REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-298/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prigovora, 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: 143-02/25-02/03489561607, URBROJ: 341-99-06/2-25-004531 od 9. veljače 2026. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: 143-02/25-02/03489561607, URBROJ: 341-99- 06/2-25-004531 od 9. veljače 2026. odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv obavijesti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Odjela za provedbu uredbi Europske unije i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju II. od 10. srpnja 2019. i 27. srpnja 2020.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako smatra da je rješenje doneseno suprotno uputama Upravnog suda u Rijeci iz dvaju prethodnih predmeta (Us I-122/2024 i Us I-1540/2024). Postupanje tuženika da je nezakonito jer da je rješenje doneseno izvan roka, nije dostavljeno tužiteljici na aktualnu adresu, ne sadrži kvalificirani elektronički potpis, ne odgovara na sve navode Prigovora i nije provedena adekvatna dokazna procedura. Tuženik kao osnovu za odbijanje koristi podatke za koje je izjavilo da ih nema. Sporno pravo odnosi se na inozemni doplatak za djecu vezan uz oca koji živi u [adresa]. Tuženik da je propustio irskim tijelima pravovremeno dostaviti relevantnu sudsku dokumentaciju o zajedničkoj skrbi zbog čega je irska strana zaključila da ne postoji pravna poveznica između oca i djece te odbila primijeniti EU odredbe. Potražuje i naknadu imovinske štete zbog propuštenih isplata te neimovinske štete zbog višegodišnjeg nezakonitog postupanja, uskraćivanja prava na djelotvoran pravni lijek i razuman rok odlučivanja, kao i posljedičnih obiteljskopravnih i socijalnih posljedica koje trpe ona i maloljetna djeca. Predlaže da sud poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik je rješenjem suda posl.br. Us I-298/2026-2 pozvan u roku od 30 dana dostaviti odgovor na tužbu, koje rješenje je zaprimio 18. ožujka 2026., ali po istom nije Poslovni broj: Us I- Us I-298/2026-3

postupio u smislu odredbe čl. 48. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS).

4. Sud je spor riješio bez rasprave sukladno odredbi čl. 98. t. 4. ZUS -a te je na temelju razmatranja svih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Pri ovakvom stanju spisa ovog spora izazvanog nepostupanjem tuženika po pozivu suda na davanje odgovora i spisa predmeta, sud zasad ne može otkloniti prigovore na zakonitost osporavane tuženikove odluke iznesene u tužbi pa se utoliko može smatrati i da osporavana odluka tuženika sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njezine zakonitosti.

6. Slijedom navedenoga, sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a), imajući na umu da sud u ovom slučaju ne može sam riješiti stvar bez spisa predmeta upravnog postupka (čl. 119. st. 6. ZUS), odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke presude. U ponovnom postupku tuženik je dužan u roku od 60 dana od dostave ove presude ponovno odlučiti o prigovoru tužiteljice i donijeti novu odluku u ovoj upravnoj stvari, uz osvrt i na sve navode tužiteljice iz tužbe kojom je pokrenut ovaj upravni spor (čl. 151. st. 2. ZUS).

7. Uz glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je zahtijevala i naknadu imovinske i neimovinske štete. Da bi sud mogao ocijeniti osnovanost takvih zahtjeva, tužiteljica je bila dužna dokazati opće pretpostavke odgovornosti za štetu - štetnu radnju, njezinu objektivnu protupravnost, nastalu štetu te uzročnu vezu između štetne radnje i štete. Uz to, kod neimovinske štete, tužiteljica je bila dužna dokazati da je težina povrede takve naravi da opravdava dosudu pravične novčane naknade. Tužiteljica osim iznošenja tvrdnji o materijalnim i nematerijalnim posljedicama postupanja tuženika, pozivajući se na obiteljske okolnosti, vođenje postupaka deložacije, osobnog bankrota te onemogućenu obiteljskopravnu zaštitu, nije dostavila relevantne dokaze iz kojih bi navedene posljedice nedvojbeno proizlazile, niti je sudu predložila konkretne dokazne prijedloge kojima bi se visina imovinske štete utvrdila ili intenzitet neimovinske štete potvrdio na način koji bi omogućio valjanu sudsku ocjenu. Stoga je takav zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to odlučeno pod t. II. izreke presude.

8. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.).

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.