Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2893/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:

Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠD, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika ŠD, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, od 9. veljače 2026., Klasa: 211-07/26-3/1815, Ur.broj: 511- 18-15-25-2, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika ŠD, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljeniku na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenika ŠD odbija kao neosnovan, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik ŠD je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljenik ŠD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura).

2. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

3. Nadalje, okrivljenik je navedenim prekršajnim nalogom obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

4. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik ŠD pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o kazni, troškova postupka i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, navodeći u bitnome da do sada nije nikada bio kažnjavan za prometne prekršaje, pa moli umanjenje novčane kazne i ukidanje mjere zabrane upravljanja motornim vozilom jer mu je vozačka dozvola prijeko potrebna radi odlazaka na posao i nastavka daljnjeg radnog odnosa. Ističe da bi ga plaćanje izrečene novčane kazne stavilo u izrazito težak položaj u ova teška financijska vremena.

5. Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

6. Prigovor je djelomično neosnovan.

7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u dijelu koji se odnosi na prigovor okrivljenika protiv odluke o kazni, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjeno djelo i osobu počinitelja, ocijenio da je izrečena novčana kazna u granicama propisanim zakonom te da nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjsko prekršajno tijelo je za počinjeno djelo prekršaja okrivljeniku izreklo novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, odnosno u zakonom propisanom minimumu. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana. Izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura ovaj sud prihvaća kao primjerenu težini i stupnju društvene opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika.

Uz navedeno, okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokazno potkrijepio vlastite navode vezane uz financijsku situaciju, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.

Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takve prekršaje upravljajući motornim vozilom. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da se zaštitna mjera izrečena u trajanju od 3 mjeseca može preinačiti na trajanje od 1 mjeseca, jer ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.

Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

10. Također, valja navesti i da su troškovi prvostupanjskog postupka na zakonu su osnovani.

11. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

12. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijska uprava zadarska, Postaja prometne policije Zadar, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.