primljeno po osnovi te ništetne odredbe sukladno čl. 323. st. 1. ZOO.

23. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Petra Bailo, mag. oec., čiji je nalaz prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, utvrđeno je da je tužiteljica na ime naknade za obradu kredita isplatila 136,78 EUR, a na ime naknade za osiguranje kredita iznos od 229,79 EUR.

24. Zastara tražbine počinje teći od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena djelomična ništetnost ugovora, pa stoga predmetna tražbina nije u zastari.

25. Stoga je trebalo temeljem 373. toč. 3. ZPP preinačiti st. I. izreke presude, utvrditi da je predmetni ugovor u dijelu koji se odnosi na naknadu za obradu kredita i naknadu za osiguranje kredita ništetan, te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 366,57 EUR s zateznim kamatama koje na iznos od 136,78 EUR i na iznos 229,79 EUR teku od dana nakon njihove isplate, odnosno od 29. studenog 2006. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu trebalo je izmijeniti i odluku o parničnom trošku.

27. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, tako da joj temeljem čl. 154. st. 1. ZPP pripada trošak za sastav tužbe od 100 bodova temeljem Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), za sastav podneska od 7. lipnja 2021. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 8. lipnja 2022. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 12. rujna 2022. 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za sastav podneska od 27. veljače 2023. 25 bodova temeljem Tbr. 8/4 OT, za zastupanje na ročištu održanom 27. veljače 2023. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 22. ožujka 2023. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za pristup na ročište od 8. studenog 2023. 50 bodova temeljem Tbr. 9/2 OT, za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2024. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu održanom 21. kolovoza 2024. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za pristup na ročište radi objave presude od 13. rujna 2024. 50 bodova temeljem Tbr. 9/3 OT, za zastupanje na ročištu održanom 16. veljače 2026. 50 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT i za zastupanje na ročištu održanom 26. veljače 2026. 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, ili ukupno 1075 bodova ili 2.150,00 EUR. Tužiteljici za sastav žalbe od 24. rujna 2024. (list 341 spisa) pripada 125 bodova temeljem Tbr. 10/1 OT, ili 250,00 EUR, koji je iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 65%, što iznosi 162,50 EUR, što zajedno sa iznosom troška od 2.150,00 EUR iznosi 2.312,50 EUR.

28. Tužiteljica je glede osnove uspjela u sporu sa 100 %, a glede visine sa 34%, ili je uspjela u sporu sa 67%, dok je tuženik uspio u sporu sa 33%, pa kada se uspjeh tužiteljice u sporu umanji za uspjeh tuženika, dobije se da je tužiteljica uspjela u sporu sa 34%, tako da je iznos troška od 2.312,50 EUR trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 34%, što iznosi 786,25 EUR, sa PDV od 25%, 982,82 EUR, na koji je iznos trebalo pribrojiti troškove vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, što iznosi 1.447,35 EUR, sa troškovima sudske pristojbe na tužbu od 66,36 EUR ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.513,71 EUR.

29. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti st. III. izreke presude i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.513,71 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO te odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

30. Žalba tuženika kojom osporava odluku suda o troškovima postupka nije osnovana, jer tuženiku iz navedenih razloga ne pripada trošak postupka (čl. 154. st. 2. ZPP).

31. Tužiteljici za sastav žalbe temeljem Tbr. 10/1 OT pripada 62,50 bodova ili 125,00 EUR, s PDV od 25%, 156,25 EUR.

32. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe trebalo je odbiti kao neosnovan, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper