REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-183/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog TE, zbog kaznenog djela iz članka 179. a i članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Miljenku Puškaru protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-69/2026 od 22. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika TE i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru proglašen je krivim okrivljenik TE da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece i to - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
2. Za počinjeno kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjeseca, a za počinjeno kazneno djelo iz članka 139. stavak 3 utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a potom mu na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, ta mu potom mu na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomično uvjetnu osudu tako da se 10 (deset) mjeseci izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako optuženi TE u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja, dok će se 6 (šest) mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti.
3. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 19. studenog 2025. do 20. studenog 2025. te od 15. prosinca 2025. pa nadalje.
4. Na temelju članka 70. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje 2 godine, a na temelju članka 73. KZ/11 izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve TER prema kojoj se okrivljenik ne smije približavati žrtvi na udaljenost manju od 100 m, u trajanju od 3 godine dulje od izrečene kazne zatvora. U izreci pobijane presude okrivljeniku su navedena i upozorenja o posljedicama kršenja sigurnosnih mjera iz članka 58. stavak 5. KZ/11, te da kršenje sigurnosnih mjera predstavlja počinjenje novog kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. KZ/11.
5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 142. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje ZKP/08.) naloženo je okrivljeniku TE platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. u paušalnom iznosu 300,00 € (tristoeura), u roku 15 dana.
6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu, te preinači pobijanu presudu i okrivljenika osudi na strožu kaznu.
7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku Miljenku Puškaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno, da istu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi od krivnje.
8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
9. Žalbe okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru nisu osnovane.
O žalbi okrivljenika
10. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 okrivljenik tvrdi da pobijana presuda uopće nema razloga, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa da se kao takva ne može ispitati. Također u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije naveo niti obrazložio sa kojim bi to oblikom krivnje okrivljenik počini svako pojedino kazneno djelo pa da se ni u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati. Ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio svoje razloge o odlučnim činjenicama, kako one od kojih je zavisilo utvrđenje činjeničnog stanja bitnog za postojanje obilježja kaznenih djela, tako i o obliku krivnje s kojim je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim. Što se tiče utvrđenja činjeničnog stanja, nakon čitanja obrazloženja pobijane presude jasno je da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na način da je u cijelosti povjerovao iskazu žrtve TER. Zbog čega je povjerovao iskazu žrtve prvostupanjski sud je također iznio svoje razloge i obrazložio ih na način da njezin iskaz u dijelovima potvrđuju svjedoci OE i JE, a da dijelom proizlaze i iz dijelova obrane okrivljenika. Stoga nije točna tvrdnja okrivljenika da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama. Također se sud očitovao i o obliku krivnje okrivljenika, kao subjektivnom obilježju kaznenih djela i to u točki 14.1. obrazloženja pobijane presude gdje je naznačio da je okrivljenik počinio kaznena djela sa izravnom namjerom uz napomenu drugostupanjskog suda da se kaznena djela za koja je okrivljenik prvostupanjskom presudom proglašen krivim i mogu počiniti isključivo s izravnom namjerom. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
10.1. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je u obrazloženju pobijane presude naveo kako je oštećena nakon dovršetka dokaznog postupka sudu dostavila izvjesnu vlastitu dokumentaciju, te da se radi o dokazu koji nije proveden na raspravi i da prvostupanjski sud sa istim nije smio raspolagati niti ga spominjati u obrazloženju presude. Niti ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer se pobijana presuda niti u jednom svom dijelu ne temelji na izvatku iz kartona oštećene iz sustava CESIH kojega je oštećena dostavila sudu nakon završetka rasprave, a što je uostalom i prvostupanjski sud naznačio u točki 10.5. obrazloženja pobijane presude.
11. Okrivljenik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u tom dijelu žalbe navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, da ni jedna bitna činjenica iz optužbe koja ga tereti i koja čini obilježja kaznenih djela nije dokazana, da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje samo na iskazu oštećenice koja zapravo i nije oštećena, te da je činjenično stanje utemeljeno na dvojbama, spekulacijama i dojmovima. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda niti ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. U pravu je bio prvostupanjski sud kada je sporne činjenice utvrdio na temelju iskaza žrtve – svjedoka TER. Zbog čega je iskaz žrtve ocijenio vjerodostojnim prvostupanjski sud je obrazložio u točkama 12.2.do 13.3. obrazloženja pobijane presude, a zbog čega nije povjerovao obrani okrivljenika obrazložio je u točkama 13.2. i 13.3. istog obrazloženja, a s obrazloženjem i razlozima prvostupanjskog suda u cijelosti se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iskaz žrtve TER životan je i logičan i sadrži niz kako bitnih, tako i nebitnih detalja koji čine jednu takvu cjelinu koja zorno prikazuje ponašanje okrivljenika prema njoj u inkriminiranom razdoblju. Njezin iskaz u dijelovima potvrđuju i svjedoci OE koji ima saznanja o tome da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju vrijeđao oštećenu, a ima i saznanja o događaju od 4. studenog 2025. kada je nakon samog događaja u kojem je okrivljenik tjelesno napao oštećenu te joj prijetio ubojstvom, svjedok OE na mjestu gdje se događaj zbio u kuhinji vidio razbijeno staklo na podu, te kada ga je majka sljedećeg dana nazvala na mobitel i ispričala mu da ju je večer prije okrivljenik napao, primio za grkljan gurnuo u radijator i zadao masnicu i ogrebotinu ispod lijevog oka. Također ga je majka molila da ostane s njom kod kuće da ne bude sama s okrivljenikom jer je okrivljenik konstantno maltretira. Iskaz žrtve potvrdio je i svjedok JE koji svjedoči da je primijetio da u braku između okrivljenika i oštećene nešto ne štima, te da ga je jedne zgode negdje oko 2 sata noću nazvala oštećena te zamolila je li može doći kod njega na što je on pristao, te je oštećena i bila kod njega desetak dana kada mu je rekla da se posvađala sa okrivljenikom, te se žalila na bolnost ramena. Sve navedeno ukazuje na zaključak da o spornim činjenicama istinu govori oštećena TER, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, te na temelju njezinog iskaza utvrdio činjenično stanje, a obranu okrivljenika ocijenio pokušajem izbjegavanja kaznene odgovornosti. Zbog toga nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni i sigurnosnim mjerama. Iako je najavio žalbu i zbog odluke o kazni u sadržaju žalbe okrivljenik samo pobija odluke prvostupanjskog suda o sigurnosnim mjerama obveznog psihosocijalnog tretmana, te zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, navodeći da je navedene sigurnosne mjere prvostupanjski sud proizvoljno odredio bez ikakvih parametara, odnosno, bez provođenja psihijatrijskog vještačenja ili nekog drugog stručnog mišljenja. Žalbene tvrdnje okrivljenika nisu osnovane. Navedene sigurnosne mjere prvostupanjski sud je odredio pozivajući se na izvješće probacijskog ureda u kojem stoji da je nerazriješen emocionalni odnos okrivljenika prema žrtvi, okolnost koja bi mogla povećati rizik za ponovno počinjenje kaznenog djela, a da je i blizina mjesta stanovanja između okrivljenika i žrtve također takva okolnost, te da bi radi umanjenja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela okrivljenika na štetu iste žrtve bilo potrebno da se provede prekid kontakata između njih, te uključivanje okrivljenika u posebne tretmanske programe namijenjene prevenciji nasilničkog ponašanja. Prema tome, prvostupanjski sud sigurnosne mjere nije odredio proizvoljno bez ikakvih parametara kako to u žalbi tvrdi okrivljenik već pozivajući se na izvješće probacijskog ureda. To izvješće je stručno izvješće jer probacijski ured u svom sastavu ima stručnjake odgovarajućeg usmjerenja koji su kompetentni za davanje takvog mišljenja. Osim toga, u člancima 70. i 73. KZ/11 u kojima je popisano izricanje ovih sigurnosnih mjera nije propisano provođenje obveznog psihijatrijskog vještačenja radi utvrđenja činjenica od kojih zavisi primjena ovih sigurnosnih mjera, tako da je odluka o tome prepuštena procjeni suda. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda bile su ispunjene pretpostavke za izricanje ovih sigurnosnih mjera zbog razloga koje je u točki 19. obrazloženja pobijane presude naveo i prvostupanjski sud.
12.1. Kako je već navedeno okrivljenik u žalbenim navodima ne navodi razloge zbog kojih je najavio žalbu zbog odluke o kazni, no, kako je okrivljenik takvu žalbu najavio, a i žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u odluci o kazni. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora u granicama su propisanim za ova kaznena djela, čak štoviše samo neznatno su više od minimalno propisanih kazni, a jedinstvena kazna zatvora odmjerena je sukladno pravilima iz članka 51. KZ/11, tako da što se tiče visine kazne zatvora ne može biti govora o nekom strožem kažnjavanju okrivljenika. Okrivljeniku je prvostupanjski sud na temelju članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, okrivljenik treba izdržati samo dio kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na ovaj način je prvostupanjski sud na strani okrivljenika u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti koje je utvrdio tako da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije osnovana žalba niti zbog odluke o kazni.
O žalbi ODO u Zlataru
13. Državni odvjetnik se žali na odluku o kazni, te u žalbi navodi da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznu jer je podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti na strani optuženika. U žalbi navodi da se radi o otegotnim okolnostima, duljina razdoblja u kojem je okrivljenik činio nasilje u obitelji, upornost i intenzitet njegovog protupravnog postupanja prema žrtvi, izraženih prijetnji smrću, odsutnost kritičnosti prema vlastitom ponašanju, raniju prekršajnu osuđivanost, te činjenicu da je kršio mjere opreza. Uz to dodaje da će okrivljenik veći dio neuvjetovane kazne provesti u istražnom zatvoru tako da kazna neće postići svoju svrhu specijalne i generalne prevencije.
13.1. Žalbeni navodi državnog odvjetnika nisu osnovani. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na strani okrivljenika pravilno detektirao i otegotne i olakotne okolnosti, te ih označio i obrazložio u točkama 18.1. do 18.4., u kojima je obrazložio i svoju odluku o kaznenoj sankciji. S takvom ocjenom i odmjerenom kaznenom sankcijom u vidu djelomične uvjetne osude u cijelosti se slaže i ovaj drugostupanjski sud. Ne radi se o naročito neuobičajenoj duljini inkriminiranog razdoblja kako to tvrdi prvostupanjski sud jer kod kaznenih djela nasilja u obitelji se duže vremensko razdoblje protupravnog ponašanja na štetu žrtve i pretpostavlja jer se na taj način i ostvaruje bitno obilježje ovog kaznenog djela, pa se to ne može niti smatrati posebno otegotnom okolnosti. Pri tom se ne radi niti o naročito izraženoj upornosti i intenzitetu protupravnog postupanja prema žrtvi, već se radi o verbalnom nasilju koje je takvo da ostvaruje obilježja kaznenog djela, a što se tiče prijetnji smrću, one se ne mogu smatrati otegotnom okolnošću jer se također radi o obilježju kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Što se tiče žalbenog navoda da će okrivljenik veći dio kazne provesti u istražnom zatvoru, vrijeme u kojem je okrivljenik boravio u istražnom zatvoru u povodu kaznenih djela za koja je proglašen krivim ne može se uzimati kao otegotna okolnosti ili bilo koja druga okolnost zbog koje bi okrivljenik trebao biti strože kažnjen. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba ODO u Zlataru zbog odluke o kazni.
14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
15. Kako je drugostupanjski sud našao da nisu osnovane žalba okrivljenika i ODO u Zlataru, te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je njihove žalbe kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Požegi, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
