REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik

Poslovni broj P-1091/2017-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Dubrovnika, OIB: [osobni identifikacijski broj], Pred Dvorom 1, 20000 Dubrovnik, radi brisovne tužbe i naknade, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku proveden pod brojem Z-1256/2016 i ti u dijelu koji se odnosi na poništenje kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se u tom dijelu nalaže uspostava stanja kakvo je bilo prije provedbe tog zemljišnoknjižnog upisa.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti iznos od 75.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana tuženja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužiteljici u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak ovog postupku u iznosu 1.926,92 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je bila uknjižena suvlasnica čest. 674, 675, 685, 687 k. o. [katastarska općina] te da su rješenjem suda u Dubrovniku, poslovni broj Z-1256/16 od 15. ožujka 2016. poništene navedene nekretnine. Tvrdi da je uknjižba provedena pod brojem Z-1256/16 nevaljana jer je dopušten upis temeljem Zakona o cestama, a zemljišnoknjižne parcele ne predstavljaju u cijelosti, niti su ikada u cijelosti predstavljale cestovno zemljište. Tužbenim zahtjevom predlaže naložiti brisanje zemljišnoknjižnog upisa koji je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z-1256/16 i to u dijelu koji se odnosi na poništenje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te u tom dijelu uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog zemljišnoknjižnog upisa, kao i isplatiti joj 75.000 kn sa zateznim kamatama od utuženja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu Grad Dubrovnik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže ga odbiti kao neosnovanog. Tvrdi je tužiteljici knjižno pravo prestalo ne samo zbog činjenice da predmetne čestice čine nerazvrstanu cestu i javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze već i jer su čestice pravomoćno deposedirane. Ukazuje na pravomoćno rješenje Skupštine Općine Dubrovnik broj 05-UP-1-455/78 od 12. prosinca 1978. gdje je točkom 20. utvrđeno da su nekretnine deposedirane pravnim prednicima tužiteljice. Stoga smatra da tužiteljica nije ovlaštena na brisovnu tužbu jer je njeno knjižno pravo prije prestalo Tvrdi da nekretnine čine dio Zagrebačke ulice te su bile i danas su javno dobro. U odnosu na zahtjev za isplatom naknade ističe prigovor zastare.

3. U postupku su pregledani zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-12 spisa), djelomično rješenje Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-prave poslove, klasa: UP/.-943-01/97-01/1681 od 18. listopada 2005. (list 27-29 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, Odsjek za mjesnu samoupravu, komunalno i prometno redarstvo Grada Dubrovnika klasa: UO/I-363-04/13-01/336 od 13. lipnja 2016. (list 30-32 spisa), rješenje Skupštine Općine Dubrovnik broj 05-UP-I-455/78 od 12. prosinca 1978. (list 39-53 spisa), posjedovni list broj 1993 (list 54-92 spisa), zahtjev za proglašenje rješenja ništavim (list 98-101 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, promet i veze Dubrovačko- neretvanske županije klasa: UP(II-363-05/15-01/01 od 25. svibnja 2015. (list 102-106 spisa), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Mija Penda (predmet P.772/16, list 107-112 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Vinka Bašića, vještaka prometne struke (predmet P-772/2016, list 113-114 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, promet i veze Dubrovačko- neretvanske županije klasa: UP/II- 363-05/17-01/01 od 27. rujna 2017. (list 153 - 456 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, klasa: UP/I-363-04/13-01/336 od 15. studenog 2016. (list 157-159 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, promet i veze Dubrovačko- neretvanske županije klasa: klasa: UP/II-363-05/16-01/03 od 11. listopada 2016. (list 160-165 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, klasa: UP/I-363-04/13-01/336 od 13. lipnja 2016. (list 166-167 spisa), zapisnik od 27. listopada 1978. (list 168-171 spisa), dopis Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar u Dubrovniku klasa: 930-01/20-01/11 od 30. siječnja 2020. (list 188-189 spisa), prijavni list klasa: 932-06/16-02/44 od 18. veljače 2016. (list 190-207 spisa), povijesni zk.ul. (list 208-220 spisa) dopis od 8. prosinca 2020. (list 252 spisa), dio skice elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste (list 304 spisa), provedene je očevid na licu mjesta dana 15. ožujka 2024., geodetsko vještačenje po vještaku Iliji Margaretiću (list 327-345, 367-369 spis), prometno-tehničko vještačenje po vještaku Stanku Smodlaki (list 351 -353 spisa), građevinsko vještačenje po vještaku Damiru Joviću (list 370-386, 395-411 spisa) saslušan je sudski vještak Stanko Smodlaka (list 426 spisa) pregledani su spisi Područnog ureda za katastar u Dubrovniku klasa: 930-01/21-01/2, spis ovog suda posl.br. Z-1256/16, P-772/16, P-1066/18, Spis UP/I988/78 Područnog ureda za katastar.

3.1. Nisu provedeni drugi predloženi dokazi jer sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a neke pročitane dokaze nije posebno cijenio jer smatra da nisu odlučni za donošenje odluke.

4. Tako je cijeneći relevantne dokaze, kako svako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak suda da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama je sporno je li uknjižba cjeline kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] provedene rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Z-1256/16 nevaljana iz razloga što dijelovi tih nekretnina ne čine cestu, odnosno javno dobro u općoj uporabi, a koje ja kao takvo upisano u zemljišne knjige nakon provedbe prijavnog lista Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa 932-06/16-02/44, snimke izvedenog stanja ceste te odredbi čl.131-133 Zakona o cestama (Narodne novine 84/11,22/13, 54/13, 148/13, 92/14), sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za oduzeto zemljište i je li ovaj zahtjev u zastari.

6. Dakle, u pravnom smislu tužba tužiteljice predstavlja brisovnu tužbu. Prema članku 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13, dalje: ZZK), koji je vrijedio u vrijeme pokretanja postupka propisano je da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bih mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Na podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimiran nositelj knjižnog prava dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije promjene u zemljišnim knjigama, a isto tako i njegovi univerzalni sukcesori, jer ostavina časom smrti prelazi na nasljednike.

7. Pregledom spisa ovog suda posl.br Z-1256/2016 utvrđeno je da je sud rješenjem od 15. ožujka 2016., na temelju prijavnog lista klasa: 932-06/16-02/44 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, snimke izvedenog stanja ceste, kopije katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, Očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti klasa: 360-01/14-03/06, Urbr.: 2117/01-11-15-15 Upravnog odjela za promet, stanogradnju i razvojne projekte Grada Dubrovnika od dana 28. prosinca 2015.,Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika klasa: 363 - 01/13-06/27 od 27. siječnja 2014. odredbe čl. 131. do 133. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21) i čl. 124. i 131. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama, evidentirao promjenu, između ostalog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] poništenjem kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt, poništenje kat. čest. br. [katastarska čestica], poništenje kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt, poništenje kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt upisane u A I (jedan) upisano kao vlasništvo MP rođ. Š, RP pok. M, ŠP, rođ. Topolšek pok. R, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AP, R [adresa], A [adresa], R [adresa], R [adresa], tako da glasi; kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt poništava se

kat. čest. br. [katastarska čestica] poništava se

kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt poništava se

kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt poništava se, te

te je evidentirao upis novoformirane katastarske čestice kat. čest. br. [katastarska čestica] – cesta, Zagrebačka ulica površine 10559 m2, uz istovremeni upis u B – vlasničkom listu kao:

JAVNO DOBRO U OPĆOJ UPORABI, u neotuđivom vlasništvu Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] pod upravljanjem Grad Dubrovnik, Dubrovnik, Pred dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Prigovor u tom postupku protiv navedenog rješenja o uknjižbi podnijeli su MP rođ. Š, RP, ali ne i tužiteljica. Povodom izjavljenog prigovora sud je donio rješenje posl.br Z-11505/2025 dana 8. rujna 2025. kojim je odbio prigovor i potvrdio navedeno rješenje o uknjižbi, povodom izjavljenih žalbi Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem posl.br Gž Zk-71/2025 od 27. studenog 2025. odbio žalbe i potvrdio navedeno rješenje. U tom postupku prileži, uz prijavni list i snimak izvedenog stanja ceste te Očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti klasa: 360 -01/14-03/06, Urbr.: 2117/01-11-15-15 Upravnog odjela za promet, stanogradnju i razvojne projekte Grada Dubrovnika.

8. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila upisana suvlasnica predmetnih nekretnina u vrijeme poništavanja istih i uvrštenja u trup ceste oznake kčbr. [katastarska čestica] cesta Zagrebačka ulica površine 10559 m2, a što je sve provedeno rješenjem suda posl.br Z.1256/2016 od 15. ožujka 2016.

8.1. Međutim, potrebno je dalje utvrditi jesu li nastupile činjenice na temelju kojih bi joj povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati te je li upis ceste kao javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne uprave, u konkretnom slučaju Grada Dubrovnika nevaljan upis.

9. Upis je valjan, istinit kada je u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjižnim pravnim stanjem nekretnine, jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana upravo ona osoba koja je zaista stvarni nositelj tog knjižnog prava i jer je knjižno pravo upisano s onim sadržajem, opsegom i prvenstvenim redom koji zaista ima. Isto tako upis će biti istinit kada su u času kada je bio zahtjevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižno pravo moraju ispuniti da bi se upisom u zemljišne knjige to pravo steklo, promijenilo ili prestalo, te kada su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom potrebne za upis u zemljišne knjige.

10. Pregledom rješenja Skupštine Općine Dubrovnik broj 05-UP-I-455/78 od 12. prosinca 1978. (list 39-53 spisa) utvrđeno je kako je temeljem članka 125. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta u vezi čl. 38 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta doneseno rješenje kojim je uzeto u posjed Općine Dubrovnik u k. o. [katastarska općina] radi rekonstrukcije puta JA od Ilijine Glavice do Centra za zaštitu požara u Dubrovniku, između ostalog i čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava korištenja zemljišta PP, P, P. E, EP, IP, AP I. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 26. svibnja 2014. Pored toga je pregledom zapisnik od 27. listopada 1978. (list 168-171 spisa) utvrđeno da je proveden 27. listopada 1978. očevid na licu mjesta na kojem su pregledane nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] na koje je pristupio ing.NP za sve upisane vlasnike i naveo da se ne protivi uknjižbi širine starog puta JA na novog korisnika, a ni oduzimanju novih površina za proširenje i rekonstrukciju puta JA.

11. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da:

- su 20. siječnja 1943. kao vlasnici u zemljišnim knjigama, kao vlasnici bili upisani Bagatov PP, P, P. E, EP, NP IP,

AP I, P N (J) te da su ŠP i JP pravne slijednice EP,

- su 1960. nekretnine nisu prenesene u društveno vlasništvo, a temeljem odredbe članka 7, 38. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, uz pravo korištenja na Bagatov PP, P, P N, JP EP, NP IP, P i AP I, žena Č, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji u posjed Općini i li drugoj osobi,

- da je tužiteljica upisana kao suvlasnica iza Bagatov PP (Z-2661/2003) i EP (Z-3235/2004) – brisani upisi po stavci 8 a) i d) kojom prilikom je izvršen upis vlasništva temeljem rješenja o nasljeđivanju dotadašnjih nositelja prava korištenja.

11.1. Dakle, imajući na umu navedeno utvrđeno je da su nekretnine prenesene u društveno vlasništvo potom pravomoćnom odlukom još 1978. pravnoj prednici tužiteljice iste oduzete iz posjeda i dane Općini radi proširenja prometnice, a na kojima je već u vrijeme donošenja rješenja o oduzimanju iz posjeda bile dijelom u naravi put.

12. Pregledom dopisa Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar u Dubrovniku klasa: 930-01/20-01/11 od 30. siječnja 2020. i spisa UP/I-988/78 utvrđeno je kako su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije poništenja u novoj izmjeri činile dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1981. godine kada je u katastarskom operatu proveden prijavni list broj 988/78 rađen u svrhu eksproprijacije za cestu Ilijina Glavica-Vatrogasci, ali koji nije proveden u zemljišnim knjigama pa je od 1981. do 2016. postojalo nesuglasje katastarskog oparata s upisom oblika i površine u zemljišnim knjigama. Dakle, iz navedenog je jasno da je u katastarskom operatu evidentirana cesta još 1981., a da je rješenjem za koje se u ovom postupku tvrdi da je odredilo nevaljani upis uskladilo zemljišnoknjižno stanje s onim koje je postojalo u katastru još od 1981.

13. Sudski vještak geodetske struke Ilija Margaretić u nalazu i mišljenju naveo je da je na prilozima br. 1 i br. 2 prikazao snimljeni objekti i prikazane granice predmetnih čestica zemlje k. o. [katastarska općina]. Za izradu položajne skice koristio je kopija kat. plana k. o. [katastarska općina] te geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste – Zagrebačka ulica, ovjerenog pod klasa: 932-06/16-02/44, urbroj: 541-28/1-14-2, u Dubrovniku, 18.02.2016. Linijama narančaste boje su prikazane bijele crte u stvarnosti ( iscrtanih parkinga i rubova ceste), plavom bojom granice čestica, a sivom bojom linije i oznake detalja na terenu. Na Prilozima br. 3, 4 i 5, magenta bojom prikazane su poništene granice i poništeni brojevi čestica zemlje ( prije provedbe spomenutog geodetskog elaborata). Priložen je ispis iz Prijavnog lista za zemljišnu knjigu geodetskog elaborata iz 2016. s površinama poništenih čestica te čestica koje su mijenjale oblik, a dotiču se snimanog predmetnog područja (uokvirene su pravokutnikom crvene boje). Vidljivo je da pojedine čestice nisu imale evidentirane površine u dosadašnjem stanju te bi se njihova površina mogla odrediti iz podataka katastarskog plana ili arhivskih skica. Na Prilogu 7 i 8 vidljive su fotografije s detaljima na terenu. U dopuni nalaza i mišljenja prikazao je udaljenosti mjernih lokacija.

13.1. Na ovako dan nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, vještak je usmeno saslušan i ustrajao kao u danom pisanom nalazu i mišljenju. Prema ocjeni ovog suda navedeni nalaz je dan stručno i objektivno te sadržava skice stvarnog stanja na terenu, odnosno evidentirane su promjene koje su nastale prijavnim listom.

13.2. Temeljem ovog nalaza i mišljenja utvrđeno je da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini dijelom nogostup na južnoj strani, dijelom kolničku traku, a manjim dijelom parking, kčbr. [katastarska čestica] kolničku traku, kčbr. [katastarska čestica] dio kolničke trake, dio parkirališnih mjesta, dok kčbr. [katastarska čestica] kolničku traku, manjim dijelom parking za motocikle.

14. Sudski vještak građevinske struke Damir Jović u svom nalazu i mišljenju izrađenom nakon uvida u nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, snimaka zatečenog stanja, dokumentacije koja mu je dostupna iznio je mišljenje da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja Zagrebačku ulicu. Središnji dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prosječne širine cca 4,0 m služi prometu cestovnih vozila, južni dio čestice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prosječne širine cca 2,40 m služi odvijanju pješačkog prometa te predstavlja nogostup koji je uzdignut od površine koja služi za odvijanje cestovnog prometa vozila. Sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] promjenjive širine predstavlja parkirališnu površinu s označenim parkirališnim mjestima. Prema dostupnim zadacima utvrdio je da ne postoji odgovarajući akt o uporabljivosti te se nije u mogućnosti očitovati o vremenu gradnje nogostupa u Zagrebačkoj ulici u površini kakva je danas vidljiva na terenu.

14.1. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke stranke nisu imale primjedbi, isti je izrađen temeljem pravila struke, sukladno zadatku suda pa ga sud u cijelosti prihvaća.

15. Vještak prometne struke dipl.ing. Stanko Smodlaka u pisano danom nalazu i mišljenju po zadatku suda iznio je mišljenje da se predmetna nekretnina nalazi na Zagrebačkoj ulici u Dubrovniku, da je riječ o kolniku za promet vozila u jednom smjeru koji se pruža promatranom dijelu u pravcu slobodne širine prema geodetskoj izmjeri 3,75 m, sa lijeve strane kolnika ucrtana su parkirališna mjesta pod kutom od 80stupnjva u odnosu na uzdužnu os kolnika, a pri kraju ucrtanih mjesta izgrađen je potporni zid. S južne strane odnosno desne strane kolnika je uzdignuti nogostup širine oko 2,5 m, a ispred izgrađeno autobusno stajalište, sa južne strane kolnika pa isti zaključuje da Zagrebačka ulica u prometno tehničkom smislu predstavlja cestu za promet vozila u jednom smjeru, nerazvrstana cesta, a kad bi se izdvojili ucrtani parking prostori sa sjeverne strane kolnika i nogostup sa lijeve strane kolnika, promet se može odvijati nesmetano jer aktivni trak prema svojim tehničkim karakteristikama zadovoljava propisani standard u prometno tehničkom smislu.

15.1. Na ovako dan nalaz i mišljenje tuženik je iznio primjedbe navodeći da pitanje može li se aktivni promet vozilima odvijati kolničkom trakom ako bi se iz nerazvrstane ceste izuzeli sastavni dijelovi je suvišno i nije u skladu sa zakonskim odredbama.

15.2. Usmeno saslušan sudski vještak dipl.ing. Stanko Smodlaka ustrajao je kao u pisanom nalazu i mišljenju. Radi razjašnjenja okolnosti koje sud smatra da su odlučne za ishod spora - je li ono što je snimljeno geodetskim vještačenjem kao predmet spora, aktivni kolnički trak kao i dijelovi južno i sjeverno od aktivnog kolničkog traka predstavljaju u smislu čl. 100 Zakona o cestama, cestu, vještak je naveo da prema očevidnim radnjama kao i izmjeri vještaka geodetske struke da je razvidno da se sa sjeverne stranke kolnika nalazi površina, odnosno parkiralište za osobna vozila. S južne strane kolnika nalazi se uzdignuti i izgrađeni nogostup širine 2,5 m , ako bi se izuzeo sjeverni dio iznad kolničkog traka što predstavlja parking, promet bi se, kao što je i navedeno u vještačenju mogao nesmetano odvijati kao i danas u jednom smjeru te da današnja širina kolnika za promet vozila u jednom smjeru iznosi 3,75 m što je maksimalna širina prometnog traka na autocesti, a ovdje je riječ o lokalnom intenzitetu prometa, smanjenim brzinama i drugo. Dodao je da predmetna površina, odnosno parking, ne predstavlja po svojoj namjeni dijelove ceste u prometno tehničkom smislu. Naveo je da parking ne predstavlja dio nerazvrstane ceste, a ne predstavlja niti drugu površinu pripadajuću nerazvrstanoj cesti u prometno tehničkom smislu. Vještak je isto tako odgovorio da on nije upoznat s odredbom čl. 100 Zakona o cestama . Nakon što je vještaku pročitana odredba čl. 100 Zakona o cestama, a na upit je li sukladno toj odredbi u konkretnom slučaju predmetni parking može predstavljati pripadajuće zemljište nerazvrstanoj cesti, vještak je naveo da konkretnom slučaju predmetni parking ne predstavlja dio nerazvrstane ceste jer se može odvojiti.

15.3. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke, ovaj sud smatra da je neodlučno mišljenje vještaka da se dijelovi parkinga i nogostupa u prometno-tehničkom smislu mogu odvojiti te da bi i u tom slučaju prometni trak zadovoljavao standarde prometovanja u jednom smjeru. Ovo bi bilo odlučno tek ukoliko bi sud u ovom postupku utvrdio da je upis ceste kao javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Dubrovnika, sada kat. čest. br. [katastarska čestica] – cesta, Zagrebačka ulica površine 10559 m2 bio nevaljan. Naime, mišljenje vještaka u dijelu da po njemu parking ne predstavlja dio konkretne nerazvrstane ceste nije ničim niti potkrepljen, niti je u skladu s geodetskim elaboratom izrađenih u svrhu sastava prijavnog lista nakon evidentiranja stvarnog stanja ceste, utvrđenom na licu mjesta.

16. Člankom 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) propisano je kako se odlukom suda ili drugog tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Pravo vlasništva se stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

17. Člankom 127. ZV-a je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

18. U postupku je utvrđeno je da je predmetno zemljište oduzeto pravnoj prednici tužiteljice i to pravomoćnim rješenjem Skupštine Općine Dubrovnik broj:5-UP-I-455/78 od 12.prosinca 1978., nakon što je već bilo uneseno u društveno vlasništvo, a pravna prednica upisana korisnica do predaje u posjed općini ili drugoj osobi . Oduzimanjem navedenih nekretnina odnosno pravomoćnošću-konačnošću odluke Skupštine Općine Dubrovnik prestalo je pravo korištenja, odnosno pravo vlasništva pravne prednice tužiteljice. Naime, neodlučno je što upis u zemljišne knjige nije izvršen jer u ovom slučaju zemljišnoknjižni upis nema konstitutivni značaj jer se ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla (vidi VSRH Rev 2056/92 od 11.11.1993.).

19. Odredbom članka 100. Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., dalje: ZC):

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično),

– građevna čestica, odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, benzinske postaje, servisi i drugo),

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste,

– prometna signalizacija (okomita, vodoravna i svjetlosna) i oprema za upravljanje i nadzor prometa,

– javna rasvjeta i oprema ceste (odbojnici i zaštitne ograde, uređaji za zaštitu od buke, uređaji za naplatu parkiranja i slično).

19.1. Prema odredbi članka 101. stavak 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a prema stavku 2. iste odredbe nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

19.2. Prema odredbi članka 131. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (stavak 1.). Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (stavak 3.). Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (stavak 4.). Nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (stavak 6.).

19.3. Provedba prijavnog lista za upis nerazvrstane ceste (rješenje zemljišnoknjižnog odjela broj Z-1256/16) temelji se na odredbi članka 131. ZC, kojom je propisano da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise.

19.4. Ona odredba koja je u konkretnom slučaju i predmetu mjerodavna je odredba iz čl. 131. ZC, st. 1., u kojoj je određeno da ceste koje se na dan stupanja tog zakona na snagu koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona da te ceste postaju nerazvrstane ceste.

20. Prema tome, imajući na umu činjenice:

- da je u katastru evidentirana cesta 1981. kada je proveden prijavni list broj 988/78 rađen u svrhu eksproprijacije za cestu Ilijina Glavica-Vatrogasci,

- da je prijavni list broj 988/78, koji odgovara oblikom i površinom, prijavnom listu klasa:

932-06/16-02/44 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, izrađen nakon što je doneseno rješenja Skupštine Općine Dubrovnik broj 05-UP-I-455/78 od 12. prosinca 1978. kojima su pravnoj prednici tužiteljice deposedirane nekretnine

- da je sve do provedbe prijavnog lista klasa: 932-06/16-02/44 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, snimke izvedenog stanja ceste, kopije katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika klasa:

363-01/13-06/27 od 27. siječnja 2014., Očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti klasa: 360-01/14-03/06, Urbr.: 2117/01-11-15-15 Upravnog odjela za promet, stanogradnju i razvojne projekte Grada Dubrovnika od dana 28. prosinca 2015. (provedeno rješenjem posl.br Z-1256/2016) stanje u zemljišnim knjigama bilo neusklađeno s onim evidentiranim u katastru još 1981.godine,

- da je uz prijavni list klasa: 932-06/16-02/44 Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku, na uknjižbu dostavljena i snimka izvedenog stanja ceste, Očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti te Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika klasa: 363-01/13-06/27 od 27. siječnja 2014.,

- da je u postupku utvrđeno da je o naravi riječ o Zagrebačkoj ulici s kolničkim trakom 3,75 m koju s južne strane omeđuje nogostup kojim se koriste pješaci, a s desne stane parkirališna mjesta na koje se pristupa s ceste, od ostalih sjeverno položenih nekretnina odvojena zidom nekretnina, a što sve sukladno članku 100 ZC čini nerazvrstanu cestu pa i ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza, zaključak je suda da je upisom koji se nastoji pobiti kao nevaljani upis u zemljišnim knjigama evidentirano stvarno stanje nerazvrstane ceste u smislu članka 131 ZC-a. Ovaj upis tužiteljica nije niti pokušala, zajedno s ostalim suvlasnicima pobiti u redovnom zemljišnoknjižnom postupka te je u odnosu na nju rješenje o uknjižbi postalo i pravomoćno,

21. Valja ukazati da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-I/6326/2011 od 7. veljače 2017. donesenoj povodom ocjene ustavnosti mjerodavnih odredaba ZC- a izrazio pravno stajalište:- da su ceste dobra takvog značenja da uživaju i ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije niti moguće, budući da je riječ o dobrima koja služe svima i/ili imaju osobitu gospodarsku, obrambenu ili kakvu drugu stratešku važnost; da se na tim dobrima radi o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona (ex lege) jer se radi o dobrima koja su od interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 50. st. 1. u vezi s čl. 52. Ustava, čl. 3. i 4. ZV-a) da je stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata (najprije Republike Hrvatske, a od 2011. i jedinica lokalne samouprave) na nekretninama koje su u naravi ceste, te s druge strane gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) na nekretninama na kojima se te ceste nalaze nastupilo znatno prije stupanja na snagu ZC-a i da primjena čl. 124., 131., 132. i 133. ZC-a same po sebi nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravno-tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina; da se zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svojeg vlasništva koju je moguće označiti kao "mirno uživanje", a da provedba postupaka izvlaštenja ili evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena, ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog "mirnog uživanja" vlasništva nekretnine; da mjerodavne odredbe predstavljaju zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi i da taj Zakon ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarnopravne i/ili obveznopravne zaštite bivših vlasnika nekretnina usklađivanje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja takvih nekretnina, načelno, ne otvara ni pitanje vlasništva, ni pitanje naknada za oduzeto vlasništvo, obzirom su ta pitanja, u pravilu, već riješena, dok pojedinim bivšim vlasnicima ako smatraju da su oštećeni u svojim pravima nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode.

22. Osim toga, nadležno upravno tijelo donijelo je odluku o tome da navedene nekretnine predstavljaju cestu Odlukom o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika klasa: 363-01/13-06/27 od 27. siječnja 2014. pa sve dok te odluke nisu poništene, upis u zemljišnim knjigama koje je odredilo nadležno tijelo je valjan te se u ovom postupku ne može utvrđivati suprotno (vidi VSRH Revd-1033/2025-2 2. srpnja 2025.)

23. Kad se navedeno uzme u obzir, potpuno je neodlučno ima li navedena cesta akt za uporabu niti može li se dio koji čini nogostup i parking izdvojiti , a da pri tome kolnik ne izgubi svoju svrhu, u tom smislu svi predloženi dokazi na navedene okolnosti su odbijeni kao suvišni. Neodlučni su dokazi priloženi u spis i to rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, promet i veze Dubrovačko- neretvanske županije klasa:

UP/II-363-05/15-01/01 od 25. svibnja 2015. (list 102-106 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, promet i veze Dubrovačko- neretvanske županije klasa:

UP/II-363-05/17-01/01 od 27. rujna 2017. (list 153 -456 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, klasa: UP/I-363-04/13-01/336 od 15. studenog 2016. (list 157-159 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne poslove, promet i veze Dubrovačko- neretvanske županije klasa: klasa: UP/II-363- 05/16-01/03 od 11. listopada 2016. (list 160-165 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, klasa: UP/I-363-04/13-01/336 od 13. lipnja 2016. (list 166-167 spisa) a iz kojih proizlazi da je drugi suvlasnik postavljao stupiće na parkirna mjesta, a tuženik nalagao njihovo uklanjanje. Neodlučno je i je li tuženik putem svojim organizacija uveo naplatu parkiranja ili ne jer se time ne određuje je li nešto cesta odnosno cestovno zemljište. Isto tako suvišni su dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedoka koje je predložila tužiteljica.

24. Prema odredbi članka 365. ZV-a:

(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjega prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu ili od prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 364. ovoga Zakona, ako ovim člankom nije što drugo propisano.

(2) Zemljišnoknjižni će sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenoga vlasništva i prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja, odnosno prvenstvenoga prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. (3) U korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenoga vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta, rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjega vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenja o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskoga zemljišta.

24.1 Tužiteljica se upisala kao pravna slijednica ranijih vlasnika kojima su nekretnine nacionalizirane i deposedirane i dane na korištenje općini Dubrovnik radi rekonstrukcije prometnice temeljem članka 365. stavka 1. ZV-a, iako u primjenu u konkretnom slučaju dolazi odredba stavka 3. članka 365. ZV-a, s obzirom da tuženik raspolaže rješenjem o davanju građevinskog zemljišta na korištenje (rješenje o deposedaciji) pa je tužiteljičin upis neistinit.

25. Dakle, tužiteljici, odnosno njenoj pravnoj prednici, prestalo je pravo vlasništva nacionalizacijom i donošenjem rješenja o deposedaciji, kojoj se pravna prednica nije protivila, njen upis, kao i upis tužiteljice u zemljišnim knjigama nije valjan i istinit jer nije u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjižnim pravnim stanjem nekretnine, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

26. Osim toga, utvrđeno je da je uknjižba za koju se tvrdi da je neistinita i to ona provedena rješenjem odposl.br Z- 1256/2016 provedena temeljem isprava koje je dostavilo nadležno tijelo, a koje nisu poništene ili stavljene izvan snage.

27. Slijedom svih iznesenih razloga, neosnovan je tužbeni zahtjev usmjeren na brisovnu tužbu.

28. Svemu valja dodati da je pregledom spisa ovog suda posl.br. P-772/2016 utvrđeno je da su RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji su suvlasnici istih nekretnina zahtijevali isto ono što zahtjeva i tužiteljica u ovom postupku, tvrdeći da je nevaljana istovjetna uknjižba te je njihov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen (presuda ovog suda posl.br. P- 772/2016 od 15. siječnja 2021., presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž Zk-560/2021 od 16. veljače 2023.).

28.1. Pregledom spisa ovog suda posl.br. P-1066/2018 utvrđeno je da su pred ovim sudom tužitelji RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vodili spor radi isplate naknade zbog oduzimanja istih nekretnina protiv Grada Dubrovnika te da je u postupku donesena presuda 20. svibnja 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku posl.br Gž-1754/2024 od 13. studenog 2025.

29. U odnosu na dio zahtjeva kojim tužiteljica traži isplatu iznosa 75.000,00 kn na ime naknade za oduzeto zemljište zaključak je suda da je navedeni zahtjev u zastari.

30. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u Zaključku od 27. svibnja 2025. poslovni broj Su-IV-123/2024-5 zauze slijedeće pravno shvaćanje: „Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev - 955/2023-2 od 13. svibnja 2025., kao i u presudi i rješenju poslovni broj Rev-328/2020 od 4. listopada 2022.), te kada je nerazvrstana cesta faktično postala javno dobro (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1062/2025-2 od 11. ožujka 2025.).

30.1. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da joj nikada nije određena niti isplaćena naknada, valja istaknuti da je člankom 47. stavkom 1. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12; dalje: Zakon o izvlaštenju) propisano da se odredbe toga Zakona o određivanju naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće primjenjuju i u slučajevima kada je izvlaštenje provedeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu toga Zakona. Stavcima 2. i 3. istoga članka propisano je da naknada tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegova pravnog sljednika, te da prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona. Dakle, iako tužiteljica u ovom postupku ne potražuje naknadu iz osnove deposedacije, nego zbog proglašenja zemljišta javnim dobrom, ista je bila ovlaštena podnijeti zahtjev za naknadu najkasnije do 18. veljače 1995., budući da je Zakon o izvlaštenju stupio na snagu 18. veljače 1994., što je tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici, propustila učiniti.

31. S obzirom da se je pravo vlasništva tužiteljice, kao nasljednice ranije upisane PP (Z-2661/2003) i EP (Z-3235/2004), upisano, neistinito pretvorbom društvenog vlasništva u primjeni članka 356. st.1. ZV-a, valja reći da je tužiteljica mogla znati da je prestalo vlasništvo njenoj pravnoj prednici pravomoćnošću rješenja o oduzimanju iz posjeda, pa i trenutkom evidentiranjem stvarnog stanja 1981. u katastru nekretnina kada je proveden prijavni list i ucrtana cesta s današnjim granicama, a koja cesta je postojala u nešto užem koridoru i u vrijeme donošenja rješenja o oduzimanju iz posjeda. Međutim, ni pravne prednica tužiteljice ni tužiteljica nisu 39 godina pokretale bilo kakve postupke radi naknade za oduzeto zemljište iako su imale realnu mogućnost propisanu pozitivnim propisima.

31.1. Rokovi zastare služe legitimnom cilju pravne sigurnosti, nepostojanje rokova moglo bi dovesti u pitanje stabilnost javnopravnih odnosa te otvoriti neograničenu odgovornost države za povijesne situacije koje su dugo bile faktično i pravno konsolidirane. Zadiranje je u konkretnom slučaju je bilo očito i vidljivo jer je riječ o u naravi Zagrebačkoj ulici jednoj od osnovnih prometnica koja povezuje krajnji zapadni uži centra s ostatkom grada Tužiteljica je znala da ne može koristiti nekretninu, da je nekretnina u naravi Zagrebačka ulica, znala je da je upisana kako slijednica ranije nositeljice prava korištenja sukladno odredbama o pretvorbi vlasništva i da u vrijeme stjecanja nema zaštite povjerenja u zemljišnim knjigama. Prednice tužiteljice, koje je tužiteljica naslijedila, bile su upisane kao nositeljica prava korištenja do 2003., odnosno 2004. te 25 godina od deposedacije nisu podnijela zahtjev za naknadom, niti je pokrenuli postupak određivanja naknade za oduzeto zemljište po Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19.) kad je on stupio na snagu.

31.2. Donošenjem Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11.) koji je pravno regulirao pravo vlasništva nad već postojećim cestama, jasno je propisao što se smatra nerazvrstanom cestom i u čijem je vlasništvu na dan stupanja na snagu tog zakona, a on je stupio na snagu 28. srpnja 2011. Prema stavu ovog suda, u opisanoj situaciji, sud smatra da je to krajnji s kojim je tužiteljica znala, a s obzirom na jasne zakonske odredbe, da stupanjem na snagu tog zakona neće više moći tražiti nekretninu natrag pa joj od tog dana teče rok u kojem je od tuženice mogla potraživati štetu, pa kako je do dana podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu ZOO) te je prigovor zastare tuženika ocijenjen kao osnovan zbog čega je odbijen i ovaj dio tužbenog zahtjeva.

31.3. Valjda naglasiti da i ESLJP razlikuje situaciju u kojoj je osoba bila objektivno spriječena ostvarivati svoja prava od situacije u kojoj je bila pasivna unatoč dostupnim pravnim mehanizmima. Kada nacionalno zakonodavstvo predviđa određeni rok za podnošenje zahtjeva radi naknade za izvlaštenje ili faktično oduzimanje nekretnine, Sud polazi od pretpostavke da pojedinci moraju pokazati minimalan stupanj procesne aktivnosti i interesa za zaštitu svojih prava. Dugogodišnja neaktivnost može se tumačiti kao prihvaćanje postojećeg stanja ili barem kao odustanak od pravodobnog osporavanja posljedica zahvata države. Iz perspektive pravne sigurnosti osobito je relevantno što bi drukčiji pristup doveo do trajne neizvjesnosti glede statusa brojnih nekretnina koje su desetljećima integrirane u sustav javne infrastrukture. Stoga je u kontekstu okolnosti ovog slučaja posebno ispitano ponašanje tužiteljice i njenih pravnih prednika koje su desetljećima tolerirale javnu uporabu nekretnine, nisu osporavala status zemljišta niti pokretala postupke radi zaštite svojih prava, da je podnositelju u relevantnom razdoblju postojao dostupan i predvidiv pravni put za ostvarenje naknade.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st.1. u svezi s člankom 155. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik je potraživao materijalni trošak i to u visini plaćenog troška vještačenja za koje je utvrđeno da su plaćeni u iznosu 398,147 Eur, 550 EUr i 978,75 EUR odnosno ukupno 1.926,92 EUR pa je valjalo naložiti tužiteljici plaćanje ovog troška tuženiku (točka II. izreke presude).

U Dubrovniku 20. svibnja 2026.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku