Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1388/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Županje, protiv protustranke ME iz [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa] str. 1/a, [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje i ŠE iz SR Njemačke, [adresa]. 42, 52078 Aachen, kao umješača na strani protustranke, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Posavčiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbama ME i ŠE protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj R1-42/2023-38 od 30. travnja 2024., 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe ME i ŠE kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj R1- 42/2023-38 od 30. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev ME za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 156,25 EUR (stotinu pedeset šest eura i dvadeset pet centi).

III. Odbija se zahtjev ŠE za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 182,79 EUR (stotinu osamdeset dva eura i sedamdeset devet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina DE iz [adresa], i ME iz [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa] str. 1/a, [adresa], i to nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište, oranica sa 1399 m2, na kojima su stranke suvlasnici i to:

- DE u 1/2 dijela, i

- ME u 1/2 dijela, tako da se dioba ima izvršiti prodajom nekretnina na javnoj dražbi.

II. Nalaže se protustranci da predlagatelju na ime troška ovog izvanparničnog postupka naknadi iznos od 212,35 eura (slovima: dvije stotine dvanaest eura i trideset pet centi), u roku od 15 dana, dok se predlagatelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu izvanparničnog troška preko dosuđenog, odnosno sa iznosom od 1.299,71 eura, a također se odbija i protustranka sa zahtjevom za naknadu izvanparničnog troška u iznosu od 1.500,00 eura, te zainteresirana osoba ŠE sa zahtjevom za naknadu izvanparničnog troška u iznosu od 281,25 eura.

III. Odbacuje se prijedlog ŠE iz [adresa]. 42, SR Njemačke, kao osobe koja ima interes u postupku razvrgnuću suvlasništva, radi prekida ovoga izvanparničnog postupka i upućivanja u parnicu radi utvrđenja prava suvlasništva na ½ dijela protustranke ME, na nekretninama pobliže označenim u točki I. izreke ovoga rješenja.

IV. Odbija se protustranka ME s prijedlogom da se ovaj izvanparnični postupak obustavi, te da se predlagatelja uputi na parnicu protiv protustranke ME iz [adresa], radi donošenje odluke o veličini suvlasničkih omjera i razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama koje su predmet ovoga postupka.

V. Odbija se prijedlog protustranke ME za prekid ovog izvanparničnog postupka, do pravomoćnog okončanja postupak koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-442/2019, a radi ovrhe na nekretninama koje su predmet ovoga postupka.“

2. Protiv rješenja žale se protustranka ME i umješač ŠE (dalje: žaliteljica i žalitelj).

2.1. Žaliteljica se žali protiv točaka I., II., IV. i V. izreke prvostupanjskog rješenja ne navodeći zakonske razloge žalbe iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. stavak 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“ br. 45/34., dalje: ZSVP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) i na temelju članka 119. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" br. 59/23.; dalje: ZIP) i predlaže da se pobijani dio prvostupanjskog rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Žalitelj se žali protiv točaka I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. stavak 1. ZSVP-a i predlaže da se pobijani dio ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalbe nisu osnovane.

3.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. stavak 1. ZVSP-a.

4. Predlagatelj je protiv žaliteljice podnio prijedlog za diobu suvlasničke zajednice nekretnina i to u naravi kuće sa dvorištem koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica sa 1399 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj su predlagatelj i žaliteljica upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela.

4.1. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku proveo građevinsko vještačenje na temelju kojeg je utvrđeno da nije moguće provesti fizičku diobu predmetne nekretnine imajući u vidu suvlasničke omjere i mogućnost formiranja građevinske parcele koja može samostalno funkcionirati. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da fizička dioba predmetne nekretnine nije moguća te je primjenom članka 50. stavak 1., 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV) pobijanim rješenjem odredio da se dioba ima izvršiti prodajom nekretnina na javnoj dražbi.

4.2. Člankom 50. stavak 1. ZV-a propisano je da kada razvrgnuće provodi sud vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten .

4.3. Člankom 50. stavak 2. ZV-a propisano je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. toga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

4.4. Člankom 50. stavak 4. ZV-a propisano je da, ako dioba iz stavka 2. toga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

4.5. Žalitelji se žale navodeći u žalbi da se u ovom postupku treba primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 266. stavak 2. ZSVP-a kojim je propisano da će sud na zahtjev ma koga suvlasnika, u vanparničnom postupku odlučiti da li se i kako se ima provesti d ioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora o predmetu diobe i o opsegu zajedničke stvari ili imovine i u pogledu aktive i pasive i o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela, te pravno pravilo iz paragrafa 268. kojim je propisano da ako se u postupku radi diobe ma od kojega suvlasnika ospori jedno od gore spomenutih pitanja, a ne može se o tome postići sporazum, sud će stranku sa njenim zahtjevom radi raskidanja zajednice (diobe) uputiti na parnicu. Kako su oni osporavali da bi žaliteljica uopće imala kakav suvlasnički dio, smatraju da je prvostupanjski sud trebao prekinuti postupak i predlagatelja s njegovim zahtjevom uputiti na parnicu.

4.6. Nije sporno da je žaliteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, a predlagatelj u preostaloj ½ dijela i veličina tih suvlasničkih omjera nije sporna. Međutim, žaliteljica je tijekom postupka tvrdila da je svoj suvlasnički dio darovala žalitelju pismenim Ugovorom o darovanju od 19. ožujka 2018. koji je ovjeren u Generalnom konzulatu RH u Düsseldorfu i da više nije suvlasnica predmetne nekretnine već je to žalitelj.

4.7. Nije sporno da do donošenja pobijanog rješenja taj Ugovor o darovanju nije proveden u zemljišnoj knjizi.

4.8. Žaliteljica je na opisani način osporila svoju pasivnu legitimaciju. No, kako Ugovor o darovanju nije proveden u zemljišnoj knjizi i kako žalitelj nije umjesto žaliteljice upisan kao suvlasnik u ½ dijela, žalitelj u smislu članka 119. stavak 1. i članka 120. stavak 1. ZV-a nije stekao suvlasništvo predmetne nekretnine već suvlasnicom i dalje treba smatrati žaliteljicu iz čega jasno proizlazi njezina pasivna legitimacija u ovom predmetu.

4.9. Nadalje, a što se tiče dijela pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog žaliteljice za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka ovrhe koji je u tijeku na predmetnoj nekretnini, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj na temelju članka 84. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.,114/22. i 6/2024. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023.; dalje: OZ) stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine pa stoga činjenica da je u tijeku ovršni postupak u kojem je predmet ovrhe predmetna nekretnina ne utječe na mogućnost vođenja ovog postupka. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je točkom V. izreke odbio prijedlog žaliteljice za prekid ovog izvanparničnog postupka do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka.

5. Zbog navedenih razloga su neosnovani žalbeni navodi žaliteljice da je sud na temelju paragrafa 268. ZSVP-a trebao predlagatelja s njegovim zahtjevom za razvrgnuće uputiti na parnicu i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je točkom IV. izreke odbio prijedlog žaliteljice za obustavu ovog postupka i upućivanje predlagatelja na parnicu, jer predlagatelj nije osporio suvlasnički dio protustranke.

5.1. Žalitelj se žali protiv dijela točke III. izreke pobijanog rješenja kojim je odbačen njegov prijedlog da ga se uputi u parnicu radi utvrđenja prava suvlasništva na ½ dijela žaliteljice na predmetnoj nekretnini. U žalbi se poziva na paragraf 266. točku 1. i paragraf 267. točku 2. ZSVP-a i smatra da zbog neupućivanja u parnicu žaliteljima nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Gore je već rečeno da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog žaliteljice da se predlagatelj sa svojim zahtjevom za razvrgnuće uputi u parnicu. Što se tiče žalbenog navoda da je žalitelj kao umješač trebao biti upućen u parnicu radi utvrđivanja njegovog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu protustranke, treba reći da paragraf 268. ZSVP-a ne predviđa mogućnost upućivanja na parnicu umješača protiv protustranke na čijoj je strani već se na parnicu može uputiti samo predlagatelj koji je podnio zahtjev za razvrgnuće. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio žaliteljev prijedlog da se njega uputi na parnicu radi utvrđivanja njegovog prava suvlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini. Žalitelj je kao umješač na strani protustranke koji ima pravni interes da protustranka uspije u postupku jedino mogao predlagati ono što je predlagala i protustranka, a to je da se na parnicu uputi predlagatelja, a nije mogao predlagati da se na parnicu uputi i njega jer se na parnicu upućuje stranka sa zahtjevom za razvrgnuće, a ne sa zahtjevom za utvrđivanje suvlasništva. No, odbačaj žaliteljevog prijedloga na nikakav način ne sprječava žalitelja da protiv stranaka pokrene zasebni parnični postupak radi utvrđivanja svog prava suvlasništva .

5.2. Oba žalitelja se žale protiv točke II. izreke pobijanog rješenja kojim je žaliteljici kao protustranci naloženo da predlagatelju na ime troška ovog izvanparničnog postupka plati iznos od 212,35 eura, a odbijen je zahtjev protustranke za naknadu troška u iznosu od 1.500,00 eura i zahtjev umješača za naknadu troška u iznosu od 281,25 eura.

5.3. Prvostupanjski sud je odluku o naknadi troškova postupka donio na temelju članka 54. ZV-a kojim je propisano da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije , i na temelju članka 32. stavak 1. i 2. ZIP-a. Međutim, nije moguće primjenjivati članak 32. stavak 1. i 2. ZIP-a budući da je člankom 119. stavak 1. ZIP-a propisano da će se postupci koji su bili pokrenuti, a nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit prema propisima i pravnim pravilima koji su bili na snazi odnosno koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovoga Zakona. Ovaj postupak je započeo 9. siječnja 2020., dakle prije stupanja na snagu ZIP-a koji je na snagu stupio 10. lipnja 2023. pa se stoga odluka o troškovima treba donijeti na temelju članka 54. ZV-a i pravnog pravila iz paragrafa 20. ZSVP-a. Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.

5.4. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je kao nužne troškove ovog postupka utvrdio trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura te trošak sudske pristojbe na prijedlog za razvrgnuće u iznosu od 13,27 eura te na rješenje o razvrgnuću u iznosu od 13,27 eura ili ukupno 424,71 eura i pravilno je žaliteljici naloženo da predlagatelju naknadi ½ dijela tih troškova u iznosu od 212,35 eura. Također, pravilno je odbijen zahtjev žaliteljice i žalitelja za naknadu troška postupka koji se odnosi samo na trošak zastupanja po punomoćniku.

6. Zbog tih razloga su žalbe žalitelja odbijene kao neosnovane na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. stavak 1. ZSVP-a i potvrđeno je pobijano rješenje. Kako žalitelji nisu uspjeli sa svojim žalbama, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen zahtjev protustranke za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 156,25 eura , kao i zahtjev umješača za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 182,79 eura.

Koprivnica, 20. svibnja 2026.

Sudac

Veljko Kučeković