Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-539/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u OD Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-387/2024-11 od 6. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja i ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-387/2024-11 od 6. ožujka 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 5. točke 2. Ugovora o kreditu br. 794- 51008804 od 3. prosinca 2010. sklopljenog između tužitelja i tuženika pod nazivom TROŠKOVI koja glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti jednokratne troškove obrade u iznosu od 1,50 %“, zahtjev za isplatu iznosa od 912,29 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2010. do isplate te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, dok je točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 187,50 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači i prihvati zahtjev tužitelja te dosudi tužitelju parnični trošak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik, u istoj smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu broj 794-51008804 sklopljenog dana 3. prosinca 2010. između tužitelja i tuženika, a koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je predmetni ugovor sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb s jedne strane i ĐR

ĐR, vlasnika obrta [obrt] kao korisnika kredita i mjeničnog dužnika s druge strane, kao i da je ugovor ovjeren pečatom navedenog obrta čiji je vlasnik tužitelj, pa iz navedenog zaključuje kako je taj ugovor sklopljen u okviru tužiteljeve djelatnosti, slijedom čega tužitelj nije potrošač, niti je sklopio ugovor u tom svojstvu. Nadalje, iako je tužitelj u svojem iskazu danom na ročištu dana 17. veljače 2026. iskazao da je navedena kreditna sredstva iskoristio za uređenje vlastite kuće u kojoj prebiva, sud navedenom činjeničnom utvrđenju iz iskaza nije povjerovao jer je isti u suprotnosti s ugovorom u kreditu u kojem je određena namjena kredita i to reprogramiranje dospjelih i nedospjelih glavnica po kreditnim partijama 25192069, 44900079, 51004728, 25101050 i dospjelog overdrafta br. 57900352, pa zaključuje da je riječ o trgovačkom ugovoru. Konačno prvostupanjski sud smatra da ne postoje razlozi ništetnosti ni sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 - dalje: ZOO) odnosno na drugoj pravnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj, a na koju pazi sud po službenoj dužnosti, s obzirom da je tužitelj potpisivanjem ugovora pristao na plaćanje te naknade te je bio dužan pri sklapanju ugovora upotrijebiti povećanu pažnju, uključujući i procjenu rizika, sve kao dobar gospodarstvenik, jer u poslovnim odnosima nastupa kao trgovac.

7. Tužitelj u podnesenoj žalbi u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju, kao i u brojnim drugim ugovorima o kreditu iz toga razdoblja, radilo o tipiziranim ugovorima u kojima su banke ugradile formulacije, unaprijed sročene i priređene i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega i obrtnici imaju pravo na tužbu i obeštećenje, a koje pravno shvaćanje je potvrđeno i time ujednačeno i na Vrhovnom sudu RH . Ističe da je tužitelj predložio da se utvrdi (i to u smislu odredbe članka 296. ZOO-a) je li pojedinačna odredba Ugovora o kreditu, tj. članka 5. točke 2., o troškovima (naknadi) ništetna, a ta odredba se odnosi na sve sudionike obvezno pravnih odnosa , neovisno o statusu potrošača. Smatra da presuda nema valjanog obrazloženja koje bi obuhvatilo cjelokupni postupak, niti su u istoj navedeni valjani materijalnopravni propisi, a suprotna je sadržaju isprava u sudskom spisu i iskazu saslušanog tužitelja. Apostrofira da tijekom postupka tuženik nije osporavao aktivnu legitimaciju tužitelju.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

10. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Međutim, činjenično stanje je tijekom postupka nepotpuno utvrđeno pa za sada nije moguće ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava na pravni odnos koji je predmet spora.

12. Pritom prvenstveno valja istaknuti da je u pravu tužitelj kada navodi da tijekom postupka tuženik uopće nije osporavao aktivnu legitimaciju tužitelju, a prilikom provođenja dokaza saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud, koji rukovodi saslušanjem, nije tužitelju predočio odredbe ugovora o kreditu iz kojih proizlazi da je namjena kredita reprogramiranje dospjelih i nedospjelih glavnica po kreditnim partijama 25192069, 44900079, 51004728, 25101050 i dospjelog overdrafta br. 57900352, pa za sada nije moguće zaključiti da je predmetni ugovor sklopljen u okviru tužiteljeve djelatnosti, odnosno isključiti da se radilo o adaptaciji kuće, jer nije razjašnjeno za koju svrhu su služili prethodni reprogramirani krediti navedeni u ugovoru.

13. Nadalje, ukazuje se prvostupanjskom sudu da, iako tužitelj kao pravni osnov svoje tužbe nije naveo Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07), nije bilo zapreke da se prvostupanjski sud na taj propis pozove, jer za pravnu osnovu nije vezan. Međutim, kako to prvostupanjski sud pravilno citira u svojoj odluci, za ocjenu statusa potrošača i doseg primjene toga zakona, sukladno odredbi čl. 3., ključno je da se radi o fizičkoj osobi koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Dakle, da bi se izveo siguran zaključak o statusu potrošača bilo je nužno razjasniti svrhu sklapanja ugovora, a ne o njegovoj pravnoj prirodi zaključiti iz potpisa ili pečata, što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

14. Međutim, neovisno o navedenom, ukazuje se prvostupanjskom sudu na pozivanje tužitelja na odredbu čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO/05) prema kojoj su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, dok je stavkom 2. toga članka propisano da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

15. Dakle, prilikom ocjene neke odredbe općih uvjeta u smislu navedene zakonske odredbe treba objektivno utvrditi odražavaju li opći uvjeti ono što se u određenoj grani smatra kao uobičajeno, pri čemu sud treba cijeniti interese slabije ugovorne strane u odnosu na interese sastavljača uvjeta, a sve kako bi nakon tog utvrđenja mogao utvrditi u kojoj mjeri određena odredba općih uvjeta šteti konkretnoj stranci u sporu. Navedeno je prvostupanjski sud propustio učiniti, kao i dati u svojoj presudi razloge, čak i da se uzme da je tužitelj ugovor sklopio kao obrtnik i u poduzetničke svrhe, zašto otklanja primjenu odredbe čl. 296. ZOO-a.

16. Slijedom navedenog valjalo je usvajanjem žalbe tužitelja, pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak imajući u vidu napomene sadržane u ovoj ukidnoj odluci, odnosno prvenstveno dopunski saslušati tužitelja, a potom donijeti novu odluku, u kojoj će analizirati i primjenu žalbom apostrofirane odredbe čl. 296. ZOO-a, a potom za svoj zaključak dati valjane razloge.

18. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer