Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-4218/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice EB, koju u postupku brani Ines Ojurović, odvjetnica u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,108/17,114/22 - u daljnjem tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenice protiv obaveznog prekršajnog naloga MUP, PU PG, Postaja prometne policije Rijeka, Klasa: 211-07/24-4/71598 od 23. kolovoza 2024., nakon provedenog žurnog postupka, na temelju odredbi čl. 244.st.1. i čl. 182.točke 3. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18,114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon), 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenica EB, bez nadimka, kći E i L (rođ. I), rođ. **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju sanitarni tehničar, dobrog imovnog stanja - prema vlastitoj izjavi, neodlikovana, neudana, bez djece, prekršajno neosuđivana i kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi, ne vodi se drugi prekršajni postupak, ne vodi se kazneni postupak – a prema vlastitoj izjavi,

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

I./ da bi

1. 07. srpnja 2024. u 01:00 sati u Rijeci, Delta kbr. bb kao vozač vozila M1 marke Škoda, reg. oznake [registarska oznaka] upravljala navedenim vozilom i kretala se u Rijeci, parkiralištem Delta, vršeći radnju vozilom u prometu, vožnju unatrag s mjesta gdje je prethodno bila parkirana u smjeru zapada, a da se prethodno ni bi uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, uslijed čega da bi zadnjim dijelom vozila udarila u lijevi bočni dio osobnog vozila marke Fiat reg. oznake [registarska oznaka] upravljanog po vozaču LB koje se prethodno kretao kolnikom parkirališta iz smjera sjevera u smjeru juga; prilikom prometne nesreće je nastala je materijalna šteta na oba vozila,

čime da bi postupila protivno odredbi članka 43. st. 2. ZSPC-a i počinila prekršaj iz članka 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. istog Zakona,

2. istog dana i sata nakon prometne nesreće napustila mjesto nesreće, a da prethodno ne bi s drugim sudionikom popunila i potpisala Europsko izvješće ili na drugi način razmijenila osobne podatke i podatke o vozilima,

čime da bi postupila protivno odredbi članka 176. st. 2. ZSPC-a i počinila prekršaj iz članka 176. st. 5. istog Zakona.

II./ Na temelju odredbe čl. . 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. . 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1.Postaja prometne policije Rijeka, dostavila je ovome Sudu prigovor okrivljenice podnesen protiv njihovog obaveznog prekršajnog naloga opisanog u uvodu ove presude, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

Na temelju odredaba čl. 244.st.1. Prekršajnog zakona, Sud je proveo žurni postupak u kojem je, nakon što je obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage, ispitao okrivljenicu i proveo dokazni postupak.

2. Ponajprije, a na temelju odredbe čl.171.a Prekršajnog zakona, pozvana da se očituje o optužnom aktu i krivnji za prekršaje za koje se tereti, izjavila je da se ne smatra krivom za prekršaj iz čl. 43 st. 3. u svezi 293. st. 1 niti za prekršaj iz članka 176. st. 5. ZSPC-a, koji joj se stavljaju na teret, a sve iz razloga koje će iznijeti u svojoj obrani u kojoj je, pak, navela da u cijelosti ostaje pri navodima iz svoga prigovora kao svoje pisane obrane u ovom postupku te je isti pročitan.

U istome navodi da vozi skoro već dvije godine, da do sada nije nikada imala neki prekršaj, nema puno iskustva u vožnji iz kojeg razloga da je uvijek dodatno na oprezu. Navodi da je 07. srpnja 2024. u 01:00 na parkiralištu Delta u Rijeci upravljala vozilom marke Škoda, reg. oznake [registarska oznaka] i bila je s dečkom IB (r. **.**.2024. u [adresa]), koji je upravljao svojim vozilom marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi da je bila parkirana svojim vozilom, unaprijed na jednom nizu i pored nje lijevo da je bio parkiran jedan crveni auto, a desno od njih par. Njen dečko da je bio parkiran red iza nje i da je stao točno iza nje da joj govori dok izlazi, za svaki slučaj jer da se ona voli dodatno provjeriti i osigurati, ako je moguće. Da je počela izlaziti sa svog parkirnog mjesta vožnjom unatrag, osigurala je i provjerila da li radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu; da njen dečko nije stigao ni reći da pazi, a već da je udarila nešto, na što da ju je uhvatio šok jer da joj se to još nikada nije dogodilo i tek kada je izašla iz auta da je u daljini vidjela auto marke Fiat, reg. oznake [registarska oznaka] koji je vozio LB, a koji da je svojim vozilom došao s njene lijeve strane, velikom brzinom. Nakon što su se udarili, da je isti svojim vozilom odletio još par metara u daljinu; da se isti na samom početku počeo derati iz auta i govorio proste riječi, dok nije njezin dečko izašao iz svog auta kada je isti skroz promijenio stav i bio smiren. Nakon toga da su počeli mirno razgovarati gdje su oboje rekli da su krivi. Na početku razgovora da je ona htjela zvati policiju da to riješe po pravilima, ali da je isti inzistirao da ne zove i da će se međusobno dogovoriti. Napominje kako se kod njega osjetio zadah po alkoholu. Da su odustali od zvanja policije jer je ona smatrala da će se isti držati njihovog dogovora; da su htjeli tu večer razmijeniti police, ali da nisu znali kako se to radi. Zvali su njene roditelje, ali im se nisu javljali pošto je bilo prekasno pa su spavali. LB je slikao svoj auto i kasnije ju pitao da li može slikati njenu osobnu što mu je ona i dala, kao i svoju vozačku. Da je LB isto bio pod šokom jer da se tresao dok je slikao i zaboravio je slikati drugu stranu pa ga je podsjetila da slika. Zaboravila ga je pitati za njegovu osobnu, a također da se nije sjetio ni njen dečko jer da su doista bili svo troje izbezumljeni. Također, zaboravila je slikati njegov auto, već je slikala samo svoj. Nadalje, navodi da su si razmijenili brojeve, ali da se nisu međusobno upoznali uopće od silnog šoka. Na samom kraju da su došla neka dva prijatelja od LB koji da su samo govorili isto da je glupa njihova greška i da se dešavaju takve situacije. Nakon toga da su se pozdravili i dogovorili da će se čuti sutra da se dogovore kada će si razmijeniti police osiguranja; rastali su se u dobrim odnosima i bez ikakvih tenzija da bi je sutra isti nazvao i čitavu priču izmijenio te da je u svakom njihovom novom pozivu on nadodavao stvari optužujući je da je ona kriva i da se on ne smatra krivim. Navodi da napominje da je prvo nju policija zvala na telefon, ali se nije mogla javiti, a nazvala ih je nakon par minuta, ali se nitko nije javljao, a kasnije da ju je zvao LB koji joj je dao gospođu sa policije na svoj telefon, a koja da ju je napala i upitala u čemu je problem i da je ista bila jako bezobrazna i da nije htjela ni čuti njenu stranu priče bez prekidanja, da ju optužuje da je ona kriva. Nadalje, navodi da je dobivala duže vrijeme učestale pozive od kojih su neki čak bili sa skrivenog broja, na koje da su se predstavili samo da su policija te da ju se napadalo čim je počela pričati svoju stranu priče i da joj se stalno na tim pozivima krivilo da LB uopće nije kriv nego samo ona. Nakon toga da se više nije htjela javljati na te pozive, da im nije vjerovala; govorili su joj da dođe na očevid, ali da će morati potpisati da je ona kriva, što je dobila. Zaključno, navodi da se ne smatra krivom za prekršaj za koji je se tereti, jer smatra da su gospodin LB i ona oboje odgovorni za situaciju i štetu na vozilu, ali definitivno da nije ona kriva, obzirom da je gospodin LB po parkiralištu vozio neprimjerenom brzinom, po njezinoj procjeni i pod utjecajem alkohola, a ona da je kao mladi vozač bez prekršaja, vozila unatrag i to pod nadzorom druge osobe.

3. U dokaznom postupku provedeni su svi materijalni dokazi priloženi optužnom aktu.

Izvršen je uvid u situacijski plan i kompjuterski ispis fotografija snimljenih po tužitelju (str. 9 - 24) te zapisnik o očevidu (str. 25 – 28).

3.1. Okrivljenica, odnosno njezina braniteljica, istaknula je da ima primjedbe na zapisnik o očevidu iz razloga što se u zapisniku navodi da je okrivljenica bila prisutna osobno na očevidu što da nije istina. Također, istaknula je da je prema priležećim fotografijama mjesto nezgode udaljenije par metara od onih kako je to prikazano na fotografijama koje se nalaze u prilogu zapisnika o očevidu.

3.2.Okrivljenica je predložila da Sud izvrši uvid u fotografije koje je ona snimila predmetne zgode, a iz koji je razvidan način na koji je nastala nezgoda kao i položaj auta okrivljenice kao i položaj auta od svjedoka IB – obzirom da je isti bio prisutan u samom trenutku nezgode kao neposredni očevidac, obzirom da je njegovo vozilo bilo parkirano iza vozila okrivljenice te je isti na taj način najbolje imao uvid u nastanak prometne nezgode.

3.3.Okrivljenica i braniteljica pokazale su sutkinji fotografije koje je snimila okrivljenica po danu, jednog neodređenog dana, a kako bi Sudu predočila mjesto gdje se dogodila predmetna prometna nesreća.

Tako je na fotografiji označenoj slovom A pokazala mjesto na kojem je bilo parkirano njezino vozilo te smjer iz kojega je došao vozač LB, a svjedok IB. Nadalje, na fotografiji označenoj slovom B pokazala je mjesto na kojem je bilo parkirano vozilo IB, te je pojasnila da je bilo parkirano točno nasuprot njenog vozila u istoj ravnini, pri čemu je naglasila da su oboje bili u svojim vozilima. Na fotografiji označenoj slovom C pokazala je na drugu stranu reda parkiranih vozila u odnosu na red parkiranih vozila u kojem je bilo parkirano njezino vozilo, te je prstom pokazala točku do koje je "odletilo" vozilo oštećenika IB, a nakon što je on "naletio" na njezino vozilo koje se isparkiravalo. Istaknula je da se njezino vozilo pomaklo u lijevo na način da je istim skoro udarila u drugo parkirano vozilo. Ujedno je pokazala fotografije označene slovom D i E koje su snimljene naknadno, a to obzirom kako bi Sud imao uvid kako je osvjetljeno predmetno parkiralište noću, a obzirom da se predmetna prometna nesreća noću i dogodila.

3.4. Na kraju, okrivljenica je predala u spis SMS komunikaciju sa LB iz koje je razvidno da su nakon prometne nesreće izmijenili osobne podatke pa su netočni navodi da bi okrivljenica napustila mjesto nezgode bez davanja istih.

3.5. Iz provedenih materijalnih dokaza, utvrđene su odlučne činjenice kako slijedi.

Iz zapisnika o očevidu utvrđeno je da je izlazak na mjesto događaja u Rijeci, ulica Delta bb izvršen povodom dojave LB, **.**.2024. u 10:30, a očevid je započet istoga dana u 19:30. U zapisniku se navodi da se radi o cesti za jednosmjerni tok prometa, širine kolničke trake 5,40 m, loše vertikalne i horizontalne signalizacije, ograničene brzine na 10 km/h, rijetkog prometa, vedrih vremenskih prilika, noću. U uzročnoj vezi s prometnom nesrećom su EB iz [adresa], u svojstvu vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] i LB iz [adresa], u svojstvu vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Nestručna procjena štete na vozilu [registarska oznaka] iznosi 600,00 eura; oštećenja oboja lijeva vrata i oba lijeva blatobrana, a na vozilu [registarska oznaka] iznosi 300,00 eura; oštećenja zadnjeg branika. Mjesto prometne nesreće nalazi se u Rijeci, na parkiralištu Delta, u Ulici Delta bb; kolnik se sastoji od jedne kolničke trake namijenjene za promet vozila u jednom smjeru. Oznakom "A" u situacijskom planu označen je smjer kretanja osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a oznakom "B" smjer kretanja osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Na mjestu prometne nesreće nisu pronađeni nikakvi tragovi. Kao građanin očevidac navodi se IB s prebivalištem u mjestu [adresa]. Vozila nisu vještačena. Očevid je dovršen istoga dana u 20:05.

3.6. U nastavku žurnog postupka, provedeni su personalni dokazi, saslušanjem svjedoka IB, koji je iskazao da je njegova cura bila parkirana svojim autom u redu ispred njega te su bili na telefonskom pozivu, dok su se nalazili svatko u svom autu, da su bila upaljena svjetla na oba auta. Naveo je da je on imao pregled iz svog auta, skoro na cijelu lijevu stranu, a kada je njegova cura počela polako izlaziti autom, s njegove lijeve strane da je uočio auto kako se brzinom od sigurno 50 km/h približava, da joj je povikao, na mobitel: "Pazi", no ipak da je došlo do sudara tog auta sa njezinim vozilom, jer da ju je udario u njezin zadnji lijevi dio auta. Naveo je da on prvi izašao iz auta, a tada i taj vozač koji je nešto opsovao, na što da mu se on obratio, rekavši mu: "Znaš da si vozio malo brzo", a na što mu je vozač odvratio: "Da, nisam očekivao nekoga na parkingu u ovo vrijeme." Naveo je da je on osjetio zadah alkohola kod tog vozača. Naveo je da su svi bili u šoku, uključujući i tog vozača koji je poslikao auto – misli oba, te da su razmijenili kontakt – njegova cura, koja da je tom vozaču dala svoju osobnu da je poslika mobitelom, te da mu je dala svoj broj mobitela. No sutradan, da se taj vozač javio njegovoj curi i rekao da on nije kriv, da on nije išao brzo i da mu je ona izletila.

Upitane imaju li primjedbi na iskaz svjedoka ili pitanja za njega, okrivljenica i njezina braniteljica navele su da nemaju.

3.7. Saslušan svjedok LB, iskazao je on predmetne zgode na parkiralištu Delta u Rijeci, u kasnim satima krenuo prema izlazu s tog parkiralište da bi ga u jednom trenutku, ovdje prisutna okrivljenica, dok je izlazila sa svojim autom s parkirališnog mjesta, i to kretanjem unazad, udarila njegovo vozilo – u vozačeva vrata i blatobran. Navodi da su nakon toga izašli iz vozila i dogovorili su se da neće zvati policiju pri čemu ističe da je ona priznala krivnju na licu mjesta. Navodi da je on slikao njezinu osobnu iskaznicu i pitao ju broj mobitela koji mu je i dala te su se dogovorili da će je sutra nazvati kako bi se dogovorili kada će ići na procjenu štete. Međutim, kada ju je sutra ujutro nazvao rekla mu je da ona nije kriva i da neće ići na procjenu štete s njim.

Na upit sutkinje, svjedok je odgovorio da je na svoju ruku, a po savjetu svojih roditelja, platio popravak nastale štete i to u iznosu od 500,00 eura; da nije tražio naknadu štete od osiguravajućeg društva okrivljenice.

Na upit braniteljice, svjedok je odgovorio da se on prije nego što je krenuo cestom parkirališta prema izlazu, nalazio parkiran u istom redu vozila kao i okrivljena, udaljen nekoliko auta, 5-6; da mu nije poznato kolika je širina trake koja se nalazi između dva reda parkiranih vozila; kada je naletio na vozilo okrivljenice da je nije vidio da se isparkiravala, da je vozio po sredini navedene ceste odnosno prometne trake između parkiranih redova vozila, a kako bi i trebalo; da ne zna koliko je ona vozilom izašla van u trenutku udara; da je on bio sam u vozilu; da pamti da je na licu mjesta bio prisutan i poznanik od gospođe; da očevidu nije bila prisutna okrivljenica, ali da mu je rečeno da je pozvana.

4. Kako okrivljenica poriče da bi inkriminirane zgode počinila prekršaje za koje se optužuje predmetnim optužnim aktom te na temelju utvrđenih odlučnih činjenica iz svih provedenih materijalnih i personalnih dokaza, pri čemu Sud nije našao za potrebnim provoditi ikakve daljnje dokaze, obzirom su svi u postupku provedeni dokazi dovoljni za donošenje ove presude - Sud nije mogao, sa takvom izvjesnošću, a da bi okrivljenicu mogao oglasiti krivom, utvrditi odlučnu činjenicu, a to je da bi okrivljenica inkriminirane zgode, vršila radnju vozilom u prometu – vožnju unatrag, s mjesta gdje je prethodno bila parkirana, u smjeru zapada, a da se prethodno ne bi uvjerila da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu i da pri tome ne bi vodila računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, čime bi postupila protivno odredbi 43.st.2. ZSPC-a i time počinila prekršaj iz članka 43.st.3. istoga Zakona, a kojim prekršajem da bi, pak, izazvala prometnu nesreću, činjenično opisanu u dispozitivu presude.

Stoga je Sud utvrdio da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica inkriminirane zgode postupila protivno odredbi čl. 43. st. 2. ZSPC-a i počinila prekršaj iz čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293.st.1. istog Zakona.

Slijedom toga, kako nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 43. st. 3. u svezi čl. 293. st. 1. ZSPC-a, Sud je utvrdio da nije dokazano niti da bi okrivljenica inkriminirane zgode postupila protivno odredbi članka 176. st. 2. i time počinila prekršaj iz čl. 176. st. 5. ZSPC-a, za koji se također optužuje.

Utvrdivši da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica inkriminirane zgode počinila djela prekršaja činjenično i pravno opisana u dispozitivu ove presude, valjalo je okrivljenicu, primjenom načela presumpcije okrivljenikove nevinosti i pravnog pravila „in dubio pro reo“, a na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, osloboditi od optužbe za prekršajna djela iz članka 43. stavak 3. u svezi članka 293. stavka 1. ZSPC-a, i članka 176. stavak 5. ZSPC-a, za koje se okrivljenica optužuje predmetnim optužnim aktom.

5.Odluka o trošku temelji se na tome da je okrivljenica oslobođena od optužbe.

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici,

2. tužitelju,

3. braniteljici,

4. spisu.