Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-358/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužiteljice PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Branki Mandić, odvjetnici u Zagrebu, Zvonimirova 9, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2532, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. prosinca 2023.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2532, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23 014/2727, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 2. studenoga 2023. kojim je utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. koje joj je priznato rješenjem Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 2. veljače 2018.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnome navodeći da joj je uskraćeno pravo sudjelovanja u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja radi čega je pogrešno utvrđeno činjenično stanje na koje je potom pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je rješenje tuženika preuranjeno jer Upravni sud u Zagrebu nije donio odluku u predmetu Us I-3733/2023. Navodi kako je rješenje od 2. veljače 2018. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za mlljt dijete steklo svojstvo pravomoćnosti. Osporava primjenu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, broj: 25/22) kojima su izmijenjeni uvjeti za ostvarenje prava na novčanu naknadu ne mogu se primijeniti na ranije stečena prava roditelja odgojitelja koja su već ostvarena temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, broj: 10/18.). Prema tome, tuženik je nezakonito ukinuo stečeno pravo. Smatra da nisu ispunjeni uvjeti propisani člancima 13. i 129. do 132. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako se naprijed navedenom Odlukom ne mogu derogirati odredbe Zakona. Iako je odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke do 31. prosinca 2022., time nije propisana mogućnost mijenjanja pravomoćnog rješenja suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Ujedno smatra da je pravni lijek protiv pobijanog prvostupanjskog rješenja žalba, a ne prigovor. Pritom smatra osobito važnim što o prigovoru, za razliku od žalbe, odlučuje gradonačelnik za kojeg smatra da ne udovoljava kriterijima pristranosti. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje i vratiti spis tuženiku na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev iz razloga sadržanih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Sud je 13. svibnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prvenstveno treba reći da su odredbama članka 105. ZUS-a propisane situacije kada je sud dužan (stavak 1.) ili može (stavak 2.) prekinuti upravni spor, pri čemu sud nalazi kako donošenje odluke Europskog suda za ljudska prava nije propisano kao razlog zbog kojeg bi sud mogao ili trebao prekinuti spor. Pritom valja reći da tužiteljica nije konkretno niti navela o kojoj se odluci radi i u kakvoj je vezi s ovim upravnim sporom.
8. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske se, u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91, od 27. veljače 2023., pozvao na svoj raniji pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68, od 5. srpnja 2022., u kojoj je jasno naveo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u njegovom klasičnom smislu, već financijska pomoć, koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Iz ovog razloga zaključeno je da se takva pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Posljedično nepostojanju legitimnog očekivanja, ne postoji ni zabranjena retroaktivnost. Konačno Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci naveo i kako nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.
9. Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci, broj U-III-1744/2023, od 14. studenog 2023., zauzeo je stav da su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć, pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava. Polazeći od članka 130. Ustava Republike Hrvatske i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka o izmjenama i dopunama), za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Izmjenu i dopunu odluke kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da normativna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni odnos ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju, nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja, pri čemu je zaključeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".
10. Slijedeći navedeno Ustavni sud Republike Hrvatske u tom smislu zaključio je da Odluka ima legitiman cilj te da se, vezano za vrijeme prilagodbe korisnika, ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prilagodbe prekratko. Konačno Ustavni sud Republike Hrvatske prihvaća i ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke olakšavajući im povratak na tržište rada.
11. Člankom 3. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18. i 20/21.) mijenja i glasi:
"Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".
12. Člankom 4. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 7. naprijed navedene Odluke mijenja i glasi:
"Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."
13. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka, kao i argumente viših sudova, osporavanim rješenjem nisu povrijeđene materijalno pravne norme koje reguliraju ovaj pravni odnos, budući da je prvostupanjskim rješenjem određen prestanak novčane pomoći upravo u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama, a koji opći propis je ponovljeno, iz naprijed opisanih razloga, ocijenjen zakonitim.
14. Nadalje, Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.
Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
15. Navedena odredba članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena presuda poslovni broj Usoz - 254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.
16. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom.
17. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba.
18. Naime, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga, kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.
19. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
20. Ujedno treba reći i da se u predmetu Us I-3733/2023 na koji se tužiteljica poziva u tužbi ne radi o tužbi tužiteljice.
21. Prema tome, a budući da sud nalazi kako osporavanim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, to sud predmetno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim radi čega je na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.
22. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Sutkinja:
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
3. U spis
