Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-885/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju BHK, protiv tuženika BH i ZH, oboje iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-176/2025-4 od 29. travnja 2025., 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-176/2025-4 od 29. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I Ovaj sud proglašava se nenadležnim za suđenje u ovom predmetu.
II Ukidaju se sve provedene radnje u ovom postupku te se odbacuje tužba od 14. siječnja 2025.“
2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 5. svibnja 2025. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj tužbom od zakonskih nasljednika svoje osiguranice AH potražuje nepripadno isplaćenu mirovinu za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. u iznosu od 240,50 EUR sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2025. do isplate.
5.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženici prebivaju u [adresa].
5.2. Prvostupanjski sud se proglasio nenadležnim za suđenje u ovom predmetu s pozivom na članak 46. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/2017., dalje: ZMPP) u građanskim i trgovačkim stvarima, prema kojemu se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), (dalje: Uredba). Prema članku 4. stavak 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice dok je člankom 5. stavak 1. Uredbe propisano da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe.
5.3. Kako temeljem članka 28. stavak 1. Uredbe sud na svoju nadležnost pazi po službenoj dužnosti, kao i temeljem članka 16. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), to da sud Republike Hrvatske nije nadležan sukladno članku 4. stavak 1. Uredbe, jer je domicil tuženika u [adresa], a kako se u ovom sporu radi o pravnom institutu stjecanja bez osnove, da nema osnove niti za nadležnost suda Republike Hrvatske prema članku 5. stavak 1. Uredbe temeljem odredbi Odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe.
6. Tužitelj žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.
6.1. Tužitelj osporava pobijanu odluku zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Pri tome se poziva na točku 14. Uredbe (opće smjernice) u kojoj je navedeno da se na tuženike koji nemaju domicil u državi članici, a što da je slučaj u ovom sporu, općenito primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na državnom području države članice suda pred kojim je pokrenut postupak. Nadležnost suda u Republici Hrvatskoj da proizlazi i iz članka 66. ZPP-a koji propisuje uzajamnu nadležnost za tužbe protiv stranih državljana u svezi s odredbama zaključenog Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1997.
6.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.
6.3. Nesporno je da se radi o sporu s međunarodnim obilježjem jer tužitelj ima sjedište u [adresa], dok su tuženici fizičke osobe za prebivalištem u [adresa]. Zbog toga su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj mjerodavne odredbe ZMPP-a. Opća pravila vezana za nadležnost i postupak sadržana su u članku 46. ZMPP-a u kojem je propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.), dok se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. navedenog članka i u situaciji kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
6.4. Člankom 4. stavak 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, temeljno načelo Uredbe jest međunarodna nadležnost sudova države članice tuženikova domicila. To znači da tuženik može biti tužen u drugoj državi članici samo onda ako postoji posebna nadležnost po odredbama Uredbe. To je izričito navedeno u članku 5. stavak 1. Uredbe prema kojoj osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz Odjeljaka 2. do 7. ovog poglavlja (posebna nadležnost).
6.5. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi povrata stečenog bez osnove, odnosno radi povrata nepripadno stečenog davanja iz mirovinskog osiguranja pa stoga nema osnove za nadležnost suda Republike Hrvatske sukladno članka 5. stavak 1. Uredbe temeljem odredbi Odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Zahtjev za povrat na temelju stjecanja bez osnove nije obuhvaćen ni stvarima koje se odnose na ugovore u smislu članka 7. točke 1. podtočke (a) Uredbe, ni stvarima koje se odnose na delikte ili kvazi-delikte u smislu članka 7. točke 2. te Uredbe. U takvoj je situaciji zahtjev za povrat na temelju stjecanja bez osnove u nadležnosti sudova države članice tuženikova domicila, u skladu s općim pravilom iz članka 4. stavka 1. Uredbe.
6.6. Nije moguće primijeniti odredbe Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Međunarodni ugovori“ 6/1998.) jer je člankom 1. navedenog Ugovora propisano da se države stranke obvezuju da će jedna drugoj, na zahtjev, a pod uvjetima i na način predviđen ovim ugovorom, pružati pravnu pomoć u građanskim i kaznenim stvarima, dok je člankom 14. propisano da pravna pomoć u građanskim stvarima u smislu ovog Ugovora obuhvaća: 1) postupanje po zamolnicama; 2) oslobođenje od davanja osiguranja i od plaćanja troškova sudskog postupka i 3) ovjeru i dostavljanje isprava, dakle taj Ugovor ne sadrži odredbe o nadležnosti u sporovima između stranaka koje imaju sjedište ili prebivalište u različitim državama potpisnicima ovog Ugovora.
6.7. Člankom 66. ZPP-a propisano je da ako u stranoj državi državljanin Republike Hrvatske može biti tužen pred sudom koji, prema odredbama ovog zakona, ne bi bio mjesno nadležan za suđenje u toj građanskopravnoj stvari, ista će nadležnost važiti i za suđenje državljaninu te strane države pred sudom u Republici Hrvatskoj. Ovaj članak se ne može primijeniti za ocjenu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, koja se rješava temeljem ZMPP-a i Uredbe.
7. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijano rješenje primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 20. svibnja 2026.
Sutkinja
Vesna Rep
