Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-606/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravne slijednice pok. ŠĐ, koju zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici Kruno Knežević i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. veljače 2026. poslovni broj: P-4444/2024-19, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4444/2024-19 od 27. veljače 2026.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici u roku 15 dana isplatiti tužiteljici zateznu kamatu koje teku:

- na iznos od 28,56 EUR od 01. studenog 2007. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 28,07 EUR od 01. prosinca 2007. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 28,92 EUR od 01. siječnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 28,78 EUR od 01. veljače .2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 29,56 EUR od 01. ožujka 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 55,51 EUR od 01. travnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 53,70 EUR od 01. svibnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 54,38 EUR od 01. lipnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 53,84 EUR od 01. srpnja 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 53,73 EUR od 01. kolovoza 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 53,71 EUR od 01. rujna 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 55,77 EUR od 01. listopada 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 57,02 EUR od 01. studenog 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 55,24 EUR od 01. prosinca 2008. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 60,05 EUR od 01. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 23,05 EUR od 19. siječnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 36,42 EUR od 01. veljače 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,44 EUR od 01. ožujka 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,67 EUR od 01. travnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,71 EUR od 01. svibnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,33 EUR od 01. lipnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,39 EUR od 01. srpnja 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 48,81 EUR od 01. kolovoza 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 49,38 EUR od 01. rujna 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 48,75 EUR od 01. listopada 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 49,16 EUR od 01. studenog 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 49,09 EUR od 01. prosinca 2009. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 50,20 EUR od 01. siječnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 50,90 EUR od 01. veljače 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 50,75 EUR od 01. ožujka 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 51,46 EUR od 01. travnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 52,75 EUR od 01. svibnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 54,49 EUR od 01. lipnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 54,54 EUR od 01. srpnja 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 54,49 EUR od 01. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 57,63 EUR od 01. rujna 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 55,80 EUR od 01. listopada 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 56,23 EUR od 01. studenog 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 38,31 EUR od 01. prosinca 2010. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 38,43 EUR od 01. siječnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 37,96 EUR od 01. veljače 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 38,25 EUR od 01. ožujka 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 38,26 EUR od 01. travnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 39,12 EUR od 01. svibnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 40,95 EUR od 01. lipnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 43,03 EUR od 01. srpnja 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 38,42 EUR od 01. kolovoza 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,38 EUR od 01. rujna 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,35 EUR od 01. listopada 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,42 EUR od 01. studenog 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,56 EUR od 01. prosinca 2011. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,44 EUR od 01. siječnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,71 EUR od 01. veljače 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,42 EUR od 01. ožujka 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,38 EUR od 01. travnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,52 EUR od 01. svibnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,78 EUR od 01. lipnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,46 EUR od 01. srpnja 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,37 EUR od 01. kolovoza 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,59 EUR od 01. rujna 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,27 EUR od 01. listopada 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,58 EUR od 01. studenog 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,37 EUR od 01. prosinca 2012. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,12 EUR od 01. siječnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,03 EUR od 01. veljače 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,95 EUR od 01. ožujka 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,55 EUR od 01. travnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,65 EUR od 01. svibnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,50 EUR od 01. lipnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,59 EUR od 01. srpnja 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,50 EUR od 01. kolovoza 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,83 EUR od 01. rujna 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,05 EUR od 01. listopada 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,16 EUR od 01. studenog 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,53 EUR od 01.prosinca 2013. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,15 EUR od 01. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.

i to po stopi do 31. prosinca 2007. od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena i od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- preinačuje u dijelu točke II. izreke u kojoj je tuženica obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 3.139,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4444/2024-19 od 27. veljače 2026. u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđena ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu zaključenog dana 13. srpnja 2006. u Splitu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Ivančić br. OV-424/06, Solin, 01. kolovoza 2006. u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o tržišnim uvjetima temeljem Od luke o kamatnim stopama tuženice. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.139,22 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose, od dana dospijeća do isplate i po stopi pobliže navedenim u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici iznos od 2.677,84 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih osnova određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova tuženici, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice koja je nakon smrti tužitelja ŠĐ preuzela ovaj postupak kao njegova nasljednica, da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog 13. srpnja 2006. između pok. tužitelja ŠĐ kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora u dijelu u kojem su ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o tržišnim uvjetima temeljem odluke o kamatnim stopama tuženice sadržana u članku 2. tog Ugovora. Predmet postupka je i kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa od 3.139,22 EUR koji iznos je tuženica stekla bez osnove na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dana kada su plaćeni u anuitetnoj otplati kredita u razdoblju od 1. studenog 2007. do 1. siječnja 2014. pa do isplate.

6. Između stranaka nije sporno da su pok. tužitelj ŠĐ i tuženica sklopili Ugovor o namjenskom kreditu na iznos glavnice od 135.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita s rokom otplate od 16 godina (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u kojem je u članku 2. ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te da je redovna kamata na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 4,30% godišnje. Također nije sporno da su stranke u skladu s odredbama Glave IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 – dalje u tekstu: ZPK) 1. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu).

7. U ocjeni tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu o kojom je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženice prvostupanjski sud polazi od odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zatim od presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka pa tako i tuženice kao i odredbe članka 502.c ZPP prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štititi te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.1. Uz naprijed navedene nesporne činjenice, prvostupanjski je sud p rovedenim dokazima čitanjem isprava, financijskim vještačenjem i saslušanjem sada pok. tužitelja ŠĐ još utvrdio:

- da Ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope

- da pok. tužitelju nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope na način da bi on na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu pravnog prednika tužiteljice jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu dužnik ne može predvidjeti niti može provjeriti pravilnost promjene obzirom da za promjenu nisu ugovoreni nikakvi egzaktni kriteriji te je na taj način tuženica izbjegla utjecaj druge strane na cijenu (kamatu), a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja propisanom članom 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) zbog čega je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna

- da je provedenim dokazom vještačenjem utvrđeno da ukupni iznos preplate uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznosi 3.139,22 EUR

- da je tuženica prilikom provođenja konverzije uzela u obzir sve uplate tužitelja te je postupala u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) i ujedno utvrdila preplatu tužitelja u iznosu od 37.495,06 kn na dan provođenja konverzije,

te vodeći računa o odredbama Glave IV.a ZID ZPK/15 iz kojih zaključuje:

- da sklapanjem Dodatka Ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15 potrošač ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljen nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu te da korisnik zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa ako takva razlika postoji

- da ZID ZPK/15 regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos koji je nastao sklapanjem Ugovora o kreditu dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru

- da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredba osnovno pravo potrošača radi zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima

- da odredbe ZID ZPK/15 iz Glave IV.a ni na koji način ne reguliraju izvanugovorni obvezni odnos nastao zbog nepoštenih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa tako niti da bi potrošači konverzijom kredita izgubili pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno

- da su sklapanjem Dodatka osnovnog Ugovora o kreditu izmijenjeni sami uvjeti i način otplate kredita,

- da namjera i cilj ZID ZPK/15 nije bila uklanjanje posljedica ništetnih odredaba i obeštećenje potrošača, već samo njihovo izjednačavanje s EUR dužnicima putem simulacije otplate pa stoga nema govora ni o kakvoj novoj pravnoj osnovi uslijed koje bi kreditorima pripalo pravo zadržati nepripadno stečene koristi od ništenih odredaba

- da ne postoji nikakva pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način da bi se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju,

i na osnovi naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja i materijalnopravnog stajališta prvostupanjski sud na temelju članka 323. ZOO prema kojem je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora i članka 1111. istog Zakona prihvaća zahtjev za vraćanje primljenih iznosa s osnova nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 3.139,22 EUR sa zateznom kamatom primjenom članka 1115. i to od dana kada je tuženica stekla pojedine iznose u otplati mjesečnih anuiteta. Ujedno je istaknuti prigovor zastare utužene tražbine ocijenio neosnovanim ocijenivši da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pri tome se pozivajući na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucije svih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u švicarskim francima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. (pravilno: 31. siječnja 2022.).

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispitao pobijanu presudu iz aspekta bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te je utvrdio da donošenjem pobijane nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti pa tako ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju konkretizira žalba tuženice jer protivno navodima žalbe obrazloženje prvostupanjskog suda nije manjkavo te je prvostupanjski sud iznio dostatne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio materijalnopravno stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti koji nisu u izravnoj suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokaznim postupkom, a niti presuda nije opterećena nedostacima radi kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke, tuženica u žalbi, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, tvrdi da je ta odredba u cijelosti razumljiva i da tijekom postupka nije dokazano suprotno. Pri tome ukazuje da je pri svakoj promjeni kamatne stope o tome pravovremeno obavijestila korisnika kredita zbog čega je tužitelj u svakom trenutku bio informiran o kamatnoj stopi i zbog čega se ne može smatrati da je bila nerazumljiva, nejasna i neuočljiva. Utvrđenje prvostupanjskog suda da jednostrano određivanje kamate uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača i da je takvo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja ocjenjuje neživotnim i pravno nelogičnim što dodatno potkrjepljuje navodima da je uz svaku obavijest o promjeni kamatne stope bio dostavljen i izmijenjeni otplatni plan prema kojem je tužitelj jasno mogao utvrditi visinu svojih budućih obveza. Navodi i da je ukoliko je smatrao da mu sve ugovorne odredbe nisu pravilno i potpuno razjašnjene te ukoliko je imao određene sumnje glede jasnoće i razumljivosti odredbe ugovora, tužitelj imao slobodnu diskreciju ne ući u ugovorni odnos odnosno imao je mogućnost odabira banke s kojom je ugovarao kredit. Pri tome se poziva na iskaz tužitelja u kojem navodi da nije imao primjedbi niti je prigovarao na bilo koju ugovornu odredbu te da mu je ponuđena kamatna stopa u tom trenutku odgovarala, odnosno da je bio suglasan s uvjetima kredita, nakon čega je ugovor dobrovoljno potpisao.

10. U vezi naprijed navedenih žalbenih navoda valja navesti da je člankom 81. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.); da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.); da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.) te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.).

11. Tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Ugovor o kreditu sastavljen unaprijed po tuženici kao tipski ugovor o namjenskom kreditu i da se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženice nije pojedinačno pregovaralo. Imajući u vidu sadržaj sporne odredbe (korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. .... ), takva odredba protivno navodima žalbe nije razumljiva, a niti dovoljno određena jer ne sadrži nikakve konkretne parametre nastupom kojim bi tuženica mogla mijenjati redovnu kamatu te na temelju takve odredbe tužitelj kao potrošač nije mogao predvidjeti posljedice ugovaranja takve odredbe na njegovu financijsku poziciju u budućem razdoblju otplate . Kako je nedvojbeno došlo do povećanja redovne kamate u tijeku otplate kredita i to na način da je početna redovna kamata od 4,30% godišnje od 1. listopada 2007. povećana na 4,95% godišnje, od 1. ožujka 2008. na 5,60% godišnje, od 1. srpnja 2009. na 6,20% godišnje, od 1. studenog 2010. na 5,40% i od 1. srpnja 2011. na 5,15% godišnje to je protivno načelu savjesnosti i poštenja jednostrano povećanje redovne kamate od strane tuženice uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Obavještavanje tužitelja o promjeni redovne kamate tijekom otplate ne dovodi do drugačije ocjene naprijed citirane ugovorne odredbe niti je time otklonjena nepoštenost, a posljedično i ništetnost takve ugovorne odredbe.

12. Osim naprijed navedenog valja navesti da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu potvrđena a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženica (u tom postupku prvotužena) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prvotužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvotužene Zagrebačke banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema članku 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Kako sporna odredba vremenski i sadržajno koincidira odredbi koja je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđena nepoštenom i posljedično primjenom članka 87. ZZP/03 ništetnom te da tijekom postupka nisu utvrđene nikakve druge okolnosti radi kojih prvostupanjski sud ne bi bio vezan za pravna utvrđenja iz navedene pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu , to su iz navedenih razloga neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati prema odluci tuženice.

13. Tuženica u žalbi navodi da je obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na valutnu klauzulu u cijelosti manjkavo, nedostatno i promašeno te da nije jasno temeljem čega sud zauzima stav i zaključak da bi se odredba o valutnoj klauzuli imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom.

14. U vezi naprijed iznesenih žalbenih tvrdnji ukazuje se da predmet postupka nije bilo utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli kao ni isplata s osnova ništetne odredbe kojom je ugovorena valute obveze u CHF zbog čega su takvi žalbeni navodi tuženice neodlučni i promašeni.

15. Tuženica u žalbi problematizira status potrošača pok. tužitelja navodeći da prvostupanjski sud niti na koji način ne utvrđuje niti obrazlaže da bi se u konkretnom slučaju tužitelj imao smatrati potrošačem, međutim tuženica tijekom postupka nije osporavala tužiteljev status potrošača koji je proizlazio iz same činjenice da je namjena sklapanja Ugovora o kreditu bila kupnja stana i to kako proizlazi iz tog Ugovora, stana u [adresa] upisanog u [broj poduloška]/1A/zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojem su prodavatelji kao založni dužnici ĆĐ i OĐ dopustili upis založnog prava, da tužiteljica (kao i njezin prednik) ima prebivalište na adresi u [adresa], a u vrijeme kupnje stana u [adresa], zatim iz iskaza pok. tužitelja ŠĐ te u konačnici iz same činjenice da je tuženica sada pok. tužitelju kao korisniku kredita i potrošaču te tužiteljici kao sudužniku ponudila sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15. Pri tome se ukazuje da je člankom 1. ZPK propisano da se tim Zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj Zakon. Zbog toga dovođenje u pitanje tužiteljevog statusa potrošača u smislu članka 3. točke 1. ZZP/03 sada u žalbi nije relevantno.

16. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je odlučeno o restitucijskom zahtjevu s osnova ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom tuženice. Naime, osnovano tuženica ukazuje da sud prvog stupnja nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke u skladu s odredbama članka 19.c ZID ZPK/15 dana 1. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su izvršile konverziju Ugovora o kreditu s valutom obveze u CHF u Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Valjanost navedenog ugovora nije sporna te prvostupanjski sud i utvrđuje da je tuženica prilikom provođenja konverzije uzela u obzir sve uplate tužitelja te je postupala u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) i utvrdila preplatu tužitelja u iznosu od 37.495,06 kn na dan provođenja konverzije. O pravnoj valjanosti ugovora kojima su konvertirani krediti s valutom obveze u CHF u kredite s valutom obveze u EUR pravno shvaćanje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. koji je odgovarajući na postavljeno pitanje odgovorio: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.". Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj: 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

17. Konverzija je sukladno dokumentaciji tuženice priloženoj uz odgovor na tužbu provedena na način propisan člankom 19.c stavkom 1. ZPK, kao to utvrđuje i prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaza vještačenjem, dakle na način da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračunan iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika (točka 1.); da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijenila kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (točka 2.); da je na početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c. ZID ZPK/15, i na temelju kojeg su izračunati novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta (točka 3.); te su iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR te takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. tog stavka, pri čemu se poštivao redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, (ali se ne obračunavaju zatezne kamate - točka 4.), a utvrđene preplate iskorištene na način propisan točkom 5. te odredbe.

18. Prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. s lista 59-61 spisa glavnica isplaćenog kredita (protuvrijednost 135.000,00 CHF) preračunatog u EUR na dan isplate kredita iznosi 85.730,61 EUR, nedospjela glavnica po kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznosila je 26.522,90 EUR odnosno 202.424,84 kn (dok je nedospjela glavnica prema kreditu u CHF na dan 30. rujna 2015. iznosila je 41.843,11 CHF odnosno 292.097,21 kn). Nadalje, prema tom izračunu konverzije ukupna dospjela glavnica i redovne kamate u EUR po novom otplatnom planu sukladno članku 19.c točki 3. ZID ZPK/15 na dan 30. rujna 2015. iznosila je 84.789,87 EUR dok je uplaćeni iznos glavnice i redovne kamate u EUR izračunat sukladno članku 19.c točki 4. ZID ZPK/15 iznosio 89.686,76 EUR zbog čega je razlika više uplaćenog sukladno članku 19.c točki 5. ZID ZPK/15 iznosila 4.896,89 EUR ili 37.373,45 kuna. Člankom 6. Dodatka Ugovora o kreditu ugovoreno je da će se navedeni iznos preplate kao i onaj utvrđen u prijelaznom razdoblju od 1. listopada 2015. do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu iskoristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji će dospijevati nakon sklapanja tog Dodatka na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenog u skladu s novim otplatnim planom namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s tim da za to razdoblje preostalih 50% iznosa dospjelog anuiteta plaća korisnik kredita.

19. Iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. srpnja 2006., na temelju među strankama sklopljenog valjanog Dodatka Ugovoru o kreditu iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema konvertiranom ugovoru o kreditu, dakle u ispunjenje njezinih obveza iz ugovora o kreditu u EUR, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje 50% anuiteta dospjelih nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate, ne može se zaključiti da konverzija kredita sukladno Dodatku Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbe o otplati kredita uz jednostrano promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. srpnja 2006. kako to smatra sud prvog stupnja i to bez obzira što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni stope redovne ugovorne kamate iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu.

20. Iz naprijed navedenih razloga, a po prosudbi ovog suda, tužitelj ici ne pripadaju novčani iznosi plaćeni s osnove ništetne odredbi Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamatne stope jer u imovini tuženice više nema iznosa od 3.139,22 EUR koliko je tužiteljica platila tuženici s osnove veće redovne kamate od Ugovorom o kreditu u CHF početno ugovorene od 4,30% godišnje u razdoblju otplate do 1. siječnja 2014. bez pravne osnove koji iznosi bi se trebali vratiti tužiteljici primjenom članka 1111. ZOO u vezi članka 323. stavka 1. istog Zakona jer su cjelokupni plaćeni iznosi u ispunjenju obveze iz Ugovoru u kreditu u CHF uključujući i iznose plaćene s osnove te ništetne odredbe iskorišteni za namirenje obveza tužiteljice iz valjanog Dodatka Ugovora o kreditu, kako onih dospjelih do 30. rujna 2015., tako i onih plaćenih do sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja), a preplata iskorištena za namirenje 50% iznosa budućih mjesečnih anuiteta kako je to i ugovoreno u sporazumu o preplati sadržanom u članku 6. Ugovora o kreditu koji je posljedica prisilne odredbe članka 19.c stavka 5. ZID ZPK/15. Na taj je način provedenom konverzijom ostvarena i člankom 323. stavkom 1. ZOO propisana posljedica ništetnosti sporn ih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženice više nema imovne tužiteljice koju je stekla na temelju ništetnih odredbi i koju bi na temelju te citirane zakonske odredbe trebala vratiti tužiteljici.

21. Međutim, odredbe ZID ZPK/15 izrijekom ne reguliraju materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 323. stavkom 1. i člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zbog toga ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK/15) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno članak 1115. ZOO na temelju kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa s osnova nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljeve obveze ugovorene Dodatkom Ugovoru o kreditu.

22. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO. Valja navesti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i pravima potrošača koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

Identično pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj: Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.

23. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatkom Ugovora o kreditu temeljenim na prisilnim odredbama Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju.

24. Obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženice u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim zbog postupanja tuženice u predugovornoj fazi i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu koja je i pripremila sadržaj takvih odredbi i unijela te nepoštene odredbe u ugovore o potrošačkom kreditiranju, to nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice kojima osporava tijek zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja pa do dana 30. rujna 2015. kada su iskorišteni u korist tužiteljice za namirenje njezinih obveza iz valjanog Dodatka Ugovora o kreditu.

25. U vezi tijeka zateznih kamata i primjene odredbe članka 1115. ZOO postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova pa tako i ovog suda koja je reafirmirana i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. U tim odluka Ustavni sud navodi da je s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena nepoštenost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), tuženik nesavjesni stjecatelj i zbog čega duguje zatezne kamate od dana stjecanja, te u sudskoj praksi redovnih sudova Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u takvom tumačenju sudova.

26. Isto tako postoji već ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svezi zastare tražbina s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljena na objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. Prema tom pravnom shvaćanju, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Ovaj sud prihvaća pravilnim naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj koji sukladno članku 20. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost promjenjive redovne kamate prema jednostranoj odluci tuženice postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: PŽ-7129/2013-4 13. lipnja 2014., to do dana podnošenja predmetne tužbe dana 11. lipnja 2019. nije protekao rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO u kojem zastarijevaju tražbine stečene bez osnove u smislu članka 1111. u vezi 323. ZOO.

27. Slijedom svega naprijed iznesenog valjalo je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u cijelosti i dijelu točke II. izreke kojim je tuženica obvezana platiti tužiteljici zateznu kamatu na pojedine iznose plaćene s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana konverzije 30. rujna 2015., te na temelju 373. ZPP djelomično usvojiti žalbu tuženice i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.139,22 EUR sa zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, a kako je to i navedeno u izreci ove presude. 28. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka.

29. Prema prosudbi ovog suda uspjeh stranaka je podjednak, a osim toga u predmetu spora kao što je predmetni, u kojem je sporno pravo za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo te još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (npr. Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev-1096/2022 od 8.11.2022. i Rev-586/2019 od 21.12.2022.). U takvim okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo ujednačeno, ukazuje se da ova tužba nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh zbog čega je, posljedično izloženom pravnom shvaćanju, ocjena ovog suda da u okolnostima ovog predmeta valja primjenom članka 154. stavka 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

30. Zbog naprijed navedenog valjalo je primjenom članka 380. točke 3. ZPP preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

31. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijedi i za troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer