Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1994/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:
Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VP, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3., uz primjenu članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika VP, kojeg brani odvjetnica Jasmina Brkić Kristanić iz Karlovca, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, od 22. srpnja 2025., Klasa: 211-07/25-3/12027, Ur.broj: 511-05-13-25-1, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenika VP kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ŠP obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ŠP i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura (devetstodvadeset eura), zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3., uz primjenu članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 104,36 eura (stočetiri eura i tridesetšest centi).
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik ŠP je podnio, putem braniteljice, prigovor zbog odluke o kazni i izrečenoj zaštitnoj mjeri, navodeći da se kaje zbog počinjenih prekršaja, te da su izrečena novčana kazna kao i zaštitna mjera prestroge, te da bi plaćanjem novčane kazne bila ugrožena egzistencija njega i njegove obitelji, a ako bi zaštitna mjera ostala na snazi da bi mu to ugrozilo njegovo zaposlenje jer bi mu prijetio otkaz. Predlaže da mu se izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ukine, a novčana kazna znatno ublaži.
5. Prigovor nije osnovan.
6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
7. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u dijelu koji se odnosi na prigovor okrivljenika protiv odluke o kazni, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjena djela i osobu počinitelja, ocijenio da je izrečena novčana kazna u granicama propisanim zakonom te da nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjsko prekršajno tijelo za svako je pojedino djelo utvrdilo novčanu kaznu sukladno članku 39. stavku 1. Prekršajnog zakona, nakon čega je izreklo ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 920,00 eura. Navedeni iznos odgovara zbroju zakonom minimalno propisane novčane kazne za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u iznosu od 660,00 eura, te fiksno propisanih kazni za prekršaj iz članka 43. stavka 3. i članka 293. stavka 1. istog Zakona u iznosu od po 130,00 eura za svaki od prekršaja, ukupno 260,00 eura. Tako izrečenu kaznu ovaj sud prihvaća kao primjerenu težini i stupnju društvene opasnosti djela, kao i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik pritom ne ističe niti dokumentira postojanje naročito olakotnih okolnosti koje bi opravdale preinačenje izrečene kazne primjenom instituta ublažavanja.
8. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, u pogledu navoda prigovora, ovaj sud nalazi da je izdavatelj prekršajnog naloga opravdano i zakonito izrekao zaštitnu mjeru, s obzirom na težinu i značaj djela. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa je i ovaj sud mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenog prekršaja, te stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine, primjena zaštitne mjere opravdana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponavljanje ovakvog prekršaja, time da je mjera unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobnima ličnosti okrivljenika koji je kao vozač očito nedovoljno svjestan opasnosti i pogibeljnosti ovog prekršaja, razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
U odnosu na navode prigovora da je okrivljeniku vozačka dozvola nužna za obavljanje poslova na radnom mjestu na kojem je zaposlen i često putuje po cijeloj Hrvatskoj, ovaj sud nalazi da takvi navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri niti na duljinu njezina trajanja. Naime, okrivljenik navedene tvrdnje nije potkrijepio relevantnim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega se takvi navodi ne mogu uzeti u obzir.
Nadalje, okrivljenik je prilikom upravljanja vozilom bio dužan voditi računa o svim okolnostima, uključujući i značaj posjedovanja vozačke dozvole za njegovo zaposlenje, te postupati sukladno prometnim propisima. Budući da to nije učinio, snosi pravne posljedice svog protupravnog ponašanja.
10. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
11. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 20. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
