Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-322/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika pok. UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Baica Skert odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Branko Baica i Iva Baica Skert u Šibeniku, protiv tuženika ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Fuštinu odvjetniku u Šibeniku, radi ustupa i nepačanja, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-21/2021 od 18. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-21/2021 od 18. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženog za naknadu žalbenog troška u iznosu 1.562,50 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-21/2021 od 18. listopada 2022. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, ČB, da pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana ukloni kamene ploče i blokove raznih dimenzija položenih na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na skici mjesta očevida vještaka mjernika ZB, ing.geod. od 9. ožujka 2022.

II. Dužan je tuženik, ČB, BB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju UB , iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 11.975,00 kn što je 1.589,36 € zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude 18. listopada 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana .

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu u cijelosti i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 kn uvećano za PDV 25% u iznosu 312,50 kn, što ukupno iznosi 1.562,50 kn.".

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba nije osnovana.

4. U tijeku žalbenog postupka umro je prvotni tužitelj UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog čega je rješenjem broj P-21/2012 od 17. veljače 2023. utvrđen prekid postupka, te je njegov nasljednik sin JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kod [adresa], preuzeo postupak.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva, jer je izreka pobijane presude neproturječna razlozima, presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti, proveo sve predložene dokaze, te na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spora izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio :

- da je tužitelj u 153/805 dijela suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tesktu predmetne nekretnine), da su ostali suvlasnici KB u 435/1610 dijela, ĐB u 435/1610 dijela i ĆB u 305/1610 dijela,

- da je tuženik predmetne nekretnine koristio po odobrenju sada pok. KB i ĆB za potrebe svog kamenoklesarskog obrta na način da preko istih prolazi pješice, kamionom ,odlaže stvari kao i da svakog može isključiti od bilo kakvog ometanja u vršenju danih mu ovlaštenja,

- da navedena ovlaštenja u korist tuženika proizlaze iz izjave ĆB od dana **.**.2021., dane pred javnim bilježnikom Nevenkom Nakić i ovjerene pod brojem OV-3989/2021, te izjave DB i NB kćeri i nasljednica pok. KB, od dana **.**.2021., ovjerene pod brojem OV-4001/2021 od strane javnog bilježnika Nevenke Nakić, da su rješenjem o nasljeđivanju iza smrti KB nasljednicama njegove cjelokupne imovine, pa tako i čest. zem. [katastarska čestica], proglašene upravo kćeri DB i HB, svaka za ½,

- da je tuženik ovlašten nesmetano koristiti predmetne čestice upravo u onom idealnom dijelu u kojem su suvlasnici na njega mogli prenijeti takvo ovlaštenje, a to je za ĆB spomenuti dio od 305/1610, a za DB i [adresa], dakle da tuženik koristi predmetne čestice u idealnom dijelu od 740/1610, dok tužitelj s druge strane njima raspolaže u dijelu od 153/805, odnosno 270/1610 ,

- da je tuženik predmetne nekretnine koristio za odlaganje kamenih blokova i mramornih ploča uz suglasnost navedenih u vrijeme kada su tužitelj i tuženik bili u dobrim odnosima i između njih nije bilo nikakvih problema, sve dok tuženik nije na predmetnim nekretninama postavio kamene blokove i ploče na ulaz u kamenoklesarsku radnju tužitelja koji ometaju redovnu uporabu nekretnine,

- da je vještak mjernik FB prilikom očevida na licu mjesta dana **.**.2021. identificirao mjesto spora u naravi put na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] koji je prema čest. zgr. [katastarska čestica] odvojen ogradnim suhozidom, a ogradni suhozid je na jednom dijelu otvoren kako bi se moglo s puta oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] pristupati na dio nekretnine kat. oznake. 265 sve k. o. [katastarska općina], na kojem su otvoru ostavljeni kameni blokovi i ostatci kamenih blokova i ostataka mramornih ploča koje priječe prolaz kroz otvor u suhozidu, da je do nekretnine kat. oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristup istim putem na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i na istoj su odloženi kameni blokovi i ostatci mramornih ploča, što sve je prikazano na skici od dana **.**.2022. ( list 47),

- da je tuženi na predmetnoj nekretnini ostavio kamene blokove i ploče pa tako tužitelj ne može pristupiti u svoju kamenoklesarsku radionu i na taj način je tuženi povrijedio prava suposjeda predmetnih nekretnina tužitelja, a što proizlazi iz skice na listu 47 spisa, te iskaza svjedoka RB pok. J, PB, ŽB i EB,

te pravilno zaključio da kod takvog stanja stvari i bez obzira što je tuženik postao suvlasnikom predmetne čest. zem. [katastarska čestica] nije od bitne važnosti obzirom je tuženik i kao ovlaštenik i kao suvlasnik te nekretnine istu koristi na način da vrijeđa suposjed tužitelja kao suvlasnika postavljanjem kamenih blokova i ploča na mjesta koja onemogućavaju korištenje nekretnine u vlasništvu tužitelja.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. – dalje: ZV) kojim je propisano da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

10. Tuženi u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te iznosi vlastitu subjektivnu ocjenu dokaza koji su izvedeni, koja se međutim ne može s uspjehom usprotiviti pravilnoj ocjeni dokaza suda prvog stupnja. S tim u vezi, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi odredbe članka 219. ZPP-a prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe članka 221.a ZPP-a prema kojem će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

11. Žalbene tvrdnje da tužitelj i ostali svjedoci u iskazima ne navode izričito na koji način bi postavljanje svih blokova i ploča koji su prikazani na skici lica mjesta očevida vrijeđalo tužiteljeva prava, nisu točne. Naime, provedenim očevidom na licu mjesta, iz nalaza navedenog vještaka mjerničke struke na očevidu (list 40 spisa) i skice mjesta očevida (list 47 spisa), kao i iskaza svjedoka RB, PB, ŽB i EB kojima je sud povjerovao, nedvojbeno proizlazi da je tuženik postavio kamene blokove i ploče na dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] uz javni put na ulazu u kamenoklesarsku radnju tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te na čest. zem. [katastarska čestica],.

11.1. Tužitelj se na očevidu izjasnio (list 40 spisa) o tome da je tuženi bez njegovog odobrenja kao suvlasnika ostavio kamene blokove na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica], zbog čega on nije mogao na svoje čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] dovesti osam paleta mramornih blokova već ih je ostavio na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica], a što proizlazi i iz iskaza svjedoka PB koji je brat tužitelja, pa se ne mogu prihvatiti žalbene tvrdnje o tome da je nerazriješeno na koji način bi postavljanje blokova na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] vrijeđalo tužitelja kao suvlasnika.

12. Tuženik koji je spor izgubio dužan je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a, naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022.), s time da prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na visinu dosuđenog troška kojeg žalitelj ne osporava.

13. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

14. Budući da tufženi nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev tuženog za naknadu žalbenog troška u iznosu 1.562,50 kn kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Karlovcu 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj