REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-659/2025-7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić, u kaznenom predmetu protiv optuženog GP, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona, u povodu optužnice ODO u Novom Zagrebu od 30. travnja 2022. broj KO-DO-175/2022, nakon javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisustvu zamjenice ODO u Novom Zagrebu GPD, optuženog GP te branitelja optuženika, odvjetnika Velimira Došena, 8. svibnja 2026. u odsustvu uredno pozvanih stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24, 72/25 i 13/26.; dalje: ZKP/08) presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu kojom je izdan kazneni nalog od 7. lipnja 2022. poslovnog broja K-272/2022-2 stavlja se izvan snage

optuženi GP, sin G i E, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1979., državljanin Republike Hrvatske, vozač, sa završenom SSS, zaposlen u vlastitom obrtu, s mjesečnim primanjima u iznosu oko 1.300,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, bez vojnog čina i odlikovanja, vlasnik kamiona marke Volvo godina proizvodnje 2008., osobnog vozila marke Škoda Superb godina proizvodnje 2018., osobnog vozila Mini Cooper godina proizvodnje 2008., osobnog vozila Mini Cooper godina proizvpodnje 2017. te vlasnik kuće na adresi prebivališta ukupne površine 90 kvadrata, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

I. što je:

29. kolovoza 2019., oko 7,25 sati u Zagrebu, upravljajući teretnim vozilom marke Volvo, reg. oznake [registarska oznaka], s priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] prometnom trakom za ravno zapadnog kolnika Avenije V. Holjevca u smjeru juga, protivno odredbi članka 38. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.; dalje: ZSPC), iako svjestan da se nalazi na dijelu ceste u naseljenom mjestu, na udaljenosti manjoj od 50 metara od obilježenog pješačkog prijelaza preko kolnika Avenije V. Holjevca, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, s teretnim vozilom krenuo iz mjesta koje se nalazilo sjevernije od raskrižja s Islandskom ulicom, gdje je prethodno bio zaustavljen u prometnoj traci zbog kolone vozila ispred sebe i crvenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja, pri čemu je prednjim lijevim dijelom kabine teretnog vozila udarilo u lijevu stranu tijela pješaka EP koji je u tom trenutku prelazio kolnik Avenije V. Holjevca na udaljenosti od 48,30 metara od obilježenog pješačkog prijelaza u smjeru istoka, uslijed kojeg udaraca je EP pao na kolnik zapadne prometne trake za lijevo Avenije V. Holjevca i zadobio prijelom trupa 6. vratnog kralješka, prijelom trnastog nastavka 5. vratnog kralješka, krvni podljev u području desne strane kralježnice i oguljotine kože zatiljno, u području lijevog lakta i leđa, koje ozljede su ukupnosti teške naravi,

II. - dakle, iz nehaja, kao sudionik u prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

- čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.: dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11 optuženi GP se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku u roku 15 dana od pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka i to trošak kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja u ukupnom iznosu 932,17 (devetstotridesetdva eura i sedamnaest centi) eura, trošak svjedoka u iznosu 28,00 (dvdesetosam) eura te paušalnu svotu u iznosu 500,00 (petsto) eura.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je kod ovoga suda 3. svibnja 2022. optužnicu broj KO-DO-175/2022 protiv optuženog GP, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. KZ/11, zatraživši od suda, sukladno članku 540. stavak 1. ZKP/08, izdati kazneni nalog.

2. Sud je prihvatio zahtjev ODO u Novom Zagrebu te je na temelju članka 541. stavak 1. i 2. ZKP/08 presudom od 7. lipnja 2022. poslovnog broja K-272/2022-2 izdao kazneni nalog protiv kojeg je optuženik pravovremeno podnio prigovor te je optužno vijeće potvrdilo optužnicu, a u povodu optužnice je proveden postupak pa je sukladno članku 544. stavak 1. ZKP/08 valjalo staviti naznačeni kazneni nalog izvan snage. U predmetnom postupku je sud 16. prosinca 2024., temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08, donio oslobađajuću presudu koju je Županijski sud u Zagrebu 7. listopada 2025. rješenjem poslovnog broja KŽ-156/25-7 ukinuo i vratio je predmet na ponovno suđenje.

3. Optuženik upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka dopunski je ispitan svjedok JP te prometni vještak dipl. ing Igor Jakoplić. Pregledana je skica mjesta događaja prometne nesreće od 29. kolovoza 2019. s pripadajućim fotoelaboratom, dok su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka JP, ĆP te PP. Pročitani su i dokazi ispravom pa tako zapisnik o očevidu II. postaje prometne policije Zagreb od 31. listopada 2019., bolnička prijava na ime EP, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 29. kolovoza 2019. s pripadajućim dijagramom listića tahografa, medicinska dokumentacija na ime EP, dopis II. postaje prometne policije Zagreb, PU zagrebačke od 15. rujna 2021., službena zabilješka Službe općeg kriminaliteta, PU zagrebačke od 14. rujna 2021., podaci JRO MUP-a RH na ime EP, posebno izvješće VI. policijske postaje Zagreb, PU zagrebačke od 15. rujna 2021. s pripadajućom službenom zabilješkom o dojavi, zapisnik o očevidu Službe kriminalističke tehnike, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 13. siječnja 2021. s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem, zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 14. siječnja 2021., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Igora Jakoplića od 28. veljače 2022., nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka doc. dr. sc. Marije Baković od 11. travnja 2022. s dopunom nalaza i mišljenja od 17. svibnja 2024. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5.

ZKP/08, ispitan je optuženi GP.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud smatra dokazanim da bi optuženi GP počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako mu se to inkriminira odnosno kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

6. Ispitan u prethodnom postupku GP iznio je svoju obranu te je naveo da se kritičnog dana kretao Avenijom V. Holjevca, desnom prometnom trakom u smjeru Velike Gorice, odnosno u smjeru juga. Na toj cesti se nalaze dvije prometne trake, desna za smjer ravno i lijeva za skretanje prema Sopotu. Promet je bio gust u 7 sati ujutro, nalazio se u koloni vozila i par puta se pomicao prema semaforu, a na semaforu je bilo upaljeno crveno svjetlo i u trenutku kritičnog događaja kolona vozila je bila zaustavljena. Upravljao je kamionom s prikolicom, bez tereta, a težina kamiona bez tereta iznosila je oko 15 tona. Prvi puta je ugledao čovjeka kada je čuo da je nešto palo, u lijevom retrovizoru je vidio da je pješak pao s lijeve strane kamiona, pored prednjeg lijevog kotača. Pretpostavlja da ga je udario s rubom kamiona kod lijevog „fara“, jer da ga je udario s kotačem kamiona, zgazio bi ga. Ispred njega su se kretala druga vozila kao i pored njega, u drugoj prometnoj traci. Pratio je promet vozila ispred sebe. Kada je krenuo s kamionom, čuo je da je nešto palo, a kamionom nije prešao niti pola metra. S njegove lijeve strane je stajao osobni automobil i jedan gospodin iz Rijeke, on nije udario svojim automobilom u pješaka, možda se pješak oslonio na njegov automobil. Kamion je visok preko dva metra i on ne može vidjeti lijevi prednji dio kamiona, može vidjeti desnu bočnu stranu, dok na lijevu stranu može vidjeti samo pozadinu kamiona, a tu su tvornička pomagala kamiona da može bolje vidjeti. Taj pješak je pao sa štapom i vjerojatno je s tim štapom udario u kamion, zbog čega je čuo udarac. Preglednost je bila dobra, kolnik je bio suh. Nije kontaktirao tog gospodina, jer nije dobio njegove podatke, dok je pješakovu obitelj zvao taj gospodin iz automobila koji je stajao pored njega. Kada je pješak pao, izašao iz je kamiona, vidio je da ima posjekotinu sa stražnje strane glave, stavili su deku ispod njega i zvali hitnu. Pješak je stajao u takvom položaju da ga on nije mogao vidjeti. Dok se nalazio zaustavljen s kamionom, nije gledao lijevo i desno i pratio je promet ispred sebe kada je krenuo s kamionom. Žao mu je tog pješaka, no ne osjeća se krivim jer ga nije vidio.

6.1. Optuženi GP je tijekom ovog postupka na raspravi iskazao da se toga dana kretao Avenijom V. Holjevca, desnom prometnom trakom u smjeru Velike Gorice, odnosno u smjeru juga. Na toj cesti se nalaze dvije prometne trake, desna za smjer ravno i lijeva za skretanje prema Sopotu. Promet je bio gust oko 7,00 sati ujutro, nalazio se u koloni vozila i par puta se pomicao prema semaforu. Na semaforu je bilo upaljeno crveno svjetlo i u trenutku kritičnog događaja kolona vozila je bila zaustavljena. Upravljao je kamionom s prikolicom, bez tereta, a težina kamiona bez tereta iznosi oko 15 tona. Prvi puta je ugledao čovjeka kada je čuo da je nešto palo. U lijevom retrovizoru je vidio da je pješak pao s lijeve strane kamiona, pored prednjeg lijevog kotača. Pretpostavlja da ga je udario s rubom kamiona kod lijevog „fara“, jer da ga je udario s kotačem kamiona, zgazio bi ga. Ispred njega su se kretala druga vozila kao i pored njega, u drugoj prometnoj traci. Pratio je promet vozila ispred sebe. Kada je krenuo s kamionom, čuo je da je nešto palo, a kamionom nije prešao niti pola metra. S njegove lijeve strane je stajao osobni automobil i jedan gospodin iz Rijeke, on nije udario svojim automobilom u pješaka, možda se pješak oslonio na njegov automobil. Kamion je visok preko dva metra te nije mogao vidjeti lijevi prednji dio kamiona, može se vidjeti desna bočna strana, dok na lijevu stranu može vidjeti samo pozadinu kamiona uz tvornička pomagala kamiona da može bolje vidjeti. Taj pješak je pao sa štapom i vjerojatno je s tim štapom udario u kamion, zbog čega je čuo udarac. Preglednost je bila dobra, kolnik je bio suh. Nije kontaktirao tog gospodina, jer nije dobio njegove podatke, dok je obitelj tog pješaka zvao taj gospodin iz automobila koji je stajao pored njega. Kada je pješak pao, optuženik je izašao iz kamiona, vidio je da ima posjekotinu sa stražnje strane glave, stavili su deku ispod njega i zvali hitnu. Pješak je stajao u takvom položaju da ga on nije mogao vidjeti. Dok se nalazio zaustavljen s kamionom, nije gledao lijevo i desno i pratio je promet ispred sebe kada je krenuo s kamionom. Žao mu je tog pješaka, no ne osjeća se krivim, jer ga nije vidio. Dopunski ispitan u ponovljenom postupku, optuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je iznio tijekom prethodnog postupka te na raspravi kod ovog suda i istome nemam što za dodati. Na posebno pitanje zamjenice ODO odgovorio je da što se tiče njegovog položaja tijekom voženje u kamionu, on je tada imao 20 kg više nego sada, visok je 190 cm, trenutno ima 115 kg te s obzirom na njegove dimenzije volan mu je na trbuhu i on vozi praktički u stražnjem položaju, a sve to jer je riječ o manjoj kabini. Kada bi se pomaknuo naprijed, onda bi vidio pješaka u lijevom kutu u tom retrovizoru. Na daljnje pitanje zamjenice ODO odgovorio je da nije ista situacija kada vozi i kada je u krugu firme. U krugu firme, on može porovjeriti preko svojih 6 retrovizora šeta li netko od radnika oko kamiona. On nije čuo udarac na pješaka, čuo je samo kada je on štapom udarao po kamionu te je odmah stao.

7. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud izvedene materijalne dokaze o spornim, a odlučnim činjenicama ocijenio istinitima i vjerodostojnim, jer nisu dovedeni u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Istinitim i vjerodostojnim je sud ocijenio i pisani nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Marije Baković te pisani i usmeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića. Naime, navedeni vještaci su po ocjeni suda nalaze i mišljenja dali stručno i nepristrano, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te pravilnost utvrđenja vještaka nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Iskaz svjedoka JP je u bitnome ocijenjen istinitim, dok su iskaz svjedoka ĆP te optuženikova obrana ocijenjeni istinitima isključivo u dijelu u kojem su iskazivali o nespornim okolnostima, dok su o spornim okolnostima navedeni svjedok nije imao saznanja, a optuženikova obrana je ocijenjena kao subjektivna i pristrana te usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti optuženika, a iz razloga koji su dani nastavno.

8. Imajući na umu izneseni iskaz optuženika za utvrditi je da u ovom postupku nije osporavano da je tog 29. kolovoza 2019., oko 07,25 sati u Zagrebu, optuženik upravljao teretnim vozilom marke Volvo, reg. oznake [registarska oznaka], s priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] prometnom trakom za ravno zapadnog kolnika Avenije V. Holjevca u smjeru juga. Nije osporavano ni da je na udaljenosti manjoj od 50 metara od obilježenog pješačkog prijelaza preko kolnika Avenije V. Holjevca s teretnim vozilom krenuo iz mjesta koje se nalazilo sjevernije od raskrižja s Islandskom ulicom, gdje je prethodno bio zaustavljen u prometnoj traci zbog kolone vozila ispred sebe i crvenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja. Isto tako, nije osporavano da je EP kao pješak u tom trenutku prelazio kolnik Avenije V. Holjevca na udaljenosti od 48,30 metara od obilježenog pješačkog prijelaza u smjeru istoka, a jednako tako nije osporavano i da je EP kritične zgode pao na kolnik zapadne prometne trake za lijevo Avenije V. Holjevca i zadobio prijelom trupa 6. vratnog kralješka, prijelom trnastog nastavka 5. vratnog kralješka, krvni podljev u području desne strane kralježnice i oguljotine kože zatiljno, u području lijevog lakta i leđa, koje ozljede su ukupnosti teške naravi. Da je svemu tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka ĆP i JP, skice mjesta događaja prometne nesreće od 29. kolovoza 2019. s pripadajućim fotoelaboratom, zapisnika o očevidu II. postaje prometne policije Zagreb od 31. listopada 2019., bolničke prijave na ime EP, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] od 29. kolovoza 2019. s pripadajućim dijagramom listića tahografa, medicinske dokumentacije na ime EP, nalaza i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Igora Jakoplića te sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. Marije Baković s dopunama, a konačno ovakva utvrđenja nije osporavao ni sam optuženik.

8.1. Nasuprot iznesenom, a uvažavajući iskaz optuženika u ovom je postupku osporavano prije svega je li optuženik prednjim lijevim dijelom kabine teretnog vozila udario u lijevu stranu tijela pješaka EP, a osporavano je i je li svojim postupanjem povrijedio blanketnu odredbe članka 38. stavak 1. i 2. ZSPC-a kako ga se tereti predmetnom optužnicom.

9. Utvrđujući prethodno istaknute sporne okolnosti sud je analizirao izvedene dokaze i iste dovodio u međusobnu vezu. Tako je sud primarno analizirao prethodno u bitnome reproducirani nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (pisani i usmeni), zapisnik o očevidu, skicu mjesta događaja i fotoelaborat, budući se radi o dokazima koji su objektivni, jer su utemeljeni na materijalnim tragovima, a ujedno su i međusobno sukladni jedni drugima. Tako iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a koji primarno i jeste utemeljen na prethodno citiranoj materijalnoj dokumentaciji u bitnome proizlazi, a koje utvrđenje ovaj sud u cijelosti prihvaća, da se na udaljenosti od 48,30 metara od mjesta naleta nalazio pješački prijelaz te je žrtva EP na kolnik prešao s pješačkog nogostupa koji je odvojen od kolnika zelenom travnatom površinom širine 4 metra. Vještačenjem je utvrđeno da na vozilu kojim je upravljao optuženik nisu nađena ikakva oštećenja, a niti su čak evidentirane brisotine. Međutim, navedena okolnost nije odlučna, jer, prama navodima prometnog vještaka, svaki kontakt vozila s tijelom pješaka ne ostavlja tragove u vidu brisotina ili oštećenja na vozilu. Naime, brisotine ostaju, ako je vozilo prljavo, a oštećenja, ako je kontakt jači. U konkretnom slučaju, kontakt je bio slab, jer je, po izračunu prometnog vještaka, a prema izuzetom tahografskom zapisu tegljača neposredno prije konačnog zaustavljanja, vozilo optuženika razvilo je brzinu od 11 km/h, dok naletnu brzinu nije moguće utvrditi tehničkim načinom potpuno točno, a kretala se u području od oko 3 - 11 km/h. Nadalje, iako je prema utvrđenom mjestu naleta utvrđeno da se žrtva preko kolnika kretala neposredno ispred kabine tegljača i to u zoni mrtvog kuta te se stoga nije nalazio u direktnom vidnom polju optuženika, vještak je ustvrdio da je optuženik mogao u prednjem ogledalu postavljenom iznad vjetrobranskog stakla na gornjem rubu kabine vidjeti prostor mrtvog kuta ispod donjeg ruba vjetrobranskog stakla i u njemu kretanje pješaka u trajanju od oko 3,8 sekundi te je nezgodu mogao izbjeći da je u prednjem ogledalu provjerio je li za vrijeme njegovog stajanja u prostoru mrtvog kuta ušao neki pješak, iako je takvo prisustvo pješaka za optuženika, po mišljenju vještaka, bilo neočekivano. U odnosu na pješaka, vještak je istaknuo da kada je već isti krenuo preko kolnika na tako rizičan način, morao je voditi računa i o odvijanju prometa, svjetlima na predstojećem semaforu, odnosno o razlozima stajanja vozila u koloni i hoće li ti razlozi prestati tijekom njegova kretanja preko kolnika.

10. Prethodno istaknuta utvrđenja prometnog vještaka Igora Jakoplića, a koja su utemeljena na materijalnim dokazima, dakle objektivnim dokazima i pravilima struke, tijekom postupka nisu dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, a napose ne obranom optuženika. Upravo suprotno, obrana optuženika se svodi na optuženikovu tvrdnju da se ne osjeća krivim, jer on pješaka nije vidio. Istaknuo je da ga nije udario svojim vozilom, možda se pješak oslonio na njegov automobil. Kamion je visok preko dva metra te nije mogao vidjeti lijevi prednji dio kamiona, može se vidjeti desna bočna strana, dok na lijevu stranu može vidjeti samo pozadinu kamiona uz tvornička pomagala kamiona da može bolje vidjeti. Međutim, dopunski ispitan u ponovljenom postupku, optuženik zanačajno reterira od svoje inicijalne obrane te sam sebe u određenoj mjeri inkriminira navodeći da što se tiče njegovog položaja tijekom voženje u kamionu, on je tada imao 20 kg više nego sada, visok je 190 cm, trenutno ima 115 kg te s obzirom na njegove dimenzije volan mu je na trbuhu i on vozi praktički u stražnjem položaju, a sve to jer je riječ o manjoj kabini. Kada bi se pomaknuo naprijed, onda bi vidio pješaka u lijevom kutu u tom retrovizoru. Kada vozi u krugu firme, on može porovjeriti preko svojih 6 retrovizora šeta li netko od radnika oko kamiona. Dakle, optuženik nehotice priznaje da je uz malo veći trud i pažnju mogao provjeriti prometnu situaciju sa svih strana kamiona, a što bi se i očekivalo od jednog profesionalnog vozača koji je upravljao kamionom s prikolicom, čija težina je iznosila oko 15 tona te je samim time vrlo opasno sredstvo u prometu u odnosu na sva druga vozila, a pogotovo u odnosu na pješake. Upravo ta kontrola prometa je, naveo je optuženik, bila moguća uz pregled i kontrolu svih 6 retrovizora kao što je to već, po vlastitim navodima, činio u krugu svoje firme te uz manje naginjanje tijelom naprijed, gdje njegovi kilogrami i visina nisu i ne smiju biti ikakvo opravdanje za odsutnost potpune provjere prometne situacije prilikom kretanja s vozilom težine 15 tona, radnim danom, u jutarnjoj gužvi, u gusto naseljenom mjestu, u neposrednoj blizini pješačkog prijelaza.

11. Svjedok JP je iskazao da se toga dana oko 7,25 sati kretao svojim osobnim automobilom marke Peugeot 207 desnom prometnom trakom zapadnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca u smjeru juga. Kretao se u koloni vozila iza teretnog automobila kojem je bila pridodana prikolica. Kako je kolona vozila u jednom trenutku zastala zbog gustoće prometa i svjedok se zaustavio te je tada ugledao ispred prednjeg lijevog dijela kamiona mušku osobu koja je odavala dojam da želi prijeći cestu u smjeru istoka. U tom trenutku spomenuti teretni automobil, koji je prethodno bio zaustavljen zbog kolone vozila, krenuo je vožnjom prema naprijed u smjeru juga te je tom prilikom svojim prednjim lijevim dijelom odgurnuo tog pješaka otprilike u predjelu ramena. Tada je ta starija muška osoba pala na kolnik s lijeve strane kamiona, negdje između lijeve i desne prometne trake, a automobili koji su se kretali lijevom trakom su se također zaustavili zbog tog događaja. Pretpostavlja da vozač kamiona nije mogao vidjeti tog pješaka, jer se nalazio tik uz prednji lijevi dio. Prisutni vozači na mjestu događaja pomogli su ozlijeđenoj osobi, dok je on zvao hitnu pomoć. Dodao je i da je vozač tog teretnog vozila također izašao iz vozila te je bio jako izgubljen u svemu tome. Svjedok je ostao na mjestu događaja sve do dolaska policije, dok je hitna pomoć odvezla tog pješaka u bolnicu. Promet je bio gust, vozila je bilo i u lijevoj i u desnoj prometnoj traci u smjeru juga, radilo se o koloni vozila koja se povremeno zaustavljala. Vidljivost je bila dobra, bilo je vedro, a on je od tog teretnog vozila ispred sebe bio udaljen da je možda bio prvi, a možda drugi po redu. Prvi puta je ugledao tog pješaka na kolniku ispred prednjeg lijevog dijela zaustavljenog kamiona, odnosno prije ga nije zamijetio. Do naleta na pješaka došlo je u prvoj po redu prometnoj traci s desne strane ispred prednjeg lijevog dijela kamiona, dok je manjim dijelom tijela bio lijevo od kamiona kada ga je uočio. Taj pješak je sporim hodom zakoračio s tog mjesta u smjeru istoka. Vozač kamiona izgledao je potpuno normalno, a kada je izašao iz kamiona bio je vidno uzrujan.

Dopunski ispitan svjedok JP je naveo da se sjeća se da je toga dana upravljao osobnim automobilom marke Peugeot 207 sredinom prometne trake kada je u jednom trenutku ispred kamiona s prikolicom, koji se kretao ispred njega, ili je on možda bio drugo vozilo iza kamiona, a moguće da je bio i u prometnoj traci do, lijevo do prometne trake kojom se kretao kamion. U jednom trenutku vidio je tog starog čovjeka, rekao bi djeda ispred tog kamiona te kako je kamion krenuo tako ga je taj kamion pogurnuo. Taj djed je pao, rekao bi po crti između dviju kolničkih traka. Taj djed se sporo kretao te nije imao štap. Po predočenom mu iskazu koji je dao 8. prosinca 2021. kod II. postaje prometne policije Zagreb u dijelu u kojem je naveo "Na posebno postavljeno pitanje koliko sam bio udaljen od tog teretnog autmobila ispred sebe koje je naletjelo na pješaka odgovaram da sam bio možda prvi, a možda i drugi po redu", a obzirom da je sada iskazao da je možda bio i u lijevoj prometnoj traci u odnosu na kamion, naveo je da se zaista više ne sjeća u kojoj je prometnoj traci bio kritične zgode. Vjeruje da je kamion s prikolicom koji se kretao toga dana bio širi u odnosu na vozilo kojim je on upravljao.

Dopunski ponovno ispitan na raspravi u ponovljenom postupku, svjedok JP je naveo da se sjeća svih svojih iskaza koje je dao kako u prethodnom postupku tako i na raspravi kod ovog suda te u cijelosti ostaje kod istih. Dodao je da je u međuvremenu razmišljao o svom zadnjem iskazu s rasprave kada nije bio siguran je li s vozilom stajao iza kamiona optuženika ili njemu lijevo te je nedavno prošao tim dijelom prometnice i definitivno je shvatio da je stajao iza njegovog kamiona. Napomenuo je da je bio malo lijevije u toj traci tako da je mogao vidjeti kako oštećenik prolazi uz kamion, hodao je uz kamion i to jedva, čak se možda i pridržavao za kamion, a ne bi rekao da ga je vozač kamiona udario, nego ga je samo odgurnuo, bio je s njegove prednje lijeve stane. Kontakt između kamiona i pješaka je bio. Nakon što mu je od stane suda predočena skica mjesta događaja, izjavio je da je njegovo vozilo bilo iza kamiona, točno gdje je broj 2 na skici s tim da bi on rekao da je bio više lijevo unutar te trake. Nakon što mu je predočen fotoelaborat, svjedok je izjavio da je crveni Pugeot u lijevoj traci njegov te ne može sad odgovoriti kako to da je na fotografijama u lijevoj traci, jer se ne može više sjetiti. Na posebno pitanje zamjenice ODO odgovorio je da je to jutro bila riječ o koloni koja krene pa stane, a što se tiče oštećenika, on je već skoro prošao kamion, ostalo mu je bilo samo rame i upravo između njegovog ramena i kamiona je došlo do kontakta te je oštećenik bio odgurnut. Oštećenika je prvi put vidio kada je izašao ispred kamiona, ne zna iz kojeg smjera je došao. Nakon kontakta je izašao iz vozila i zvao je hitnu. Na daljnje pitanje dozvoljava li mogućnost da je ipak u trenutku kontakata bio u lijevoj traci, odgovorio je da dozvoljava tu mogućnost, pogotovo kada vidi fotografije koje ne lažu. On je bio fokusiran na oštećenika i toga se najbolje sjeća. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je riječ o spljoštenom kamionu te je oštećenik vozaču kamiona bio u mrtvom kutu krećući se uz isti. Njegovo mišljenje je da vozač kamiona u takvom mrtvom kutu nije mogao vidjeti pješaka te ga nije mogao očekivati. Vozač kamiona je nakon kontakata izašao van, problijedio je, jer on jednostavno nije skužio pješaka.

11.1. Svjedok ĆP iskazao je da je tog inkriminiranog 29. kolovoza 2019. upravljao svojim osobnim vozilom marke Ford Focus u smjeru juga Avenijom Većeslava Holjevca. Nalazio se kao drugo vozilo na semaforu raskrižja Avenije Većeslava Holjevca i Islandske ulice, time da je bio u srednjoj traci, lijevo od njega bila je traka za skretanje ulijevo u Islandsku ulicu, dok je desno od njega bila kolnička traka za smjer ravno. Ispred njega se nalazilo osobno vozilo veličine njegova vozila. Ne sjeća se koliko je vozila bilo na toj prometnici, no on je bio drugo vozilo prije semafora i čekao je da se upali zeleno svjetlo na tom semaforu. U tom je trenutku pratio rad semafora čekajući zeleno svjetlo, no perifernim vidom s desne strane primijetio je neku sjenu te je njegova sljedeća reakcija bila da je automatski pomaknuo vozilo u lijevo kako bi izbjegao tu sjenu, a zna i da je stisnuo sirenu, trubu na svom autu. U toj svojoj reakciji pogledao je desno, vidio je da kamion kreće, jer se upalilo zeleno svjetlo i jedino što je vidio je da je taj čovjek pao, a svjedok je zaustavio svoj auto u strahu da ga ne bi udario. Sve se to odvijalo u milisekundi te on tog čovjeka koji je pao ranije uopće nije primijetio, on je naprosto "izronio" ispred kamiona. Zna da je tada izašao iz vozila, vidio je čovjeka na tlu, kraj njega je bio štap kao pomagalo za kretanje, a zna i da je signalizirao vozilima iza sebe da ga zaobilaze, jer je zaustavio svoje vozilo kako ga netko ne bi udario. I vozač u kamionu se odmah zaustavio i izašao iz svog vozila, time da je taj kamion imao i priključno vozilo, no svih se detalja više ne sjeća. Prišao je tom starom čovjeku na tlu, pokušao ga je kontaktirati, a sjeća se i da je zvao hitnu i policiju. Sve što je vidio kritičnog dana je prethodno opisao, a kontakt između kamiona i te starije osobe nije vidio.

11.2. Svjedokinja PP iskazala je da iako živi na istoj adresi na kojoj danas živi njena majka i na kojoj je živio njen pokojni otac EP, tog 29. kolovoza 2019. nije bila kod kuće te je naknadno saznala da je otac stradao u prometnoj nesreći. Njen otac se kretao uz pomoć štapa, time da je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da mu je narušavalo ravnotežu te je upravo uslijed toga nerijetko znao padati. Upravo zato je i koristio štap pri kretanju. Na upit savjetnice ODO odgovorila je da je toga dana nakon što joj je javljeno da je njen otac imao nesreću osobno otišla na hitni prijem KBC Zagreb gdje je ocu donijela potrebne stvari, a jednako tako je preuzela njegove stvari koje mu nisu trebale prilikom boravka u bolnici pa tako i štap kojim se koristio.

12. U ovom je postupku provedeno kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje pa je tako prometni vještak dipl. ing. Igor Jakoplić utvrdio da se ova nezgoda dogodila prilikom kretanja pješaka EP preko zapadnog kolnika Avenije Većeslava Holjevca iz smjera zapada prema istoku u trenutku kada je teretni skup vozila reg. oznake [registarska oznaka]/ [registarska oznaka] kojim je upravljao optuženik započeo kretanje od sjevera prema jugu, a nakon što je na sredini svoje desne prometne trake bio zaustavljen u koloni vozila zbog crvenog svjetla na predstojećem raskrižju s Islandskom ulicom. Nastavno na izneseno na udaljenosti od 48,30 metara od mjesta naleta se nalazio pješački prijelaz te je žrtva EP na kolnik prešao s pješačkog nogostupa koji je odvojen od kolnika zelenom travnatom površinom širine 4 metra. Vještačenjem je utvrđeno da na vozilu kojim je upravljao optuženik nisu nađena ikakva oštećenja, a niti su čak evidentirane brisotine. Na kolniku, na lijevoj prometnoj traci gledano u smjeru kretanja optuženika, na 0,3 metra od razdjelne crte je pronađen trag krvi, a s obzirom na uzdužnu os kolnika nađen je na 45,30 metara od pješačkog prijelaza. Prema bočnom odmaku traga krvi od lijevog gabarita tegljača slijedi da je tijelo pješaka odgurnuto pri naletu više prema jugu i blago prema istoku pa stoga dalje slijedi da se mjesto naleta nalazilo oko 3 metra sjevernije od tragova krvi, dok se pravac prelaska žrtve nalazio na 48,3 metara od pješačkog prijelaza. Prema izuzetom tahografskom zapisu tegljača slijedi da je neposredno prije konačnog zaustavljanja vozilo razvilo brzinu od 11 km/h, dok naletnu brzinu nije moguće utvrditi tehničkim načinom potpuno točno, a kretala se u području od oko 3-11 km/h, dok se sukladno rasponu naletnih brzina može zaključiti da se pješak mogao kretati odmaknut od tegljača 0-1,3 metra. U odnosu na kretanje pješaka, žrtve EP, vještak je utvrdio da se on preko kolnika do mjesta naleta kretao u duljini puta od oko 3 metra, dok brzinu kretanja pješaka nije moguće utvrditi tehničkim načinima, a s obzirom na bočni odmak lijevog gabarita tegljača od traga krvi, zaključuje da je brzina bila vrlo mala, odnosno prema starosti i spolu pješaka od oko 3 km/h (0,8m/s). Naime, prema utvrđenom mjestu naleta slijedi da se žrtva preko kolnika kretala neposredno ispred kabine tegljača i to u zoni mrtvog kuta te se stoga nije nalazio u direktnom vidnom polju optuženika. Pješak se preko kolnika do naleta kretao u trajanju od oko 3,8 sekundi. Vještak je nadalje utvrdio da se pješak prilikom prilaska kolniku i vozilu preko zelene površine kretao takvom putanjom da se nalazio optuženiku u potpuno mrtvom kutu na način da ga optuženik uopće nije mogao primijetiti niti u jednom desnom ogledalu sve dok nije počeo kretanje praktički neposredno ispred samog vozila. Mišljenja je da je uzrok nezgode prelazak pješaka preko kolnika na način da prolazi neposredno ispred vozila vrlo velikih gabarita, a da pri tome nije obratio pažnju niti na vozača niti može li s njime uspostaviti vizualni kontakt, odnosno uvjeriti se da je vozač uočio njegovo prisustvo na kolniku i kretanje preko kolnika, a isto tako, kada je već krenuo preko kolnika na tako rizičan način, pješak je morao voditi računa i o odvijanju prometa, svjetlima na predstojećem semaforu, odnosno o razlozima stajanja vozila u koloni i da li će ti razlozi prestati tijekom njegova kretanja preko kolnika. Optuženik je mogao u prednjem ogledalu postavljenom iznad vjetrobranskog stakla na gornjem rubu kabine vidjeti prostor mrtvog kuta ispod donjeg ruba vjetrobranskog stakla i u njemu kretanje pješaka u trajanju od oko 3,8 sekundi te je nezgodu mogao izbjeći da je u prednjem ogledalu provjerio je li za vrijeme njegovog stajanja u prostoru mrtvog kuta ušao neki pješak, iako je takvo prisustvo pješaka za optuženika i po mišljenju vještaka potpuno neočekivano. Vještak je vezano na prethodno također utvrdio i da se takvo kretanje pješaka može smatrati izuzetno neočekivanim za optuženika, jer je nogostup od kolnika odijeljen zelenom površinom širine 4 metra upravo iz razloga da bi se jasno odvojio pješački promet od prometa vozila i osigurao sigurnosni razmak između navedene dvije kategorije sudionika u prometu. Stoga, iako je optuženik nezgodu mogao izbjeći da je u prednjem ogledalu provjerio je li za vrijeme njegovog stajanja u prostor mrtvog kuta ušao neki pješak, a što je bilo potpuno neočekivano, zaključno je mišljenje vještaka da je uzrok ove prometne nezgode upravo prelazak pješaka EP preko kolnika na način da prolazi neposredno ispred vozila vrlo velikih gabarita, a da pri tome nije obratio pažnju na vozača te može li s vozačem uopće uspostaviti vizualni kontakt te uvjeriti se da je vozač uočio njegovo prisustvo na kolniku i kretanje preko kolnika, a isto tako kad je već krenuo preko kolnika na tako rizičan način morao je voditi računa i o odvijanju prometa i o svjetlima na predstojećem semaforu, o razlozima stajanja vozila u koloni te da li će ti razlozi prestati tijekom njegova kretanja preko kolnika.

Dopunski ispitan na raspravi prometni vještak ing. Igor Jakoplić je naveo da širina prikolice priključene na teretno vozilo kojim je upravljao optuženik iznosi 250-255 cm, dok je širina osobnog vozila Peugeot 207 oko 175 cm, a što znači da je lijevi gabarit osobnog vozila bio uvučen u odnosu na lijevi gabarit prikolice 37 cm pa uvažavajući predočeni mu iskaz svjedoka JP koji je iskazao da se kretao sredinom prometne trake iza teretnog skupa vozila vještak je naveo da pod tim okolnostima svjedok JP nije mogao vidjeti prednji lijevi dio teretnog vozila kojim je upravljao optuženik dodajući kako je moguće da je prilikom iskazivanja bilo odstupanja, gledano na poprečnu os kolnika u lijevo ili desno, za oko 35 cm te isto tako, ako je uzdužni odmak između teretnog skupa vozila i vozila svjedoka bio veći, preglednost za svjedoka je bolja. Ukoliko se svjedok JP kritične zgode nalazio u lijevoj prometnoj traci, odnosno lijevo od vozila kojim je upravljao optuženik, tada je po mišljenju vještaka mogao vidjeti prostor ispred prednjeg lijevog ugla teretnog vozila. Nastavno na navedeno, a uvažavajući odstupanja u vožnji svjedoka gledano na poprečnu os kolnika u lijevo ili desno za oko spomenutih 35 cm, vještak je naveo da ukoliko je vozač JP bio 35 cm lijevo u desnoj prometnoj traci u odnosu na optuženikovo vozilo tada nije mogao vidjeti prostor ispred prednjeg lijevog dijela kamiona, odnosno ako je bio 35 cm desno mogao je vidjeti. Da je vozač JP bio pozicioniran kao drugo vozilo iza kamiona optuženika s prikolicom tada je mogao vidjeti samo dio tijela pješaka, a kako je vještak i prikazao na skici lista 3 nalaza i mišljenja, no prostor ispred lijevog dijela kamiona, kao i sami kontakt kamiona s pješakom nije mogao vidjeti u toj poziciji. U svom nalazu i mišljenju utvrdio je da se pješak preko kolnika kretao u trajanju od oko 3,8 sekundi pa već sama odrednica "od oko" dopušta da je njegovo kretanje bilo i brže i sporije, time da se spomenutih 3,8 sekundi odnosi na kretanje od desnog do lijevog dijela vozila kojim je upravljao optuženik, ali s dopuštenim odstupanjima u brzini kretanja kako je prethodno naveo.

Dopunski ponovno ispitan na raspravi u ponovljenom postupku, vještak ing. Igor Jakoplić je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te iskaza s rasprave od 13. prosinca 2024. Na posebno pitanje suda, odgovorio je da postoji tehnička mogućnost, a imajući u vidu iskaz svjedoka JP od 8. prosinca 2021., da je isti mogao vidjeti prostor ispred prednjeg lijevog ruba teretnog vozila koje je vozio optuženik, ali je morao biti unutar svoje desne trake pomaknut više u lijevo. Nakon što mu je predočen današnji iskaz svjedoka, odgovorio je da ako je on bio u lijevoj traci onda je još lakše mogao vidjeti kontakt kamiona i pješaka. Na daljnje pitanje odgovorio je da svaki kontakt vozila s tijelom pješaka ne ostavlja tragove u vidu brisotina ili oštećenja na vozilu. Naime, brisotine ostaju, ako je vozilo prljavo, a oštećenja, ako je kontakt jači. Na daljnje pitanje suda, odgovorio je da je uobičajeno da se na svim novim teretnim vozilima postavlja prednje ogledalo iznad vjetrobranskog stakla na gornjem rubu kabine, tako je već unazad 20 godina, njegova svrha je lakša preglednost ispred kamiona, zbog manipulacije na suženim prostorima te da se lakše uoči kreću li se neke osobe ispred kamiona. Tako postavljenja ogledala pomažu vozaču u pregledu prometne situacije. Na posebno pitanje zamjenice ODO odgovorio je, a vezano na prikazani položaj pješaka u naletu kamiona na prednjem vjetrobrtanskom staklu na stranici 5 njegovog nalaza i mišljenja, da je riječ o okvirnom naletnom položaju pješaka, a on ne zna je li on u trenutku kontakta stajao ili je bio u kretanju. Da je vozač pogledao u ta ogledala, vidio bi pješaka, morao je pogledati u svih pet ogledala prije kretanja te naravno ispred sebe.

12.1. Sudskomedicinski vještak doc. dr. sc. Marija Baković je vještačenjem utvrdila da je pješak EP inkriminiranog dana zadobio ozljede u vidu prijeloma trupa 6. vratnog kralješka i prijeloma trnastog nastavka 5. vratnog kralješka koje kao cjelina predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu te krvni podljev u području desne strane stražnjice i oguljotine kože zatiljno u području lijevog lakta i leđa, a od kojih svaka za sebe predstavlja tjelesnu ozljedu. Prema mišljenju vještaka, sve navedene ozljede stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, odnosno nastale su mehanizmom pada na podlogu. Međutim, ovdje je za navesti da je u ovom postupku ispitana u svojstvu svjedoka kći žrtve PP koja je ispitana upravo na okolnost kretanja optuženika tempore criminis pa je tako navela da se optuženik kretao uz pomoć štapa te dodala da je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da mu je narušavalo ravnotežu te je upravo uslijed takvog stanja nerijetko znao padati te je zato i koristio štap pri kretanju. Jednako tako, potvrdila je da je kritičnog dana po dolasku u bolnicu u kojoj je bio smješten njezin otac, nakon inkriminiranog događaja preuzela sve njegove stvari, a jednako tako i štap kojim se koristio. S obzirom na ovakav iskaz svjedokinje PP, sud je naložio dopunsko vještačenje po sudskomedicinskom vještaku, a upravo obzirom na utvrđeno da se žrtva koristila štapom kao pomagalom u kretanju te da je prema kazivanju njegove kćeri zbog narušenog zdravstvenog stanja znao nerijetko padati pa je sudskomedicinski vještak doc. dr. sc. Marija Baković dopunjujući svoj nalaz i mišljenje, a obzirom na navedene okolnosti, navela da se sa sudskomedicinskog stajališta ne može isključiti da bi saplitanje o štap bio razlog pada žrtve upravo u trenutku kada se nalazio u blizini vozila koje je optuženik upravo pokrenuo.

12.2. Ocjenjujući iznesene nalaze i mišljenja vještaka, ovaj sud nalazi da su se vještaci detaljno izjasnili o svim pitanja vezanim za kritični događaj, njihovi nalazi su cjeloviti, smisleni, sveobuhvatni i argumentirani te ih je kao takve sud i prihvatio u cijelosti.

13. Ovdje je, a prije analize svih izvedenih dokaza, za navesti da je žrtva inkriminiranog kaznenog djela EP (rođ. 1927.) prema dopisu II. postaje prometne policije Zagreb, PU zagrebačke od 15. rujna 2021. dana 13. siječnja 2021. izvršio suicid, a što je ujedno razlog njegova neispitivanja u okviru ovog postupka.

14. Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka za utvrditi je da su i prema zapisniku o očevidu II. postaje prometne policije Zagreb od 31. listopada 2019. kao građani, očevici, navedeni JP i ĆP pa su stoga ove osobe i ispitane u ovom postupku u svojstvu svjedoka.

14.1. Tako je kroz ocjenu i analizu iskaza svjedoka JP utvrđeno da je ovaj svjedok svaki put tijekom ispitivanja, a ispitan je u čak tri navrata – jednom u prethodnom postupku i dva puta na raspravi kod ovog suda, u odnosu na spornu okonost – je li optuženik prednjim lijevim dijelom kabine teretnog vozila udario u lijevu stranu tijela pješaka EP, jasno i decidirano naveo da je vidio ispred prednjeg lijevog dijela kamiona mušku osobu koja je odavala dojam da želi prijeći cestu u smjeru istoka. U tom trenutku teretni automobil kojim je upravljao optuženik, a koji je prethodno bio zaustavljen zbog kolone vozila, krenuo je vožnjom prema naprijed u smjeru juga te je tom prilikom svojim prednjim lijevim dijelom odgurnuo tog pješaka u predjelu ramena. Istaknuo je da taj udarac nije bio jak te je pojasnio da je pješaku prilikom prolaska ispred kamiona ostalo samo rame i upravo između njegovog ramena i kamiona je došlo do kontakta te je pješak na taj način bio odgurnut. Vjerodostojnost njegovog iskaza ne umanjuje činjenica da je pokazao određenu dozu nesigurnosti po pitanju pozicije svog vozila te je različito iskazivao, navodeći da nije siguran je li stajao u lijevoj traci ili u traci u kojoj je bio vozač kamiona, iza njega, u kojem slučaju je i u toj traci bio više lijevo. Ovo stoga, jer je prometni vještak jasno naveo da je svjedok iz obje navedene pozicije mogao vidjeti prostor ispred prednjeg lijevog ruba teretnog vozila koje je vozio optuženik. Iz fotografije koja je predočena svjedoku je također utvrđeno da je tijekom očevida svjedokovo vozilo bilo u lijevoj traci, pri čemu treba imati u vidu zapisnik o očevidu II. postaje prometne policije Zagreb u kojem je konstatirano da mjesto događaja do dolaska ekipe za očevid nije bilo izmijenjeno, iz koje trake je po navodima prometnog vještaka svjedokova perspektiva na prednji dio optuženikovog kamiona bila najbolja. Osim toga, sam svjedok je naveo da je njegov fokus u konkretnoj situaciji bio na pješaku i toga se najbolje sjeća. Dakle, navedana odstupanja u iskazu svjedoka nisu ni najmanje umanjila vjerodostojnost njegovog iskaza, jer je iz obje pozicije u kojima je potencijalno bio, po navodima prometnog vještaka, mogao vidjeti nalet vozača kamiona na pješaka koji pak nalet od strane svjedoka nije ni jednim rječju doveden u pitanje. Navedeni svjedok je očevidac, slučajno se zatekao na mjestu prometne nezgode, ne poznaje od ranije nikoga od sudionika ove prometne nesreće pa je njegov iskaz potpuno neutralan i objektivan, bez ikakvih osobnih interesa u odnosu na ishod ovog postupka. U odnosu na istaknuto mišljenje svjedoka da vozač kamiona u takvom mrtvom kutu nije mogao vidjeti pješaka, treba navesti da je riječ o svjedokovoj subjektivnoj impresiji koja nema uporište u činjenicama utvrđenim u postupku, a koje činjenice svjedoku nisu bile poznate, pri čemu je najbitnija ona da je optuženik imao mogućnost vidjeti prostor mrtvog kuta u prednjem ogledalu postavljenom iznad vjetrobranskog stakla na gornjem rubu kabine.

14.2. Za razliku od svjedoka JP, svjedok ĆP, koji se toga dana neupitno nalazio u srednjoj traci Avenije Većeslava Holjevca upravljajući osobnim vozilom marke Ford Focus te kojemu se stoga optuženik nalazio u prometnoj traci s njegove desne strane, o čemu je suglasno iskazivao i sam optuženik navodeći da je s njegove lijeve strane stajao osobni automobil i jedan gospodin iz Rijeke (upravo ĆP), iskazao je da je stajao čekajući zeleno svjetlo na semaforu kada je perifernim vidom s desne strane primijetio neku sjenu te je njegova sljedeća reakcija bila da je automatski pomaknuo vozilo u lijevo kako bi izbjegao tu sjenu, u toj je svojoj reakciji pogledao u desno, vidio je da kamion kreće, jer se upalilo zeleno svjetlo te je jedino što je vidio da je taj čovjek pao, da se sve to odvijalo u milisekundi te da je taj čovjek naprosto "izronio" ispred kamiona. Kontakt između kamiona i te starije osobe nije vidio. Dakle, evidentno je da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o samom naletu vozača kamiona na pješaka, jer navedeno s obzirom da se sve odvijalo jako brzo, nije vidio, a sama činjenica da on to nije vidio ne znači da se kontakt između vozača kamiona i pješaka nije dogodio.

15. Iz sudskomedicinskog vještačenja doc. dr. sc. Marije Baković je utvrđeno da je pješak EP inkriminiranog dana zadobio ozljede u vidu prijeloma trupa 6. vratnog kralješka i prijeloma trnastog nastavka 5. vratnog kralješka koje kao cjelina predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu te krvni podljev u području desne strane stražnjice i oguljotine kože zatiljno u području lijevog lakta i leđa, a od kojih svaka za sebe predstavlja tjelesnu ozljedu. Prema mišljenju vještaka sve navedene ozljede stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, odnosno nastale su mehanizmom pada na podlogu. U odnosu na, u postupku utvrđene okolnosti, da se oštećenik tempore criminis kretao uz pomoć štapa te je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da mu je narušavalo ravnotežu čega je nerijetko znao padati, navela je da se sa sudskomedicinskog stajališta ne može isključiti da bi saplitanje o štap bio razlog pada žrtve upravo u trenutku kada se nalazio u blizini vozila koje je optuženik upravo pokrenuo. Međutim, ovakav navod vještaka ostao je samo na nivou pretpostavke, dakle naslućivanja koje bi eventualno moglo biti tek osnov za izvođenje daljnjeg zaključka, a koji zaključak je ovdje izostao pa je ova tvrdnja ostala samo na razini vjerojatnosti.

16. Optuženika se u ovom postupku tereti da je postupio protivno blanketnoj odredbi članka 38. stavak 1. ZSPC ("Vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik") i stavku 2. istog članka ZSPC ("Kad prilazi obilježenom pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza"), a kojim blanketnim odredbama se upotpunjuje kazneno djelo kojim se optuženika tereti. Sud na temelju utvrđenja vještaka Igora Jakoplića, iz njegovih pisanih i usmenih nalaza i mišljenja , izvan svake sumnje nalazi dokazanim da je do naleta vozila optuženika na oštećeni ka došlo uslijed propusta optuženika da postupi protivno blanketnoj odredbi članka 38. stavak 1. ZSPC ("Vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik") i stavku 2. istog članka ZOSPC ("Kad prilazi obilježenom pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza"), a kojim blanketnim odredbama se upotpunjuje kazneno djelo kojim se optuženika tereti. Naime, na temelju utvrđenja iz zapisnika o očevidu od 31. listopada 2019. te jednako tako i iz utvrđenja prometnog vještaka nedvojbeno je utvrđeno da je mjesto inkriminiranog događaja bilo udaljeno 48,30 metara od pješačkog prijelaza, dok je jednako tako po prometnom vještaku, po svjedoku JP i po optuženikovoj obrani utvrđeno da je optuženik, obzirom na njegovu poziciju u prometnoj situacij te s obzirom na svu opremu koju je imao njegov kamion mogao vidjeti žrtvu.

16.1. Posljedično navedenom, sud nalazi dokazanim da je uzrok predmetne nesreće, odnosno naleta vozila optuženika na oštećenika subjektivna greška optuženika, koji protivno odredbi članka 38. stavak 1. I 2. ZSPC nije, iako svjestan da se nalazi na dijelu ceste u naseljenom mjestu, na udaljenosti manjoj od 50 metara od obilježenog pješačkog prijelaza na sve dostupne mu načine obratio pažnju na pješaka koji se nalazio na kolniku, uslijed čega je došlo do naleta na pješaka i njegovog ozljeđivanja, a koje ozljede su u ukupnosti teške naravi, Pritom, objektivnih razloga za ovakav propust optuženika nije bilo, kraj činjenice da je optuženik iskusan i profesionalni vozač te imajući u vidu utvrđenja vještaka da je optuženik mogao u konkretnim prometnim uvjetima - u prednjem ogledalu postavljenom iznad vjetrobranskog stakla na gornjem rubu kabine, vidjeti prostor mrtvog kuta ispod donjeg ruba vjetrobranskog stakla i u njemu kretanje pješaka u trajanju od oko 3,8 sekundi te je nezgodu mogao izbjeći da je u prednjem ogledalu provjerio je li za vrijeme njegovog stajanja u prostoru mrtvog kuta ušao neki pješak. Slijedom navedenog, upravo je navedeni propust optuženika protivan odredbi članka 38. stavak 1. I 2. ZSPC te je u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom, a potom i nastalom posljedicom (teškom tjelesnom ozljedom oštećenika za koju u dokaznom postupku nije niti osporavano da je nastupila).

16.2. Nadalje, propust optuženika da postupi u skladu s odredbom članka 38. stavak 1.i 2. ZSPC odnosno da se kao vozač koji se približava pješačkom prijelazu nije upravljao s osobitim oprezom te nije obratio pažnju na pješaka na kolniku je posljedica njegove lakomislenosti, jer isti evidentno, olako držeći da s njegove prednje lijeve strane neće naići nitko te navedeno evidentno nije provjerio, uslijed čega je došlo do naleta na pješaka. Stoga je optuženik kazneno djelo počinio sa svjesnim nehajem, jer je bio svjestan da takvim svojim postupanjem u prometu može počiniti djelo, ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Naime, optuženik je postupao protivno standardima dužnog opreza iako je prema svojim osobnim svojstvima taj oprez mogao uporabiti. Ubrojivost optuženika, kao i svijest o protupravnosti, u vrijeme nesreće nisu dovedeni u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Stoga na strani optuženika ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

16.3. Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi dokazanim da su u ponašanju optuženika ostvarena sva bitna, kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela za koje ga je sud proglasio krivim.

17. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te opće pravilo o odmjeravanje kazne iz članka 47. KZ/11.

17.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

17.2. Na strani optuženika sud je kao olakotno cijenio činjenicu da je njegov dosadašnji život u potpunosti bio usklađen kako sa zakonom tako i općeprihvaćenim društvenim normama. Dakle, predmetni događaja u životu optuženika koji nikada ranije nije bio niti kazneno, a niti prekršajno osuđivan je aberacija odnosno izolirani slučaj u njegovu inače urednom i neporočnom životu.

17.3. Posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

18. Imajući u vidu sve navedene okolnosti sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te mu istodobno izreći uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju tri godine od pravomoćnosti presude, a kako je to i predložio tužitelj u optužnici. Naime, upravo navedenu kaznu sud smatra adekvatnom, primarno osobi počinitelja, ali i počinjenom kaznenom djelu te nastalim posljedicama, stupnju krivnje s kojim je optuženik postupao, kao i načinu na koji je djelo počinjeno. Svako strože kažnjavanje optuženika, a s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i u izostanku otegotnih okolnosti sud ocjenjuje nepravednim i prestrogim u odnosu na osobu optuženika. Ujedno sud drži da će se izrečenom kaznom i uvjetnom osudom utjecati ne samo na optuženika već i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kao i da će istovremeno izraziti društvenu osudu zbog počinjenih djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak.

19. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, koje, a uvažavajući prethodno utvrđene imovinske prilike optuženika, sud nije utvrdio. Troškove kaznenog postupka, koji su propisani člankom 145. stavak 2. ZKP/08, u konkretnom slučaju čini paušalna svota koja je propisana člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, a koju je sud, s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovinsko stanje optuženika odmjerio u iznosu od 500,00 eura, trošak kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja (nalazi i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića i dr. Marije Baković te ispitivanje prometnog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića na raspravama) u ukupnom iznosu 932,17 eura i trošak svjedoka (dolazak svjedoka ĆP iz [adresa]) u iznosu 28,00 eura. Optuženik je troškove kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

sudac

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-175/2022

2. optuženi GP

3. branitelj optuženika, odvjetnik Velimir Došen

4. u spis