Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-7/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, zastupana po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po punomoćnici LB, dipl.iur., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-108/2020 od 11. prosinca 2023., 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-108/2020 od 11. prosinca 2023. u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

2. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-108/2020 od 11. prosinca 2023. u pobijanom odbijajućem dijelu točke II. izreke na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici daljnji parnični trošak od 99,50 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Strankama se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici ukupno isplati iznos od 2.513,62 eur/18.938,90 kn bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u navedenoj točki izreke presude, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak., dok je u točki II. izreke tuženik obvezan naknaditi troškove postupka od 1.696,34 eur/12.781,07 kn sa zateznom kamatom.

2. Protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku žalbu ulaže tužiteljica zbog pogrešne primijene materijalnog prava, dok tuženik pobija usvajajući dio pri čemu se poziva na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika i predložila je istu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi kao zakonitu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od mjeseca travnja 2015. do prosinca 2017., te isplata dodataka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, za odrađene prekovremene sate te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. U provedenom postupku sud je prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da je ostvarila prekovremene sate koji dijelom nisu plaćeni, jednako kao što joj tuženik nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, niti prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke.

7. Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 18.938,90 kn i to po osnovi prekovremenog rada 13.347,26 kn, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata 400,18 kn, dodatka za otežane uvjete rada 3.034,59 kn i razlike naknade za godišnji odmor od 2.156,87 kn. Tužiteljica je sukladno nalazu vještaka postavila tužbeni zahtjev kojeg je sud prvog stupnja usvojio primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje KU/13), odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17. i 47/18. - dalje TKU/17), zatim relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO).

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa pa je presudu moguće ispitati.

9. U žalbenoj fazi postupka nije više sporno da opstoji obveza tuženika utemeljena na odredbama citiranih KU i zakonskim odredbama o isplati neplaćenog dijela bruto plaće s osnova prekovremenog rada, dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata odnosno način obračuna tih dodataka te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

10. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu prekovremenog rada za koji dio zahtjeva tuženik tvrdi kako je u zastari jer je tužba preinačena istekom zastarnog roka, te je sporno da li su sve utužene naknade pravilno obračunate zbog korištenja slobodnih dana. Stoga tuženik žalbom obara presudu procesnim prigovorima tvrdeći da je zbog nezakonito postavljene stupnjevite tužbe doveden u neravnopravan položaj time što je tužiteljica na bazi tih podataka preinačila tužbu i postavila novi zahtjev za isplatu prekovremenog rada što je sud prvog stupnja unatoč protivljenju tuženika dopustio te tužbeni zahtjev usvojio, pri čemu je zauzeo pogrešno stajalište o nastupu zastare. Iz tih razloga se poziva na relativno bitne povrede postupka koje su bile od utjecaja na pravilnost presude.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi kako je tužiteljica ustala stupnjevitom tužbom iz odredbe čl. 186. b ZPP u okviru koje je zahtijevala da sud naloži dostavu dokumentacije koja se odnosi na dodatke na plaću, te da je po dostavi dokumentacije odnosno provedenog vještačenja podneskom od 3. travnja 2023. postavila tužbeni zahtjev kojim je obuhvatila i zahtjev radi isplate plaće osnovom prekovremenog rada. Sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP ocjenjuje da se radi o preinaci tužbe kojoj se tuženik protivio ali kako istu sud smatra svrsishodnom za rješenje spora između stranaka, dopušta preinaku i sudi o zahtjevu nalazeći da preinačeni zahtjev nije u zastari prema odredbi čl. 139. ZR/14. To zato jer je tužba podnesena 3. svibnja 2020. unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

12. Protivno stajalištu suda prvog stupnja i stajalištu žalitelja, ovaj sud smatra kako se ne radi o preinaci tužbe. Prema odredbi čl. 186. b ZPP stupnjevita se tužba podnosi kada tužitelj ne raspolaže podacima osnovom kojih bi postavio zahtjev pa traži putem suda da se suprotnoj strani naloži dostava tih podataka odnosno dokumentacije, a u ovom se slučaju radi o zajedničkim ispravama za obje stranke koje je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa i suprotno žalbenim navodima, bio dužan dati. Stupnjevita tužba iako ima učinak prekida zastare po svojoj pravnoj prirodi ne sadrži tužbeni zahtjev (čl. 186. b st. 4. ZPP) pa se o njoj ne može odlučiti meritornom odlukom. Tek kada tužitelj postavi zahtjev u smislu odredbe čl. 186. b st. 4. ZPP radi se o tužbi podobnoj za odlučivanje, a svim ovim uvjetima je bilo udovoljeno pa žalitelj bez osnove pobija nepravilnost u primjeni citirane zakonske odredbe. U konkretnoj procesnoj situaciji podnošenja stupnjevite tužbe sadržajem koje je tužiteljica navela kako je radila u prekovremenom radu, te je izrekom stupnjevite tužbe tražila dostavu dokumentacije radi postavljanja zahtjeva radi isplate plaće, za zaključiti je kako je i zahtjev radi isplate plaće po osnovi prekovremenog rada bio obuhvaćen tom tužbom. Iz tih razloga podneskom od 3. travnja 2023. postavljen je novčani zahtjev sukladno čl. 186. b st. 4. ZPP i nije moglo doći do preinake tužbe u smislu čl. 190. ZPP. Sve kada bi se dispozicija tužiteljice smatrala preinakom, radilo bi se o nepravoj preinaci koja proizlazi iz iste činjenične osnove pa je moguća i dopuštena prema čl. 190. i 191. ZPP te u kojoj se situaciji zastara prekida već podnošenjem tužbe (tako Rev-800/2022).

13. Stoga zbog navedenih razloga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 186. b, čl. 190. i čl. 191. ZPP koja bi mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu procesne dispozicije tužiteljice predstavljaju zakonom dopuštene radnje, a ne zlouporabu prava kako to žalitelj neosnovano smatra.

14. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 139. ZR/14 kada je utvrdio da tužba kojom se zahtjeva isplata za razdoblje travnja 2015. pa nadalje nije u zastari jer je podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka dana 3. svibnja 2020. Stoga su i ovi žalbeni navodi bez utemeljenja.

15. Slijedeće žalbom izdvojeno sporno pitanje odnosi se na uračunavanje slobodnih dana. Sud je prvog stupnja utvrdio kako je kod tuženika rad bio organiziran na način da se za prekovremeno odrađene sate u turnusu koristi slobodan dan, međutim ne po satnici za prekovremeni, već za redovan rad. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako joj je prekovremeni rad za 2018. isplaćen, no za razdoblje je od 2015. do 2017. ostalo viška sati za koje nije koristila slobodne dane. Imajući u vidu navedeno, zatim priležeću dokumentaciju u spisu, kao i nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sud je ocijenio kako tuženik koji je kao poslodavac propustio voditi evidencije o radu na transparentan, jasan i razumljiv način, nije dokazao za koje je to prekovremene sate tužiteljica koristila slobodne dane. Stoga je tužiteljici dosudio cijeli novčani iznos zatražen tužbom koji je u svemu podudaran s nalazom vještaka. Utoliko tuženik bez osnove žalbom pobija pravilnost ovih utvrđenja, posebno uz neosnovanu tvrdnju da je bilo nesporno korištenje slobodnih dana čime smatra da je prekovremeni rad isplaćen. Ova tvrdnja nije bila nesporna jer to ne proizlazi iz iskaza tužiteljice, a sve da je tužiteljica i koristila neke slobodne dane još uvijek ima pravo na razliku u satnici za prekovremen rad budući se vrijednost slobodnog dana izjednačavala s redovnim radom.

16. Slijedom svega navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 81. i čl. 94. ZR/14, te odredbi čl. 51., čl. 57., čl. 59. čl. 36. st. 1. KU/13 kada je tužiteljici po osnovi prekovremenog rada, naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, dodataka na za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i otežane uvjete rada, dosudio iznos kao u točki I. izreke. Iz tih je razloga žalbu tuženika valjalo odbiti i pobijanu presudu u njezinoj točki I. potvrditi prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

17. Dosuđujući dio odluke o troškovima postupka donesen je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi Odvjetničke tarife, pa je u primjeni odredbe čl. 365. st. 2. ZPP i u ovom dijelu žalba tuženika u kojoj izostaju prigovori na odluku o trošku, također prema odredbi čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP odbijena kao u točki 1. izreke ove presude. Ujedno je uvažena žalba tužiteljice u odbijajućem dijelu koji se odnosi na odvjetničku nagradu za pristup na ročište za objavu presude koji trošak, suprotno mišljenju suda pravog stupnja, ovaj sud prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. i Tbr. 10/3. Odvjetničke tarife smatra troškom na kojeg stranka ostvaruje pravo (Rev-832/2022). Stoga je u točki 2. izreke uz primjenu odredbe čl. 166. u svezi sa čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP tužiteljici dosuđen ovaj trošak od 99,50 eur.

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa mu ne pripada pravo na troškove istog, kao ni tužiteljici jer je vrijednost ožalbljenog dijela odluke o trošku neznatne vrijednosti zbog čega nisu nastali posebni troškovi, dok se sastav odgovora na tužbu ne smatra nužnim troškom.

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar