Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-472/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, protiv I. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravnom odjelu i II. tuženika Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Šibenik, Ulica bana Josipa Jelačića 21, Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i I. tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1507/2024 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1507/2024 od 19. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad. 1) koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo i dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kako je označeno na Geodetskom snimku - Identifikaciji nekretnine koji je izradio Zoran Marin, stalni sudski vještak za geodeziju od 29. studenog 2024., a koji snimak je sastavni dio ove presude kao: A-B-C-D-A = dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], P=4151m2.

2. Ovlašćuje se EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime u cijelosti, a sve uz istodobni izbris istog prava s dosadašnje uknjižbe s imena: Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB: 69693144506, Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Šibenik, Bana Josipa Jelačića 21“.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad. 2).“

2. Navedenu presudu u odnosu na točku II. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u odnosu na II. tuženika, a podredno da ukine presudu u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na točku I. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija I. tuženica također zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu, te u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo i realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je skici sudskog vještaka Zorana Marina od 29. studenog 2024. označen slovima A-B-C-D-A, površine 4151 m2, te ovlaštenje da se tužitelj uknjižbi kao vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje dosadašnjeg prava vlasništva II. tuženika.

5.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je predmetne nekretnine, koje u naravi čine cjelinu na kojoj se nalazi njegova kuća i okućnica, stekao nasljedstvom iza pok. oca ČI i diobom s bratom ŠI (koji je također naslijedio oca), na koji način (nasljeđivanjem) je i njegov otac te nekretnine stekao od svog oca CI, a on od svog oca i tako s „koljena na koljeno“, slijedom čega se radilo o neometanom vlasničkom posjedu navedenih nekretnina dugi niz godina, pa su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva i temeljem instituta dosjelosti.

5.2. Tuženici su osporili tvrdnje tužitelja o stjecanju vlasništva predmetnih nekretnina, ističući da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne navodi u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ČI i da tužitelj nije dokazao vlasništvo svojih predaka, zatim da su 16. listopada 1990. šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju čl. 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, dalje: ZID ZŠ-a), u svezi čega je II. tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, nadalje da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Šibenskog užeg područja krša za razdoblje od 1981.-1990. (dakle i na dan 16. listopada 1990. kada je na snagu stupio navedeni Zakon), time da je dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 545462 m2 obuhvaćen Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Guduća“ za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2026., dok je č. zgr. [katastarska čestica] novoformirana čestica koja je nastala od osnovne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na dan 16. listopada 1990. predstavljala je njezin dio.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, uviđajem i vještačenjem, te saslušanjem svjedoka i tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] oznake „zgrada“, površine 176 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na vlasnika Hrvatske šume d.o.o., a čest. zem. [katastarska čestica] oznake „kuća, pašnjak“, površine 643269, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na vlasnika Republiku Hrvatsku

- da je nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Prijavnom listu zaprimljenom kod Općinskog suda u Šibeniku 28. travnja 2004., pod brojem: Z-4541/04

- da iz rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 2. studenog 2007.g. proizlazi da je dosadašnje stanje na kat. čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kuća površine 176 m2) bilo da je kao posjednik u posjedovnom listu 1298 bio upisan ČI pok. CI, dok su prema novom stanju upisani ŠI i EI, svaki u ½ dijela

- da iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa] poslovni broj: O-170/07, UPP/OS-43/07-5 od 31. srpnja 2007., proizlazi da su nasljednici pok. ČI (sina CI) njegovi sinovi ŠI i EI svaki u ½ dijela, a kao ostavinska imovina navedene su nekretnine izvanknjižno vlasništvo - č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te zemlje zv. „Sakolača“, „Grme“, „Poljiđuša“ i „Grudina“ prema Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku iza smrti GI žene CI posl.br. O- 432/79 od 18. listopada 1979.

- da iz Smrtnog lista MI (pradjeda tužitelja) umrlog 1957. u [adresa] proizlazi da je bio sin CI, dok iz Smrtnog lista FI (djeda tužitelja) umrlog 1987. u [adresa] proizlazi da je bio sin MI

- da iz ovjerovljene Izjave [adresa] MI od 14. kolovoza 2024. proizlazi da nema nikakva potraživanja u odnosu na predmetne nekretnine

- da iz Potvrde o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan , izdane od Hrvatskih šuma d.o.o., Podružnica Split 1. listopada 2024., proizlazi da je k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s površinom od 2036953 m2, obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Šibenskog užeg područja krša za razdoblje 1981. -1990.

- da je na uviđaju 5. studenog 2024. identificiran sporni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u naravi nedovršena stambena kuća i dvorište, sa zapadne i južne strane omeđen suhozidom, s istočne strane dijelom suhozidom, dijelom žičanom ogradom, dok sa zapadne strane graniči s asfaltnom cestom, te s č. zgr. [katastarska čestica] čini jednu cjelinu

- da iz iskaza svjedoka NI (stare 73 godina), ŠI (starog 72 godine), LI (starog 71 godinu) i UI (starog 70 godina), kao i iskaza samog tužitelja, proizlazi da je tužitelj predmet spora, dakle kuću na kat i okućnicu naslijedio od svog oca ČI i diobom s bratom ŠI, dok je ČI iste naslijedio od svog oca FI (kojeg su zvali i CI), a CI od svoga oca MI, odnosno nekretnine su se prenosile s koljena na koljeno, te su u posjedu tužiteljeve obitelji preko 70 godina, uglavnom kuću na sadašnjoj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je počeo graditi CI, a zatim i ČI (negdje 1977.), dok je na predmetnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u prošlosti bio pašnjak na kojem su pasle životinje, bilo je stabala višanja i maslina, sadio se krumpir, grašak, blitva i salata, koje su obrađivali CI i njegova supruga E, a potom ČI i njegova supruga, što im nikada nitko nije branio, time da je nekretnina ograđena suhozidom, te graniči s asfaltnom cestom.

7. Na temelju utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da neovisno o upisu u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine nisu vlasništvo tuženika, već su iste u trenutku smrti oca tužitelja ČI bile njegovo vlasništvo, a sada su vlasništvo tužitelja. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, sukladno kojoj u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ostavina postaje njegovo nasljedstvo, dakle ako je riječ o nekretninama, i bez upisa u zemljišnu knjigu nasljednik postaje izvanknjižni vlasnik. U odnosu na prednike pok. ČI prvostupanjski sud je utvrdio da su sporne nekretnine koristili njegov otac CI (Vukolaj), a prije njega njegov otac MI koji je umro 1957., dakle više od 70 godina te nekretnine da su u posjedu pravnih prednika tužitelja, a potom i samog tužitelja, pri čemu njihov posjed da je bio savjestan (pošten) jer nisu znali niti imali razloga posumnjati da predmet spora nije u njihovom vlasništvu, budući da se prenosio s „koljena na koljeno“, te ih u tom posjedu nitko nije ometao.

7.1. Stoga, kao i cijeneći da II. tuženik nije pasivno legitimiran za utvrđ ivanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu, već da je to na temelju čl. 6. st. 1. ZID ZŠ- a Republika Hrvatska iako nije podnijela prijedlog za upis prava vlasništva, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženicu, navodeći da se u konkretnom slučaju radi o tužiteljevom stjecanju prava vlasništva predmetnih nekretnina na temelju zakona (nasljeđivanjem) i diobom, dakle izvedenom - derivativnom načinu stjecanja, pri kojem tužitelj svoje pravo vlasništva izvodi iz prava svojeg prethodnika i to nasljeđivanjem iza pok. oca ČI, te diobom s bratom ŠI, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika odbio.

8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da odbijajući dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka nerazumljiva i proturječna sebi i razlozima presude, te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni su nejasni i proturječni. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na II. tuženika nepravilan i nezakonit, odnosno da je isti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je uknjiženi zemljišnoknjižni vlasnik predmetne č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju se traži utvrđenje prava vlasništva i ispravak uknjižbe. Ukazuje da u situaciji da opstane stajalište prvostupanjskog suda, da u odnosu na II. tuženika ne bi mogao izvršiti uknjižbu prava vlasništva, kao i da je I. tuženica već u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora navela da nije ovlaštena pravno raspolagati sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da su kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisane Hrvatske šume d.o.o.

9. Tuženica Republika Hrvatska u žalbi navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, naime, prvostupanjski sud da se niti jednom riječju nije osvrnuo na zakonske odredbe o stjecanju prava vlasništva na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su kao vlasnik upisane Hrvatske šume d.o.o., a čiji vlasnik je Republika Hrvatska postala ex lege 16. listopada 1990., stupanjem na snagu ZID ZŠ-a. Ovo time više jer se radi o novoformiranoj čestici, nastaloj od matične čest. zem. [katastarska čestica] k.o., koja je na dan 16. listopada 1990. bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. Stoga da se prvostupanjski sud neosnovano poziva na nasljeđivanje tužitelja nastavno na njegove pravne prednike kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, koji ni dosjelošću nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Nadalje, ističe da nije navedeno od kakvog je značaja utvrđenje o posjedu nekretnina kroz određeni broj godina, kao ni koji je pravni osnov stjecanja predmetnih nekretnina pravnog prednika tužitelja od upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, a nakon čega bi tako stečene nekretnine mogle biti predmetom nasljeđivanja odnosno derivativnog stjecanja prava vlasništva. Ukazuje da je u posjedovnom listu 1704 k. o. [katastarska općina] upisana kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica].

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, dakle pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju osnovano ukazuju žalitelji, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

11. Ovo se prvenstveno odnosi na činjenice koje se tiču postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva pravnog prednika tužitelja u odnosu na tuženike kao upisane zemljišnoknjižne vlasnike, budući da se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva. Tužitelj je u činjeničnom opisu tužbe naveo da je zajedno sa svojim pravnim prednicima dugogodišnji samostalni posjednik predmetnih nekretnina, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

11.1. Stoga, da bi se uopće moglo raspravljati o osnovanosti tužbenog zahtjeva, potrebno je definirati tko je osoba koja je ispunila uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kada je te uvjete ispunila, prema kojim propisima i vezu te osobe s tužiteljem, a osim toga, potrebno je utvrditi jesu li č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i predmetni realni točno određeni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uopće predstavljali šumu i šumsko zemljište. Prema čl. 5. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 54/83, 5/84, 31/86, 32/87, 47/89, 41/90, dalje: ZŠ/83) koji je bio na snazi u trenutku pretvorbe društvenog u državno vlasništvo, šumom se smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, dok se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

12. Glede dosjelosti valja navesti da je dosjelost stjecanje prava vlasništva na temelju neprekidnog posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelošću se faktično stanje pretvara u pravno. Redovna dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju samostalnog zakonitog, istinitog i poštenog posjeda nekretnine kroz deset godina neprekidnog posjedovanja, dok je izvanredna dosjelost stjecanje prava vlasništva na temelju samostalnog poštenog posjeda nekretnine kroz dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

12.1. Odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. istog članka. Da bi se stvar stekla u vlasništvo dosjelošću posjed mora biti pošten. Odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali je ta predmnijeva oboriva.

13. Tuženici su tijekom postupka isticali da je osnovna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je 2004. nastala č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na dan 16. listopada 1990., kada je na snagu stupio ZID ZŠ-a prema kojem su šume i šumska zemljišta koja su do tada bila u društvenom vlasništvu postala vlasništvo Republike Hrvatske, bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Šibenskog užeg područja krša, dakle da se radi o šumi odnosno šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovanim ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije II. tuženika, ovo usprkos činjenici da su kao vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene Hrvatske šume d.o.o. U tom smislu, prema ocjeni ovog suda, neophodno je izvršiti uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine radi nedvojbenog utvrđenja radi li se o šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu koje je po sili zakona postalo vlasništvo Republike Hrvatske . Osim toga, potrebno je od tuženika zatražiti očitovanje jesu li i na koji način tadašnje organizacije udruženog rada u djelatnosti šumarstva kojima je bilo povjereno gospodariti šumama i šumskim zemljištima u društvenom vlasništvu obuhvaćen im šumskogospodarskim područjem, gospodarile spornim dijelom predmetnih nekretnina, barem za razdoblje od 1981.-1990. u odnosu na koje tuženici tvrde da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila uključena u šumskogospodarski plan, dakle je li površina istih bila obuhvaćena površinom od 2036953 m2 (navedenom u priloženoj Potvrdi Hrvatskih šuma d.o.o. od 1. listopada 2024.) na koju se odnosio Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, te ukoliko jest - kako se istom gospodarilo.

13.1. U vezi navedenog valja istaknuti da je prema pravnim pravilima OGZ-a bilo dopušteno dosjelošću steći pravo vlasništva i na šumskom zemljištu. Osim toga, propisi koji se odnose na šumsko zemljište su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80, 36/90, te „Narodne novine” broj 53/91, dalje: ZOVO) o društvenom vlasništvu, koje su lex generalis. Naime, odredbom čl. 29. ZOVO-a, kao lex generalis, bilo je zabranjeno stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Međutim, ukoliko se radi o šumskom zemljištu, potrebno je primijeniti propise o šumama, kao lex specialis. Zakon o šumama SRH, koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. („Narodne novine“ broj 20/77) izričito je u čl. 49. st. 2. propisao: „Na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću”. Ova je odredba zadržana u Zakonu o šumama i nakon prijenosa šuma i šumskog zemljišta u društvenom vlasništvu u vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 6. i 55. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, koji je stupio na snagu 16. listopada 1990.). Stoga se na šumama i šumskom zemljištu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, međutim, navedena odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2000., broj: U-I-374/1998. Ustavni sud je imao u vidu da je odredbom čl. 159. ZVDSP-a propisano dvostruko vrijeme trajanja posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvari (između ostalog) u vlasništvu Republike Hrvatske, te da je institut dosjelosti vezan uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast, nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo (što nalaže kako načelo pravičnosti, tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu, jer treba omogućiti onom tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava), temeljem čega je Ustavni sud utvrdio, da imajući u vidu da je gospodarenje šumama od interesa za Republiku Hrvatsku (zbog čega su propisana faktična ograničenja vlasništva, koja se realiziraju kroz uvjete i načine gospodarenja šumama i šumskim zemljištem), da je protivno temeljnim ustavnim načelima demokratske države, apsolutno isključivanje mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću, posjedniku propisane kakvoće koji šumom, odnosno šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, gospodari na način uređen zakonom i kroz zakonom propisano vremensko razdoblje. Stoga je Ustavni sud utvrdio da osporena odredba nije u suglasju s načelom ustavnosti i zakonitosti, koje je utvrđeno odredbom čl. 5. Ustava, a također i s odredbom čl. 3. Ustava, koja nepovredivost vlasništva, a time i mogućnost stjecanja vlasništva, svrstava u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ustavni sud je također utvrdio da osporena odredba nije u suglasju s odredbom čl. 48. Ustava, napose odredbom stavka 2. tog članka, koja propisuje da vlasništvo obvezuje, iz razloga što se štiti vlasništvo države u slučaju kada je očigledno da država kao vlasnik šumom, odnosno šumskim zemljištem ne gospodari kroz značajno vremensko razdoblje, unatoč izričitim odredbama Zakona o šumama.

14. Pri tome je važno imati u vidu i praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), prema kojoj se, ako su za to ispunjeni uvjeti, razdoblje prije 8. listopada 1991. uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu, ukoliko se sporne nekretnine mogu okarakterizirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano (praksa ESLJP u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske, u kojem je izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997., postao vlasnik posjedovane nekretnine, da bi novim odlukama iz 2016. i dalje - predmeti Č i drugi protiv [adresa] i Š protiv Republike Hrvatske, zauzeo stav da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, za primjenu stajališta iz presude Trgo protiv Republike Hrvatske, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe).

15. O tom pravnom pitanju izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama, između ostalog, broj: Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i Rev-1711/2016-2 od 8. rujna 2020, iznoseći shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba“.

16. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine i prije 16. listopada 1990., odnosno prije 8. listopada 1991. potrebno je ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je ESLJP iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) u situaciji kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja navesti da isti osnovano ukazuje na okolnost da je nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasništvo II. tuženika Hrvatske šume d.o.o., pa je i prema ocjeni ovog suda II. tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

18. Također, u pogledu isticanja I. tuženice da utužena nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije unesena u rješenje o nasljeđivanju iza prednika tužitelja pok. ČI, valja navesti da ta okolnost nije od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom slučaju, jer se utuženi dio navedene nekretnine može tretirati kao naknadno pronađena ostavinska imovina, o kojoj se može raspravljati naknadno, i to u parnici, budući da tuženik ne priznaje tužitelju kao nasljedniku pravo na tu imovinu (čl. 234. i 224. Zakona o nasljeđivanju, „Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05), koji stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-1541/1996 od 26. travnja 2000. Međutim, valja primijetiti da je u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ČI određena imovina navedena samo opisno, odnosno pod nazivom, pozivom na rješenje o nasljeđivanju iza njegove majke pok. TI (donesenog od strane Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: O-432/79 od 18. listopada 1979.), pa bi bilo korisno ispitati odnosi li se nešto od navedenog na spornu nekretninu i u tom smislu izvršiti uvid u spomenuto rješenje o nasljeđivanju.

19. Iz navedenih razloga, na temelju odredaba čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbe tužitelja i I. tuženice, te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te utvrditi sve odlučne činjenice za predmet spora, poglavito činjenice koje se tiču postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva pravnog prednika tužitelja u odnosu na tuženike. Nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud će vodeći računa o odredbama čl. 7., 8. i 221 a ZPP-a, respektirajući razloge ovog rješenja, uz primjenu mjerodavnog materijalnog prava, ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojom odlukom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer