Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1753/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužiteljice NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Sandri Marković, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kneza Mutimira 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/114, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 26. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23 014/2475, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 2. studenoga 2023. kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/24-014/114, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 26. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23 014/2475, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 2. studenoga 2023. kojim je utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. koje joj je priznato rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/1033, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 10. srpnja 2017.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u pri čemu prvenstveno detaljno opisuje kronologiju upravnog postupka i sadržaj odluka u predmetu priznavanja i određivanja prava na ostvarivanje novčane pomoći roditelja odgojitelja do donošenja osporenog rješenja. U bitnom je navela da su joj pobijanim rješenjem povrijeđeni interesi i prava zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14 – dalje Ustav RH) te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02 i 1/06). Smatra da su pobijano i rješenje prvog stupnja paušalno i formalno obrazloženi bez navođenja konkretnih i jasnih razloga koji su zaista primjenjivi na tužiteljičin slučaj. Opisuje zdravstveno stanje i potrebe djeteta FT rođenog kao treće dijete u kućanstvu te zaključuje da je ima la legitimno očekivanje da će joj se naknada isplaćivati u skladu s člankom 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16 i 19/16). Mjera novčane pomoći za roditelja odgojitelja uvedena je s legitimnim ciljem pronatalitetne politike prijašnje gradske vlasti u skladu s čim su korisnici, pa tako i tužiteljica, uredili svoje profesionalne i obiteljske živote. S tim u svezi ističe kako je već prilikom priznavanja prava trebalo upoznati podnositelje zahtjeva da njihovo pravo ovisi o budućim nepredvidivim rezultatima ocjene pronatalitetne politike Grada Zagreba. Prema tome, osporena rješenja protivna su načelu vladavine prava te poštivanju temeljnih prava čovjeka, načelu pravne sigurnosti te načelu zaštite legitimnih očekivanja stranaka. Navela je i kako obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne udovoljava standardima obrazloženja odluka koje su snagom svojih stajališta postavili Ustavni sud RH i Europski sud za ljudska prava. Napomenula je i kako obrazloženje osporavanog rješenja nije individualizirano te je izrijekom istaknula povredu prava vlasništva te povredu prava na obiteljski život. Naglasila je kako je u konkretnom prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju trebala biti obrazložena njezina obiteljska situacija vezana za ovu mjeru, za ukidanje ove mjere, ali i njezina konkretna pozicija u odnosu na konkretne mjere kojima bi se kompenziralo ukidanje prava tužiteljice. Ističe kako institut pravomoćnosti upravnog akta, nedopuštenost retroaktivnosti i načelo zaštite stečenih prava stranaka predstavljaju okosnicu pravne sigurnosti pojedinaca spram javne vlasti te proizlaze iz načela vladavine prava kao jedne od najviših ustavnih vrednota koja je u konkretnom slučaju narušena. Tužbom zahtijeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev iz razloga sadržanih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je 13. svibnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Visoki upravni sud Republike Hrvatske se, u presudi poslovni broj: Usoz- 143/22-91, od 27. veljače 2023., pozvao na svoj raniji pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68, od 5. srpnja 2022., u kojoj je jasno naveo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u njegovom klasičnom smislu, već financijska pomoć, koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Iz ovog razloga zaključeno je da se takva pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16.) nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Posljedično nepostojanju legitimnog očekivanja, ne postoji ni zabranjena retroaktivnost. Konačno Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci naveo i kako nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

8. Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci, broj U-III-1744/2023, od 14. studenog 2023., zauzeo je stav da su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć, pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava. Polazeći od članka 130. Ustava Republike Hrvatske i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22), za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Izmjenu i dopunu odluke kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da normativna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni odnos ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju, nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja, pri čemu je zaključeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

9. Člankom 3. Odluke/22 propisano je da se članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18. i 20/21.) mijenja i glasi:

"Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".

10. Člankom 4. Odluke/22 propisano je da se članak 7. naprijed navedene Odluke mijenja i glasi:

"Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."

11. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka kao i argumente viših sudova, sud ne nalazi da bi osporavanim rješenjem bile povrijeđene materijalno pravne norme koje reguliraju ovaj pravni odnos budući da je prvostupanjskim rješenjem određen prestanak novčane pomoći upravo u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama, a koji opći propis je, ponavlja se, iz naprijed opisanih razloga, ocijenjen zakonitim.

12. U odnosu na navode tužiteljice o legitimnom očekivanju tužiteljice i ograničenju prava vlasništva, napominje se da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske detaljno obrazloženo da Odluka/22 predviđa adekvatne kompenzacijske mjere koje omogućuju prilagodbu korisnika na postupno smanjenje opsega, a potom i prestanak prava na novčanu pomoć, te iz kojih razloga ne dolazi do nedopuštenog ograničenja jamstva prava vlasništva.

13. Nadalje, prigovor manjkavosti obrazloženja ocjenjuje se neosnovanim, posebno u odnosu na navod kako obrazloženje nije konkretizirano na tužiteljicu. Predmetno rješenje doneseno je po službenoj dužnosti i u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu i to zbog prestanka novčane pomoći u skladu s naprijed navedenim člankom 4. Odluke/22. Sud prihvaća obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21) jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i bez provođenja posebnog ispitnog postupka. Stoga nisu prihvaćeni osnovanima navodi tužiteljice o povredama prava stranke u upravnom postupku.

14. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu, s obzirom da je ovaj dokazni prijedlog vezan uz općenite navode tužiteljice o očekivanju trajne primjene mjere novčane pomoći, da su njezini prigovori prvenstveno pravne naravi i da je u ocjeni zakonitosti Odluke/22 utvrđeno da je postignuta odgovarajuća ravnoteža između legitimnog cilja donošenja te odluke i kompenzacijskih mjera koje trebaju osigurati zaštitu korisnika tijekom „prijelaznog“ perioda do konačnog prestanka prava na novčanu pomoć.

15. Prema tome, a budući da sud nalazi kako osporavanim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, to sud predmetno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim radi čega je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.

16. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Sutkinja:

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku

3. U spis