REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 149 P-1029/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Branki Štajduhar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Štajduhar & Jurec Baras d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 188-50-3644966 od dana 5.9.2006. godine, koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II.

Nalaže se tuženiku iz RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535:, da tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 196,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 30. studenog 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III.

Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da tužiteljici HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke dana 5. rujna.2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 188-50-3644966, i to tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita. Tužiteljica je navedeni Ugovor o kreditu zaključila kao TL te je u međuvremenu promijenila prezime u HL. Radilo se o namjenskom kreditu za kupnju novog vozila u iznosu glavnice od 26.031,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom vraćanja od 7 godina. Člankom 9. predmetnog Ugovora propisano je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor. Tužiteljica je izvršila prijevremenu konačnu otplatu kredita te joj je 30. studenog 2011. naplaćena naknada za konačnu otplatu kredita u iznosu od 1.477,72 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 196,13 EUR. Odredba čl. 9. predmetnog Ugovora koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora je ništetna te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Tuženik je na osnovi navedene odredbe obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za prijevremenu konačnu otplatu bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, a niti zašto je baš određena naknada u iznosu od 196,13 EUR. Takva obveza tužitelj ice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima . Predmetni Ugovor o kreditu je standardni unaprijed formulirani ugovor koji tuženik sklapa s korisnicima kredita (ili je u to vrijeme sklapao) te da se o odredbi čl. 9. pojedinačno nije pregovaralo. Takav je bio slučaj i u ovome konkretnome primjeru te tužitelj ica nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj. Tako je tužiteljica prilikom prijevremenog zatvaranja kredita platila tuženiku tzv. izlaznu naknadu bez ikakvog posebnog obrazloženja ili pozivanja na odluku i parametre na temelju kojih je takav trošak odnosno izlazna naknada određena. Izlazna naknada koju je platila tužiteljica prijevremeno otplativši kredit je ništetna jer nije određena niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima . Prema sadržaju ugovora, jasno je kako je tužiteljica potrošač. S obzirom na to da tužiteljica nije mogla pregovarati o citiranoj odredbi (kao ni o bilo kojim drugim odredbama ugovora) te da nije primila razumljive, potpune obavijesti na kojima se temelji izračun izlazne naknade, citirana ugovorna odredba je ništetna, a tuženik se ima smatrati nepoštenim stjecateljem sukladno čl. 1115. ZOO te istu naknadu mora vratiti zajedno sa zateznom kamatom. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 9. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da tužitelj ici isplati iznos od 196,13 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Dana 18. veljače 2026. pozvan je tuženik da u roku od 30 dana podnese sudu pisani odgovor na tužbu. Istim rješenjem tuženik je upozoren da će ako ne podnese odgovor na tužbu u podijeljenom roku sud donijeti presudu zbog ogluhe kojom prihvaća tužbeni zahtjev.

3. Navedeni poziv tuženik je uredno primio dana 25. veljače 2026., a u roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu.

4. Prema čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), i to ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužba tuženiku uredno dostavljena te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Dakle, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao niti sa činjenicama koje su općepoznate. Obzirom da sud nije našao niti da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, ispunjene su sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, te je stoga, temeljem čl. 331.b ZPP valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti te odlučiti kao točki I. i II. izreke.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnici dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.

7. Sud je, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, tužiteljici dosudio samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i to samo one troškove koje je tužitelj pravodobno zahtijevao, pri čemu je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23- dalje: OT).

8. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa). Za navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

8.1. Tužiteljici ne pripada zatraženi trošak sudske pristojbe "na tužbu i presudu, prema određenju suda" jer je odredbom čl. 164. st. 1 ZPP propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. U tom smislu nedostatno je određenje u zahtjevu za naknadu troška tužiteljice u kojem traži naknadu troška sudske pristojbe "prema određenju suda", bez navođenja visine tog troška jer time nije određeno navedeno po kojoj visini traži naknadu troška sudskih pristojbi te je stoga zahtjev neodređen, slijedom čega isti nije uzet u obzir (tako i u odluci ŽS u Varaždinu, Gž 2024/05 od 01.3.2006., kao i u odluci VTS XV Pž-6106/04-3 od 30.3.2007.).

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR

2. tuženiku