REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-156/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika-protutužitelja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ani Jakovljević Grizelj, odvjetnici u Đakovu, radi predaje u posjed te radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja- protutuženika osobno i njegovog punomoćnika, tuženika-protutužitelja osobno i njegovog punomoćnika, te uz javnu objavu presude, 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NA, OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed slobodan od svih osoba i stvari nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: - kč. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak Greda, ukupne površine 2403 m², - kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Greda, ukupne površine 960 čhv, 3453 m², u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti parnične troškove tužitelju, u roku od 15 dana. "

II. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao dosjelošću vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi Guvno oranica, površine 2403 m2 i 373/1, u naravi Guvno oranica, površine 3453 m2, sveukupne površine 5856 m2, a što je tužitelj-protutuženik NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnoj knjizi na ime i vlasništvo tuženika- protutužitelja u cijelosti, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura (osamsto eura), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik u tužbi od 21. svibnja 2025. navodi kako je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: kč. br. [katastarska čestica], u naravi voćnjak Greda, ukupne površine 2403 m², kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Greda, ukupne površine 960 čhv, 3453 m². Ističe da se u naravi radi o građevinskom placu u mjestu, a da je tuženik- protutužitelj u neovlaštenom posjedu predmetnog zemljišta. Svoju tužbu temelji na odredbi članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – ZVSP) te predlaže da sud naloži tuženiku-protutužitelju predati opisanu nekretninu u posjed tužitelju-protutuženiku slobodan od svih osoba i stvari, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2025. navodi kako je tužitelj-protutuženik samo formalni vlasnik nekretnina koje su predmet ovog spora, a da se kao suvlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela upisao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim sa FA **.**.2014., a na suvlasnički dio KA koji iznosi ½ dijela upisao se na temelju rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: Z- 7427/2022 kroz pojedinačni ispravni postupak. Ukazuje kako tužitelj-protutuženik nekretnine nije stekao u dobroj vjeri.

2.1. U bitnome navodi kako vlasništvo nad predmetnim nekretninama kao i nad kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Greda, površine 10 592 m2 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ima tuženik-protutužitelj, i to na temelju Privremenog kupoprodajnog ugovora od 27. siječnja 1999. sklopljenim s tadašnjim vlasnikom pok. ČA, inače ocem FA koji ugovor je sastavio odvjetnik Stjepan Šmider, a od kada se tuženik-protutužitelj nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom, odnosno kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina. Tuženik-protutužitelj je Privremenim kupoprodajnim ugovorom od pok. ČA kupio predmetne nekretnine po kupoprodajnoj cijeni od 5.000,00 tadašnjih maraka te u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu na način da je prilikom sklapanja Ugovora isplatio 4.000,00 maraka, a preostalih 1.000,00 maraka nakon par mjeseci i to nakon što je prodavatelj ČA pokrenuo postupak pred sudom radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja. Ističe da je kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Greda, površine 960 čhv/3453 m2 koja je predmet tužbe istovjetna s kč. br. [katastarska čestica], oranica Greda sa 940 čhv koja je navedena u Ugovoru. Sukladno navedenom predmetna kupoprodaja je izvršena 1999.

2.2. Nadalje ističe da se u poštenom vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina nalazi od dana kupoprodaje, dakle dvadeset šest godina, a kako je bio u prijateljskim odnosima s pok. ČA i njegovom obitelji, tuženik-protutužitelj nije smatrao da će činjenica o pravu vlasništva nad spomenutim nekretninama, o kojima je sklopljen kupoprodajni ugovor, ikada biti sporna, te je vjerovao ČA, da će nakon što sredi zemljišnoknjižno stanje izvršiti formalni prijenos prava vlasništva na tuženika- protutužitelja. Međutim, kako navodi u odgovoru na tužbu, ČA iako je pokrenuo postupak sređivanja zemljišnoknjižnog stanja, nije prenio vlasništvo predmetnih nekretnina na tuženika-protutužitelja jer je preminuo. Sin ČA FA je rekao tuženiku-protutužitelju da su predmetne nekretnine u ostavinskom postupku iza pok. ČA samo formalno prešle na njega, i da su tada sjele neke ovrhe koje je on trebao riješiti pa će poslije prepisati nekretnine na tuženika-protutužitelja.

2.3. Unatoč navedenim činjenicama FA je prodao predmetne nekretnine tužitelju-protutuženiku koji je također znao da je tuženik vlasnik istih i da se nalazi u neprekinutom vlasničkom posjedu od 1999. Međutim, tužitelj je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku na temelju rješenja poslovni broj: Z- 7427/2022 upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina.

2.4. Posebno ukazuje kako je 2014. kod razgledavanja predmetnih nekretnina tužitelju-protutuženiku dao do znanja kako su predmetne nekretnine vlasništvo tuženika-protutužitelja koje je tuženik stekao kupoprodajom još 1999. od pok. ČA, a sve s razlogom da ne bi bilo problema jer vlasništvo tuženika-protutužitelja nije bilo upisao u zemljišnim knjigama. Po mišljenju tuženika-protutužitelja FA je prešutio poznati dogovor zbog financijskih problema i prezaduženosti te je ovim postupanjem nezakonito raspolagao predmetnim nekretninama kako bi prodajom nekretnina izbjegao vraćanje duga tužitelju-protutuženiku koje nekretnine su očito „prodane“ za iznos duga.

2.5. Nadalje navodi da je tužitelj-protutuženik cijelo vrijeme znao da su iste u vlasništvu tuženika-protutužitelja. Tuženik-protutužitelj također ističe kako nije imao saznanja da su sporne nekretnine bile predmet ostavinskog postupka iza pok. ČA, niti su iste trebale biti predmet ostavinskog postupka, a koju činjenicu je FA prešutio, znajući da su iste nekretnine već prodane, te da o tome postoji i valjani naplatni pravni posao. Tuženik-protutužitelj navodi da tužitelj-protutuženik od kada je kupio predmetne nekretnine, nije niti jednom prilikom zatražio od tuženika- protutužitelja predaju u posjed, nego je to zatražio tek nakon osam godina jer je znao da su iste vlasništvo tuženika-protutužitelja.

2.6. Osim činjenice da je tuženik-protutužitelja vlasništvo nad predmetnim nekretninama stekao na temelju valjanog naplatnog pravnog posla, tuženik- protutužitelj također ističe i činjenicu da je kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina, odnosno tužitelj-protutuženik nije stekao vlasništvo nad predmetnim nekretninama u dobroj vjeri, niti je ikada bio u posjedu predmetnih nekretnina. Tužitelj- protutuženik je postao "vlasnikom" predmetnih nekretnina prešućivanjem činjenice o saznanju da su nekretnine prodane tuženiku-protutužitelju, dok je tuženik-protutužitelj vlasnik i kvalificirani posjednik istih nekretnina od 1999., dakle, u posjedu je istih preko 26 godina stoga tuženik-protutužitelj, pozivajući se na odredbu članka 159. stavak 2. ZVSP-a, predlaže da sud usvoji protutužbeni zahtjev u cijelosti na način da se utvrdi da je tuženik-protutužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina koje su predmet ovog postupka, uz naknadu parničnog troška.

2.7. Valja samo ukazati kako je tuženik-protutužitelj uredio protutužbeni zahtjev na ročištu održanom 24. veljače 2026., slijedom činjenice što je došlo do promjene u zemljišnim knjigama u pogledu opisa nekretnine zbog prevođenja BZP-a. Sud je shvaćanja kako se uistinu radi o uređenju tužbenog zahtjeva te se isto ne može promatrati kao preinaka.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ova postupak odlučnih činjenica sud je u dokaznom postupku pročitao cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao zemljišnoknjižni izvadak (list 4 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 5 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 6-7 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 15- 18 spisa), zapisnik u zemljišnoknjižnom predmetu ovoga suda od 29. rujna 2022., poslovni broj: Z-7427/2022 (list 19-22 spisa), popisni list (list 23 spisa), upise (list 24 spisa), vlasnički list (list 25 spisa), teretni list (list 26 spisa), Privremeni kupoprodaji ugovor (list 27 spisa), rješenje Općinskog suda u Đakovu od 7. travnja 2010. , poslovni broj: Z-1137/10 (list 28 spisa), povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 29- 32 spisa), te saslušao tužitelja-protutuženika, tuženika-protutužitelja, svjedoke JA, DA, SA, RA, ŽA, ĐA i AA.

3.1. Ovdje valja ukazati kako je tuženik-protutužitelj podneskom od 10. ožujka 2026. priložio povijest promjena na katastarskim čestima Područnog ureda za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina Đakovo od 27. veljače 2026., Klasa: 930-04/26- 05/31, Urbroj: 514-25-04/7-26-2 (list 46-47 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 48- 49 spisa) te rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: O- 266/81-11 (list 50-55 spisa). Međutim, pravilno tužitelj-protutuženik na ročištu održanom 2. travnja 2026. ističe prigovor prekluzije u odnosu na činjenice i dokaze priložene uz predmetni podnesak, obzirom da su podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud ukazuje da je odredbom članka 299. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP) propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 3. propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Tuženik je o navedenim odredbama i upozoren rješenjem od 26. svibnja 2025. (list 9 spisa), a kako nema logičnog opravdanja da iste dokaze i činjenice tuženik-protutužitelj nije mogao bez svoje krivnje iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, naročito imajući na umu da se radi o ispravama koje su nedvojbeno bile dostupne u trenutku podnošenja odgovora na tužbu kao i na pripremnom ročištu kada je zaključen prethodni postupak, sud iste neće uzeti u obzir prilikom donošenja ove odluke. Međutim, uvažavajući načelo "jednakosti oružja", sud je prihvatio sve ostale dokazne prijedloge stranaka te ih proveo na ročištima.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a protutužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika radi predaje u posjed nekretnine u njegovom vlasništvu te zahtjev tuženika-protutužitelja radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću. Valja ukazati kako sud nije razdvojio postupak u povodu protutužbenog zahtjeva, već je ovom presudom odlučeno kako o tužbenom, tako i protutužbenom zahtjevu.

6. Valja ukazati kako se prava vlasnička tužba tužitelja-protutuženika u ovome postupku odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Guvno površine 2403 m2 i kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Guvno površine 3453 m2, ukupne površine 5856 m2. Za napomenuti je kako su opisane nekretnine ranije bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], međutim zbog prevođenja BZP-a, tijekom postupka došlo je do promjene u pogledu opisa nekretnina (konkretno broj zk. uloška), a što su stranke učinile nespornim.

7. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka sa lista 4 spisa, ali i trenutnog zemljišnoknjižnog izvatka, utvrđeno je kako je tužitelj-protutuženik upisan kao vlasnik nekretnina koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Guvno površine 2403 m2 i kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Guvno površine 3453 m2, ukupne površine 5856 m2. Isto tako, čitanjem posjedovnog lista sa lista 5 spisa, kao i trenutnog posjedovnog lista utvrđeno je da je kao posjednik upisan tužitelj- protutuženik.

7.1. Nadalje, čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2014. utvrđeno je da je FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u svojstvu prodavatelja, prodao ovdje tužitelju-protutuženiku nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] za kupoprodajnu cijenu od 4.000,00 kuna. U članku 5. predmetnog Ugovora stranke su konstatirale da kupa odmah stupa u posjed nekretnina koje su predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina.

7.2. Čitanjem zapisnika u predmetu ovoga suda poslovni broj: Z-7427/2022 usvojen je prijedlog tužitelja-protutuženika u pojedinačnom ispravnom postupku te je određen ispravak na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi voćnjak Greda sa 2403 m2 i kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Greda sa 3453 m2, na kojima su kao suvlasnici upisani tužitelj-protutuženik u ½ dijela i KA u ½ dijela i to za korist tužitelja-protutuženika.

7.3. Čitanjem Privremenog kupoprodajnog ugovora od 27. siječnja 1999. zaključenim između ČA kao prodavatelja i tuženika-protutužitelja kao kupca, utvrđeno je da je prodavatelj prodao i predao u posjed tuženiku-protutužitelju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u kojem zk. ul. je upisana kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Greda sa 1345 čhv, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u kojem su upisane nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi voćnjak Greda površine 670 čhv (upisan zk. vlasnik KA pok. AA) i kč. br. [katastarska čestica] oranica Greda površine 960 čhv. Člankom 2. Privremenog kupoprodajnog ugovora ugovoreno je da je kupoprodajna cijena ugovorena za iznos od 5.000,00 maraka tako da prodavatelj danom potpisa Privremenog kupoprodajnog ugovora potvrđuje primitak iznosa od 4.000,00 maraka, a ostatak od 1.000,00 maraka kupac se obvezuje isplatiti nakon sređivanja gruntovnog stanja dviju čestica koje se vode na ime KA. Člankom 3. Privremenog kupoprodajnog ugovora stranke su ugovorile da kupac, odnosno tuženik-protutužitelj, stupa u posjed nekretnina danom potpisa Ugovora.

7.4. Tužitelj-protutuženik u svome iskazu na ročištu 2. travnja 2026. naveo je da je čestice 311/4 i 373/1 k. o. [katastarska općina] kupio još 2014. od FA, i to za iznos od 4.000,00 kuna, kojom prilikom su potpisali Kupoprodajni ugovor. Navodi kako je u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora na ½ zk. ul. koji obuhvaća obje čestice bio upisan FA, a na drugoj polovini KA. Tom prilikom mu je prodavatelj FA objasnio da je to njegova zemlja, odnosno njegovog oca ČA, a da je on to dobio u nasljedstvo. Ističe da ga tuženik-protutužitelj nikada nije obavijestio da je to njegovo poljoprivredno zemljište niti ga je smetao u posjedovanju istoga nakon što ga je kupio, nego tek 2025., kada je isto zemljište dao u zakup, a tom prilikom je tuženik-protutužitelj negodovao davanju istog zemljišta u zakup smatrajući da je isto njegovo vlasništvo, a isto je čuo od zakupnika ĆA. Nadalje navodi kako je Kupoprodajnim ugovorom iz 2014. obuhvaćeno i više drugih čestica osim ovih koje su predmetom ovog spora, a koje je također Kupoprodajnim ugovorom iz 2014. uredno platio. Tužitelj-protutuženik navodi kako je u posjedu i drugih čestica koje je kupio. Kada je kupovao sve čestice, FA mu je sve detaljno pokazao, a sjeća se da su sporne čestice bile neobrađene i zarasle, po njegovoj procjeni najmanje 2-3 godine.

7.5. S druge strane, tuženik-protutužitelj u svome iskazu na ročištu 2. travnja 2026. naveo je kako je čestice koje su predmet ovog spora kupio od pok. ČA i to na temelju Privremenog kupoprodajnog ugovora iz 1999. Ukazuje da se iz Privremenog kupoprodajnog ugovora koji prileži spisu jasno vidi da je osim spornih čestica kupio i druge, sve za ukupnu cijenu od 5.000,00 maraka, koja je bila tržišna i realna u to vrijeme. Nadalje navodi kako skroz od 1999. kada je kupio sporne čestice, iste obrađuje. Obzirom da papiri nisu bili sređeni u vrijeme kupoprodaje, prvotno je ČA isplatio 4.000,00 maraka, a potom 2-3 mjeseca nakon isplate preostalih dogovorenih 1.000,00 maraka, slijedom činjenice što je on pokrenuo sudski postupak radi rješavanja zemljišnoknjižnog stanja predmetnih čestica. Ističe da je ČA, odmah nakon što su potpisali Privremeni kupoprodajni ugovor, obavijestio o istome ĐA koji je obrađivao sporne čestice, obzirom da mu je ČA iste dao u zakup, odnosno da je tuženik-protutužitelj novi vlasnik spornih čestica, nakon čega je ĐA prestao obrađivati sporne čestice. U bitnome ističe da ga od 1999. pa do danas, nitko nije smetao u posjedovanju spornih čestica koje je kupio. Navodi kako je 2014. tužitelj-protutuženik došao kod njega s obavijesti da ima namjeru kupiti sporne čestice za iznos od oko 500,00 eura, prilikom čega mu je objasnio da je iste kupio upravo tuženik-protutužitelj još 1999. i da je u posjedu istih, ali mu nije pokazao Kupoprodajni ugovor, a da je tužitelja-protutuženika u njegovu kuću uputio SA, inače čovjek koji živi preko puta spornih čestica. Na poseban upit punomoćnika tužitelja-protutuženika na istome ročištu zašto nije sredio zemljišnoknjižno stanje i upisao se kao vlasnik, obzirom da, kako navodi, je sporne čestice kupio 1999., ističe da je to bio takav dogovor s pok. ČA, obzirom da zemljišnoknjižno stanje nije bilo sređeno, a kada je ČA preminuo, njegov sin FA bio je dobro upoznat s činjenicom da je upravo tuženik-protutužitelj kupio sporne čestice, ali isto nije sređivao, obzirom da je čestice obrađivao i smatrao da su iste njegovo vlasništvo, a nitko ga u tome nije smetao. U bitnome nadalje navodi da je Privremenim kupoprodajnim ugovorom i dogovoreno da će prodavatelj ČA riješiti zemljišnoknjižno stanje, kojemu je tuženik-protutužitelj kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatio. Ukazuje da je i u dogovoru sa FA bilo da će on riješiti zemljišnoknjižno stanje nakon smrti njegova oca, a u prilog čemu je i činjenica da je nakon smrti ČA, kada se FA upisao kao vlasnik na temelju rješenja o nasljeđivanju, predmetne čestice su bile obuhvaćene i ovrhom prilikom čega mu je FA obećao da će iste riješiti.

7.6. Svjedok JA, inače sin tužitelja-protutuženika, u svome iskazu na ročištu 2. travnja 2026. navodi da je FA 2014. ponudio njegovu ocu zemljišta u [adresa] koja su bila zakrčena, a da su oni to kupili 2014. za iznos od oko 5.000,00 kuna. Sjećam se da su njegov moj otac i on raskrčili čestice koje su predmet ovog spora te ih obrađivali otprilike tri godine. Obzirom da obrađuju zemlju koja je cca 15- ak km udaljena od [adresa], isto im više nije bilo isplativo dalje obrađivati te su 2018. dali u zakup čestice koje su predmet ovog spora UA, koji je isto obrađivao do proljeća 2025. Svjedok ističe da ih tuženik-protutužitelj nije smetao niti osporavao činjenicu što obrađuju zemljište niti što su zemljište nakon toga dali u zakup. Svjedok u bitnome iskazuje da se spor oko ovih čestica pojavio tek 2025., kada je UA prestao obrađivati zemljište te kada je ono dano u zakup ĆA, prilikom čega mu je poznato da je upravo tuženik-protutužitelj ĆA osporavao obrađivanje zemljišta, navodeći da ni slučajno isto ne obrađuje. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok odgovara da je i on 2017. radio, odnosno pomagao ocu na spornim česticama. Zna gdje se nalaze sporne čestice. Na istima nisu sadili, samo su ih tanjurali, obzirom da su bile zapuštene.

7.7. Svjedokinja DA na ročištu 2. travnja 2026. navodi da oduvijek živi u [adresa] i to blizu puta u selo, a poznato joj je da se sporne čestice nalaze na kraju sela te da tužitelja-protutuženika poznaje obzirom da je njegova kćerka išla s njom u osnovnu školu. Tužitelja-protutuženika viđala je u [adresa] od 2014. do 2017., sjeća se da je upravo on obrađivao čestice na kraju sela, a koje su ranije bile u vlasništvu obitelji FA. Sjeća se da je tužitelj-protutuženik dolazio traktorom u selo, a ne sjeća se koje je poljoprivredne kulture uzgajao, obrađivao. Svjedokinja nadalje navodi kako se iz njezine kuće ne vide sporne čestice, pa tako nije mogla niti vidjeti da tužitelj-protutuženik obrađuje iste nego samo ulazi u selo. Međutim, obzirom da je često odlazila na groblje, a sa groblja se vide sporne čestice, svjedokinja može sa sigurnošću reći da je viđala tužitelja-protutuženika kako obrađuje sporne čestice, nekad sam, a nekad sa sinom. Prije 2014. nije viđala da itko obrađuje sporne čestice na kraju sela, a nakon što je prestala viđati NA, tj. nakon 2017. sjeća se da je sporne čestice obrađivao UA, kojeg poznaje čitav život. Nikada nije vidjela tuženika-protutužitelja na spornim česticama, a poznato joj je da živi blizu istih. Svjedokinji je prema njenom iskazu poznato da su sporne čestice obradive, ali isto ne može sa sigurnošću reći.

7.8. Svjedok SA na ročištu održanom 9. travnja 2026. navodi kako su njegov otac i on, prije otprilike 20-ak godina, obrađivali sporne čestice, a da im je pok. ČA u jednom trenutku rekao da prestanemo obrađivati iste obzirom da su postale vlasništvo tuženika-protutužitelja, nakon čega su iste godine njegov otac i on prestali obrađivati sporne čestice. Svjedok u bitnome navodi da se njegova kuća nalazi se preko puta spornih čestica, a nakon što su prestali obrađivati iste viđao je kako sporne čestice kosi nećak tuženika-protutužitelja, a viđao je i UA kako obrađuje predmetne čestice. Sjećam se i da je jedno vrijeme na spornim česticama bio i tuženikov-protutužiteljev konj, koji je pasao. Ističe da je unazad više godina, otkako su njegov otac i on prestali obrađivati sporne čestice, viđao tuženika-protutužitelja kako iste čestice obrađuje i sadi poljoprivredne kulture. Prema njegovim saznanjima, trenutno UA obrađuje sporne čestice, a dio do puta tuženik-protutužitelj ima bašću. UA svjedokov je nećak, a kum tuženika-protutužitelja, te mu je poznato da imenovani obrađuje zemlju po nalogu tuženika-protutužitelja. Svjedok nadalje navodi da je prije više godina tužitelj-protutuženik došao ispred spornih čestica i nudio mu da obrađuje iste, obzirom da se nalaze preko puta njegove kuće, na što mu je svjedok odgovorio kako isto ne želi obzirom da mu je poznato da iste nisu njegovo vlasništvo. Svjedoku nije poznato je li itko ikada smetao tuženika-protutužitelja u posjedu, a nikada nije vidio tužitelja-protutuženika niti njegovog sina da obrađuju sporne čestice. Na poseban upit punomoćnika tužitelja-protutuženika odgovara da nije provjeravao zemljišnoknjižno stanje radi provjere tko je vlasnik spornih čestica u trenutku kada ga je tužitelj-protutuženik pitao da obrađuje sporne čestice, a bio je uvjerenja da su iste vlasništvo upravo tuženika-protutužitelja iz razloga što mu je to rekao još pok. ČA. Svjedok ističe da se rodio i živi u [adresa] od rođenja. Sjeća se da mu je bilo 40-ak godina kada mu se obratio ČA. Nije mu poznato kolikih su površina sporne čestice, a iste čestice ne nalaze se jedna pored druge nego su odvojene. U odnosu na sporne čestice, svjedok navodi da se jedna nalazi na brdu, a jedna u nizini uz put, njegov otac i on obrađivali su obje čestice, a pok. ČA mu je rekao da su upravo te čestice postale vlasništvo tuženika-protutužitelja. Osim te dvije sporne čestice, svjedok i njegov otac nisu obrađivali niti jednu drugu česticu u vlasništvu ČA. U vrijeme kada su svjedok i njegov otac obrađivali te dvije čestice, tuženik-protutužitelj nije imao bašću, a imao je, i ima dan danas, za vrijeme obrađivanja zemlje UA. Poznato mu je da tuženik-protutužitelj ima bašću uz put, a da je ista dužine otprilike 60 metara, a širine 25 metara, ali točnu površinu ne može sa sigurnošću reći. Svjedok navodi da poznaje KA te da su sporne čestice bile u vlasništvu nekog njegovog rođaka. Poznato mu je da jedan KA i dan danas živi u [adresa], pok. ČA mu je bio stric, a nije mu poznato ima li KA kakve veze s ovim spornim česticama. UA mu je odmah, kada je počeo obrađivati zemlju, rekao da istu obrađuje po nalogu tuženika- protutužitelja, a nije mu poznato je li i dan danas plaća zakupninu za istu. Navodi i da UA obrađuje čitavu zemlju tuženika-protutužitelja.

7.9. Svjedokinja RA u svome iskazu navodi da joj je poznato da se ovaj spor vodi zbog zemlje koju je njen pok. otac prodao tuženiku-protutužitelju. Poznato joj je da je 1999. zemlju prodao tuženiku-protutužitelju, a novac od zemlje je pretočio u kupovinu grobnice. Svjedokinja obrazlaže da kada su njen otac i ona obrađivali zemlju, a koja je bila kako uz put tako i na brdu, često je bila na zemlji, a nakon što su ju prodali, nije dolazila. Ističe da joj je poznato kako je tuženik- protutužitelj u cijelosti isplatio zemlju, ali ne može se sjetiti o kojem iznosu se radi obzirom da je isto bio dogovor njenog pok. oca i tuženika-protutužitelja. Sjećam se da je njen otac obrađivao zemlju od 1985. kada ju je naslijedio. Tuženik-protutužitelj ju je kontaktirao ove godine te obavijestio kako je oko zemlje nastao spor obzirom da je tužitelj-protutuženik kupio zemlju, ali joj nije poznato od koga. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da je njen otac potpisivao nekakav ugovor kod prodaje zemlje, ne sjećam se iznosa, ali je bilo u valuti "marka". Zemlju nikada nije obrađivala osoba prezimena SA. Sporne čestice nisu bile dio ostavinske imovine obzirom da je zemlja ranije prodana. Nije bilo spora u ostavinskom postupku već su svjedokinja i njen brat FA ostavinu suglasno raspodijelili između sebe, a ništa joj nije pripalo iza pok. oca, odrekla se svega u korist brata s kojim inače nije u najboljim odnosima.

7.10. Svjedok ŽA u svome iskazu navodi kako je tuženik-protutužitelj 1999. isplatio njegovom pok. puncu ČA iznos od 4.000,00 maraka, a potom 1.000,00 maraka, te je nazočan kada je tuženik-protutužitelj isplatio 4.000,00 maraka, a nakon dva do tri tjedna i preostalih 1.000,00 maraka obzirom da je jedno vrijeme živio u punčevoj kući. Ranije je radio kod tuženika-protutužitelja obzirom da je imao firmu, a sjeća se da je nakon kupoprodaje sporne zemlje istu obrađivao upravo tuženik- protutužitelj. Svjedok nadalje navodi kako mu je poznato da tuženik-protutužitelj ima bašću na spornoj zemlji koja je uz cestu, a istu ima od kada je kupio zemlju, a nije mu poznato ima li tužitelj-protutuženik ikakve veze sa zemljom. Ističe da osim tuženika- protutužitelja, nikoga nije viđao na zemlji, a nije mu poznato je li ga tko smetao u obrađivanju zemlje. Svjedok navodi kako mu nije poznato gdje se točno nalaze parcele koje su predmet ovog spora. Prilikom isplate zemlje u dva navrata, kako prilikom isplate 4.000,00 maraka, tako i kada je isplaćeno 1.000,00 maraka, bili su nazočni isključivo svjedok te njegov pok. punac i punica, a svjedokova supruga (RA) nije mogla biti nazočna jer je radila po cijele dane od 7 do 19 sati. Poznato mu je da tuženik-protutužitelj živi u [adresa] još od kupovine zemlje, a njegova kuća je udaljena otprilike 50-ak m od sporne zemlje.

7.11. Svjedok ĐA u svome iskazu navodi kako mu je poznato o kojim se česticama vodi spor, odnosno iste se nalaze preko puta kuće njegova brata SA, a prije otprilike 26 godina obratio im se pok. ČA i rekao da prestanu obrađivati istu zemlju obzirom da ju je kupio tuženik-protutužitelj, a ranije ju je obrađivao zajedno s bratom. Ističe da sve vrijeme kada su njegov brat i on saznali da je tuženik-protutužitelj kupio zemlju, da ju upravo obrađuje tuženik-protutužitelj kojega je viđao na zemlji, čak je jedno vrijeme imao konje i ovce, a svjedok danas obrađuje dio bašće na tuženikovoj-protutužiteljevoj zemlji te mu je poznato da preostali dio zemlje obrađuje UA, kum tuženika-protutužitelja, koji mu je rekao da po nalogu tuženika-protutužitelja obrađuje zemlju. Ističe da nikada nije vidio tužitelja- protutuženika niti njegova sina na spornoj zemlji te da mu nije poznato je li itko ikada smetao tuženika-protutužitelja u posjedu zemlje. Na poseban upit punomoćnika tužitelja-protutuženika svjedok navodi kako je površina zemlje o kojoj se vodi ovaj spor je otprilike jedno jutro, a da se sporna parcela nalazi 150 m iza svjedokove kuće, na putu za Gašince, a zemlja je u jednom komadu. Na upit tuženika-protutužitelja svjedok odgovara kako je bašću frezao upravo po njegovu nalogu, a poznato mu je da UA radi i drugu zemlju u vlasništvu tuženika-protutužitelja pod nazivom Rakitovac i Greda.

7.12. Svjedok AA u svome iskazu na ročištu 9. travnja 2026. navodi da mu je poznato o kojem se zemljištu radi u ovome postupku, isto se nalazi na kraju sela, a njegov pok. otac i on vlasnici su zemlje koja se nalazi pored sporne parcele. Svjedok iskazuje kako je čuo da je tuženik-protutužitelj kupio spornu zemlju, a poznato mu je da istu obrađuje preko 20 godina, pa i dan danas. Na poseban upit punomoćnika tuženika-protutužitelja svjedok odgovara kako mu je poznato da tuženik-protutužitelj na istoj parceli sadi kukuruz, pšenicu, a s prednje strane do ceste ima vrt. Nikada nije vidio tužitelja-protutuženika niti njegovog sina da obrađuju spornu zemlju, niti je ikada vidio da je tuženika-protutužitelja itko smetao u posjedovanju zemlje, štoviše nikada nije vidio nikoga na spornoj zemlji osim njega. Na poseban upit punomoćnika tužitelja- protutuženika svjedok odgovara kako sporna zemlja ima površinu 1 jutro možda kojih 100 m2 više-manje.

8. Valja ukazati kako je sud reproducirao i ocjenjivao sve predložene dokaze stranaka, osim onih obrazloženih pod točkom 3.1. obrazloženja.

8.1. Za ukazati je kako je na pripremnom ročištu 24. veljače 2026. tužitelj- protutuženik osporavao Privremeni kupoprodajni ugovor iz 1999. priložen uz odgovor na tužbu, navodeći da osporava potpis prodavatelja na tom ugovoru uz obrazloženje da je isti ugovor sačinjen za potrebe ove parnice. Obzirom na činjenicu da tužitelj- protutuženik osporava da je Privremeni kupoprodajni ugovor potpisan od strane prodavatelja, na njemu je teret dokazivanja istoga, odnosno sud je shvaćanja kako je upravo tužitelj-protutuženik za potrebe dokazivanja svojih navoda trebao predložiti izvođenje odgovarajućeg dokaza konkretno grafološkog vještačenja, a što nije učinio, stoga je sud ocjenjivao Privremeni kupoprodajni ugovor iz 1999., a koji je uzgredno, dostavljen sudu u izvorniku.

9. Odredbom članka 161. stavak 1. ZVSP-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno.

9.1. Nadalje, prema članku 162. stavak 1. ZVSP-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

9.2. Odredbom članka 163. ZVSP-a propisani su posjednikovi prigovori, pa je tako u stavku 1. propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Prema stavku 2. posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade. Ako posjednik stvari koja je bila otuđena ustupom, zahtijeva da je posjednik preda njezinu vlasniku, može novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga prava na posjed koje bi imao prema ustupitelju (stavak 3.), dok je stavkom 4. propisano da ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti imenovanjem posrednoga samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijega posjeda izvodi svoj posjed.

9.3. Prema članku 159. stavak 1. ZVSP-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema stavku 3. istog članka, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema članku 160. stavak 1. ZVSP-a, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

10. Sud je tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da je tužitelj-protutuženik trenutno upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Guvno površine 2403 m2 i kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Guvno površine 3453 m2, ukupne površine 5856 m2. Isto tako, sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj-protutuženik prvotno stekao vlasništvo nad ½ suvlasničkog dijela opisanih nekretnina i to na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2014. zaključenim s prodavateljem FA, a vlasništvo nad preostalih ½ suvlasničkog dijela, stekao je kroz pojedinačni ispravni postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem: Z-7427/2022.

11. Tuženik-protutužitelj je u ovome postupku u bitnome istaknuo prigovor koji zahtjev tužitelja-protutuženika ukida, odnosno da je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva nad naznačenim nekretninama i to dosjelošću, slijedom čega je i postavljen protutužbeni zahtjev.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je kvalificirani posjednik spornih nekretnina i to preko 26 godina. Ovdje valja ukazati kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Nadalje, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

13. U odnosu na navode tuženika-protutužitelja kako je bio kvalificirani posjednik 26 godina valja ukazati kako slijedi. Čitanjem Privremenog kupoprodajnog ugovora od 27. siječnja 1999. utvrđeno je da je isti ugovor zaključen s ČA, a da je u članku 1. ugovora naznačeno da neke kč.br., i to upravo one koje su predmetnom ovog spora, su u vlasništvu KA pok. AA. Stranke su bile svjesne navedene činjenice te su upravo u članku 2. utanačile da se kupoprodajna cijena isplaćuje u dva navrata i to: prvotno iznos od 4.000,00 tadašnjih maraka prilikom potpisivanja ugovora, a potom ostatak od 1.000,00 maraka tuženik-protutužitelj se obvezuje isplatiti nakon uređenja gruntovnog stanja spornih čestica. To uređenje ili kako se u ugovoru navodi "sređenje" gruntovnog stanja podrazumijeva prema shvaćanju suda da se kao vlasnik spornih čestica upiše ČA te su stranke upravo iz tog razloga zaključile "Privremeni" kupoprodajni ugovor. Navedeno upućuje na jasan zaključak kako je tuženik-protutužitelj imao valjani pravni temelj posjedovanja spornih čestica još od 27. siječnja 1999., u prilog čemu je i odredba članka 3. istog ugovora gdje je ugovoreno da kupac stupa u posjed predmetnih čestica danom potpisa ugovora. U prilog tome da je tuženik-protutužitelj stupio u posjed spornih čestica odmah po potpisu Privremenog kupoprodajnog ugovora je i iskaz svjedoka SA i ĐA koji su suglasno iskazali kako im se prije otprilike 20-ak godina obratio ČA i rekao da prestanu obrađivati sporne čestice slijedom činjenice što je iste kupio upravo tuženik-protutužitelj, što su oni i učinili, a do tada su obrađivali spornu zemlju. Nedvojbeno je da je posjed istinit, odnosno da nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a na što stranke nisu niti ukazivale u ovome postupku. Što se tiče poštenja posjeda, sud je shvaćanja kako tuženik-protutužitelj nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. U prilog tome valja ukazati kako su iskazi svjedoka RA i ŽA suglasni u dijelu u kojem iskazuju kako je tuženik-protutužitelj isplatio ČA u cijelosti kupoprodajnu cijenu iz Privremenog kupoprodajnog ugovora, a da je isplati bio nazočan i svjedok ŽA, inače zet ČA. Svjedoci suglasno iskazuju kako je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, stoga prigovor tužitelja-protutuženika da isto nije učinjeno, pa i da potpisi nisu ovjereni kod javnog bilježnika nisu osnovani, naročito imajući na umu da se radi o osobama koje žive u manjim sredinama i da ovjera potpisa kod javnog bilježnika 1999. nije bila uobičajeni dio pravnog posla u takvim, manjim sredinama. Iako u spisu nema dokaza na koji način je prvotno ČA stekao pravo vlasništva na spornim česticama, a potom i FA, isto se može zaključiti iz iskaza svjedokinje RA, koja je inače kći pok. ČA i sestra FA. Sud prihvaća njen iskaz kao istinit u dijelu u kojem navodi da je njen otac obrađivao spornu zemlju od 1985. godine kada ju je naslijedio, a da je iza smrti njenog pok. oca, njegova ostavina, pa i sporna zemlja, pripala bratu svjedokinje FA, slijedom činjenice što se ona odrekla nasljedstva u njegovu korist. Dakle, sud uzima kao utvrđenu činjenicu da je ČA u trenutku zaključenja Privremenog kupoprodajnog ugovora 1999. bio posjednik spornih čestica, te da je formalno bio upisan KA koji u vrijeme sklapanja predmetnog Privremenog kupoprodajnog ugovora nije bio živ. Dakle, sud zaključuje da je tuženik-protutužitelj u trenutku sklapanja Privremenog kupoprodajnog ugovora bio pošten jer nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Mjesto [adresa] gdje se nalazi sporna zemlja je manje mjesto u okolici [adresa], sud zaključuje da mještani dobro znaju "koja je zemlja čija", te činjenica da je tuženik-protutužitelj zaključio Privremeni kupoprodajni ugovor s ČA koji u tom trenutku nije bio upisan kao vlasnik nekih katastarskih čestica navedenih u Privremenom kupoprodajnom ugovoru, ali je već otprilike 15-ak godina posjedovao sporne čestica, nije i ne može utjecati na poštenje tuženika-protutužitelja. Sud je dakle shvaćanja kako je tuženik- protutužitelj bio u kvalificiranom posjedu od 1999. do 2014. godine, kada je životno i logično da je saznao kako je sporne čestice kupio tužitelj-protutuženik, a što je tuženik- protutužitelj i potvrdio u dijelu svoga iskaza. Međutim, od 1999. do 2014. proteklo je 15 godina, čime je nedvojbeno stekao pravo vlasništva putem instituta redovite dosjelosti, a imajući na umu ranije obrazloženu kvalitetu njegova posjeda. Uzgredno, da je tuženik-protutužitelj posjedovao sporne čestice od kupoprodaje 1999. potvrđuju i iskazi svjedoka SA, RA, ŽA, ĐA i AA, koje sud prihvaća u cijelosti kao istinite, obzirom da prema shvaćanju suda nemaju nikakvog interesa neistino iskazivati.

14. Analizom dokaza u spisu i to konkretno iskaza tužitelja-protutuženika te svjedoka JA i DA, sud zaključuje kako tužitelj-protutuženik i njegov sin JA obrađuju zemlju koja je otprilike 15-ak kilometara udaljena od mjesta [adresa]. Upravo iz tog razloga nije za očekivati da će tužitelj-protutuženik i njegov sin dolaziti na zemljište vozeći se traktorom učestalo 30ak kilometara u oba smjera obrađivati zemlju ukupne površine 5.856 m2. Štoviše, kontradiktorni su i navodi u tužbi s iskazom tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem tužitelj-protutuženik na listu 2 spisa tužbe navodi da su sporne čestice u naravi građevinski plac u mjestu, a kasnije u iskazu navodi, kao i svjedok JA i DA, da su predmetnu zemlju obrađivali. Nije sporno da je tužitelj-protutuženik kupio sporne čestice na način kako je to objašnjeno pod točkom 7.1. i 7.2. obrazloženja. Međutim, sud je shvaćanja kako je tužitelj-protutuženik još 2014. kada je kupio, između ostalog, sporne čestice znao da je tuženik-protutužitelj u posjedu istih, što potvrđuje i iskaz tuženika- protutužitelja. Sud ne prihvaća iskaz tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem navodi kako ga do 2025. tuženik-protutužitelj nikada nije obavijestio da je on u posjedu spornih čestica. Isto nije razumno za očekivati iz razloga što tuženik-protutužitelj živi u blizini spornih čestica te nije za očekivati da su tužitelj-protutuženik i njegovi sin JA, kako navode, obrađivali sporne čestice, a da tuženik-protutužitelj na neki način nije intervenirao, makar ga i usmeno obavijestio da je iste kupio još 1999. i da je u posjedu istih.

15. Opetovano i zaključno, sud je shvaćanja kako je tuženik-protutužitelj bio kvalificrani posjednik spornih čestica od 1999. do 2014., dakle 15 godine, čime je valjanom primjenom odredbe članka 159. ZVSP-a stekao pravo vlasništva dosjelošću još 2009., stoga je valjalo prihvatiti protutužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

16. Obzirom na opisana utvrđenja, kao i odlučnu činjenicu da je tuženik- protutužitelj stekao pravo vlasništva spornih čestica putem instituta dosjelosti, nije ispunjen temeljni uvjet za pravu vlasničku tužbu tužitelja-protutuženika, a to je njegovo vlasništvo spornih čestica, što je conditio sine qua non da bi tužbeni zahtjev bio osnovan. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. i 107/25. - dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

17.1. Slijedom navedenog, tuženiku-protutužitelju valjalo je priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i protutužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. OT), nazočnosti na ročištu održanom 24. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. OT), nazočnosti na ročištu održanom 2. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. OT), nazočnosti na ročištu održanom 9. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. OT), što je ukupno 400 bodova, odnosno 800,00 eura.

17.2. Nije osnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška za sastav podneska od 10. ožujka 2026., imajući na umu osnovan prigovor prekluzije tužitelja-protutuženika, a kako je obrazloženo pod točkom 3.1. obrazloženja. Isto tako nije osnovan niti zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom sudskih pristojbi slijedom činjenice što je čitanjem spisa utvrđeno da tuženik-protutužitelj nije platio niti jednu sudsku pristojbu, a podredno, zahtjev za trošak mora biti određen, odnosno jasno se mora navesti za koju pristojbu i u kojem iznosu se traži trošak, što je tuženik- protutužitelj nedvojbeno propustio.

17.3. Dakle, tuženiku-protutužitelju priznat je sveukupan trošak u iznosu od 800,00 eura, a na njegov je zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno je primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), te su iste dosuđene tužitelju-protutuženiku od dana presuđenja pa do isplate, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Đakovo, 20. svibnja 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Opunomoćeniku tužitelja-protutuženika

2. Opunomoćeniku tuženika-protutužitelja