Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-102/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vidi Steiner, odvjetnici iz Zagreba, [adresa], protiv tuženika NET AGRO – BISTRA d.o.o., Sveta Nedjelja, Tina Ujevića 6, OIB: 59465864812, zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Ivković & Novak, iz Rijeke, [adresa], radi nedopuštenosti otkaza i naknade štete temeljem sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1386/2025 od 26 ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1386/2025 od 26 ožujka 2026. u točki I izreke i dijelu točke III izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.452,99 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2026. pa do isplate.

II Djelomično se uvažava žalba te se preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke III izreke za dosuđeni iznos parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2026. na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2026. pa do isplate kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„ I/ Nalaže se tuženiku NET AGRO-BISTRA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 6, OIB 59465864812, kao pravnom slijedniku tuženika HIGH TECH LOGISTICS d.o.o., OIB 56021802409, PETA GENERACIJA d.o.o., OIB 43608202369 i OSMA GENERACIJA d.o.o., OIB 8094052772, da plati tužitelju HD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadu štete u visini tri prosječne mjesečne bruto plaće, odnosno u bruto iznosu od 1.990,84 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. ožujka 2026. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referen tna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 1.990,84 eura za period od 16. siječnja 2019. pa do 26. ožujka 2026.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.577,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciran ja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv citirane presude žalbu u odnosu na točku I i III izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu radi donošenja zakonite odluke kao i da se obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka uvećane za troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu temeljem čl. 125. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14,3 121/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR).

6. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz pravomoćne presude suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pr-1124/2023 od 13. veljače 2025. da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. studenog 2018. nije dopuštena te da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao odlukom o sudskom raskidu na dan 31. ožujka 2019. Stoga je ostalo sporno da li tužitelju pripada naknada štete sukladno čl. 125. st. 1. i 2. ZR-a, a u kojoj odredbi je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

7. U odnosu na trajanje radnog odnosa sud je utvrdio uvidom u ugovor o radu od 8. siječnja 2018. da je tužitelj s tuženikom zaključio taj ugovor za obavljanje poslova voditelja telekomunikacije, da je premda čl. 5. st. 1. ugovora ugovorena mjesečna bruto plaća u iznosu od 663,61 eur (5.000,00 kn), da je prema navedenoj pravomoćnoj presudi radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 31. ožujka 2019. pa da je stoga tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika 14 mjeseci i 22 dana.

8. Iz nalaza vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno da je prosječna mjesečna plaća tužitelja iznosila 663,61 eur (5.000,00 kn) te da tužitelj nije dokazao koliko ima godina i da li ima obaveze uzdržavanja ali da je tužitelj postavio zahtjev za isplatu štete u minimalnom iznosu od tri ugovorene mjesečne plaće tog radnika pa da je stoga tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2026. od zaključenja glavne rasprave. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a navodeći da tužitelj nije uspio samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i da zbog toga nisu nastali posebni troškovi . Tužitelju su dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i troškovi financijskog vještačenja, tako da ukupan trošak iznosi 4.577,99 eura, a koji trošak je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju , a na koji su dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP -a.

9. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka utvrđujući da tuženik nije uspio u ovom parničnom postupku , slijedom čega da mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripadaju troškovi parničnog postupka.

10. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja sadrži relevantne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu proturječni sadržaju isprava te je presuda jasna, razumljiva i može se ispitati.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje pa da je samim time i pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 125. st. 1. ZR-a jer da nije utvrdio da tužitelj nije imao niti jedan dan prekida radnog odnosa te da mu stoga nije nastala nikakva šteta jer da je pravomoćno odlučeno da je odluka o prestanku radnog odnosa nedopuštena te je utvrđen dan prestanka radnog odnosa 31. ožujka 2019. da je tužitelju dosuđena naknada plaće za razdoblje od nedopuštenog otkazivanja do sudskog utvrđenja prestanka radnog odnosa i da se tužitelj zaposlio kod drugog poslodavca već prvi naredni dan.

13. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio relevantnim činjenice iz odredbe čl. 125. ZR-a, a to su da otkaz tuženika nije dopušten, da tužitelju nije bilo prihvatljivo nastaviti radni odnos pa je sud na zahtjev tužitelja odredio dan prestanka radnog odnosa sa 31. ožujka 2019. te mu je dosudio naknadu štete od najmanje tri ugovorene mjesečne plaće, jer je propisana naknada štete od najmanje tri do najviše osam propisanih ugovorenih mjesečnih plaća ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

14. Stoga za donošenje odluke o naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora o radu nije relevantna činjenica da nije bilo prekida radnog odnosa nakon što je utvrđen prestanak radnog odnosa pravomoćnom presudom 31. ožujka 2019. jer je slijedećeg dana 1. travnja 2019. tužitelj zaključio ugovor o radu s drugim poslodavcem pa stoga tužitelju pripada naknada štete sukladno čl. 125. ZR-a i to u najmanjem iznosu pri čemu je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj bio kod tuženika u radnom odnosu 14 mjeseci i 22 dana, da mu je mjesečna plaća iznosila 663,61 eur, te da mu pripada najmanji iznos naknade štete kako je to propisano u čl. 125. st. 1. ZR-a, a koja visina je sukladno nalazu vještaku i iznosi 1.990,84 eura.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je presuda suda prvog stupnja donesena protivno pravnom shvaćanju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-891/2022 od 9. siječnja 2024. u kojoj se navodi da nema mjesta obvezivanja tuženika na naknadu štete nakon raskida ugovora o radu jer da je radni odnos raskinut s danom 30. lipnja 2020. i da je slijedećeg dana tužitelja počela raditi kod svog ranijeg poslodavca, pa da se tužiteljica u tom postupku vraća u radnopravni status kao da nedopuštenog otkaza nije bilo. Dakle, imala je primanja iz radnog odnosa koja bi joj do sudskog raskida pripadala pa da bi bilo krajnje nepravično i izvan duha i smisla odredbe čl. 125. ZR-a za naknadu imovinske i neimovinske štete koju radnik trpi sudskim raskidom pa da tužiteljica u tom postupku nema pravo na naknadu štete. Ovo iz razloga što uvidom u navedenu odluku je vidljivo da su stranke u tom postupku zaključile ugovor o radu od 21. veljače 2020. da je tužiteljica u tom postupku trebala započeti s radom 23. ožujka 2020., da je tuženik otkazao ugovor o radu 16. ožujka 2020., dakle, prije nego li je tužiteljica započela s radom, da je otkaz ugovora o radu nedopušten i da je po zahtjevu tuženika ugovor o radu raskinut s danom 30. lipnja 2020. te se činjenično navedeni predmet razlikuje od ovog predmeta u kojemu je utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika 14 mjeseci i 22 dana te za dosuđivanje naknade štete temeljem sudskog raskida ugovora o radu nije od odlučujućeg značaja činjenica da je nakon sudskog raskida ugovora o radu slijedeći dan tužitelj stupio u novi radni odnos kod drugog poslodavca.

16. Naime, svrha naknade štete kod sudskog raskida ugovora o radu je reparacija i zaštita radnika te ova naknada štete služi kao zakonska satisfakcija za nezakoniti otkaz i gubitak zaposlenja u situaciji kada je povrat na radno mjesto za radnika postao neprihvatljiv čime se ustvari nadoknađuje pretrpljena neimovinska šteta i to povreda prava na osobnu čast, dostojanstvo i ugled pri čemu prilikom dosuđivanja naknade uzet su u obzir i razlozi zbog kojih je donesen otkaz ugovora o radu, zbog kojeg je tužitelj trpio duševne bolove u pogledu neugodnosti zbog otkaza koji je utvrđen kao nedopušten.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je suđena nepostojeća šteta i da tako određena naknada predstavlja povredu Ustavom zajamčenog prava na pravično i pošteno suđenje i Ustavom zajamčeno pravo vlasništva, jer je u tijeku postupka utvrđeno da otkaz nije dopušten pa stoga tužitelju nije bilo niti prihvatljivo da nastavi radni odnos, pa stoga je pravilno utvrđeno da je tužitelju nastupila šteta kako je to propisano čl. 125. st. 1. ZR-a i to u visini od najmanje tri ugovorene mjesečne plaće pri čemu je sud prvog stupnja vodio računa o trajanju radnog odnosa.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPp - a jer da sud ne utvrđuje da li se na svih osam ročišta primjenjuje Tbr. 9.1. Tarife i da li se na tim raspravama raspravljalo samo o procesnim stvarima ili o glavnoj stvari. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je za osam ročišta pravilno dosuđena tužitelju naknadu sukladno Tbr. 9.1. Tarife i to za svako ročište po 200,00 eura jer se na tim raspravama raspravljalo o glavnoj stvari te su se izvodili dokazi.

19. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelju ne pripada naknada za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife jer navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja postupka jer je prva presuda ukinuta povodom žalbe tuženika iz razloga što je dosuđena naknada s naslova sudskog raskida bila dosuđena u neodređenom dijelu. Stoga je prvostupanjsku presudu u odluci o parničnom postupka u točki III izreke trebalo potvrditi do iznosa od 4.452,99 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te preinačiti u preostalom dijelu za 125,00 eura i zahtjev tužitelja za taj iznos za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbiti.

20. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-ča odlučeno je kao u točki I i II izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točkama II i IV izreke ostaje neizmijenjena.

21. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je uspio u neznatnom dijelu u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 125,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok nije uspio u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu štete za sudski raskid niti u pretežnom dijelu dosuđenih troškova parničnog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP -a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Rijeci 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Pražić