Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-89/2026-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Svenu Požgaju, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitosti odluke, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda Zagrebu, poslovni broj Pr-2184/2025 od 24. veljače 2026., dana 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda Zagrebu, poslovni broj Pr-2184/2025 od 24. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja od 21. studenog 2025. (točka I izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23. i 146/25. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, te predlaže prihvaćanjem žalbe pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koju neosnovano u žalbi upire tužitelj, s obzirom da pobijano rješenje nije nerazumljivo, u istome su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti odluke poslodavca odnosno Odluke Republike Hrvatske, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o obavljaju poslova i zadataka u svezi s opremom i uređajima za potrebe Uprave sigurnosti plovidbe i lučkih kapetanija, ..., ... od 6. listopada 2025. (dalje Odluka tuženice) te naloga tuženici da predmetnu Odluku stavi izvan snage , uz činjenične tvrdnje da se Odlukom u bitnome mijenjaju radni zadaci tužiteljeva radnog mjesta .

7. Na temelju utvrđenja:

- da je tužitelj spornu Odluku tuženice primio istog dana kada ju je tuženica kao poslodavac donijela, dakle 6. listopada 2025.,

- da je protiv citirane Odluke tužitelj podnio tuženici dana 8. listopada 2025. Zahtjev za preispitivanje zakonitosti Odluke (dalje Zahtjev tužitelja od 8. listopada 2025.),

- da se tuženica na Zahtjev tužitelja očitovala Očitovanjem na predstavku i pritužbu u vezi s ostvarenjem prava iz državne službe ..., ... od 17. listopada 2025. kojim nije prihvatila Zahtjev tužitelja od

8. listopada 2025. (dalje Očitovanje tuženice),

- da je tužitelj primio Očitovanje tuženice istog dana, dakle 17. listopada 2025.,

- da je tužitelj 23. listopada 2025. podnio tuženici Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (dalje Zahtjev tužitelja od 23. listopada 2025.),

- da tuženica povodom Zahtjeva tužitelja od 23. listopada 2025. nije odgovorila,

- da je tužba u ovome predmetu podnesena 21. studenog 2025.,

sud prvog stupnja je zaključio da Zahtjev tužitelja od 8. listopada 2025. sadržajno predstavlja zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa iz članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23. - dalje ZR), da se tuženica na potonji Zahtjev tužitelja očitovala Očitovanjem kojim nije udovoljeno tužiteljevom zahtjevu, koje Očitovanje je tužitelj primio 17. listopada 2025., pa kako tužitelj u daljnjem roku od petnaest dana nije podnio tužbu sudu radi utvrđenja predmetne Odluke nedopuštenom, već je 23. listopada 2025. podnio novi Zahtjev za zaštitu prava te, nakon što se tuženica nije na isti očitovala, podnio tužbu tome sudu 21. studenog 2025., a kako je posljednji dan za podnošenje tužbe bio je 3. studeni 2025., kao prvi idući radni dan sukladno članku 112. stavku 3. ZPP-a s obzirom da je posljednji dan roka padao na neradni dan 1. studenog 2025., ocijenio da je tužba tužitelja nepravovremena.

8. Stoga je pobijanim rješenjem tužba odbačena kao nepravovremena pozivom na članak 133. stavak 2. ZR-a dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 163. ZPP-a u visini jednokratne nagrade tuženici sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa).

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 133. stavak 1., 2 i 3. ZR-a u vezi s člankom 282. stavak 1. ZPP-a kada je predmetnu tužbu odbacio.

10. Odredbom članka 133. ZR-a je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom (stavak 2.) dok zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno nije podnio zahtjev iz stavka 1. toga članka, osim u slučajevima zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja (stavak 3.).

11. Tužitelj žalbom prvenstveno osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravnoj prirodi Zahtjeva tužitelja od 8. listopada 2025. i Zahtjeva tužitelja od 23. listopada 2025. Tvrdi da upravo kako glasi naslov, sadržaj i pozivanje na materijalno pravne odredbe navedenih zahtjeva, isti predstavljaju različite pravne institute a navedeno razlikovanje da se reflektira na rokove sudsko pravne zaštite koju je tužitelj zatražio u ovome postupku. Tako tvrdi da se Zahtjev za preispitivanje zakonitosti sporne Odluke podnesen 8. listopada 2025. temelji na specijalnom propisu odnosno članku 16. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj: 155/23. i 85/24. - dalje: ZDSN) koja odredba tužitelju daje pravo na podnošenje predstavke i pritužbe u vezi s ostvarivanjem prava iz državne službe te pravo na njih dobiti odgovor u roku od 30 dana. Tužitelj tvrdi da je Očitovanje tuženice od 17. listopada 2025. upravo odgovor suk ladno navedenoj zakonskoj odredbi ZDSN-a. Prema daljnjim žalbenim tvrdnjama, Zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa podnesen 23. listopada 2025. predstavlja zahtjev predviđen odredbom članka 133. ZR-a, kako je to tužitelj u istom i naveo. Smatra da od trenutka podnošenja toga zahtjeva treba računati daljnji rok od 15 dana u kojem se tuženica mogla očitovati, koji rok da je istekao 7. studenog 2025., pa kako je tužitelj u narednom roku od 15 dana podnio tužbu 21. studenog 2025., to da je učinio pravovremeno sukladno citiranoj odredbi članka 133. stavak 1., 2., i 3. ZR-a.

12. Na iznesene žalbene navode treba odgovoriti tužitelju da isti gubi iz vida kako odluka poslodavca povodom koje traži sudsku zaštitu i traži da se utvrdi nezakonitom je Odluka tuženice od 6. listopada 2025. , koju je tužitelj istog dana nesporno zaprimio odnosno toga dana je saznao za eventualnu povredu prava iz radnog odnosa.

13. Stoga, naredni rok od 15 dana iz članka 133. stavak 2. ZR -a, u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa protiv Odluke tuženice je istekao 21. listopada 2025. Dakle, sve da se i prihvati stajalište tužitelja da je upravo Zahtjev tužitelja podnesen 23. listopada 2025., onaj zahtjev predviđen odredbom članka 133. ZR-a, tada je isti podnesen nepravovremeno.

14. Na ovo ne utječe niti činjenica na koju se ukazuje žalbom da je upravo tuženica kao poslodavac u svom Očitovanju od 17. listopada 2025. ukazala tužitelju na mogućnost ostvarivanja sudske zaštite prema članku 133. ZR-a. Naime, tužitelj je Očitovanje tuženice zaprimio istog dana 17. listopada 2025. a tada je još uvijek tekao rok za pravovremeno podnošenje zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa , kojeg je tužitelj podnio tek 23. listopada 2025., dakle, izvan roka.

15. Radi navedenog, sve da se i prihvati tumačenje tužitelja , isti je zbog propusta da kao radnik pravovremeno podnese zahtjev poslodavcu za zaštitu povrijeđenog prava, izgubio pravo zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom u smislu odredbe članka 133. stavak 3. ZR-a.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 163. ZPP-a te relevantnoj odredbi Tarife o jednokratnoj nagradi.

17. Radi navedenog, žalba tužitelja je ocijenjena neosnovanom pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak