REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PN-601/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kseniji Vržina, odvjetnici u Zagrebu, Praška ulica 6, protiv tuženika CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tei Šulentić, odvjetnici u Zagrebu, Gundulićeva 16, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te zamjenice punomoćnice tuženika, 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CR, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HR, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.000,00 eur sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 8.000,00 eur.

III. Nalaže se CR, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HR, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 368,93 eur sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik 28. prosinca 2023. gostovao je u emisiji Podcast Velebit, objavljenoj 29. prosinca 2023. na portalu www.projektvelebit.com tema koje je bilo djelovanje Ministarstva obrazovanja odnosno problematika udžbenika za 4. razred gimnazije „Zašto je povijest važna? 4“ te povlačenje tog udžbenika iz školskog kurikuluma. Nadalje navodi da je tuženik znanstveni savjetnik i redoviti sveučilišni profesor suvremene svjetske i nacionalne povijesti te autor analitičkog osvrta tog udžbenika povijesti povodom kojeg je pozvan u emisiju kao gost. Objašnjavajući izradu analize, tuženik je istaknuo kako se bavio protuzakonitošću navedenog udžbenika povijesti, a pored toga u fokusu emisije bilo je djelovanje Ministarstva obrazovanja u kreaciji školskog kurikuluma i objavljivanja udžbenika, te odluke koje je donijelo Ministarstvo obrazovanja odnosno koje je odobrio tužitelj kao ministar. Tuženik je u navedenoj emisiji javno iznio niz neistinitih tvrdnji o tužitelju i njegovoj obitelji i to između ostalog: „…gospodin HR koji je do grla u korupciji i u drugim područjima, i obiteljskoj i drugoj, što bi moglo biti kod Vas posebna emisija…„; „…on je prije desetak godina već bio ministar i pokušao je učvrstiti tu sustavnu političku korupciju na Sveučilište, iz koje se ona onda znanjem i svim ostalim mehanizmima generira zapravo u cijelo društvo. Sada mu je ta operacija uspjela, prije desetak godina mu to nije uspjelo…“, „Kad se radi o cijeloj toj korupcijskoj strukturi u Hrvatskoj, pa i ministru HR, novac i grabežljivost je jedna od najegzaktnijih, najjasnijih pokazatelja svega toga.“ Navedene izgovorene riječi za tužitelja su uvredljive jer njega i njegovu obitelj povezuju sa korupcijom a posljedično takve uvrede kod njega izazivaju duševnu bol. Pored navedenog, ističe kako je vrlo važno tko izgovori uvredu, a tuženik je također političar, sveučilišni profesor, dragovoljac Domovinskog rata i borac za ljudska prava, čija riječ u javnosti sigurno ima težinu. U tom pogledu tuženiku javnost vjeruje, tim više što on osobno djeluje kao poštena osoba koja je prvenstveno sveučilišni profesor. Stoga su riječi i povezivanje tužitelja i njegove obitelji s korupcijom, posebno odjeknule u javnosti, posljedično tome sasvim sigurno trpio određene neugodnosti i duševnu bol. Smatra da tuženik na potpuno neprimjeren način dovodi u pitanje i narušava njegov ugled, čast i dostojanstvo, ne samo u okviru privatnog života, nego i u okviru njegove funkcije koju tužitelj kao državni dužnosnik obavlja savjesno i profesionalno. Slijedom navedenog, traži da mu tuženik isplati pravičnu novčanu naknadu radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti i to u iznosu od 10.000,00 eur sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate a traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje o imenovanju ministra, Analitičko osvrt na udžbenik povijesti, rad pod naslovom „Analiza slučaja: što otkriva povlačenje udžbenika povijesti koji nije smio biti odobren“, Zahtjev Vladi RH, novinske članke, Predstavku Domovinskog pokreta, dopise, odgovor na zamolbu, transkript emisije ZOOM od 24. ožujka 2022., zapisnik 12. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu, Zaključke Senata o nacrtima zakona od 22. ožujka 2022. o obrazloženje, otvoreno pismo Hrvatskog sveučilišnog sindikata, pravnu analizu Hrvatskog sveučilišnog sindikata u odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-15286/2022, presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž-13649/2022, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1615/2021, kaznenu prijavu, rješenje Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta poslovni broj KP-US-519/2023, prigovor te odluku Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta poslovni broj KP-US-527/2024. Proveden je dokaz saslušanjem stranaka te je pregledan video zapis emisije.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan do visine u točci I. izreke ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala izjavama tuženika u emisiji Podcast Velebit koja je 29. prosinca 2023. objavljena na portalu www.projektvelebit.com.

6. Pitanje tuženikove odgovornosti za štetu treba razmotriti kroz odredbu čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) u vezi sa odredbama čl. 1100. ZOO te čl. 19. ZOO.

7. Nema spora o tome da je tuženik gostujući u navedenoj emisiji, koja se bavila tematikom Udžbenika povijesti za 4. razred gimnazije, za tužitelja naveo slijedeće:

- „gospodin HR koji je do grla u korupciji i u drugim područjima, i obiteljskoj i drugoj, što bi moglo biti kod Vas posebna emisija…“

- „on je prije desetak godina već bio ministar i pokušao je učvrstiti tu sustavnu političku korupciju na Sveučilište, iz koje se ona onda znanjem i svim ostalim mehanizmima generira zapravo u cijelo društvo. Sada mu je ta operacija uspjela, prije desetak godina mu to nije uspjelo…“

-„Kad se radi o cijeloj toj korupcijskoj strukturi u Hrvatskoj, pa i ministru HR, novac i grabežljivost je jedna od najegzaktnijih, najjasnijih pokazatelja svega toga.“

8. Tužitelj je u iskazu u bitnom naveo kako je za postojanje predmetne emisije saznao od svojih suradnika u Ministarstvu i prijatelja koji su tu emisiju pogledali i pitali ga što se zapravo događa a pored toga su ga i unuci pitali što to znači da je korumpiran i da li će zbog toga ići u zatvor. Nakon toga je pogledao emisiju i odlučio reagirati podnošenjem tužbe. Svjestan je da je kao javna osoba i kao osoba koja je dugi niz godina u politici na neki način više izložen i da je njegov rad podložan kritici no u konkretnoj situaciji reagirao je jer su mu potpuno neprihvatljive tvrdnje o tome da je do grla u korupciji i to još zajedno sa obitelji, koju je uvijek nastojao isključiti iz svog političkog djelovanja. Također je naveo da se u predmetnoj emisiji raspravljalo o povlačenju udžbenika iz povijesti a nema spora da je, nakon što su iznesene kritike utvrđene opravdanim, udžbenik uklonjen iz kataloga, no predmetna emisija iskorištena je za napad njega i njegovu obitelj. Ističe da niti on niti bilo tko od članova njegove obitelji nikada nije bio u zatvoru izuzev oca koji je proveo u zatvoru mjesec dana 1948. godine nakon čega mu je imovina nacionalizirana. Sa tuženikom nikada nije imao nikakav kontakt niti su bili u nekoj raspravi no efekt tuženikovog nastupa u predmetnoj emisiji nikako nije mogao zanemariti. Ne osporava da se o njemu znalo pisati i znalo se osporavati njegov rad iz svakojakih motiva no nije bilo pisano ništa o korupciji i grabežu, time da su predmetne izjave pogodile i njega osobno ali i cijelu njegovu obitelj te su kod njega izazvale nelagodu i probleme sa spavanjem.

9. Tuženik je u iskazu u bitnom naveo da ne osporava da je za tužitelja izjavio ono što se činjenično navodi u tužbi no tvrdi da su te njegove izjave izvučene iz konteksta cijele emisije koja je bila emitirana u jeku rasprava o povučenom udžbeniku, koji je udžbenik prvo odobrio, a zatim odredio njegovo povlačenje, upravo tužitelj. Što se tiče povučenog udžbenika o istom je objavio znanstveni članak u kojem je detaljno obrazložio iz kojih razloga smatra da je protuzakonit te ukazao i na nedostatke u sadržaju i činjenične pogreške, a za tu je protuzakonitost svakako odgovoran ministar. U odnosu na postojanje političke korupcije upućuje na predstavku zagrebačkog sveučilišta iz 2022.g. te navodi da postojanje takve sustavne korupcije djeluje na cjelokupno društvo a svakako su zakoni koje je „gurao“ tužitelj ostavili posljedice na društvo. Sa tužiteljem se nikada nije osobno susreo niti su imali osobnih kontakata niti sukoba. U predmetnoj emisiji nastupio je isključivo iz razloga javnog interesa te kao znanstvenik i analitičar jer već desetljećima javno piše i govori o temi obrazovanja, a nastup je temeljio na predstavci iz 2022. kao i na javno dostupnim informacijama o tužitelju do kojih je došao temeljem svojih istraživanja.

10. Valja reći kako je odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) propisano da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

11. S obzirom da se, dakle, s jedne strane radi o zaštiti tužiteljevog osobnog i obiteljskog života, a s druge strane o slobodi izražavanja, odnosno o dva suprotstavljena prava, potrebno je provesti test razmjernosti i ispitati legitimnost ciljeva miješanja u pravo na slobodu izražavanja, a koji su navedeni u drugom stavku članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija). Naime, kada objava neke informacije utječe na prava drugih, taj je sukob potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja i, s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (čl. 8. Konvencije). Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu je od njih potrebno pružiti zaštitu, ocjena se daje prema sljedećim okolnostima: - doprinos raspravi u javnom interesu, - u kojoj je mjeri osoba o kojoj je riječ poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, - prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, - metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, - sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije te – ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) – tako u raznim presudama Europskog suda za ljudska prava, posebno presudama velikog vijeća (Perincek protiv Švicarske [VV], stavak 198.; Axel Springer AG protiv Njemačke [VV], stavci 83. – 84.; Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [VV], stavci 104. – 107.).

12. Što se javnog interesa tiče sud smatra da iako se radi o tužitelju koji je kao ministar znanosti i obrazovanja nesporno javna osoba to ujedno ne znači da je iznošenje netočnih informacija u javnom interesu jer je upravo u interesu javnosti da sazna točne informacije. Pored toga, tuženik iznosi tvrdnje ne samo u odnosu na dužnost koju tužitelj obavlja već i u odnosu na njegovu obitelj navodeći tako da je tužitelj do grla u korupciji, i obiteljskoj i drugoj.

13. Polazeći od iskaza tužitelja, koji je u tom dijelu istovjetan sa iskazom tuženika, sud utvrđuje kako sa strane tužitelja prethodno, prije predmetne emisije, nije postojao doprinos iznošenju spornih tvrdnji od strane tuženika te da one nisu iznesene unutar rasprave između stranka već jednostrano, sa strane tuženika.

14. U odnosu na točnost iznesenih tvrdnji tuženika u predmetnoj emisiji, a kojima tuženik upućuje na korumpiranost tužitelja, ističe se da se tuženik u postupku nije niti tvrdio pa tako niti priložio pravomoćnu sudsku odluku kojom bi tužitelj bio proglašen krivim za počinjenje nekog koruptivnog kaznenog djela.

14.1. Priložena kaznena prijava koju je protiv tužitelja podnio OR, a koja je prvo odbačena, a zatim po prigovoru podnositelja određeno da se postupak ima nastaviti jer je odluka o odbačaju kaznene prijave bila preuranjena (rješenje Kolegija USKOK-a poslovni broj KR-US-527/2024 od 19. travnja 2024.) ne predstavlja pravomoćnu odluku suda iz koje bi proizlazila kaznena odgovornost ovdje tužitelja.

15. Valja istaći kako dokazi koje je tuženik predložio u odnosu na točnost iznesenih tvrdnji o korumpiranosti tužitelja (novinski članci, dopisi, prijedlog za saslušanje svjedoka OR) nisu podobni da bi se utvrdilo postojanje korumpiranosti na strani tužitelja.

15.1. Naime, to da li je netko počinio kazneno djelo utvrđuje se u sklopu kaznenog postupka i dokazuje pravomoćnom osuđujućom sudskom odlukom a ne saslušanjem svjedoka ili sadržajem novinskih članaka. U tom smislu dokaz saslušanjem svjedoka OR kao nesvrsishodan nije proveden.

16. U odnosu na posljedice predmetnih izjava tuženika valja posebno naglasiti kako je tuženik javna osoba, povjesničar, znanstvenik i analitičar čije riječi svakako imaju veću težinu od riječi osoba koje ne djeluju u javnom i znanstvenom prostoru. Upravo jer je tuženik javna osoba to ima i veći medijski prostor te njegove izjave dopiru do većeg broja ljudi.

17. Naposljetku valja reći kako sud smatra da prihvaćenje predmetnog zahtjeva ne bi dovelo do obeshrabrujućeg učinka na tuženika u pogledu njegove slobode izražavanja jer se u ovom postupku preispituje samo šteta nastala izricanjem uvrede a ne navoda koji predstavljaju kritiku rada tužitelja kao ministra i koji bi bili od opravdanog interesa javnosti.

18. Iz provedenog testa razmjernosti, dakle, proizlazi veća težina tužiteljevog prava na dostojanstvo, čast i ugled u odnosu na tuženikovo pravo na slobode izražavanja budući da je u postupku utvrđeno da se radi o neprovjerenim tvrdnjama o korumpiranosti tužitelja jer nisu potkrijepljene odgovarajućim dokazima obzirom na izostanak pravomoćne osuđujuće sudske odluke, a pritom su takve naravi da su objektivno podobne povrijediti pravo osobnosti tužitelja s obzirom da se njima upućuje na okolnost da su tužitelj i članovi njegove obitelji počinitelji kaznenih djela a to, kao što je već rečeno, nije potkrijepljeno odgovarajućim dokazima.

19. Kada se uzme u obzir sve naprijed navedeno proizlazi da predmetne izjave tuženika predstavljaju objektivno protupravnu štetnu radnju koja je u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetom koju je pretrpio tužitelj.

20. Činjenica povrede časti i ugleda te postojanje, trajanje i intenzitet s tim u vezi pretrpljenih duševnih bolova utvrđena je izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja koji je okolnosno i uvjerljivo iskazivao o posljedicama koje su tuženikove javno iznesene tvrdnje imale na njegov duševni mir.

21. Po tužitelju opisane duševne boli (propitkivanje okoline, problemi za spavanjem, osjećaj nelagode) prema stajalištu ovog suda, opravdavaju naknadu neimovinske štete isplatom pravične novčane naknade.

22. Pored toga, mišljenje je suda da je dosuđena naknada primjerena obzirom na značenje povrijeđenog dobra i predstavlja satisfakciju za stvarno pretrpljenu štetu kojoj su povod bile izjave tuženika izrečene u predmetnoj emisiji pa nije suprotna cilju koji se naknadom želi postići te nema punitivan karakter u odnosu na tuženika niti predstavlja istovremeno neosnovano bogaćenje tužitelja.

23. Slijedom svega navedenog, tužitelju je za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eur dok je ostali dio zahtjeva u iznosu od 8.000,00 eur odbijen.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO u vezi sa čl. 29. ZOO te je početak tijeka kamata dosuđen od dana podnošenja tužbe.

25. Valja dodati da dokaz saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku (GR, ER, SR) nije proveden jer su ti svjedoci predloženi na okolnosti (šteta i štetnost udžbenika povijesti koju je izazvao tijekom razdoblja od dvije godine koliko je voljom tužitelja bio odobren) koje nisu odlučne za donošenje odluke u ovom sporu.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 19. studenog 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 28. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 5. – 50,00 eur, za sastav podneska od 10. siječnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 13. ožujka 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sastav podneska od 26. ožujka 2025. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 1. listopada 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 13. travnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 eur, što ukupno iznosi 1.625,00 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,23 eur i presudu u iznosu od 146,45 eur, tako da mu je utvrđen osnovanim trošak u iznosu od 1.844,68 eur. Imajući u vidu da je tužitelj u pogledu osnove zahtjeva uspio u cijelosti a u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 20%, to mu je, kada se od postotka njegovog uspjeha u sporu (60%) oduzme uspjeh tuženika (40%), dosuđen trošak u iznosu od 368,93 eur (20%).

27. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika