Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-56/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene CU zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu: ODO Sisak) broj KO-DO-477/2024 od 28. kolovoza 2024. godine, izmijenjene na raspravi 20. svibnja 2026. nakon koje je u prisutnosti savjetnika ODO Sisak CUJ okrivljenoe EU i njezinog branitelja odvjetnika ĐU, te žrtve JU, te prisutnih kao javnost TU i ŽU, javno istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljena SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer C i GU, djevojački PU, rođena **.**.1940. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, umirovljenica sa mirovinom od 200,00 eura, bez druge imovine, udana, majka troje punoljetne djece

k r i v a  j e

što je :

dana 7. lipnja 2024. oko 11.00 sati u Grmušanima pored kbr.32 u nakani da teško tjelesno ozlijedi susjedu JU drvenom drškom motike ukupne dužine 105 cm najprije udarila imenovanu u predjelu leđa dok joj je imenovana bila okrenuta leđima, a nakon što je imenovana pala u kanal, ustrajući u opisanoj nakani, imenovanu više puta udarila u predjelu glave i vrata s drškom navedene motike, uslijed čega je imenovana zadobila uboj lijevog prsišta, razderotinu brade, slijepoočne regije i lijeve postranične regije glave, uboj lijevog ramena, uboj vratne i grudne kralježnice i prijelom devetog rebra bez pomaka ulomaka od čega je prijelom devetog rebra bez pomaka ulomaka teška tjelesna ozljeda,

II/ dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedila,

III/ čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11

IV/ te se na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 okrivljena

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) MJESECI

V/ te joj se na temelju članka 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

VI/ Na temelju čl. 158. stavak 2. ZKP oštećena JU se sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VII/ Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP okrivljenica je dužna platiti troškove provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 364,32 eura , troškove obrane nalaza i mišljenja na raspravi od 6. studenog 2025. godine u iznosu od 298,00 eura, 22,00 eura na ime troškova dolaska svjedoka na raspravu te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO Sisak broj KO-DO-477/2024 od 28. kolovoza 2024. godine, izmijenjene na raspravi 20. svibnja 2026. kada je u manjem dijelu izmijenjen odnosno usklađen činjenični opis događaja, sukladno rezultatima provedenog postupka osobito iskaza vještaka, okrivljenoj CU stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom– opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, na štetu žrtve JU.

2. Žrtva JU je tijekom postupka postavila imovinskopravni zahtjev na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, osobito pretrpljenog straha u iznosu od 20.000,00 eura.

3. Pozvana da se očituje na navode iz izmijenjene optužbe okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret, a svoju obranu iznosila na kraju dokaznog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalne dokaze i to otpusno pismo Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak od 07. lipnja 2024., zapisnik Postaje granične policije Dvor o očevidu broj : K-23/24 od 07. lipnja 2024. sa DVD snimkom , potvrdu postaje granične policije Dvor o privremenom oduzimanju predmeta broj : 01574013 od 07. lipnja 2024., zapisnik postaje granične policije Dvor o privremenom oduzimanju predmeta broj: K-23/24 od 07. lipnja 2024., obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu Zavoda za hitnu medicinu od 07. lipnja 2024., zapisnik postaje granične policije Dvor o očevidu na tijelu SU od 07. lipnja 2024. sa DVD snimkom, dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Hrvatska Kostajnica od 10. lipnja 2024., obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu Zavoda za hitnu medicinu SMŽ od 07. lipnja 2024., bolničku prijavu Zavoda za hitnu medicinu sisačko-moslavačke županije od 07. lipnja 2024. na ime SU, kriminalističko-tehničko izvješće postaje granične policije Dvor broj : K- 32/24 od 07. lipnja 2024., medicinsku dokumentaciju Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" u Sisku na ime JU, Nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Želimira Obradovića. Sud je reproducirao DVD medij na kojem se nalaze slike očevida sačinjene po PGP Dvor kao i prilog zapisnika o očevidu, te utvrđenja konstatirao na zapisnik koja je pročitao. Sud je neposredno razgledao fotografije ozljeda koje je dostavila žrtva, a priklopljene su u sudski spis. Od presonalnih dokaza sud je ispitao pročitao iskaze žrtve JU, te svjedoka IU, KU, AU, UU, ŠU, PU. Na raspravi 6. studenog 2025. sud je ispitao vještaka Želimira Obradovića. Sud je izvršio uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenicu, te je na kraju dokaznog postupka ispitao okrivljenu koju je iznosila na raspravi 20. svibnja 2026. i reproducirao prvi iskaz okrivljene koji je dala kada je ispitana od djelatnika Postaje granične policije Dvor dan 7. lipnja 2024.

4.1. Sud je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP odbio obranu s dokaznim prijedlogom za medicinskim vještačenjem ozljeda okrivljenice obzirom se činjenica koju bi trebalo utvrditi izvođenjem dokaza nije važna za donošenje odluke u predmetu, odnosno iz razloga jer sud može i bez provođenja takvog vještačenja, a na osnovu ostalih izvedenih dokaza (osobito na temelju relevantnog dijela iskaza vještaka) zaključivati je li okrivljenica zadobila istu ozljedu u eventualno prethodnom napadu žrtve kako ističe obrana, pa se medicinsko vještačenje ukazuje nepotrebnim dokazom, te ujedno stvara dodatne troškove i odugovlači postupak.

5. Okrivljena je u svojoj obrani navela a njezina susjeda JU (žrtva) inače nema kanalizaciju pa je spojila svoj odvod na otvoreni kanal, a ona joj je već u više navrata govorila da to ne čini. U više navrata je žrtva dolazila u taj kanal, uzimala kamenje sa njezinog puta i slagala ga u kanal kako bi spriječila da voda koja ide iz njezine kanalizacije raznosi zemlju, a ona bi uvijek vratila taj kamen natrag na put, te se takvo njezino ponašanje stalno ponavljalo. Inkriminiranog dana okrivljena je sišla u kanal da vrati takav jedan kamen, a žrtva kada ju je vidjela je poletjela prema njoj sa trkljom (štapom) i ciljala joj je prema glavi, ali ona se izmakla pa ju je žrtva udarila po nadlaktici, malo ispod ramena desne ruke. Pritom je žrtva joj psovala majku, a kada je drugi put zamahnula sa tim štapom da je udario - ona je podigla motiku kako bi se obranila od udarca štapa na što se žrtva poskliznula, pala pokraj kanala, ali se ustala i otišla u kuću da bi se potom vratila k njoj i rekla joj "daj moju trklju", a ona joj je odgovorila "ove trklje dobiti nećeš, ova trklja ide u pol iciju" iz razloga jer je s tom trkljom prije godinu dana udarila njezinog supruga ŠU, a što je on prešutio i nije prijavio. Nakon toga, kako je imala masnicu na ramenu, njezin suprug ju je htio odvesti na hitnu pomoć i taman kad su kretali došla je policija jer ju je žrtva očito prijavila. Nakon ovog obračuna vidjela je kako žrtva odlazi kod KU u kuću preko puta.

5.1. Na pitanje suca je li primijetila kakve ozljede na žrtvi nakon njezinog pada pokraj kanala ili kad joj je kako je navela ponovno došla kad se vratila iz kuće, navodi da nije primijetila bilo kakve ozljede i ne zna kako je ista zadobila ozljede, da je moguće udarac u glavu zadobila kad je pala.

5.2. Na pitanje branitelja odgovara da je o tom događaju ispričala RU koja je također susjeda, a bila je na dan događaja u kući žrtve kada je došao inspektor. Na daljnje pitanje odgovara da nije primijetila da bi njezina motika uopće imala kontakt sa tijelom žrtve i ne zna odakle takva konstatacija da bi ju udarila motikom.

5.3. Na prijedlog ODO Sisak sud je reproducirao audio-video snimku prvog iskaza okrivljenice kojeg je dala u PGP Dvor dana 7. lipnja 2024. koja je tada u bitnome iskazala slično kao i na raspravi, pa je navela da je žrtva prva nasrnula na nju sa štapom, udarila je po ruci, a kada je treći put zamahnula , okrivljenica na snimci mimikom rukama pokazala kako je objeručke digla motiku uvis da se obrani od udarca štapa žrtve te navodi da je trklja "sletila" misleći pritom da je uspjela odbiti njezin udarac štapom i potom navodi da joj je motika "naletila" na glavu misleći pritom na glavu žrtve , te okrivljenica navodi da se ona samo branila.

5.4. Na pitanje ODO Sisak da li je motika "naletila" na glavu ili nije, okrivljenica je odgovorila da nije vidjela da bi prilikom obrane od udarca štapom njezina motika udarila o tijelo žrtve niti je vidjela krv ili kakvu ozljedu kod žrtve, a da je žrtva samo na brzinu otišla u svoju kuću, "odletjela u kuću" , zaključala kuću, uzela ključeve i držala ih u rukama i došla do nje i tražila natrag svoju trklju (štap) što joj ona nije dala.

6. Na temelju rezultata svih izvedenih dokaza, pročitane materijalne dokumentacije, svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, te stavljajući iste u odnos s obranom, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena svojim radnjama ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, na način činjenično opisan u izmijenjenoj optužnici.

6.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja, sud u nastavku presude nije prepisivao sav sadržaj iskaza žrtve, svjedoka i vještaka, te rezultate reprodukcije medija, već će u nastavku obrazloženja radi preglednosti odluke navesti i istaknuti ključne dijelove iskaza i rezultata vještačenja u odnosu sa obranom i ostalim materijalnim dokazima.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka može se uzeti kao nesporno utvrđeno kako su okrivljenica SU i žrtva JU dugogodišnje susjede između kojih su odnosi bili ozbiljno narušeni zbog spora oko odvodnog kanala iz kuće žrtve i korištenja zemljišta (kanala) u koji se otpadan voda iz kuće žrtve slijevala, a nalazio se odmah uz zamljište okrivljene. Te da je do sukoba između okrivljene i žrtve dana 7. lipnja 2024. u prijepodnevnim satima došlo do fizičkog sukoba u [adresa] pored kućnog broja 32. Nesporno proizlazi da je žrtva tom prilikom zadobila više tjelesnih ozljeda, uključujući prijelom IX rebra lijevo, razderotine glave i brade te druge ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka da je žrtva tom prilikom zadobila više tjelesnih ozljeda, uključujući prijelom IX rebra lijevo, razderotine glave i brade te druge ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka. Da je žrtva u tom sukobu imala u rukama štap (trklju) a okrivljenica motiku sa drvenom drškom, te da je da je okrivljenica i sama imala ozljedu desne nadlaktice, što proizlazi iz očevida na tijelu okrivljenice i iskaza više svjedoka.

7.1. Sporno ostaje za utvrditi tko je započeo fizički sukob, je li žrtva prethodno napala okrivljenicu drvenim štapom, je li okrivljenica postupala u nužnoj obrani, na koji način i koliko puta je okrivljenica udarila žrtvu, te je li okrivljenica postupala s namjerom da žrtvu teško tjelesno ozlijedi.

8. Obrana okrivljene se u bitnom svodi na poricanje počinjenja kaznenog djela navodeći da je žrtva prva nasrnula na nju drvenim štapom te da je ona samo podigla motiku kako bi se obranila, nakon čega se žrtva poskliznula i pala u kanal. Okrivljenica tvrdi da nije zadavala udarce žrtvi niti zna kako su nastale ozljede glave, već smat ra mogućim da su nastale padom žrtve na tlo. Međutim obrana okrivljenice je proturječna sama u sebi kada se njezin iskaz na raspravi usporedi sa prvim iskazom u kojem je opisala događaj dodatno navodeći kako je podigla trklju (zapravo motiku) kako bi se obranila od udarca žrtve a da je pritom njezina trklja "naletila" na glavu žrtve, čime zapravo priznaje jedan udarac o glavu žrtvu, ali takav svoj potez opravdava kao nehotičan, odnosno kroz samoobranu.

9. Sud obranu okrivljenice nije prihvatio vjerodostojnom u dijelu u kojem poriče zadavanje više udaraca žrtvi motikom. Naime, takva obrana nije sukladna iskazu žrtve, rezultatima medicinskog vještačenja i iskaza vještaka a osobito karakteru i rasporedu ozljeda, niti logičnom slijedu događaja. Vještak dr. Želimir Obradović u pisanom nalazu od 20. srpnja 2024. i na raspravi od 6. studenog 2025. zaključio je kako su ozljede kod žrtve mogle nastati udarcem tupotvrdog sredstva — konkretno, drvenom drškom motike, na uboju lijevog ramena vidljiv je hematom promjera 7–8 cm s centralno smještenim tragom linearnog oblika dužine 5–6 cm, što odgovara drvenoj dršci. Može se isključiti da bi ozljeda nastala metalnim ili oštrim dijelom motike, Ozljeda prijeloma IX. rebra u prsnom košu nije vjerojatna od pada u kanal — u padu prema naprijed oštećena bi refleksno isprala ruke, a eventualni direktni udar o rub kanala trebao bi biti izuzetno precizno lociran. Vještak navodi da ozljeda-prijelom rebara nije mogla nastati udarcem ako su sudionici bili okrenuti licem prema licu a, već je mnogo vjerojatnije da je ozljeda nastala od udarca štapom (drškom motike) dok je žrtva bila okrenuta bokom i leđima prema okrivljenoj.

9.1. Sud prihvaća da je između stranaka postojao dugotrajan sukob oko kanala, te da je između njih prethodno došlo do verbalnog sukoba pa mogućeg udarca štapom od strane žrtve, osobito imajući u vidu ozljedu okrivljenice na nadlaktici koju potvrđuju svjedoci ŠU i UU, ali ostaje nedokazan uzročno-posljedični mehanizam ozljeđivanja odnosno točan nastanak iste ozljede kod okrivljene. Naime, vještak Obradović izričito upitan od obrane o mogućnosti nastanka ozljede kod okrivljene od navodnog udarca štapom od strane žrtve je naveo da krvni podljev u srednjoj trećini desne nadlaktice, koji prema priloženoj fotografiji izgleda nepravilna oblika promjera oko 8 cm, sa sigurnošću može navesti da se ne radi o udarcu tupotvrdog sredstva kako tvrdi okrivljenica. Krvni podljev navedenog tipa može nastati na bezbroj načina, ali je potpuno izvjesno da nije nastao udarcem tupotvrdog sredstva. Vještak je pojasnio da udarac tupotvrdim sredstvom – drškom motike, ostavlja karakterističan linearan oblik, što ovdje nije slučaj. Ovakav odgovor vještaka na prigovore obrane sud je u potpunosti prihvatio kao životno logičan, a u visoku stručnost i profesionalnost vještaka, sud nema bilo kakve sumnje.

9.2. Čak i pod pretpostavkom da je žrtva prethodno samo zamahnula štapom prema okrivljenici (odnosno prva započela napad) sud nalazi da reakcija okrivljenice očito prelazi granice nužne obrane. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi da ozljeda lijevog ramena nije mogla nastati padom, već tipičnim udarcem tupotvrdim sredstvom poput drške motike, te da raspored ozljeda ukazuje na više zasebnih udaraca što uključuje i ozlijede glave, te se očito ne radi o ozljedama nastalim, slučajnim padom žrtve. Time je obrana okrivljenice da je žrtva sama pala i tako zadobila ozljede u bitnome opovrgnuta.

10. Sud je iskaz žrtve ocijenio vjerodostojnim i životno uvjerljivim. Njezin iskaz je dosljedan tijekom postupka, podudara se s medicinskom dokumentacijom, potvrđen je nalazom vještaka, te posredno potvrđen iskazima svjedoka IU i KU. Svjedokinja IU iskazivala je o stanju žrtve neposredno nakon događaja te opisala vidljive tragove krvi, ozljede glave i psihofizičko stanje žrtve nakon napada. Njezin iskaz sud cijeni objektivnim jer nije neposredno zainteresirana za ishod postupka, a njezina saznanja proizlaze iz dugotrajnog rada sa žrtvom kao njegovateljicom. Isto tako svjedok KU, prvi susjed žrtve kojem se obratila za pomoć također svjedoči o ozljedama žrtve odmah neposredno nakon događaja kada je žrtva pristupila do njegovog dvorišta tražeći pomoć i vičući " E u pomoć, ubi me EU". S druge strane, iskaz svjedoka ŠU (supruga okrivljene) koji je u bitnome ponovio navode iz obrane okrivljene, sud nije prihvatio u bitnim okolnostima. Naime, svjedok osim što je suprug okrivljene pa je direktno zainteresiran za ishod postupka u korist okrivljene, nije bio neposredni očevidac samog sukoba jer se nalazio u kući, te sve ključne okolnosti saznaje od pričanja same okrivljenice. Isto vrijedi i za svjedokinje UU, AU i PU koji nisu očevidci, a čija su saznanja posredna i to upravo iz pričanja okrivljene pa zapravo reproduciraju verziju događaja koju su čuli od nje.

11. Ocjenjujući subjektivni element krivnje kod okrivljene - namjeru, sud nalazi dokazanim da je okrivljenica postupala s izravnom namjerom prvog stupnja. Naime, iz načina počinjenja djela, sredstva koje je koristila, broja i lokalizacije udaraca te intenziteta primijenjene sile nedvojbeno proizlazi da je okrivljenica htjela žrtvi nanijeti tešku tjelesnu ozljedu. Okrivljenica je koristila motiku kao podobno sredstvo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, pri čemu nije zadala jedan izolirani ili refleksni udarac, već je prema žrtvi usmjerila više uzastopnih udaraca. Posebno je značajno što su udarci bili usmjereni u vitalne i osjetljive dijelove tijela — glavu, vrat, rame i prsni koš — pri čemu je žrtva zadobila prijelom IX rebra, višestruke razderotine glave i druge ozljede. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka potvrđuje da se nije radilo o jednoj slučajnoj ozljedi nastaloj padom, nego o više zasebnih udaraca tupotvrdim sredstvom. Sud posebno cijeni okolnost da je okrivljenica nastavila s napadom i nakon što je žrtva pala, što jasno ukazuje na voljni element namjere, odnosno na ustrajnost u nanošenju ozljeda. Dakle, okrivljenica nije samo bila svjesna mogućnosti nastanka teške tjelesne ozljede niti je na takvu posljedicu pristala, već je upravo takvu posljedicu svojim postupanjem htjela ostvariti. Sud pritom nije našao elemente nužne obrane jer eventualni prethodni napad štapom nije opravdavao intenzitet i način uzvraćanja okrivljenice. Tijekom postupka obrana nije osporavala ubrojivost okrivljene niti na to upućuje bilo koja od okolnosti utvrđena u ovom predmetu, pa sud zaključuje da je okrivljena znala i morala znati da njezino postupanje ima elemente protupravne radnje jer je životno i logično da napad na tijelo duge osobe predstavlja protupravno i kažnjivo ponašanje.

12. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne.

12.1. Od olakotnih okolnosti sud je cijenio raniju neosuđivanost okrivljenice kako proizlazi iz dostupne kaznene evidencije, pa može zaključiti da je osoba koja se inače drži zakona, njezinu izrazito visoku životnu dob, loše imovno stanje, kao i dugotrajno narušene međususjedske odnose koji su prethodili događaju.

12.2.Kao otegotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da je žrtva također osoba vrlo visoke životne dobi, te upornost okrivljenice u napadu i nakon pada žrtve.

12.3. Sud smatra da se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može ostvariti blažom kaznenom sankcijom, odnosno uvjetnom osudom, imajući osobito u vidu životnu dob okrivljenice, njezinu dosadašnju neosuđivanost i okolnost da se radi o sukobu proizašlom iz dugotrajnog međususjedskog konflikta. Izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci što je skoro na minimumu predviđene kazne iz članka 118. stavak 1 KZ/11, a koja seže od 6 mjeseci do 5 godina, uz maksimalni zakonom predviđen rok kušnje od 5 godina od pravomoćnosti presude dostatna je da utječe na okrivljenicu da ubuduće ne čini kaznena djela i suzdržava se od bilo kakvih drugih protupravnih radnji, a osobito prema žrtvi koja je njezina susjeda te osobito razmatrajući njihove pogoršanje međuljudske odnose. Okrivljena i žrtva se poznaju cijeli život, njihova djeca su zajedno odrasla i njihovi međusobni odnosi su većinu života bili dobri i skladni, a narušeni su tek pod starije dane zbog prepirke oko svakodnevnih sitnica koje su eskalirale u predmetni sukob. Zato ovako izrečena kazna bi trebala osvijestiti okrivljenu o potrebi normalizacije odnosa sa žrtvom u nadi da će ponovno uspostaviti kontakt i skladnije susjedske odnose. Tako izrečena kazna će biti dostatna da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i naglasi bitnost očuvanja štićenoga dobra – života i zdravlja druge osobe.

13. Na temelju čl. 158. stavak 2. ZKP sud je u nedostatku potrebnih podataka za određivanje visine eventualne naknade štete zbog povrede prava osobnosti žrtvu se sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom uputio u parnicu. Naime, žrtva je postavila zahtjev na ime povrede prava osobnosti svaki od 20.000,00 eura, ali zahtjev nije detaljnije specificiran, a za utvrđenje istoga sud bi trebao provesti dodatno medicinsko vještačenje što bi uzrokovalo dodatne troškove i produljilo trajanje postupka za sigurno 6 mjeseci, moguće i više (odgoda radi provođenja vještačenja, posebno ročište radi ispitivanja vještaka po eventualnim prigovorima), a po pravomoćnosti ove presude (ukoliko bude potvrđena) žrtva ima mogućnost ustati u posebnoj parnici protiv okrivljene u kojoj mora dokazivati samo visinu i tako ostvariti svoje pravo na naknadu pravične štete.

14. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP okrivljenica obzirom je proglašena krivom je dužna platiti troškove koju su bili nužni za vođenje ovog postupka a radi se o troškovima u vidu provedenog medicinskog vještačenja po dr. Obradoviću u iznosu od 364,32 eura, troškove obrane nalaza i mišljenja dr. Obradovića na raspravi od 6. studenog 2025. godine u iznosu od 298,00 eura, 22,00 eura na ime troškova dolaska svjedoka na raspravu , te paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, koja je određena uvažavajući manju složenost predmeta i vrijeme potrebno za provođenje postupka koji je dovršen u četiri rasprave. Činjenica da je okrivljena umirovljenica i lošijeg imovnog stanja neće utjecati na pravednost ove odluke, jer će po stavu suda ako je bila u mogućnosti angažirati i platiti izabranog branitelja – biti će u mogućnosti platiti ove troškove koji nisu veliki, a ukoliko neće biti u mogućnosti isplatiti iste u određenom roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uvijek može od suda tražiti produljenje istog roka.

Sisak, 20. svibnja 2026.

Sudac

Domagoj Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj KO-DO-477/2024

2. okrivljena CU

3. branitelj Zdravko Baburak, odvjetnik

3. žrtva JU