REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4791/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ALU PACK PLASTIC d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 24a, OIB: 95975992825, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom , 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, KLASA: UP/II-415-01/24-01/114, URBROJ: 524-04-01-02/5-24-2 od 5. studenoga 2024. i rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-415-07/24-02/2570, URBROJ: 426-06-

02/4-24-1 od 8. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-415-01/24-01/114, URBROJ: 524-04/01-02/5-24-2 od 5. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-415-07/24-02/2570, URBROJ: 426-06-02/4-24-1 od 08. srpnja 2024., kojim mu je, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, utvrđena obveza plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom za razdoblje od siječnja 2022. godine do ožujka 2022.

2. Tužitelj osporava predmetna rješenja zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pogrešno utvrđeno da nije ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, budući da od 16. kolovoza 2021. ima zaposlenu osobu sa invaliditetom, VI. O istome dostavlja prijavu radnika pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje od 16. kolovoza 2021. i potvrdu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 15. veljače 2016. kojom se potvrđuje da je VI evidentiran u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom. Navodi da je osoba zadužena za prijavu radnika omaškom ispustila prilikom prijave radnika naznačiti svojstvo invaliditeta te da je pogreška ispravljena u 2022. Budući da se radi o ispravljanju očite omaške, osporava zaključak tuženika da predmetna prijava ne može djelovati retroaktivno. Smatra da nema pravnog osnova da se rješenjem iz 2024. retroaktivno izriče kazna i nameće obveze podmirenja novčane naknade zbog neispunjavanja kvote u 2022. godini te da je isto suprotno članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da iz priloženog obrasca eM-3P proizlazi da je tužitelj 12. travnja 2022. izvršio prijavu promjene osigurana s iskazanim podatkom o statusu osobe s invaliditetom. Navodi da prijava promjene osiguranja pri HZMO-u ne može imati retroaktivno djelovanje jer su za utvrđivanje predmetne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih kod poslodavca te da je stoga utvrđeno da radnik tužitelja, VI, nije bio evidentiran u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom u razdoblju od siječnja do ožujka 2022., a što je uvjet za ispunjenje kvotne obveze iz članka 7. stavka 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narone novine“, 75/18., 120/18., 37/20. i 145/20.; dalje: Pravilnik o kvoti). Ističe da je od 1. siječnja 2021. propisana dužnost svakog poslodavca-obveznika da prati stanje svoje kvotne obveze putem aplikacije. Smatra da je praćenje kvotne obveze, kao i obračunavanje i plaćanje novčane naknade obveza poslodavca te da navedenu obvezu utvrđuje zavod tek ako poslodavca ne ispuni svoju zakonsku obvezu u zakonom određenim rokovima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev

4. Tužitelj u podnesku od 18. prosinca 2024., kojim se očituje na odgovor na tužbu, ponavlja navode iz tužbe. Dodatno ističe da je ispravio svoju očitu omašku, ispunivši u cijelosti svoju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom i prije nego što je doneseno osporeno rješenje prvostupanjskog tijela.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 13. svibnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi uručila podnesak uz koji prilaže dokumentaciju za koju smatra da se istom dokazuje da nije bilo namjere izbjegavanja zakonskih obveza. Tako je uz podnesak priložen ugovor o radu sklopljen s radnikom NI od 16. kolovoza 2021., prijava istog radnika HZMO-u (obrazac eM-1P), potvrdu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 15. veljače 2016. da je VI evidentiran u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom , analitičku evidenciju osobnog dohotka radnika, obrazac eM-3P od 12. travnja 2022. kojim se prijavljuje promjena za radnika tijekom osiguranja na način da se evidentira svojstvo invaliditeta istog i obrazac eM-2P od 5. ožujka 2023. o prestanku osiguranja. Opunomoćenica tužitelja je dodatno istaknula da novčana naknada koja je određena nije bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja budući da je bila zadovoljena zakonska kvota za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Navela je da radnik VI bio zaposlen kod tužitelja sve do 2025. godine od kada je u mirovini.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrdilo da je tužitelj poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika te da je u razdoblju od siječnja do ožujka 2022. bio obvezan imati zaposlenu jednu osobu s invaliditetom, a koju obvezu nije ispunio. Osim što nije zapošljavao radnike s invaliditetom, nije najavio ispunjenje zamjenske kvote te nije podnio zahtjev za izuzimanje određenih radnih mjesta iz ukupnih broja radnih mjesta na temelju kojih se utvrđuje kvota. Budući da tužitelj nije platio ni novčanu naknadu zbog neispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, u smislu članka 10. stavaka 1. i 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“, 157/13., 152/14., 39/18. i 32/20.; dalje: Zakon), određeno mu je plaćanje novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

10. Tužitelj u upravnom postupku i u upravnom sporu nije osporio utvrđenje da je imao obvezu u razdoblju od siječnja do ožujka 2022. imati zaposlenu jednu osobu s invaliditetom. Međutim, smatra da je svoju obvezu ispunio prijavom od 12. travnja 2022. jer je VI kao osoba s invaliditetom kod njega zaposlen još od 16. kolovoza 2021.

11. U ovoj pravnoj stvari je stoga sporno pravno pitanje može li tužiteljeva naknadna prijava od **.**.2022. (VI kao njegovog radnika i osobe s invaliditetom) imati retroaktivan učinak još od 16. kolovoza 2021. kada je zaposlio tog radnika.

12. Člankom 8. stavkom 1. Zakona propisano je da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju. Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti zamjenskom kvotom sukladno članku 8. stavcima 4. i 5. Zakona, a o kojoj namjeri je dužan izvijestiti Zavod sukladno člancima

8. i 9. Pravilnika o kvoti.

13. Prema članku 10. Zakona, poslodavci iz članka 8. stavak 1. ovoga Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici su novčane naknade, te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade, a osnovica za obračun novčane naknade jest umnožak broja osoba s invaliditetom koje je obveznik bio dužan zaposliti i iznosa minimalne plaće za razdoblje na koje se obveza odnosi, a visina naknade obračunava se po stopi od 30% (stavak 2.). Stavkom 3. istog članka propisano je da se novčana naknada obračunava se i dospijeva na naplatu do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. Stavkom 4. istog članka propisano je da se obveznicima novčane naknade koji obvezu novčane naknade nisu utvrdili i/ili ispunili na način i u rokovima propisanim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, obvezu novčane naknade utvrđuje i iznos novčane naknade obračunava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom rješenjem.

14. Člankom 7. stavka 1. Pravilnika o kvoti propisano je da se u kvotu zapošljavanja osoba s invaliditetom ubrajaju isključivo osobe s invaliditetom koje su upisane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom pri tijelu mirovinskog osiguranja. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u kvotu za pojedini mjesec ubrajaju samo osobe s invaliditetom koje su upisane u očevidnik iz stavka 1. toga članka na zadnji dan u mjesecu. Stavkom 3. istog članka propisano je da osobe s invaliditetom koje nisu upisane u očevidnik iz stavka 1. toga članka poslodavac ne može ubrojiti u kvotu niti je na taj način može prekoračiti.

15. Člankom 19. stavkom 1. Pravilnika o kvoti propisano je da ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom prati Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stavkom 2. istog članka propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje mjesečno dostavlja Zavodu podatke o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

16. Prema članku 20.a stavku 1. Pravilnika o kvoti, obveznik kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom je dužan svoju kvotnu obvezu pratiti putem aplikacije za praćenje kvote, koja je dostupna na mrežnim stranicama Zavoda, prvostupanjskog upravnog tijela.

17. Iz citiranih odredaba Zakona i Pravilnika proizlazi da je obveza poslodavca da u realnom vremenu tijelu mirovinskog osiguranja prijavi upis zaposlenih osoba sa invaliditetom u propisani očevidnik, nakon čega je propisana obveza tijela mirovinskog osiguranja da također u realnom vremenu jednom mjesečno dostavlja te podatke prvostupanjskom upravnom tijelu, dok je poslodavac kao obveznik kvotnog zapošljavanja osobe s invaliditetom također u realnom vremenu dužan pratiti ispunjavanje svoje kvotne obveze putem dostupne aplikacije na mrežnim stranicama prvostupanjskog upravnog tijela.

