Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-191/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZM, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ZM protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja: K-92/2021 od 30. siječnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ZM kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj: K-92/2021 od 30. siječnja 2025. je proglasio krivim optuženog ZM, zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 u vezi čl. 79. KZ/11 od optuženika se oduzimaju svi predmeti i sve tvari koje su privremeno oduzete potvrdama o privremenom oduzimanju Policijske uprave ličko-senjske, broj 01347218, 01347219 i 01347220 od 20. kolovoza 2019. za koje je provedenim toksikološkom vještačenjem utvrđeno da se radi o 57 tableta i grumenasto-praškastoj materiji droge MDMA ukupne mase 27,38 grama, grumenoj smeđoj biljnoj materiji droge hašiš ukupne mase 0,58 grama i grumenasto-praškastoj materiji droge kokain ukupne mase 5,01 grama, a koja droga se nalazi na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24) u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.767,00 EUR (slovima: tisuću sedamsto šezdeset sedam eura), a koji iznos je optuženik dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žali se optuženik ZM po braniteljici Moniki Sedlić, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, a ukoliko nađe da ima osnova za kaznenopravnu odgovornost da mu izrekne uvjetnu osudu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-224/2025-2 od 2. travnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08-26), pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-26).
7. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva pobijanu presudu.
7.1. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi, pozivajući se na svoju obranu i iskaz svjedokinje VM, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije prihvatio njegovu obranu u kojoj je tvrdio da inkriminiranu drogu nije dragovoljno izručio policijskim službenicima.
7.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud polazeći od toga da su svi ispitani policijski službenici (LM, ŽM, PM i JM) u svojim iskazima jasno, dosljedno i u svim bitnim momentima suglasno tvrdili da im je optuženik inkriminiranu drogu dragovoljno izručio, te povezujući takve njihove iskaze sa činjenicom da je optuženik potpisao zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 20. kolovoza 2019., da na isti nije stavio nikakve primjedbe, s time da je potpisao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koje se odnose na inkriminiranu drogu, s pravom zaključio da se upravo iskazi policijskih službenika, za razliku od obrane optuženika i iskaza svjedokinje VM, ukazuju kao vjerodostojni i isitniti izvori saznanja o navedenoj spornoj činjenici, a slijedom čega žalba optuženika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
7.3. S time u svezi valja dodatno primijetiti da je optuženik na temelju iste argumentacije tijekom prvostupanjskog postupka već stavio prijedlog za izdvajanjem ranije spomenutog zapisnika i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta kao nezakonitih dokaza, koji prijedlog je prvostupanjski sud posebnim rješenjem odbio, a kakva odluka je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kž-251/2020 od 1. prosinca 2020.
7.4. Isto tako, žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada kao vjerodostojnu nije ocijenio njegovu obranu u kojoj je tvrdio da inkriminirana droga nije njegova, već da je riječ o drogi koju su na Zrću prikupili drugi zaštitari te ju je on trebao baciti.
7.5. Naime, takva obrana optuženika je po ocijeni ovog žalbenog suda već sama po sebi krajnje neuvjerljiva, neživotna i nelogična, tako da je prvostupanjski sud imajući dodatno u vidu da je optuženik s drogom zatečen kada se kretao prema Zrću, te da je prema iskazima policijskih službenika dio droge imao sakriven u čarapama odnosno tenisicama, izveo jedini logičan i životno prihvatljiv zaključak da obrana optuženika u navedenom pravcu predstavlja očitu konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno djelo.
7.6. Uz to, prvostupanjski sud dodatno uočava da takvu obranu optuženika ne podupire čak niti njegova partnerica VM.
7.7. Naposljetku, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radilo o drogi namijenjenoj daljnjoj prodaji, uz bitnu argumentaciju da kod njega nije pronađena niti vaga niti novac , a niti je bilo kada zatečen u prodaji droge, a što sve ukazuje da nije imao namjeru prodaje iste.
7.8. Sasvim suprotno optuženiku, prvostupanjski sud je polazeći od činjenice da isti ne konzumira drogu u povezanosti s vrstom i količinom droge koja je kod njega pronađena, pritom posebice imajući na umu da se radilo o tri različite vrste droga (MDMA, hašiš i kokain) pravilno zaključio da je riječ o takvim činjenicama – indicijama koje tvore tzv. zatvoreni krug indicija koji upućuje na jedini logičan i života zaključak da je inkriminirana droga bila namijenjena daljnjoj prodaji, naročito kada se dodatno ima na umu da je isti s drogom zatečen kada se kretao prema Zrću, gdje se općepoznato nalazi najpoznatija party plaža u Hrvatskoj sa brojnim klubovima, festivalima i cjelodnevnim zbivanjima naročito ljeti, u svezi čega valja dodatno primijetiti da je predmetno djelo počinjeno upravo tijekom ljeta – 20. kolovoza 2019. oko 22:20 sati.
7.9. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
8. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni, uz bitnu argumentaciju da do sada nikada nije bio kazneno osuđivan, da je ovo njegov prvi sukob sa zakonom, da je zaposlen, te da je otac dvoje mldb. djece koju uzdržava, s time da je jedno dijete hendikepirano, a koje olakotne okolnosti, po njegovom mišljenju, opravdavaju izricanje uvjetne osude.
8.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.
8.2. Tako je prvostupanjski sud pored olakotnih okolnosti koje u žalbi ističe optuženik, pravilno imao u vidu i skrivene učinke ovog kaznenog djela, koji se ogledaju u tome da se plaža Zrće u široj javnosti percipira kao mjesto gdje se na vrlo lak način može doći do različitih vrsta droga, pa i kod zaštitara, kao što je to u ovom slučaju, a što i po stavu ovog žalbenog suda predstavlja ozbiljne skrivene učinke ovog kaznenog djela, i to kako za društvo u cjelini, tako i za zdravlje velikog broja mladih ljudi koji dolaze na tu destinaciju, a dugoročno i za turizam u Republici Hrvatskoj.
8.3. Imajući pritom dodatno na umu i stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno djelo (izravna namjera prvog stupnja), te kriminalnu količinu sadržanu u počinjenom djelu, koja se naročito ogleda u tome da je okrivljenik u svojem posjedu radi daljnje neovlaštene prodaje držao čak tri različite vrste droga (MDMA, hašiš i kokain), tada u ovom slučaju i po stavu ovog žalbenog suda nema govora o postojanju okolnosti koje opravdavaju izricanje uvjetne osude, a kako to optuženik neosnovano sugerira u žalbi.
8.4. Sasvim suprotno tome, kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika pobijanom presudom se po stavu ovog žalbenog suda ukazuje kao kaznena sankcija koja je u svemu primjerena svim ranije izloženim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva opće tako i specijalne prevencije.
9. Naposljetku, žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, konkretno glede odluke o paušalnim troškovima ovog postupka.
9.1. Naime, premda je optuženik u pravu kada primjećuje da se dugotrajnost ovog postupka ne može u svemu pripisati njegovoj krivnji (tako u žalbi izlaže činjenice koje ukazuje da su pojedine rasprave odgađane bez njegove krivnje), paušalni trošak ovog postupka koji mu je prvostupanjski sud odmjerio u iznosu od 500,00 eura se po stavu ovog žalbenog suda ukazuje kao primjeren složenosti i trajanju ovog postupka kao i izvida koji su mu prethodili.
10. Sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08-26, ovaj žalbeni sud je razmotrio i pravilnost odluke o oduzimanju predmeta, te je utvrdio da se ista ukazuje u svemu zakonita i utemeljena na pravilnom i potpunom utvrđenju svih činjenica relevantnih za takvu odluku.
11. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
