REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Pn-65/2021-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284 kojeg zastupaju zakonski zastupnici KD i CD a ove ŠD, djelatnica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 882,43 EUR i s osnove materijalne štete na osobnom automobilu iznos od 643,87 EUR sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. listopada 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 5.016,75 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose za period od 29. rujna 2020. pa do 20. listopada 2020.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 441,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.423,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 29. rujna 2020.godine u mjestu Sukošan u ulici dr. Franje Tuđmana bb dogodila se prometna nezgoda koju je, kao takvu, prouzročio osiguranik tuženika ND upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika sa policom broj [broj police]. U opisanoj prometnoj nezgodi, tužitelj da je dobio višestruke tjelesne ozljede poput dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata u području vrata i dr., a kako je to i vidljivo iz medicinske dokumentacije koja se dostavlja u prilogu. Zbog opisanog, a kako je to i vidljivo iz dokumentacije u prilogu, liječenje tužitelja da je trajalo jako dugo a, posljedice tužitelj osjeća i danas. Stoga, s osnova liječenja odnosno nabavke lijekova i ostalih pomagala obavljanja pregleda te putnog troška zbog potrebnih pregleda i terapija tužitelj trpi štetu u iznosu od ukupno 500,00 kuna. Konačno, zbog trajnih negativnih posljedica koje se ogledaju u umanjenju općeživotne aktivnosti, pretrpljenom strahu i fizičkim bolima koji su i danas jakog intenziteta i, nažalost, najvjerojatnije će tako ostati cijelog života, koji, kao takvi, predstavljaju štetu s osnova povrede prava osobnosti, tužitelj trpi štetu u ukupnom iznosu od 20.000,00 kuna. Nadalje, u opisanoj nesreći u cijelosti da je uništeno osobno vozilo u vlasništvu tužitelja koje vozilo je bilo izrazito očuvano, redovno servisirano i dr. zbog čega je vrijednost toga vozila znatno veća od vrijednosti koja bi se mogla utvrditi po katalogu, pa s te osnove tužitelj procjenjuje štetu na iznos od 50.000,00 kuna. Naime, tužitelj da je osoba koja tijekom godine, i to pretežiti dio, boravi izvan Republike Hrvatske tako da osobno vozilo koristi kroz manji period o čemu dovoljno govori i činjenica da je u 17 godina, koliko je star automobil u vlasništvu tužitelja, isti prešao cca 130.000,00 kilometara. Prednjemu da treba dodati i štetu u iznosu od 400,00 kuna koliko je tužitelj platio za vuču opisanog automobila. Konačno, s obzirom da za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj tužitelj, zahvaljujući osiguraniku tuženika, nije imao osobno vozilo koje mu je bilo neophodno, isti je bio prisiljen iznajmiti drugo vozilo za što je platio iznos od 2.582,48 kn. Tužitelj da se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom pa je u tom mirnom postupku tuženiku tužitelju, ne obrazlažući s koje osnove, isplatio iznos od ukupno 27.602,67 kuna. Kako se tužena strana nije očitovala, pojedinačno, na što se odnosi uplaćeni iznos to tužitelj smatra da su tim iznosom podmireni troškovi liječenja u cijelosti, trošak vuče osobnog vozila u cijelosti, te naknada štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od ukupno 13.351,33 kune te naknada štete s osnova materijalne štete na osobnom automobilu u iznosu od 13.351,33 kune. Kako je, dakle, zbog ponašanja tužene strane tužitelj prisiljen ustati tužbom to istu podnosi pa predlaže sudu tužbu dostaviti tuženiku na odgovor, provesti predložene dokaze, te potom donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 6.648,67 kuna, s osnova materijalne štete na osobnom automobilu iznos od 36.648,67 kuna te s osnova štete zbog najma drugog vozila iznos od 2.582,48 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29. rujna 2020. godine pa do isplate po stopi od 8,14% a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. siječnja 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti u cijelosti. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđe pomoći i njege kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene povrede tužitelja i to preko nesporno isplaćenog iznosa štete u ukupnom iznosu od 4.500,00kn. Tuženik također predlaže da se obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona na uvid vještacima kao bi se razlučile eventualne posljedice ranijih bolesti ili ozljeda od posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju. Ukoliko se ustraje u provođenju medicinskog vještačenja sve obzirom na vrstu i lokalitet zadobivenih povreda te radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka predlaže da se vještačenje odredi po jednom vještaku i to kirurške struke. Nadalje tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnove štete na vozilu i to preko nesporno isplaćenog iznosa od 23.659,43 kn. Tuženik navodi da tužitelj ne može proizvoljno i po svojoj volji određivati s kojih osnova mu je isplaćen nesporan iznos štete obzirom da je dobio obrazložene ponude od strane tuženika a u kojima je jasno naznačeno po kojoj osnovi i koja visina štete mu je priznata i isplaćena. Tuženik u prilog gore navedenog dostavlja dokaz u vidu poslanih obrazloženih ponuda od dana 19. listopada 2020. i od dana 04. prosinca 2020. Nadalje tuženik osporava troškove najma vozila obzirom da isti nisu bili nužni tužitelju za obavljanje svakodnevnih obveza, a isti ne spada u kategoriju osoba kojima bi korištenje javnog gradskog prijevoza bilo otežano ili onemogućeno. Time je tužitelj postupao protivno odredbi čl. 8 ZOO-a. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao odštetni zahtjev tužitelja od 19. listopada 2020. s zapisnikom o izvidu štete na vozilu od 5. listopada 2020., prijavom i odštetni zahtjevom iz osiguranja AO, potvrdom MUP Rh, PU Zadarske, PPP Zadar, Klasa: 211-04/20-P/24172, URBROJ: 511-18-15/06-P-1015-1/202 od 6. listopada 2020., zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola PU Zadarske, PPRP Zadar broj 511-18-15 od 29. rujna 2020., računom Šime obrt za prijevoz robe i vuču vozila broj 21/1/1 od 5. listopada 2020., pregledom fizijatra Specijalna bolnica AGRAM od 15. listopada 2020., s potvrdom o primitku Hrvatske pošte od 20. listopada 2020. (list spisa 4-14), e-mail korespondencija s računom Uni rent D.o.o., broj računa 461/ZDD/1 od 22. listopada 2020. (list spisa 15-16), e-mail korespondencija tužitelja i tuženika (list spisa 17), izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list spisa 40- 41), izveo dokaz prometnim vještačenjem i pročitao nalaz i mišljenje vještaka Daniela Sikirića za prometna vještačenja, procjene i savjetovanje od 19. siječnja 2023. (list spisa 46- 56), i istog saslušao na ročištu od 17. svibnja 2023. (list 68), izveo dokaz medicinskim vještačenjem i pročitao nalaz i mišljenje vještaka dr. Mirka Lapčića specijalista neurokirurgije od 29. rujna 2025. (list spisa 78-79), a istoga nije saslušavao usmenim putem budući stranke nisu imale prigovora na njegov nalaz i mišljenje, te je pročitao obavijest o isplati akontacije tuženika od 4. prosinca 2020. i obrazloženu ponudu od 30. rujna 2020. (list spisa 92-94), druge dokaze sud nije provodio budući ih stranke nisu predlagale.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 29. rujna 2020.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju dio štete u ukupnom iznosu od 3.663,50 EUR / 27.602,67 kn.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, dakle sporno je među strankama je li tuženik isplatnom navedenog iznosa od 3.663,50 EUR / 27.602,67 kn podmirio cjelokupnu štetu, te s koje osnove je tuženik tužitelju isplatio nesporan iznos štete.

8. Sud je, odlučujući o spornom pitanju raspodjele nesporno isplaćenog iznosa od 3.663,50 EUR / 27.602,67 kn, izvršio ocjenu svih provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako se prije pokretanja predmetnog postupka obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, nakon čega mu je tuženik u postupku mirnog rješavanja spora isplatio navedeni ukupni iznos, pritom ne specificirajući po kojim osnovama je isplata izvršena. Tužitelj stoga smatra da su predmetnom isplatom u cijelosti podmireni troškovi liječenja, trošak vuče vozila, naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.772,03 EUR / 13.351,33 kn te naknada materijalne štete na osobnom vozilu u jednakom iznosu. Svoje tvrdnje tužitelj potkrepljuje mail korespondencijom s tuženikom iz koje nesporno proizlazi da je tuženik izvršio ukupnu isplatu u iznosu od 3.663,50 EUR / 27.602,67 kn.

8. 1. Tuženik je, s druge strane, u odgovoru na tužbu osporio visinu tužbenog zahtjeva s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđe pomoći i njege kao previsoko postavljenog s obzirom na narav i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio, i to preko već nesporno isplaćenog iznosa od 4.500,00 kn. Nadalje je osporio i visinu zahtjeva za naknadu materijalne štete na vozilu preko nesporno isplaćenog iznosa od 3.663,50 EUR / 23.659,43 kn, pozivajući se pritom na obrazložene ponude dostavljene tijekom mirnog postupka.

8. 2. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je osobito cijenio iskaz tužitelja dan na raspravi (list spisa 40–41), koji je u dijelu u kojem navodi da mu je od strane osiguratelja za štetu na vozilu isplaćen iznos od približno 2.919,90 EUR / 22.000,00 do 3.052,62 EUR / 23.000,00 kn ocijenjen uvjerljivim, životnim i logičnim. Takav iskaz tužitelja u bitnome je podudaran sa sadržajem mail korespondencije između stranaka (list spisa 17), kao i s obrazloženim ponudama tuženika (list spisa 92-94), iz kojih proizlazi razgraničenje između isplate izvršene na ime materijalne štete na vozilu i isplate na ime neimovinske štete. Upravo navedena podudarnost iskaza tužitelja s pisanom dokumentacijom predstavlja odlučnu indiciju na temelju koje je sud zaključio o strukturi izvršene isplate. Iskaz tužitelja prihvaća se samo u dijelu u kojem je u suglasju s drugim izvedenim dokazima, dok se u preostalom dijelu ocjenjuje kao subjektivan i nedovoljno potkrijepljen.

8. 3. Slijedom svega navedenog, sud nalazi utvrđenim da je tuženik s osnove materijalne štete na vozilu tužitelja nesporno isplatio iznos od 3.140,15 EUR / 23.659,43 kn, dok je s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnove tuđe pomoći i njege nesporno isplatio iznos od 523,35 EUR, odnosno ukupno 3.663,50 EUR / 27.602,67 kn. Sud ne prihvaća drugačiju raspodjelu isplate jer ista nije potkrijepljena konkretnim i vjerodostojnim dokazima koji bi upućivali na drukčiju strukturu isplate.

9. Na okolnost visine tužbenog radi naknade imovinske štete na vozilu tužitelja provedeno je prometno vještačenje izvršen je uvid u dokumentaciju i račune, te je saslušan vještak, dok je na okolnost visine tužbenog radi naknade neimovinske zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđe pomoći i njege provedeno medicinsko vještačenje, te izvršen je uvid u dokumentaciju i nalaz fizijatra.

10. Vještak prometne struke u svom nalazu i mišljenju od 19. siječnja 2023. navodi da je u štetnom događaju 29. rujna 2023. na vozilu tužitelja nastala totalna (potpuna) šteta, vrijednost vozila neposredno prije štete da je iznosila 5.839,94 EUR, a ostatak vrijednosti vozila 2.055,52 EUR, stoga ukupna visina štete da je iznosila 3.784,02 EUR pod uvjetom da je osobno vozilo tužitelja u trenutku neposredno prije nastanka štetnog događaja bilo prosječnog općeg stanja, kada se odbije vrijednost ostatka vozila u iznosu od 2.055,52 EUR, a da je uzevši u obzir navode tužitelja vozilo bilo nadprosječno općeg stanja i novo lakirano, da je stvarna vrijednost osobnog automobila prije štetnog događaja iznosila oko 8.206,59 EUR, a ukupna visina štete 5.317,87 EUR, kada se odbije ostatak vrijednosti vozila od 2.888,72 EUR, kako je vozilo koje je oštećeno krivnjom osiguranika tuženika bilo nadprosječnog općeg stanja i novo lakirano to je šteta koju tužitelj s te osnove trpi iznos od 5.317,87 eura

11. Tužitelj nije prigovorio na nalaz i mišljenje smatrajući kako je vozilo koje je oštećeno krivnjom osiguranika tuženika bilo nadprosječnog općeg stanja i novo lakirano to da je šteta koju tužitelj s te osnove trpi iznos od 5.317,87 EUR. Podneskom od 24. siječnja 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 882,43 EUR, s osnove materijalne štete na osobnom automobilu iznos od 5.317,87 EUR te s osnova štete zbog najma drugog vozila iznos od 342,75 EUR.

12. Tuženik je podneskom od 13. veljače 2023. naveo da ne stavlja primjedba na nalaz vještaka kojim isti izračunava visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 3.784,02 EUR, a sve obzirom da je ista sačinjena objektivno na temelju konkretnih materijalnih pokazatelja o kakvom se vozilu tužitelja radi te svih stručnih kvalifikatornih parametara kojih se vještak mora pridržavati pri izradi stručnog i objektivnog vještačenja. Nadalje tuženik se protivio dijelu nalaza kojim vještak utvrđuje visinu štete na temelju kazivanja tužitelja o tome u kakvom je stanju bilo njegovo vozilo, a koje je podložno čistoj subjektivnoj procijeni laika kao što je tužitelj te činjenici da tužitelj pri svojem iskazivanju ima nepobitan interes za dobivanjem što veće isplate naknade štete na vozilu. Slijedom navedenog, tuženik smatra taj dio nalaza vještaka promašenim te ukazuje sudu da se isti ne može uzeti u obzir prilikom dosuđivanja naknade štete.

13. Na ročištu od 17. svibnja 2023. izveden je dokaz saslušanjem vještaka prometne struke koji je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. S obzirom da predmetno vozilo nije pregledao niti postoji kvalitetna fotodokumentacija iz koje bi se moglo zaključivati o stanju vozila, ovim vještačenjem da nije bilo moguće ocijeniti vjerodostojnost iskaza tužitelja o stanju njegovog vozila. Iz tog razloga da je u nalazu dao dvije visine štete na vozilu tužitelja, prva u kojoj na temelju općeg stanja vozila i investicijskog ulaganja nije dodavao ni oduzimao vrijednost vozila. I drugi izračun da je izrađen na temelju stanja vozila prema iskazu tužitelja, a koji on nije bio u mogućnosti ocijeniti kao vjerodostojan ili nevjerodostojan.

14. Nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojemu je vještak ponudio varijantu s općim prosječnim stanjem vozila tužitelja sud je prihvatio jer je jasan, detaljno obrazložen, logičan, sukladan dokumentacijom tužitelja, sačinjen na temelju pravila struke, te dodatnog saslušanja vještaka, te ne ovisi o subjektivnoj procjeni stranaka, a nije mogao prihvatiti varijantu koja se temelji na navodima tužitelja da je njegovo vozilo neposredno prije štetnog događaja bilo nadprosječnog općeg stanja i novo lakirano. Primjenom članka 221.a ZPP-a kojim je određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokaza, budući tužitelj nikakvim materijalnim dokazima nije potkrijepio svoje navode da bi vozilo bilo jako očuvano i uredno servisirano, da se koristilo samo u ljetnim mjesecima, da je prešlo malo kilometara, da je prije događaja auto u cijelosti bilo ponovno bojano, da su promijenjene gume i da napravljen tehnički pregled, taj dio iskaza tužitelja sud nije ocijenio uvjerljivim.

15. Temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, dok je odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastale nakon prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štete radnje ili propuštanja.

15.1. U pogledu štete na vozilu sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Daniela Sikirića koji je utvrdio visina štete na vozilu 3.784,02 EUR. Navedeni iznos umanjen je za iznos od 3.140,15 EUR koji je tuženik kao nesporno isplatio tužitelju na ime štete na vozilu, te je u tom dijelu za iznos od 643,87 EUR prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

15.2. U pogledu troška najma zamjenskog vozila u iznosu od 342,75 EUR tužitelj je priložio sam račun za najam vozila, dok druge dokaze kojim bi dokazao opravdanost troška najma vozila nije predložio. Naime, tužitelj vozilo nije unajmio neposredno nakon štetnog događaja, već je tužitelj unajmio vozilo desetak dana kasnije bez da je iznio činjenice i predložio dokaze zašto bi navedeni trošak bio opravdan. Samo navodi da budući nije imao drugo vozilo, bio je prisiljen unajmiti vozilo u navedenom razdoblju, te ostaje nejasno zašto nije unajmio vozilo neposredno nakon štetnog događaja, već desetak dana kasnije. Samo postojanje računa ne dokazuje nužnost troška, već je potrebno dokazati i njegovu opravdanost. Tužitelj nije dokazao da bi najam vozila bio nužan odmah nakon štetnog događaja. Stoga je temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja u tom dijelu.

16. Stoga tužitelju, temeljem navedenih odredbi ZOO-a, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada novčana naknada u iznosu od 643,87 EUR, dok je za iznos od 5.016,75 EUR odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

17. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana. Kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu od dana nastanka štetnog događaja, prije podnošenja odštetnog zahtjeva (29. rujna 2020.), valjalo je dosuditi zateznu kamatu od 20. listopada 2020., tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, prema potvrdi o primitku pošiljke Hrvatske pošte (list spisa 14).

18. Vještak medicinske struke dr. Mirka Lapčića spec. neurokirurgije u svom nalazu i mišljenju od 25. rujna 2025. navodi da je u prometnoj nezgodi zadobio distenzijsku ili trzajnu ozljedu vratnih mišića. Temeljem oskudne medicinske dokumentacije dostupne u spisu da je procijenio slijedeće: 1. tužitelj da je pretrpio primarni strah prilikom ozljeđivanja u trajanju od 5 minuta, sekundarni strah u trajanju od 20 dana, a sastojao se od straha za vlastitu budućnost i zdravlje, 2. tužitelj da je trpio bol srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 20 dana, 3. tuđa pomoć, kao nestručna pomoć, tužitelju da nije bila potrebna i pod 4. da nakon završenog liječenja kod tužitelja da je zaostalo smanjenje općeživotne aktivnosti u postotku od 4%.

19. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Mirka Lapčića spec. neurokirurgije, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, te obzirom da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

20. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah prilikom ozljeđivanja u trajanju od 5 minuta, sekundarni strah u trajanju od 20 dana, a sastojao se od straha za vlastitu budućnost i zdravlje, 2. tužitelj da je trpio bol srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 20 dana, 3. tuđa pomoć, kao nestručna pomoć, tužitelju da nije bila potreban i pod 4. da nakon završenog liječenja kod tužitelja da je zaostalo smanjenje općeživotne aktivnosti u postotku od 4%.

21. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

22. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do svibnja 2026. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 30%. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije šest godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.

23. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 900,00 EUR.

24. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 700,00 EUR, pri tome kasni strah koji se javlja kao zabrinutost u situacijama prometa nije kvalifikatorna okolnost za koju bi se dosuđivala pravična novčana naknada.

25. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 4%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 750,00 eura.

26. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.350,00 EUR.

27. Medicinskim vještačenjem nije utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć.

28. Dakle, tužitelju pripada ukupan iznos od 2.350,00 EUR s naslova neimovinske i imovinske štete, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 597,25 EUR, što iznosi 1.752,75 EUR, pa kako tužitelj potražuje iznos od 882,43 EUR, isti mu je i dosuđen u točki I. izreke presude.

29. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana. Kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu od dana nastanka štetnog događaja, prije podnošenja odštetnog zahtjeva (29. rujna 2020.), valjalo je dosuditi zateznu kamatu od 20. listopada 2020., tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, prema potvrdi o primitku pošiljke Hrvatske pošte (list spisa 14).

30. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

31. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

32. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir samo visinu postavljenog zahtjeva (6.543,05 EUR), tuženik nije osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, i iznos koji je tužitelju dosuđen (1.536,30 EUR). Prema tome tužitelj je u sporu uspio u omjeru od približno 23,48 %, a tuženik s 76,52 %. Kad se navedeni postotci međusobno oduzmu, razlika u uspjehu u korist tuženika iznosi 53,04 %. S obzirom da je sporna samo visina tužbenog zahtjeva nema mjesta pribrajanju uspjeha tužitelju za osnovu tužbenog zahtjeva. S obzirom na omjer uspjeha tužitelja u sporu, isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka jer je tuženik uspio u većoj mjeri. Neovisno o tome tužitelju je priznato pravo na trošak koji se odnosi na prometno vještačenje u iznosu od 198,99 EUR i trošak koji se odnosi na medicinsko vještačenje U iznosu od 243,00 EUR, budući da tužitelj ima pravo na naknadu tih troškova u omjeru od 100% za korist tužitelja.

33. Stoga je sud donio odluku da se tužitelju naknadi samo trošak za izvedeno prometno i medicinsko vještačenje, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan, jer je isti prema visini tužbenog zahtjeva uspio u sporu u manjem omjeru u odnosu na tuženika.

34. Tuženik nije postavio određen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 20. svibnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku,

2. tuženiku po punomoćniku.