REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž Ob-30/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada sa adresom boravišta u [adresa], radi uzdržavanja djeteta, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. ožujka 2026., poslovni broj: P Ob-503/2023-18, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja RA iz [adresa] se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 26. ožujka 2026., poslovni broj: P Ob- 503/2023-18.
II. Odbija se tužitelj RA iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"1. Odbija se tužbeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Mijenja se iznos uzdržavanja sadržan u točci IV. presude Općinskog suda u Solinu u predmetu P-235/06 od dana 08. kolovoza 2006. g. u odnosu na visinu mjesečnog iznosa uzdržavanja koji tuženik HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] ima plaćati na ime uzdržavanja tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da se tuženiku HA nalaže da od dana podnošenja tužbe. tj. od dana 10. listopada 2023.g. na ime uzdržavanja tužitelja RA doprinosi iznos od 350,00 EURA/2.637,08 kuna mjesečno, i to svakog prvog, a najkasnije desetog u mjesecu za tekući mjesec, s time da mjesečne iznose uzdržavanja dospjele do pravomoćnosti presude isplati odjednom u roku od 15 dana uvećan za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos dospjelog uzdržavanja teku od dospijeća pa do isplate, a u slučaju zakašnjenja s daljnjim plaćanjem mjesečnih iznosa budućih potraživanja uvećano za zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i sve to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to dok za plaćanje uzdržavanja postoje zakonski razlozi, na način da navedene iznose plaća na račun tužitelja, IBAN [broj bankovnog računa].
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. točkama 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno članka 290. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 290. ObZ- a koja uređuje pitanje redovitog ispunjavanja studentskih obveza u tekućoj akademskoj godini. Smatra da se pojam „redovito ispunjavanje obveza“ ne može tumačiti retroaktivno, jer se tek završetkom akademske godine može ocijeniti je li student uredno izvršavao svoje studentske obveze. Stoga drži da obveza tuženika na uzdržavanje nije mogla prestati prije završetka akademske godine 2023./2024., odnosno prije prestanka njegova statusa redovitog studenta.
2.2. Ističe nadalje da predmet ovoga postupka nije prestanak uzdržavanja, već zahtjev za povećanje ranije dosuđenog uzdržavanja, pa smatra da je prvostupanjski sud pogrešno svoju odluku temeljio na utvrđenju da tužitelj tijekom akademske godine 2023./2024. nije uredno ispunjavao svoje studentske obveze, pozivajući se pritom na članak 290. ObZ-a, iako tuženik nije postavio zahtjev za utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja.
2.3. Tužitelj u žalbi posebno naglašava da je prvostupanjski sud utvrdio kako su se od donošenja ranije presude iz 2006. okolnosti na njegovoj strani nedvojbeno promijenile, imajući u vidu njegovu životnu dob i povećane potrebe, što predstavlja odlučnu činjenicu za odlučivanje o zahtjevu za izmjenu visine uzdržavanja, ali je unatoč tome odbio tužbeni zahtjev.
2.4. Nadalje navodi da odredbe ObZ-a koje uređuju promjenu visine uzdržavanja kao odlučnu činjenicu propisuju postojanje promijenjenih okolnosti, a ne urednost izvršavanja studentskih obveza, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Također ističe da okolnost što je između završetka srednjoškolskog obrazovanja i upisa na fakultet imao stanku od jedne godine nije od utjecaja na osnovanost njegova zahtjeva.
2.5. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Solinu, poslovni broj: P-235/06 od 8. kolovoza 2006., određeno da je tuženik dužan za uzdržavanje tužitelja plaćati iznos od 800,00 kuna mjesečno (sada 106,18 eura), počevši od 1. rujna 2006. pa ubuduće, te da navedena odluka o visini uzdržavanja do podnošenja predmetne tužbe nije mijenjana.
5.1. Nadalje utvrđuje da je tužitelj predmetnu tužbu radi povećanja uzdržavanja podnio 10. listopada 2023., da je rođen **.**.2003., kao i da tuženik, uz tužitelja, ima obvezu uzdržavanja još dvoje malodobne djece.
5.2. Sud prvog stupnja također utvrđuje da je tužitelj srednjoškolsko obrazovanje završio 2022., nakon čega je tijekom jedne godine radio, između ostalog i kao skladištar, pri čemu je ostvarivao plaću u iznosu od približno 1.000,00 eura mjesečno. Nadalje utvrđuje da je tužitelj akademske godine 2023./2024. upisao stručni studij elektrotehnike, ali se sa studija ispisao tijekom 2024. godine jer je na prvoj godini položio samo jedan ispit.
5.3. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je tužitelj tijekom studiranja radio putem studentskog servisa kao konobar, ostvarujući dnevna primanja u iznosu od 35,00 do 40,00 eura, te da se 3. listopadu 2024. zaposlio na neodređeno vrijeme.
5.4. U odnosu na imovinske i stambene prilike tužitelja, sud utvrđuje da isti živi s majkom u njezinoj nekretnini, te da od imovine posjeduje motocikl marke Yamaha, proizveden 2001.
5.5. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tuženik u braku, te da sa suprugom i dvoje malodobne djece živi kao podstanar, za što plaća mjesečnu najamninu u iznosu od 550,00 eura. Utvrđeno je i da je njegova supruga zaposlena, te ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od približno 800,00 eura.
5.6. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik do 1. lipnja 2024. bio zaposlen u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje je ostvarivao mjesečnu plaću u iznosu od približno 1.800,00 eura, nakon čega se nalazio na bolovanju tijekom kojeg je primao naknadu plaće u iznosu od 1.100,00 eura mjesečno. Potom je bio prijavljen pri Zavodu za zapošljavanje u Njemačkoj, od kojeg je za razdoblje od tri mjeseca ostvario naknadu za nezaposlene u ukupnom iznosu od 2.800,00 eura.
5.7. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tuženik sve do 16. ožujka 2026. ponovno bio na bolovanju te je za to vrijeme primao naknadu u iznosu od 1.100,00 eura mjesečno. Uz navedeno, utvrđeno je i da tuženik ostvaruje dodatne prihode radeći kao slobodni glazbenik, po kojoj osnovi ostvaruje mjesečni prihod od približno 400,00 eura. Tuženik je u Njemačkoj bio podstanar i plaćao je najamninu u iznosu od 250,00 eura mjesečno.
6. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su se od donošenja pravomoćne presude nedvojbeno promijenile okolnosti na strani tužitelja, i to na način da su se, uslijed njegove životne dobi i s njom povezanih potreba, povećali troškovi njegova života.
7. Međutim, unatoč utvrđenju da su se okolnosti na strani tužitelja promijenile, prvostupanjski sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za povećanje uzdržavanja počevši od listopada 2023. pa nadalje, budući da tužitelj, prema ocjeni toga suda, nije uredno i redovito ispunjavao svoje studentske obveze, imajući pritom u vidu odredbu članka 290. ObZ-a.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da žalba nije osnovana.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za povećanje uzdržavanja.
10. Naime, iako je tijekom postupka utvrđeno da su se od donošenja ranije pravomoćne presude okolnosti na strani tužitelja promijenile u smislu povećanih životnih potreba uslijed njegove životne dobi, navedena okolnost sama za sebe nije dostatna za prihvaćanje zahtjeva za povećanje uzdržavanja.
11. Prema članku 290. ObZ, roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se redovito školuje i uredno izvršava svoje obveze, najdulje do navršene 26. godine života. Stoga je za odlučivanje o zahtjevu za povećanje uzdržavanja prethodno potrebno utvrditi postoje li i dalje zakonske pretpostavke za samo pravo na uzdržavanje.
12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj nakon završetka srednje škole tijekom jedne godine radio i ostvarivao vlastite prihode, nakon čega je akademske godine 2023./2024. upisao stručni studij elektrotehnike, ali je tijekom prve godine studija položio samo jedan ispit i to tehnički engleski I i ostvario ukupno 2 ECTS boda, te se već tijekom 2024. godine ispisao sa studija. Također je utvrđeno da je tijekom studiranja radio putem studentskog servisa, a potom se i zaposlio.
13. U takvim okolnostima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je uredno i redovito izvršavao studentske obveze u smislu članka 290. ObZ-a, slijedom čega nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za daljnje ostvarivanje prava na uzdržavanje, a time niti za povećanje ranije dosuđenog uzdržavanja.
14. Suprotno žalbenim navodima, činjenica da tuženik nije postavio poseban zahtjev za prestanak uzdržavanja nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, budući da je sud, odlučujući o zahtjevu za povećanje uzdržavanja, bio ovlašten kao prethodno pitanje ispitati postoje li pretpostavke za samo pravo na uzdržavanje.
15. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe i da se pitanje urednog izvršavanja studentskih obveza može ocjenjivati tek po završetku akademske godine. Naime, sud tu okolnost cijeni prema rezultatima provedenog dokaznog postupka i ukupnom ponašanju stranke tijekom školovanja, a iz utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da tužitelj tijekom studiranja nije ostvarivao rezultate koji bi upućivali na uredno i redovito izvršavanje studentskih obveza.
16. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje tužitelj upire, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
17. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
