Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1014/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Sučeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Čerin, Mar i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žali tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-151/2025-66 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-151/2025-66 od 8. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva [katastarska čestica], kuća [adresa], površine 84 m2 i dvorište površine 331 m2, ukupne površine 415 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], točkom II. izreke tuženiku, kao nasljedniku ZG iz [adresa], sada iz [adresa], naloženo je priznati navedeno u točki I. presude i trpjeti uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja.

2. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.668,68 eur s kamatama.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže d se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću na [katastarska čestica], kuća [adresa] i dvorište, ukupne površine 415 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

6. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

- da su tuženici, odnosno njihovi pravni prednici upisani kao vlasnici, odnosno nositelji prava korištenja na spornoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica], oranica ... u

[adresa] površine 713 čhv;

- da je temeljem prijavnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove broj RN-109/17 s pripadajućom kopijom plana, pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje od 4. ožujka 2016. i pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 15. studenoga 2018. dd kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], livada [adresa] u [adresa] površine 164 čhv, formirana nova kč. br. [katastarska čestica], kuća [adresa], površine 84 m2 i dvorište površine 331 m2, ukupne površine 415 m2;

- da tužitelj tvrdi da su MG i HG kupoprodajnim ugovorom od 20. ožujka 1990., kao posjednici kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tu nekretninu prodali tužitelju;

- da zbog manjkavosti u sadržaju ugovora glede opisa nekretnine, tužitelj da na temelju ugovora nije mogao ishoditi uknjižbu prava vlasništva, međutim, da je tužitelj stupio u posjed nekretnine i isplatio kupoprodajnu cijenu;

- da je tužitelj sa MG **.**.2014. sklopio pravovaljani kupoprodajni ugovor, a kojim su otklonjeni nedostaci iz ranijeg kupoprodajnog ugovora iz 1990. u odnosu na predmet prodaje, tako da predmet prodaje predstavlja kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno po stanju u zemljišnim knjigama kč. br. [katastarska čestica] formirana citiranim prijavnim listom;

- da je SG, kao pravni prednik MG i HG bio evidentiran kao posjednik sporne nekretnine od nove izmjere koja je stupila na snagu 1966.;

- da su rješenjem Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 5. siječnja 2018. kao korisnici sporne nekretnine evidentirani HG i ĆG, svaki u ½ dijela;

- da iz rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, od 4. ožujka 2016. proizlazi da se istim ozakonjuje nezakonito izgrađena stambena zgrada bez akta kojim se odobrava građenje na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a temeljem zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 18. lipnja 2013.;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je on spornu nekretninu (zemljište) koje u naravi predstavlja voćnjak, kupio 1990. od ĆG čiji su prednici posjedovali to zemljište obrađujući ga kao voćnjak;

- da je tužitelj na tom zemljištu izgrdio kuću, koja je na temelju rješenja o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje od 4. ožujka 2016. ozakonjena kao nezakonito izgrađena stambena zgrada, a temeljem zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 18. lipnja 2013.,

- da iz stranačkog iskaza tuženika proizlazi da je s djedom ĐG živio na adresi [adresa], da je djed prodao kuću ispred koje se nalazio vinograd te da je nakon smrti djeda i majke naslijedio svu zemlju i kuću na tom predjelu na [adresa], da su "T ili kupci kojima je prodana nekretnina oduzeli komadić njegova zemljišta, no, da je tužitelj obrađivao dio zemlje za koji tvrdi da mu je oduzet zasigurno oko 10-ak godina te da isto toliko vremena tuženik nije u posjedu tog dijela zemljišta,

-da iz lokacijske informacije Grada Zagreba, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje od 13. studenog 2024. proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinskog područja Grada Zagreba.

7. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je SG, kao pravni prednik ĆG i HG najkasnije od 1966. bio posjednik predmetne čestice prema podacima nove izmjere koja je stupila na snagu te iste godine, da je tužitelj u posjed predmetne nekretnine stupio oko 1990. kada je istu kupio na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog sa MG i HG, da se tužitelj nalazi u nesmetanom posjedu te nekretnine, na kojoj je u međuvremenu oko 2010. izgradio kuću, koja je rješenjem nadležnog upravnog tijela kao nezakonito izgrađena građevina (stambena zgrada), ozakonjena i to na temelju rješenja o izvedenom stanju od 18. lipnja 2013., te da se tužitelj i danas nalazi u posjedu te nekretnine.

8. Cijeneći da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na dosjelosti, sud zaključuje da je tužitelj pošten posjednik predmetne nekretnine pa cijeneći da je ista na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja, između ostalih, i tuženikovog prednika, djeda ZG u 577/877 dijela, sud je cijeneći odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 63/19, 128/22, 155/23 - dalje ZV), da je odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ta odredba ukinuta, te nadalje shvaćanja Vrhovnog suda RH izražena u odlukama broj Rev-2776/2016 i Rev-x-974/2017 prema kojima se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV -a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te nadalje cijeneći presudu Europskog suda za ljudska prava koja je donijeta u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske te izraženo shvaćanje u toj presudi da je tužitelj u tom postupku kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 14 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da se greške koje su počinila državna tijela mora snositi država te da se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinaca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi, sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je pošten posjednik predmetne nekretnine, da tuženik nije dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, da se u konkretnom slučaju u vrijeme potrebno za dosjelost ima računati i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991.

9. Cijeneći da je odrednom čl. 159. st. 4. ZV-a propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i sa njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme (40 godina) od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, sud je zaključio da je tužitelj računajući i posjed svojih prednika prvotno SG, potom ĆG i HG u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1966., u vremenu duljem od 50 godina do podnošenja tužbe (2. veljače 2018) pravo vlasništva stekao dosjelošću pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih navoda pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Tuženik u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže navodima da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da se presuda zbog toga ne može ispitati. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude u kojoj je sud, u skladu s izvedenim dokazima te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza naveo razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud izveo sve dokaze koje su predlagale parnične stranke, a isto tako neosnovan je i žalbeni razlog o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja pravilno prihvaćen kao osnovan.

13. Prvostupanjski sud je pravilno uvidom uz priloženi izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrdio da je ista upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja, između ostalih, i ZG, [adresa], sada [adresa], u 577/877 dijela pri čemu nije sporno da se radi o predniku (djedu) tuženika. Iz priloženog zk. izvatka proizlazi da je upis društvenog vlasništva izvršen na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta te je uknjiženo pravo korištenja na predmetnim nekretninama dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi, za korist dotadašnjih upisanih suvlasnika predmetne nekretnine, s time da je navedeni upis društvenog vlasništva izvršen 1. ožujka 1967. broj Z-1760/67.

14. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, osobito uvidom u povijesni posjedovni list kao i na temelju stranačkog iskaza tužitelja te svjedoka ĆG utvrdio da je u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 1966. bio SG, a potom njegovi nasljednici HG i ĆG koji su kupoprodajnim ugovorom iz 1990. koji nije bio podoban za uknjižbu u zemljišne knjige prodali predmetnu nekretninu tužitelju, koja je tada u naravi bila voćnjak. U postupku je pravilno utvrđeno da su ĆG i tužitelj 2004. zaključili kupoprodajni ugovor kojim tužitelj kupuje dijelove kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da opisani suvlasnički dio navedenih nekretnina u naravi predstavlja cijelu kč. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 415 m2, upisanu u posjedovnom listu ..., k. o. [katastarska općina], kao suposjed ĆG i HG, da je tužitelj kupoprodajnu cijenu isplatio, stupio u posjed predmetne nekretnine, na istoj kasnije izgradio stambenu zgradu, koja je rješenjem nadležnog upravnog tijela od 18. lipnja 2013. ozakonjena kao nezakonito izgrađena stambena zgrada te da se tužitelj i danas nalazi u posjedu te nekretnine.

15. Zaključak prvostupanjskog suda, o tome da se u konkretnom slučaju u vrijeme potrebno za dosjelost računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

16. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZV-a pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovog Zakona (1. siječnja 1997.) pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja toga prava ili njegova pravnoga slijednika, stavak 2. propisuje da se odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, dok stavak 3. propisuje za upise prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka u zemljišnim knjigama koji su izvršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona uzet će se da su upisi prava vlasništva.

17. Nadalje, odredbom čl. 362. st. 1. ZV-a propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati, stavak 2. propisuje smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati, stavak 3. propisuje smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka , a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

18. Sukladno citiranim zakonskim odredbama u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. ZV-a ne dolazi u primjenu već odredbe čl. 362. st. 1. i 2. ZV -a jer se radi o djelovanju predmnjeva vlasništva propisanih tim zakonskim odredbama.

19. Nadalje, odredbom čl. 364. st. 1. - 7. ZV-a reguliran je upis neuknjiženih prava na nekretninama, a odredbom čl. 365. st. 1. - 6. ZV-a reguliran je upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskog zemljišta.

20. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZV-a upis prava vlasništva nekretnine koje potječe od nekadašnjeg prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu ili prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta provest će se po pravilima zemljišnoknjižnoga prava, a uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 364. ZV-a ako ovim člankom nije što drugo propisano. Stavak 2. članka 365. ZV-a propisuje da će zemljišnoknjižni sud na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenog vlasništva i prava korištenja te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nositelj prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi.

21. Kada se imaju u vidu citirane zakonske odredbe, za zaključiti je da je stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. došlo do pretvorbe prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja toga prava ili njegova pravnog slijednika.

22. S obzirom da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na dosjelosti u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba čl. 159. st. 4. ZV-a, prema kojoj odredbi kada je u pitanju izvanredna dosjelost i odnosi se na posjednika koji je bio barem pošten (savjestan) tada je, vrijeme potrebno za dosjelost 40 godina s obzirom da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu, pa kada se ima u vidu da je tužitelj dokazao izvanknjižno pravo korištenja predmetne nekretnine najkasnije od 1966. pa nadalje, pa sve do podnošenja predmetne tužbe, proizlazi da je predmetna nekretnina u poštenom posjedu tužitelja više od 50 godina slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

23. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, odnosno istima ni u čemu nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao pravilnost u primjeni materijalnog prava.

24. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

25. Tuženik u žalbi osporavajući odluku o naknadi parničnog troška navodi da je sud trebao njemu dosuditi naknadu troška sastava žalbe koju je podnio protiv ranije prvostupanjske presude, jer da je povodom te žalbe ranija prvostupanjska presuda ukinuta.

26. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer je tuženik u konačnici izgubio parnicu, pa zbog toga nema pravo na naknadu troška žalbe podnesene protiv ranije prvostupanjske presude.

27. Tuženik, nadalje, ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud tužitelju nepripadno na dosuđen parnični trošak od 1.668,68 eur dosudio zateznu kamatu u tijeku od donošenja prvostupanjske presude do isplate pri čemu da tužitelj isplatu zatezne kamate nije tražio. Opisani žalbeni razlog nije osnovan jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu.

28. Budući da je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 155. ZPP -a tužitelju dosudio parnični trošak za radnje poduzete u postupku, a što je jasno obrazloženo u pobijanoj presudi, proizlazi da je odluka o naknadi parničnog troška pravilna i zakonita.

29. Zbog tih razloga primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je ocijenjeno da podnošenja odgovora tužitelja na žalbu tuženika nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je stoga i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić