REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Pn-324/2018-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 36162371878, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 8. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika Slađane Opačić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj (OIB:52634238587), da tužitelju LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 15.922,83 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. 11. 2018. ( kao dana podnošenja tužbenog zahtjeva ) pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.600,00 eura (slovima: pettisućašestoeura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. studenoga 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K- 131/11-36 od **.**.2016. LJ oslobođen optužbe da bi silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koju je poduzela u okviru svoje ovlasti, te da bi prigodom počinjenja kaznenog djela tjelesno ozlijedio službenu osobu, tj. da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda — sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, opisano u čl. 317. st. 1. i 2. Kaznenog zakona a kažnjivo po čl. 317. st. 2. Kaznenog zakona. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade materijalne štete koju je pretrpio radi činjenice što je protiv njega voden kazneni postupak.

1.1. U tužbi se dalje navodi da je izrekom presude određeno je da se temeljem čl. 189. st, 1. Zakona o kaznenom postupku/08, OJ vraća čamac Čiklov (Čiklja), drveni, reg. oznake [registarska oznaka], vanbrodski motor Tomos 18, broj: 016314, osobni automobil BMW 320 crvene 0001-GRȚ reg, pločice VIJ 0001-GR, dozvola broj [broj dozvole] za vozilo BMW, ključ kontakt bravice za BMW vozilo, jedan donji dio trenirke sive boje, jedna majica svijetle boje, jedan prsluk bez rukava zelene boje, jedna PVC sa spužvom, Četiri komada papira i jedan osobni automobil marke LADA NIVA l. 7, reg. oznake [registarska oznaka] zelene boje. Svi naprijed opisani predmet privremeno su oduzeti po djelatnicima PP Vukovar po potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta koje je izdala PP Vukovar, te se LJ putem punomoćnika obratio Policijskoj postaji Vukovar radi povrata stvari. Od svih navedenih stvari, tužitelju je vraćen samo osobni automobil marke LADA NIVA l. 7, reg. oznake [registarska oznaka], zelene boje i to dana 04. siječnja 2017. godine.

1.2. Tužitelj navodi da je nakon povrata osobnog automobila Lada Niva 1.7, reg, oznake [registarska oznaka], zatražio vještačenje predmetnog automobila i nastanka štete na istom, te je 'Vještak” d.o.o. sačinio nalaz i mišljenje kojim je utvrđeno da je šteta na osobnom automobilu 25.000,00 kn. Pored navedenog, tužitelj trpi štetu u činjenici da mu je nije vraćen drveni čamac ”čiklja" budući je isti u međuvremenu istrunuo, kao i vanbrodski motor ”tomos 18" koji je nestao. Navedena šteta iznosi 12.000,00 kn.

1.3. Pored navedene štete, tužitelj je trpio i štetu što je boravio u istražnom zatvoru 511 dana. Naime, isti je imao farmu muznih krava koju nije mogao voditi i raditi na istoj. Naime, tužitelj je morao unajmiti radnika koji ga je koštao 3.000,00 kn mjesečno (godinu dana), no isti nije mogao voditi cijelu farmu, te je istu morao prodati, te je zbog navedenog izgubio godinu dana zarade u iznosu od 70.000,00 kn i imao je trošak radnika u iznosu od 39.000,00 kn.

1.4. Također navodi da se prije podnošenja tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvaćen.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, pravnu osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije isti cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku. Prvenstveno tuženik ističe kako tužitelj u predmetnoj stvari nije podnio zahtjev za naknadu štete po posebnim propisima odnosno naknadu iz čl. 476. — 484a, (glava XXX) Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06). Naprijed navedeni zahtjev za naknadu štete po posebnim propisima tužitelj je podnio u predmetu koji se kod naslovljenog Suda vodi pod brojem Pn-267/2017. Budući je predmetni zahtjev postavljen u tužbi koja je procesnopravnom smislu određena odredbama Zakona o parničnom postupku a materijalnopravnom smislu propisima o naknadi štete Zakona o obveznim odnosima tuženik ovdje prvenstveno stavlja prigovor zastare predmetne tražbine u cijelosti navodeći da je tužitelj za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298 st. 1. Kaznenog zakona pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Kž-251/08-5 od 23. studenoga 2010. godine. Naprijed navedeno kazneno djelo počinio je zajedno sa ĆJ a kao pomagač u počinjenju je sudjelovao i MJ. Tužitelj je iz pritvora pušten još 15 lipnja 2007. Osobni automobil je oduzet od tužitelja u rujnu 2005., a čamac s motorom iz tužbe zaplijenjen je na mjestu počinjenja kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora u okolici Borova Sela 22. rujna 2005, godine. Navodna šteta u smislu izmakle koristi i izdataka za plaćanje radnika na farmi muznih krava mogle bi nastati samo od rujna 2005., do 15. lipnja 2007. godine kada je tužitelj pušten na slobodu. Stoga je ovdje zastara nastupila najkasnije 2012. godine po svim zahtjevima tužitelja,

2.1. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj za svoj navod o vlasništvu farme muznih krava i zapošljavanju radnika na toj farmi nije Sudu dostavio niti jedan valjani dokaz o tome. Nadalje, nalog Suda iz presude naslovljenog Suda broj: K-131/11-36 od 1. ožujka 2016. za povrat oduzetih stvari LJ izvršen je u granicama mogućeg no taj nalog nije po mišljenju tuženika dokaz o vlasništvu tih stvari. Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao vlasništvo na motornom čamcu, te navodi da taj čamac nije niti oduzet od njega. Na mjestu na kojem je čamac oduzet, uhićen je ĆJ. Tužitelj u trenutku zapljene čamca s motorom, koji je predmet tužbenog zahtjeva, nije bio u posjedu tog čamca. Nadalje, vozilo Lada Niva tužitelju je vraćeno 4. siječnja 2017. a tužitelj je procjenu njegove vrijednosti izvršio tek 8. ožujka 2017., dakle 2 mjeseca nakon preuzimanja. Tim nalazom je vrijednost vozila starog 21 godinu, realno procijenjena u iznosu od 1.000,00 kuna ali je potom šteta na vozilu vrijednom 1.100,00 kuna procijenjena na 25.000,00 kuna što po pravilima logičkog zaključivanja nije moguće, u smislu materijalne štete. Stoga ali i iz razloga jer vještačenje nije rađeno u sudskom postupku po nalogu suda, tuženik osporava nalaz tvrtke VJEŠTAK d.o.o. od 8. ožujka 2017. kao valjani dokaz u ovom postupku. Sve u tužbi navedene stvari starije su od 20 godina i protek vremena smanjio je njihovu vrijednost maksimalno, do razine otpada. Proteku vremena doprinio je i sam tužitelj jer je povrat tih stvari zatražio tek godinu dana nakon presude kojom je taj povrat naložen. Šteta na tim stvarima, u svakom slučaju, nije nastala u vrijeme kad su one vraćene tužitelju. Tuženik ističe da tužitelj ovdje nema pravo na naknadu štete, prvenstveno jer štete za koju bi bio odgovaran tuženik ovdje niti nema, zatim jer je zahtjev za naknadom štete podnio tek nakon proteka oba zastarna roka iz čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima a ovdje smo istakli prigovor zastare i konačno jer je oduzete stvari koristio kao sredstva počinjenja kaznenog djela.

3. U podnesku od 13. veljače 2019. tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev nije prihvaćen, a o čemu je dostavio dokaze. Navodi i da se prije toga obratio Ministarstvu pravosuđa s jedinstvenim zahtjevom te je ispunio sve pretpostavke za podnošenje tužbe. Nadalje navodi da je u postupku kod ovog suda broj Pn-267/2017 donesena nepravomoćna presuda i da je u tom postupku tražio naknadu nematerijalne štete sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Pojašnjava da u ovom postupku potražuje naknadu imovinske štete i da ga nijedan propis ne sprječava u tome da to traži u dva odvojena postupka. Također navodi da su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj počinjenjem kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora prouzročio svoje uhićenje i lišavanje slobode jer za to kazneno djelo nije bilo predviđeno određivanje pritvora. Tužitelj je bio pritvoren jer je bio neosnovano osumnjičen da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju za koje djelo je kasnije pravomoćno oslobođen optužbe i pritvor je bio neosnovan. Radi toga tužitelj ima pravo potraživati naknadu materijalne štete koja je nastala dok je boravio u pritvoru 511 dana.

4. Tuženik u podnesku od 28. rujna 2020. navodi da je tužitelj Ministarstvu pravosuđa dostavio zahtjev radi naknade štete zbog neosnovanog pritvaranja u iznosu od 204.400,00 kuna koji je argumentirao navodom o trpljenju duševnih boli zbog neosnovanog lišenja slobode. Druge oblike (navodno pretrpljene) štete tužitelj nije naveo u tom zahtjevu. Slijedom naprijed navedenoga tuženik smatra kako je tužitelj ovdje postavio i jasno argumentirao svoj zahtjev i o tom zahtjevu je donesena pravomoćna sudska odluka u predmetu naslovljenog suda broj: Pn-267/2017. U tom zahtjevu nisu navedeni drugi oblici štete ali se tuženik slaže sa tužiteljem kako se radi o jedinstvenom zahtjevu u smislu naknade štete u ukupnom iznosu od 204.400,00 kuna, koja naknada mu je konačno i pravomoćno dosuđena, (u dijelu) u predmetu naslovljenog suda broj: Pn-267/2017. Tuženik, opreza radi ističe kako taj zahtjev tužitelja, podnesen Ministarstvu pravosuđa, nije procesno-pravno relevantan u smislu pretpostavke za predmetnu tužbu iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ali niti u smislu odredbe čl. 477. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06), kojim je posebno propisana zastara prava na naknadu štete u postupcima koji se pokreću zahtjevom podnesenim Ministarstvu pravosuđa.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-131/2011-36 od 1. ožujka 2016. (list 4-11 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-171/2016-4 od 29. studenoga 2018. (list 12-13 spisa), dopis PP Vukovar od 10. svibnja 2017. (list 14 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 29. studenoga 2018. (list 15-16 spisa), rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Kio-78/05 od 23. rujna 2005. (list 17-18 spisa), rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj K-64/05 od 15. lipnja 2007. (list 19 spisa), izvod prometa po računu (list 20-22 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 29. studenoga 2018. (list 23-24 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 25 spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj I Kž-251/08-5 od 23. studenoga 2010. (list 33-39 spisa), zahtjev za naknadu zbog neosnovanog pritvaranja (list 52 spisa), rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1008/11-3 od 8. svibnja 2014. (list 64-65 spisa), dokumentacija dostavljena uz podnesak tužitelja od 12. prosinca 2022. (list 70-98 spisa), nalaz i mišljenje gospodarskog vještačenja (list 121-130 spisa), priklopljeni spis ovog suda broj Pn-267/2017 te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5.1. Na glavnoj raspravi održanoj 9. siječnja 2024. sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka IJ, ZJ i EJ kao nepravovremene, budući da su navedeni dokazni prijedlozi izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, u stadiju glavne rasprave. Naime, sukladno odredbi članka 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku (br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP-a). U konkretnom slučaju tužitelj nije ponudio nijedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da bez svoje krivnje navedene dokaze nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a ovdje se radi o osobama koje bi iskazivale na okolnosti rada na farmi krava, održavanju tužiteljevog gospodarstva i prodaje muznih krava, koje činjenice i okolnosti te dokazi za utvrđivanje tih činjenica su tužitelju morale biti poznate već u vrijeme podnošenja tužbe.

5.2. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje UJ u svojstvu svjedoka kao nepotreban. Naime, UJ je vještak koji je tužitelju na njegov zahtjev izradio nalaz i mišljenje radi procjene štete na vozilu Lada Niva1.7 4x4, koji nalaz i mišljenje je tužitelj priložio uz tužbu kako bi dokazao visinu štete na navedenom vozilu. Naime, u svojstvu svjedoka saslušava se osoba koja iskazuje o činjenicama koje je osobno opažala, dok vještak daje stručno mišljenje na temelju posebnog znanja. U konkretnom slučaju UJ je za tužitelja izradio privatno vještačenje, a okolnosti na koje se tužiteljev prijedlog za saslušanje UJ u svojstvu svjedoka odnose, ne utvrđuju se iskazom svjedoka već vještačenjem kao posebnim dokaznim sredstvom. UJ nema svojstvo svjedoka glede spornih činjenice već je dao stručno mišljenje po nalogu jedne stranke, a koje predstavlja privatnu ispravu.

5.3. Također sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje prometnog vještačenja kao nepotreban, a koji razlozi će se dati u nastavku presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji traži naknadu imovinske štete zbog neosnovanog lišavanja slobode u trajanju od 511 dana i to na ime štete na osobnom automobilu Lada Niva iznos od 3.318,07 eura, na ime štete za uništeni čamac i vanbrodski motor Tomos 18 iznos od 1.592,67 eura te na ime štete što je tužitelj morao unajmiti radnika za vrijeme dok je bio u zatvoru iznos od 5.176,19 eura i na ime izgubljene zarade iznos od 5.835,90 eura.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je i osnovanost tuženikovog prigovora zastare, prigovora presuđene stvari te jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe.

8. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke iskazao je da je radi vođenja kaznenoga postupka protiv njega u pritvoru sproveo 21 mjesec u periodu od 21. rujna 2005. do sredine srpnja 2007. od čega je samo 4 mjeseca pritvor bio osnovan, jer je pravomoćnom presudom osuđen zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora. Tijekom tog postupka od njega su privremeno oduzeti automobil Lada Niva, drveni čamac i motor Tomos od 18 konja. Navodi da je on vlasnik svih tih stvari, ali čamac koji je oduzet od njega vozio je ĆJ koji je tim čemcem išao u Srbiju po cigarete, a on je tom prilikom vozio automobil Lada Niva. Osobni automobil Lada Niva vraćen mu je u jako lošem stanju, dok mu čamac i motor nisu vraćeni jer ih nije bilo u policiji kada sam išao po njih. Oduzet mu je i automobil marke BMW kojim se dovezao u bolnicu kada je ranjen ali on mu je vraćen nakon otprilike mjesec dana. Nadalje je naveo da se njegova obitelj bavila uzgojem krava još od 80-ih godina, što su nastavili raditi njegov brat ZJ i on te prije nego što je uhićen da je imao 10 muznih krava, a toliko je imao i njegov brat ZJ. Od tih 10 krava, 3 su bile simentalske pasmine, a ostalih 7 crni i crveni Holstein. Zaradu od tih krava imao je tako što je prodavao mlijeko županjskoj mljekari, a znao je prodati i privatno ljudima koji bi došli po manju količinu mlijeka za djecu. Zarada od prodaje mlijeka prije njegovog pritvaranja iznosila je oko 10.000,00-15.000,00 kuna mjesečno, od čega je dio otišao na troškove za hranu za krave, ali tu hranu sam proizvodi. Od njegovog boravka u zatvoru brat ZJ morao je angažirati radnika EJ koji bi mu pomogao u poslovima čišćenja, namirivanja, brige o kravama, što je do tada radio on, a netko je to morao nastaviti kada je završio u zatvoru. Tog radnika su plaćali 3.000,00 kuna mjesečno, kroz period od 5 do 6 mjeseci kada je rekao bratu da njegove krave proda i od tada radnik više nije bio potreban. Krave su prodane IJ za iznos od 2.500,00 kuna po jednoj kravi. Krave je prodao tijekom 2006. zbog toga što je bio u pritvoru te se tome nije nazirao kraj te je potrošio previše novaca dok je bio u pritvoru na krave i iz tog razloga mu se više nije isplatilo držati ih. Njegov brat ZJ svoje krave držao je još nekoliko godina, odnosno prodao ih je 3 do 4 godine nakon što je prodao tužiteljeve. U vrijeme kada je odlučio prodati muzne krave cijena muznih krava se kretala u visinu od 10.000,00 do 12.000,00 kuna.

8.1. Sud iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke ne može prihvatiti kao istinit glede spornih činjenica, s obzirom na to da njegov iskaz nije potvrđen niti jednim drugim materijalnim i personalnim dokazom, a tuženik sve navode iz njegovog iskaza osporava.

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-131/2011-36 od 1. ožujka 2016. (list 4-11 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelj LJ kao okrivljenik oslobođen optužbe da bi 21. rujna 2005., nedaleko od [adresa], u predjelu zvanom Grac nakon što je prethodno u Republici Srbiji zajedno sa ĆJ kupio 7729 kutija cigareta raznih marki bez nadzornih markica Ministarstva financija RH, te navedene cigarete upakirane u 19 PVC vreća zajedno sa navedenim u čamcu prevezao na obalu rijeke Dunav, te kad je prilikom istovara navedenih cigareta zatečen od strane policijskih službenika PP Vukovar AJ i JJ, po zapovjedi policijskog službenika AJ u smislu čl. 62. Zakona o policiji (NN 129/00) i čl. 42. st. 3. Pravilnika o načinu policijskog postupanja (NN broj 81/03) "Stoj, policija, pucat ću" i po ispaljenom hicu upozorenja u zrak iz službenog pištolja marke "CZ75B", call. 7 mm luger, serijski broj 4934H, u cilju njegovog uhićenja, oglušivši se na izdanu zapovijed ušao u svoj terenski automobil marke Lada Niva registarske oznake i broja [registarska oznaka], stavivši motor u pogon , te ubrzavajući kretanje terenskim automobilom u smjeru navedenog policijskog službenika, svjestan da ga može ozlijediti, te pristajući na to, pa kada je policijski službenik VJ u cilju sprječavanja bijega stao ispred teretnog automobila ispruživši ruku izdavši zapovijed "Stoj", oglušivši se na istu nastavio kretanje teretnim automobilom u istom smjeru povećavajući brzinu kretanja, kojom prilikom je prisilio policijskog službenika AJ da naglo iskorači u desno, nakon čega je isti pao na tlo uslijed čega je navedeni policijski službenik zadobio nagnječenje potiljačnog dijela glave, istegnuće vratnih i slabinskih mišića, te ubodnu ranu lijeve ruke, a koje ozljede su lake tjelesne ozljede, nakon čega je LJ pobjegao s mjesta događaja, dakle silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koju je poduzela u okviru svoje ovlasti, a prigodom počinjenja kaznenog djela tjelesno ozlijedio službenu osobu , pa je time počinio kazneno djelo protiv javnog reda - sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, opisano u čl. 317. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 317. st. 2. Kaznenog zakona uz primjenu čl.80 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – nastavno Kazneni zakon).

10. Iz presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-171/2016-4 od 03. studenog 2016. (list 12-13 spisa) slijedi da je odbijena žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda ovog suda K-131/11od 01. ožujka 2016.

11. Uvidom u dopis PP Vukovar od 10. svibnja 2017. (list 14 spisa) utvrđeno je da je PP Vukovar obavijestila tužitelja da su privremeno oduzeti osobni automobili vraćeni tužitelju, a da je privremeno oduzeti drveni čamac "čiklja" uslijed vremena istrunuo, a motor Tomos bio je spremljen u skladište granične policije u luci gdje se više ne nalazi te nisu u mogućnosti izvršiti povrat čamca i motora.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 8. ožujka 2017. (list 15-16 spisa) slijedi da je tužitelj privatno angažirao vještaka UJ radi procjene štete na osobnom automobilu Ladi Niva koja mu je oduzeta 22. rujna 2005., a predana natrag 4. siječnja 2017. te je vještak u nalazu naveo da je u vrijeme kada je automobil bio oduzet njegova tržišna vrijednost bila 26.000,00 kuna, dok je u trenutku kada je automobil bio vraćen, isti bio za otpad te mu je vrijednost iznosila 1.000,00 kuna slijedom čega je na tom automobilu nastala totalna šteta u visini od 25.000,00 kuna.

13. Iz rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kio-78/05 od 23. rujna 2005. (list 17-18 spisa) slijedi da se provodi istraga protiv LJ i ĆJ zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela izbjegavanja mjera carinskog nadzora prenošenja cigareta preko državne crte 21. rujna 2005., a protiv okrivljenog OJ i za kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teškog ubojstva iz čl. 91. t. 7. u svezi čl. 33. st. 1. KZ-a i protiv javnog reda sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 1. i 2. KZ-a, te se temeljem odredbe čl. 104. st. 1. ZKP-a određuje pritvor protiv okrivljenog OJ iz razloga navedenih u čl. 102. st. 1. t. 4. ZKP-a.

14. Iz rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj K-64/05 od 15. lipnja 2007. (list 19 spisa) proizlazi da se prema optuženiku LJ ukida pritvor i isti odmah pušta na slobodu, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da se u pritvoru nalazi od 22. rujna 2005. (uhićen 21. rujna 2005. , a pritvor da je određen i produljivan temeljem čl. 102. st. 1. t. 4. ZKP-a).

15. Iz presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj I Kž-251/08-5 od 23. studenoga 2010. (list 33-39 spisa) slijedi da je VSRH odlučujući o žalbama optuženog LJ prihvatio žalbu optuženog LJ te ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ovaj optuženik proglašen krivim za kaznena djela iz čl. 318. st. 1. i 3. KZ-a i čl. 317. st. 1. i 2. KZ-a činjenično opisana pod točkom 2. izreke pobijane presude i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje, a preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ-a za koje je optuženi LJ proglašen krivim u točki 1. izreke prvostupanjske presude na način da se optuženi LJ za to kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u prioru od 21. rujna 2005. do 15. lipnja 2007.

16. Iz zahtjeva za naknadu zbog neosnovanog pritvaranja (list 52 spisa) slijedi da je tužitelj isti podnio Ministarstvu pravosuđa 18. siječnja 2017. te da njime potražuje zbog neosnovanog lišenja slobode naknadu od 204.400,00 kuna. U priklopljenom spisu Pn-267/2017 na listu 23 nalazi se očitovanje Ministarstva pravosuđa iz kojega slijedi da Ministarstvo prihvaća zahtjev za naknadu u iznosu od 61.320,00 kuna, te se tužitelj ukoliko prihvaća ponuđeno obeštećenje poziva da u roku 15 dana obavijesti isto ministarstvo.

17. Uvidom u priklopljeni spis broj Pn-267/2017 slijedi da se između tužitelja i tuženika vodio spor za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode u kojemu je tužitelj potraživao naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli, te je u navedenom postupku tužitelju pravomoćno dosuđen iznos od 143.080,00 kuna a kako to slijedi iz presude Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-267/2017 od 18. siječnja 2018. (list 51- 56 priklopljenog spisa) te presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1216/18-3 od 10. ožujka 2020. (list 67-69 priklopljenog spisa). Navedeno je i nesporno među parničnim strankama.

18. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 29. studenoga 2018. (list 23- 24 spisa) i odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 25 spisa) utvrđeno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske sukladno čl. 186.a ZPP-a obratio državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora i da je taj zahtjev državno odvjetništvo odbilo.

19. Iz izvoda prometa po računu (list 20-22 spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na tekući račun broj IBAN [broj bankovnog računa] na ime tužitelja otvoren kod Erste&Steiermarkischebank d.d. te da je prikazan promet po računu za period od 4. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2005. Za promet po računu u periodu na koji se odnosi lišavanje slobode tužitelja u kaznenom postupku (od 21. rujna 2005. nadalje, nisu utvrđeni relevantni podaci za ovaj postupak s obzirom da je četiri mjeseca tužitelj osnovano proveo u pritvoru, budući da je pravomoćno proglađšen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 298. st. 1. KZ-a te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca u koju kaznu mu se temeljem čl. 63. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. rujna 2005. do 15. lipnja 2007. Pored toga u periodu od 21. rujna 2005. do 31. prosinca 2005. na izvodu računa ne postoje podaci koji bi upućivali na tvrdnje tužitelja o tome da je imao farmu muznih krava i da je morao unajmiti radnika i plaćati ga 3.000,00 kuna mjesečno.

20. Iz dokumentacije dostavljene uz podnesak tužitelja od 12. prosinca 2022. (list 70-75 spisa) vidljivi su podaci o predanim količinama mlijeka kroz obračunske liste za kolovoz, rujan, listopad studeni i prosinac 2005. godine. Radi se o Izvješćima o rezultatima laboratorijskih ispitivanja za mjesec: listopad 2005., studeni 2005. i prosinac 2005 te obavijestima Vindije d.d. Prehrambena industrija Varaždin proizvođaču o izvršenom obračunu za predano mlijeko te je kao proizvođač naveden LJ.

20.1. Iz Ugovora o kreditu (list 76-79) spisa utvrđeno je da je tužitelj kod Erste&Steiermarkischebank d.d. podigao kredit 26. travnja 2005., da je namjena kredita bila kredit građana preko 3 godine na iznos od 14.800,00 eura.

20.2. Iz potvrda o uplati na listu 81 spisa vidljivo je da je u korist tužitelja ZJ dana 15. siječnja 2007., uplatio iznos od 2.000,00 kuna.

20.3. Uvidom u navedenu dokumentaciju na listovima 70-75, 76-79 i 81 spisa sud nije utvrdio činjenice koje bi bile mjerodavne za ovaj parnični postupak budući da nije vidljivo na što se odnosi uplata od 15. siječnja 2007. u korist tužitelja, da je tužitelj kredit kod banke podigao prije lišavanja slobode u rujnu 2005. (kredit podignut u travnju 2005.) a iz podataka o predanoj količini mlijeka ne mogu se nedvojbeno utvrditi činjenice o vlasništvu i količini muznih krava, te se njima ne može utvrditi okolnost da je do smanjenja proizvodnje mlijeka došlo zbog njegovoga neopravdanog uhićenja odnosno neutemeljenog oduzimanja slobode. Razdoblje navodnog pada proizvodnje je prethodilo razdoblju neutemeljenog oduzimanja slobode tuženiku, odnosno podaci se odnose na period do kraja 2025. kada je tužitelj bio osnovano lišen slobode.

21. Sud je naložio provođenje gospodarskog vještačenja na okolnost utvrđenja novčanih iznosa koje bi tužitelj mjesečno ostvarivao u razdoblju u kojem je bio lišen slobode od 21. rujna 2005. do 15. lipnja 2007. za prodano mlijeko od 10 muznih krava, s tim da do prodaje muznih krava do koje je došlo 5-6 mjeseci nakon pritvaranja to predstavlja izmaklu dobit u cijelosti, a nakon prodaje krave da izračuna koliku izmaklu dobit ima tužitelj obzirom na svotu novca koju je dobio prodajom krava za koji iznos treba umanjiti izmaklu dobit za preostalo razdoblje do ukidanja pritvora. Iz nalaza i mišljenja gospodarskog vještačenja (list 121-130 spisa) slijedi da je isto izvršeno na temelju iskaza tužitelja te podataka iz izvoda prometa tekućeg računa (list 20-22 spisa), da su osnovni podaci kojima se rukovodio tijekom izrade nalaza mišljenja relevantni podaci za period rujan 2005 do lipanj 2007. gdje je izvor stručni članak autora L i O „Analiza troškova proizvodnje mlijeka", da ciljna cijena mlijeka standardne kakvoće iznosi 1,798 kn/lit na bazi 3,7 % mliječne masti, 3,2 % bjelančevina, do 400.000 somatskih stanica i 100.000 bakterija u 1 ml mlijeka. Za obračun se priznaje 3,4 - 4,3 % masti i 3,1 - 4,0 % bjelančevina. Ako mlijeko sadrži manje Od 3,4 % masti i 3,1 % bjelančevina umanjuje se cijena za 0,1798 kn po jednoj litri. Prodajne cijene mlijeka s premijom kreću se u zavisnosti o sadržaju mliječne masti i proteina i dodataka koje daju mljekare od - 3,5 kune, a na području od posebne državne skrbi i do 4,0 kune. Potpora po litri mlijeka iznosi 0,65 kn na bazi standarda. Osnovna cijena za mlijeko koje ima 2,8 - 4,() % mliječne masti i mliječnih proteina kreće se 1 - 2,10 kn, a državna potpora 0,53 - 0,76 kuna/lit, ovisno 0 sadržaju mliječne masti i bjelančevina za ravničarska područja, dok za uvjete težeg gospodarenja potpora iznosi 0,802 kune. Tvornički dodatak koji daju mlijekare za unapređenje proizvodnje kreću se od 0,10 — 0,20 kn pa i više po litri mlijeka. Vještak navodi da je tužitelj proveo u pritvoru u razdoblju od 21. siječnja 2006. do 15.Iipnja 2007. godine ukupno 511 dana. U odnosu na izračun navodi da je dnevni prihod po muznom grlu izračunat temeljem kalkulacije iz tablice 1. koja sadrži sve prihode i troškove, tako da u izračun nisu uzeti u obzir troškovi radne snage koje je tužitelj plaćao u par navrata jer su isti sadržani u kalkulaciji, a koja iznosi 1.70 eur po danu i po muznom grlu dohotka nakon poreza. Dobit od prodaje mlijeka od dana pritvaranja do prodaje (određen datum 15.02.2006.se zasniva na predanim količinama od 700 litara mjesečno i prosječnoj cijeni po litri od 0,18 eur (927,28kn 700 lit = 1,32 kn tečaju konverzije 0,18 eur). Za 2005 godinu predana količina je mogla biti 2300 litara, a dok je u 2006, odnosno do 15.02.2006. 1000 litara, po prosječnoj cijeni od 0.18 eur po litri. Ukupno prihodi za period od početka pritvora do prodaje, umanjuju dobit prema kalkulaciji proizvodnje za iznos od 594,00 eur, a isto tako i prihod od prodaje muznih grla kao stoke za klanje po cijeni od 464,53 eur po grlu. Temeljem navedenoga, šteta za tužitelja u periodu od 21. rujna 2005. do 15. lipnja 2007. godine iznosi 5.835,90 eur. Vještak napominje kako do dana predaje nalaza i mišljenja nije imao dokaz o broju muznih grla prijavljenih u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

22. Na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23.1. Odredbom članka 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

24. Odredbom članka 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026, dalje u tekstu ZKP/08) propisuje da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

25. Odredbom članka 573. ZKP/08 propisano je da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.) osim, između ostaloga, odredaba članaka 16. do 22. te Glava XXIX. i XXX. toga Zakona, koje će se primjenjivati do donošenja posebnog zakona.

26. U Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu ZKP/97) Glava XXX. propisuje postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba pa nje tako u čl. 476. st. 1.ZKP/97 propisano da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Člankom 477. stavkom 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. Stavkom 2. toga članka propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

27. Člankom 186.a stavkom 1. ZPP propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba., dok je u čl. 186.a st. 7. propisao da se odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

28. Na temelju rezultata dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i primjenujući citirane zakonske odredbe na konkretan slučaj, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

29. Prije svega, valja reći da nije osnovan tuženikov prigovor zastare budući da citirani čl. 477. st. 1. ZKP/97 propisuje da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, a koji se rok ima primijeniti u ovom slučaju. Naime, donošenjem presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-171/2016-4 od 3. studenoga 2016. potvrđena je prvostupanjske presuda ovoga suda broj K-131/11 od 1. ožujka 2016., a kojom je tužitelj kao okrivljenik oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 317. st. 1. i 2. KZ/97, zbog sumnje na počinjenje kojeg djela je tužitelj i bio u pritvoru, i to neosnovano u periodu od 21. siječnja 2006. do 15. lipnja 2007. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 29. studenoga 2018. to slijedi da nije protekao trogodišnji zastrani rok slijedom čega je prigovor zastare neosnovan.

30. Nadalje, nije osnovan niti tuženikov prigovor presuđene stvari koji tuženik temelji na činjenici da je između stranaka već vođen postupak radi naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode i to u predmetu pod brojem Pn-267/2017 u kojemu je tužitelju dosuđena naknada štete. Točno je da se pod tim brojem pred ovim sudom vodio postupak radi naknade štete između istih parničnih stranaka za naknadu štete zbog neosnovanog lišavanja slobode i to u istom periodu, ali se radilo o postupku za naknadu neimovinske štete, a kako to i jasno slijedi iz priklopljenog spisa ovoga suda broj Pn-267/2017, što je sud utvrdio pod točkom 16. obrazloženja ove presude. U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu imovinske štete, odnosno stvarne štete i izmakle dobiti, iz čega proizlazi da se radi o različitim vidovima štete u odnosu na postupak pod brojem Pn-267/2017 radi čega nije osnovan niti prigovor presuđene stvari.

31. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prigovara da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Ministarstvu pravosuđa sa zahtjevom, a sve sukladno čl. 477. ZKP/97 u vezi sa čl. 186.a st. 7. ZPP-a. Kako je već ranije navedeno, a što je između stranaka i nesporno, tužitelj je podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa za naknadu štete zbog neosnovanog pritvaranja (list 52 spisa) 18. siječnja 2017. te da njime potražuje zbog neosnovanog lišenja slobode naknadu od 204.400,00 kuna. Nakon što nije prihvati ponudu Ministarstva pravosuđa u iznosu od 61.320,00 kuna, podnio je tužbu radi naknade neimovinske štete protiv tuženika, a postupak povodom te tužbe vođen je u predmetu ovoga suda broj Pn-267/2017. Dakle, tužitelj je ranije već podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa vezano za isti štetni događaj slijedom čega je svrha čl. 477. ZKP/97 ostvarena, a tužitelj u ovoj predmetnoj tužbi odvaja odštetni zahtjev po vrsti štete, odnosno potražuje imovinsku štetu. Također se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a ZPP-a. S obzirom na sve navedeno, kao i činjenicu da ZKP/97 u Glavi XXX. ne propisuje posljedice za nepodnošenje posebnog zahtjeva za naknadu imovinske štete (odnosno nepodnošenje zahtjeva za naknadu štete) Ministarstvu pravosuđa prije podnošenja tužbe sudu, valja reći da je tužitelj podnošenjem ove tužbe odabrao pravni put zaštite, odnosno ostvarivanja svoga prava na naknadu štete uslijed neosnovanog pritvaranja, budući da nije prihvati prvotnu ponudu Ministarstva pravosuđa.

32. Tužitelj u postupku potražuje naknadu štete za privremeno oduzete predmete i to za uništeni osobni automobil Lada Niva koji mu je vraćen u siječnju 2017., za čamac "čiklju" i za vanbrodnski motor "Tomos 18" koji mu nisu vraćeni, kao i naknadu štete što je uslijed boravka u zatvoru prema njegovim navodima morao unajmiti radnika na farmi muznih krava i plaćati ga mjesečno te zbog izmakle dobiti jer je zbog boravka u zatvoru morao prodati muzne krave već u veljači 2006. godine.

33. Sud je iz rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj neosnovano boravio u pritvoru 511 dana, kako to i sam tvrdi tijekom postupka, i to u razdoblju od 21. siječnja 2006. do 15. lipnja 2007. Naime, tužitelj i sam u svome iskazu tvrdi da je u pritvoru bio od 21. rujna 2005. do sredine srpnja 2007., a da je četiri mjeseca pritvor bio osnovan. Za razdoblje neosnovanog pritvaranja tužitelj je već ostvario pravo na naknadu neimovinske štete, te tužitelj svakako ima pravo potraživati i naknadu imovinske štete, ukoliko je takvu pretrpio za vrijeme neosnovanog pritvaranja.

34. No, u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu štete tužitelj je dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, što znači da je prije svega dužan dokazati vlasništvo navedenih vozila, odnosno osobnog automobila i čamca te vanbrodskog motora, kao i farme muznih krava, kako bi se dalje mogle utvrđivati činjenice važne za osnovanost zahtjeva na naknadu štete, posebice imajući u vidu da tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka navedene činjenice osporava.

35. S tim u vezi valja reći da su osnovani navodi tuženika da tužitelj u postupku nije pružio niti jedan dokaz kojim bi se na nedvojben način utvrdile te sporne činjenice. Iz citiranih presuda u kaznenim postupcima koji su vođeni protiv tužitelja i koje su pročitane u dokaznom postupku, vidljivo je da su automobil, čamac i motor privremeno oduzeti od tužitelja, kao i da je presudom ovoga suda broj K-131/11-36 odlučeno da se temeljem čl. 189. st. 1. ZKP/08 navedeni predmeti imaju vratiti tužitelju. No iz navedenoga se ne može sa sigurnošću utvrditi tko je stvarni vlasnik vozila, u spisu nisu priložene ni potvrde o privremenom oduzimanju tih predmeta, ne postoje podaci o stvarnom vlasništvu navedenih stvari, kao ni o detaljnim specifikacijama, godini proizvodnje, te stanju u kojemu su te stvari oduzete. Naime, osobni automobil i čamac su pokretne stvari koje se upisuju u javne registre te se njihovo vlasništvo dokazuje javnom ispravom izdanom od tijela koje vodi registar, ili primjerice ugovorom o kupoprodaji. Tužitelj u ovom postupku, uz tužbu, ali niti kasnije nije u sudski spis dostavio dokaze o tome da je on vlasnik predmetnih stvari pa tako nije dokazao niti da je upravo on pretrpio štetu oduzimanjem stvari. Činjenica da su oduzete stvari bile u posjedu tužitelja u trenutku oduzimanja nije dovoljna za zaključak da je on doista i vlasnik tih stvari.

36. Stoga, u situaciji kada tuženik osporava da bi tužitelj uopće bio vlasnik navedenih stvari, tužitelj je dužan sukladno čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a dostaviti dokaze pomoću kojih bi se navedene činjenice mogle sa sigurnošću utvrditi kako bi se mogla utvrđivati eventualna visina štete koju je tužitelj pretrpio oduzimanjem tih stvari. Iz navedenih razloga sud nije prihvatio provođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost visine štete na osobnom automobilu Lada Niva smatrajući isti nepotrebnim za donošenje meritorne odluke.

36.1. Pored toga, valja reći da su tužitelj i treće osobe naprijed navedene predmete koristili za počinjenje kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. Kaznenog zakona slijedom čega su ti predmeti opravdano i zakonito oduzeti. Naime, u kaznenom postupku protiv tužitelja sud je nedvojbeno utvrdio kako su ti predmeti korišteni od strane tužitelja i trećih osoba na riječnoj obali odnosno na rijeci Dunav kao predmeti kojima je počinjeno kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora. Naprijed navedeno činjenično stanje utvrdio je nadležni Općinski sud u Vukovaru u kaznenom postupku, a navedeno slijedi i iz sadržaja presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž 251/08-5 od 23. studenoga 2010.

37. Nadalje, što se tiče farme muznih krava, prema iskazu tužitelja njegova obitelj se godinama bavila uzgojem krava, on i njegov brat imali su svaki po 10 muznih krava, te je nakon lišavanja slobode unajmio radnika kojega je plaćao da radi poslove na farmi umjesto njega, a svojih 10 krava tužitelj je prodao jer se zbog boravka u zatvoru nije mogao više brinuti o njima te mu je to bilo neisplativo. Tužitelj je navedene činjenice iznio već u tužbi, no dokaze u vidu saslušanja ZJ, IJ i CJ na okolnosti vlasništva farme muznih krava, broja muznih krava, zapošljavanja radnika na farmi za vrijeme njegovog lišavanja slobode te prodaje muznih krava, predložio je nakon zaključenja prethodnog postupka što je protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a radi čega su isti odbijeni kao nepravovremeni, kako je to ranije i objašnjeno.

37.1. Pored toga, tužitelj nije ponudio relevantnu dokumentaciju na temelju koje bi se nedvojbeno mogla utvrditi činjenica o vlasništvu i broju muznih krava koje je tužitelj imao u vrijeme lišavanja slobode. Naime, iz dokumentacije koju je tužitelj priložio (listovi 70-75 spisa) može se zaključiti da je tužitelj bio poljoprivrednik, no ne može se nedvojbeno utvrditi njegovo vlasništvo farme muznih krava i broj muznih krava jer kako to slijedi iz nalaza i mišljenja gospodarskog vještačenja tužitelj nije prijavio postojanje muznih krava u njegovom vlasništvu kod nadležne Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Također, sud iz navedenog dokaza vještačenjem nije mogao na nedvojben način utvrditi osnovanost i visinu štete kod tužitelja budući da je za potrebe vještačenja vještak koristio iskaz tužitelja, kao i dokumentaciju u spisu, koja po stajalištu ovoga suda nije mjerodavna i dostatna za utvrđenje relevantnih činjenica s obzirom da se temelji na pretpostavkama te nepotkrijepljenim navodima tužitelja, a također je vidljivo da za potrebe vještačenja vještak nije pribavio nikakve druge podatke i isprave od stranaka i drugih tijela za koje smatra da su mu potrebne, a što je bio ovlašten učiniti sukladno točki 4. rješenja o vještačenju broj Pn-324/2018-20 od 19. siječnja 2024.

37.2. Dakle, tužitelj tijekom postupka nije u sudski spis dostavio odgovarajuće isprave niti je na neki drugi način potkrijepio svoje navode o spornim činjenicama pa tako nije uspješno dokazao osnovanost zahtjeva za naknadom štete koju bi pretrpio zastojem, smanjenjem proizvodnje i prestankom proizvodnje mlijeka od muznih krava.

38. Slijedom svega navedenoga, iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a odnosno nije pružio dovoljno dokaza sudu kojima bi se sa sigurnošću mogle utvrditi činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 164. i članka 163. ZPP-a.

40. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti pa je tužitelj dužan naknaditi trošak tužitelju koji je bio nužan za svrsishodno vođenje ovoga postupka i to na ime zastupanja po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru a sve imajući u vidu označenu vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

40.1. Tako tuženiku zastupanom po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru pripada nagrada u visini od 250 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. u vezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), zatim za pristup na ročište od 24. siječnja 2020., 9. listopada 202., 3. listopada 2022., 4. studenoga 2022., 5. prosinca 2023., 9. siječnja 2024., te 8. travnja 2026. u visini od 250 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 1750 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 18. rujna 2020., 9. studenoga 2022. i 15. prosinca 2022. u visini od 250 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 750 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i 50 bodova za pristup ročištu za objavu odluke (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što sveukupno čini 2800 bodova. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura slijedom čega tuženiku pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 5.600,00 eura pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Vukovaru 20. svibnja 2026.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP- a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem ODO Vukovar