18. Dakle, tužitelj kao poslodavac može ispuniti kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom isključivo zaposlenicima s invaliditetom evidentiranim u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom koji vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Stoga činjenica zaposlenja VI ne znači ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom jer sukladno citiranim odredbama i Zakona i Pravilnika uvjet je da se radi o invalidnoj osobi upisanoj u očevidnik, a sukladno citiranom stavku 3. Pravilnika propisano je da osobe s invaliditetom koje nisu upisane u očevidnik iz stavka 1. ovoga članka poslodavac ne može ubrojiti u kvotu niti je na taj način može prekoračiti.

19. Sud smatra da poslodavac kao obveznik kvotnog zapošljavanja ne može naknadno retroaktivno prijavljivati zapošljavanje osoba s invaliditetom neovisno o tome što je u konkretnom slučaju ta naknadna prijava uslijedila prije donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja novčane naknade zbog neispunjavanja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom.

20. Također je obveza obračuna novčane naknade na temelju članka 10. stavka 3. Zakona propisana na mjesečnoj razini te je ujedno tužitelj imao obvezu praćenja svoje obveze kvotnog zapošljavanja u realnom vremenu, u skladu s člankom 20.a stavkom 1. Pravilnika o kvoti.

21. Stoga je tužitelj morao biti svjestan da u razdoblju od siječnja do ožujka 2022. ne ispunjava svoju kvotnu obvezu zapošljavanja osoba s invaliditetom te je onda sâm bio dužan na temelju članka 10. stavaka 1. i 3. Zakona do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec obračunati i uplatiti novčanu naknadu za neispunjavanje te kvotne obveze.

22. S obzirom na to da tužitelj nije ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom niti je najavio ispunjenje zamjenske kvote, obveznik je obračunavanja i plaćanja novčane naknade u skladu s člankom 10. stavkom 1. Zakona. Budući da tužitelj navedenu obvezu nije ispunio na način i u rokovima propisanim navedenim Zakonom i Pravilnikom, pravilno je utvrđena novčana naknada u iznosima pobliže označenim u prvostupanjskom rješenju u skladu s člankom 10. stavkom 8. Zakona.

23. Utvrđena obveza tužitelja kao poslodavaca nije nerazložna, ne čini mu nerazmjeran teret niti se inzistiranje na njenom ispunjenju može smatrati pretjeranim formalizmom. Naime, Zakonom uz prateći Pravilnik, uspostavljen je sustav zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu ili pod posebnim uvjetima, koji obuhvaća, između ostalog, obvezu kvotnog zapošljavanja (putem zapošljavanja osoba s invaliditetom ili zamjenske kvote) te obvezu plaćanja novčane naknade ako poslodavac ne ispuni obvezu kvotnog zapošljavanja. Plaćanjem navedene naknade poslodavci se potiču na ispunjenje obveze kvotnog zapošljavanja. Uz to, sredstva uplaćena s osnove novčane naknade namjenski se koriste za ostvarivanje ciljeva toga Zakona (čl. 10. st. 6. Zakona). Istodobno, cijeli sustav integriran je putem evidencije koju vodi HZMO. Jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona i Pravilnika ciljano je ustrojen striktan i strogo formalan sustav ostvarivanja ciljeva Zakona, radi djelotvornog ostvarivanja prava na rad osoba s invaliditetom, kao ranjive društvene skupine. Stoga su neosnovani prigovori o nerazmjernosti kazne.

24. U odnosu na prigovore tužitelja o retroaktivnom izricanju novčanih kazni ističe se da praćenje kvotne obveze, kao i obračunavanje i plaćanje novčane naknade predstavlja obvezu poslodavca, a tek ukoliko poslodavac ne postupi u zakonskim rokovima obvezu novčane naknade utvrđuje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom rješenjem u smislu članka 10. stavka 9. Zakona.

25. S obzirom na navedeno, sud smatra da su upravna tijela na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenili materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

26. Radi navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju ALU PACK PLASTIC d.o.o., Slavonska avenija 24a, [adresa] Zagreb, 2. Tuženiku Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Uprav za tržište rada i zapošljavanje, Ulica grada Vukovara 78, [adresa] Zagreb 3. u spis