Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-30/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeće, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Dulčić Kardum odvjetnici u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnicima Željku Vrdoljaku i Ivanu Duplančiću odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-146/2020 od 20. lipnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj Pn-146/2020 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-146/2020 od 20. lipnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-146/2020 od 23. travnja 2024.,
- potvrđuje u točki I.I. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplati iznos od 7.590,00 kn / 1.007,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 6.750,00 kn / 895,00 EUR od 5. listopada 2019. pa do isplate,
- potvrđuje u točki I.II. kojom je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja isplati iznos od 235,06 kn / 31,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate, na iznos od 69,38 kn / 9,21 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate, na iznos od 19,90 kn / 2,64 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate, na iznos od 110,78 kn / 14,70 EUR od 1. listopada 2019. pa do isplate i na iznos 25,00 kn / 3,32 EUR od 4. listopada 2019. pa do isplate,
- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na ime naknade imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja u iznosu 500,00 kn / 66,36 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2019. pa do isplate,
- potvrđuje u točki III. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete za više traženi iznos od 495,88 EUR /3.736,21 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. listopada 2019. pa do isplate.
II. Preinačava se gore navedena presuda u točki I.I. izreke u dijelu u kojem su tužitelju na iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 840,00 kn / 111,49 EUR dosuđene zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate, u točki III. izreke u preostalom dijelu, u točki IV. izreke, te u tim dijelovima sudi:
1. Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 840,00 kn / 111,49 EUR, plati zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 15. listopada 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati narednih 400,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.401,33 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 300,00 EUR, kao neosnovan
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 248,85 EUR, kao neosnovan
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-146/2020 od 20. lipnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj Pn-146/2020 od 23. travnja 2024., suđeno je: "I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu:
I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplati iznos od 7.590,00 kn / 1.007,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos 6.750,00 kn/895,88 EUR od 15.10.2019. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a na iznos od 840,00 kn/111,49 EUR od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja isplati iznos od 235,06 kn/31,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućima na:
- iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR od 01.10.2019. pa do isplate
- iznos od 69,38 kn / 9,21 EUR od 01.10.2019. pa do isplate
- iznos od 19,90 kn / 2,64 EUR od 01.10.2019. pa do isplate
- iznos od 110,78 kn / 14,70 EUR od 01.10.2019. pa do isplate
- iznos od 25,00 kn / 3,32 EUR od 04.10.2019. pa do isplate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
" III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja isplati iznos od 500,00 kn / 66,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.10.2019. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena"
III. Odbija se tužbeni zahtjev sa osnove naknade neimovinske štete za više traženi iznos od 6.750,00 kn/895,88 EUR (do iznosa od 14.340,00 kn/1.903,25 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.10.2019. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
IV. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, da tužitelju CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka- troškove vještačenja u iznosu 1.800,00 kn/238,90 €, od sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refnanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to od presuđenja do isplate, dok u ostalom svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
2. Protiv te presude u točki I. izreke u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, u točki II. izreke za odbijajući dio naknade imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja u iznosu 500,00 kn / 66,36 EUR, u točki III. izreke za odbijajući dio za više zatraženi iznos od 6.750,00 kn / 895,88 EUR s osnova naknade neimovinske štete te u točki III. izreke glede odluke o troškovima postupka, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), nepravilne primjene odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 221.a ZPP-a i odredbe članka 223. ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu i u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu, podredno istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 248,86 EUR uvećano za sudsku pristojbu u iznosu 49,77 EUR.
3. Protiv te presude u točki I. izreke i u točki I.II. izreke kojom je tuženom naloženo da tužitelju na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja isplati iznos od 235,06 kn / 31,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te protiv odluke o parničnom trošku, glede odluke o troškovima postupka, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i manjkavo utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uključujući i trošak sastava žalbe u iznosu 275,00 EUR uvećano za pristojbu odnosno ukupno 300,00 EUR, podredno da se u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu porekao žalbene navode i predložio da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika u cijelosti, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 199,08 EUR uvećano za sudsku pristojbu u iznosu 49,77 EUR.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao vozač motora reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi na križanju kolnika [adresa] s kolnikom [adresa], a koju prometnu nezgodu je uzrokovao osiguranik tuženika upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka].
6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, te u granicama razloga označenih u žalbama, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju stranke u žalbama, jer pobijana presuda se može ispitati, te sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a, obzirom je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj iznimno nakon zaključenja prethodnog postupka može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju, radi utvrđivanja opsega i visine naknade štete provedeno je liječničko vještačenje koje je bilo nužno, pa tužitelj bez svoje krivnje nije mogao povisiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Prema Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su IV - 148/2018 od 15. lipnja 2018., preinaka tužbe povećavanjem tužbenog zaht jeva nakon zaključenja prethodnog postupka je dopuštena jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva.
8. Suprotno žalbenim navodima stranaka, pravilno je sud prvog stupnja na osnovu provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP -a utvrdio da je u predmetnoj prometnoj nezgodi kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a, da je tužitelj pored neimovinske štete pretrpio imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 840,00 kn / 111,49 EUR i s osnova troškova liječenja u iznosu 235,06 kn / 31,20 EUR.
9. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Mire Jurinovića dr. med. spec. neurokirurgije i njegovog iskaza na ročištu 25. siječnja 2022. te priležeće medicinske dokumentacije utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac u glavu, istegnuće vratnih struktura, udarac u područje desnog nožnog zgloba i oguljotine na nogama obostrano, da je zadobio u području donje čeljusti udarnu gnječnu ranu . Kod tužitelja se povreda prava osobnosti ispoljila u vidu bolova jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, srednjeg intenziteta u trajanju od šest dana i nadalje tri tjedna u ublaženom intenzitetu. On je pretrpio neugodnosti od samog trenutka ozljeđivanja u bolnici, što je za njega predstavljalo stresni događaj, a potom je izložen RTG zračenju, urađene su snimke četiri tjelesne regije, provedeno je ušivanje rane i zatim je nosio imobilizacijski ovratnik te sveukupno bio tri puta na kontrolnim pregledima i tri puta na fizikalnoj terapiji. Povremeno reducirane životne aktivnosti kod tužitelja bile su u punom obimu dva tjedna, a potom u polovičnom (50%) još treći i četvrti tjedan , kroz sedam dana je trebao pomoć i njegu dva sata u danu, zatim još sedam dana po jedan sat u tjednu, s time da je njegovo liječenje završeno s datumom posljednjeg pregleda 25. listopada 2019., otprilike pet dana nakon ozljeđivanja.
9.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Žane Kralj dr. med. spec. psihijatra i njezinog iskaza na ročištu 31. ožujka 2022. utvrđeno je da se kod tužitelja ispoljio primarni strah u trenutku nastanaka prometne nezgode u trajanju od nekoliko sekundi do minute, zatim sekundarni strah jakog intenziteta kao emocionalna reakcija na doživljenu traumu i zabrinutost za ishod liječenja u trajanju od jednog dana za vrijeme obrade u bolnici i trpljenja bolova jakog intenziteta, te srednji strah tijekom tjedan dana radi trpljenja bolova, a blagog intenziteta naredna tri tjedna liječenja po različitim specijalistima kao i trpljenja bolova. Kod tužitelja je na psihičkom planu došlo do redukcije osobnog i socijalnog funkcioniranja od mjesec dana privremeno bez trajnih posljedica.
10. Odredbom članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
10.1. Odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cil ju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
11. Prilikom donošenja pobijane presude djelomično pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.
11.1. Sud prvog stupnja je u odlomku 18. obrazloženja pobijane presude uzeo u obzir sve navedene činjenice utvrđene provedenim vještačenjem, a u odlomku 19. obrazloženja navodi da s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelju povrh nesporno isplaćenih 3.500,00 kn pripada iznos od 6.750,00 kn / 895,88 EUR , te se pravilno pozvao na Orijentacijske kriterije za naknadu neimovinske štete Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. pod brojem Su IV-47/2025.
12. Dosuđena naknada u točki I.I. izreke u iznosu 7.590,00 kn / 1.107,37 EUR, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije pretjerana no ne predstavlja satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti i ne zadovoljava standard pravičnosti.
13. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema zapisniku broj Su-IV-47/2020-5, izmijenjeni su Orijentacijski kriteriji iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete tako da se povećavaju za 50% i tako povećani iznosi u primjeni ZOO-a kad sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju prava povrede osobnosti primjenjuju se na obvezne odnos nastale nakon 1. siječnja 2006.
14. Budući da navedeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već su polazna točka za utvrđivanje pravične novčane naknade, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki III.III. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova naknade neimovinske štete za iznos od 400,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2019. pa do isplate kao s neosnovanim, a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbi.
15. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a sud je dužan voditi računa o manifestacijama povrede na tjelesno i duševno zdravlje kako je činjenično utvrđeno nalazom i mišljenjem navedenih medicinskih vještaka, ali posebno vodeći računa o značaju i težini povrede na zaštićeno dobro, te posebnim okolnostima koje je dužan utvrditi u konkretnom slučaju, a što je izostalo u pobijanoj presudi.
16. Pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO -a u vezi odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i to težinu ozljedu koje je tužitelj zadobio, a vodeći pritom računa o jačini i trajanju fizičkih boli i straha, naruženja zbog ožiljka s donje strane brade što je sud prvog stupnja utvrdio osobnim zapažanjem na raspravi dana 18. svibnja 2023., te neugodnosti koje su vezane za liječenje i to: nošenje imobilizacijskog ovratnika, RTG zračenja i urađene snimke četiri tjelesne regije, ušivanje rane s donje strane brade, tri kontrolna pregleda i tri fizikalne terapije, privremene redukcije životne aktivnosti, osobnog i socijalnog funkcioniranja kod tužitelja, kao i činjenicu da je tužitelj stradao na motoru u mladoj dobi od 23 godine a zaposlen je kao dostavljač "C" na motoru, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužitelju po osnovi pravične naknade neimovinske štete povrh nesporno isplaćenih 3.500,00 kn i prvostupanjskom presudom dosuđenih 6.750,00 kn / 895,88 EUR, pripada narednih 400,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a tekućim na taj iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva 15. listopada 2019. pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. ZOO-a
17. Također, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki I.I. izreke pobijane presude tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 840,00 kn / 111,49 EUR, dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.
18. Odredba članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. – dalje: ZOOP) jasno propisuje pravo na isplatu zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju od 15.listopada 2019., sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-323/2018, Rev- 934/2019, Rev X-747/2017.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud primijenio materijalno pravo odredbu članka 1095. ZOO-a kada je tužitelju u točki I.II. izreke na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja dosudio iznos od 235,06 kn / 31,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obzirom je tužitelj visinu tog potraživanja dokazao računima koji u preslici prileže na listu 21/2 - 23 spisa.
20.Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova troškova prijevoza radi liječenja u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. listopada 2019. pa do isplate, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja odbio taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan jer tužitelj visinu tih troškova nije ničim dokazao, dok nema mogućnosti da se o istima odluči slobodnom ocjenom dokaza u smislu odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a.
20.1. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
20.2. Slijedom iznijetoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a, članka 221.a ZPP-a i članka 223. ZPP-a.
21. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari i time izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti odluku o parničnom trošku u točki IV. izreke pobijane prvostupanjske presude.
22. Budući da je tužitelj uspio sa 71% zahtjeva, a tuženik s 29% zahtjeva, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, od uspjeha tužitelja 71% odbija se uspjeh tuženika 29% , pa proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 42% parničnog troška. U parnični trošak tužitelja ulazi naknada za zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema troškovniku na listu 87 spisa i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa). U taj trošak ulazi nagrada prema Tbr. 7. točka 1. Tarife za sastav tužbe u iznosu 199,08 EUR, prema Tbr. 8. točka 1. Tarife za sastav četiri obrazložena podneska – za svakog po 199,08 EUR, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife za zastupanje tužitelja na ročištu 28. rujna 2021., 25. siječnja 2022., 31. ožujka 2022. i 18. svibnja 2023. – za svako po 199,08 EUR, prema Tbr. 10. točka 4. Tarife za zastupanje na ročištu za objavu presude 20. lipnja 2023. u iznosu 99,54 EUR, sastav odštetnog zahtjeva od 14. listopada 2019. u iznosu 199,08 EUR, što ukupno iznosi 2.090,34 EUR, a razmjerno od 42% iznosi 877,92 EUR. U parnični trošak tužitelja ulazi trošak vještačenja u iznosu 238,90 EUR koji je dosuđen u cijelosti jer je bio nužan, pristojba na tužbu u iznosu 66,36 EUR i pristojba na presudu u iznosu 66,36 EUR. Prema Tbr. 11. točka 1. Tarife tužitelju je dosuđen trošak sastava žalbe razmjerno uspjehu od oko 55% u iznosu 124,42 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 27,37 EUR. Stoga ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 1401,33 EUR, dok zatezne kamate tužitelj prema odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a nije zatražio u troškovniku.
23. Zbog svega navedenoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i prihvatiti kao djelomično osnovanu, a žalbu tuženog odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.
24. Tuženik nije uspio sa žalbom i stoga nema pravo na naknadu žalbenog troška u iznosu od 300,00 EUR, pa je njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.
25. Budući da trošak tužiteljeva sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, njegov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 248,85 EUR odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
U Karlovcu 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Josip Štrucelj