Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-324/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-6/2024-46 od 13. siječnja 2026., dana 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja UG kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-6/2024-46 od 13. siječnja 2026. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.171,87 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tužitelja UG, preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-6/2024-46 od 13. siječnja 2026. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu preko 1.171,87 EUR–a do 1.406,26 EUR–a (za iznos od 234,39 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane naknaditi tužitelju UG trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 234,39 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane naknaditi tužitelju UG trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 42,50 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja UG za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 191,88 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 811,90 EUR–a[1] (6.117,30 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.427,49 EUR–a (3.275,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. siječnja 2026. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.406,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 234,38 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju isti upire.

5. Prilikom ispitivanja rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom II. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

6.1. Međutim, djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada mu nije priznao i dosudio sljedeće troškove parničnog postupka:

- trošak sastava podneska od 19. prosinca 2017. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 17. siječnja 2018. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 22. veljače 2018. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 46,88 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 20. rujna 2019. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 5. studenog 2019. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 46,88 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 17. rujna 2014. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 15. studenog 2014. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak sastava podneska od 29. studenog 2014. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak pristupa na ročište za objavu presude od 17. prosinca 2019. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 93,75 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- trošak pristupa na ročište za objavu presude od 13. siječnja 2026. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 93,75 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

dakle ukupan iznos od 1.406,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

6.2. Ovdje valja napomenuti da vrijednost predmeta spora, sukladno tužiteljevom podnesku od 12. siječnja 2024. (list 267-270 spisa) kojim je konačno postavljen tužbeni zahtjev, iznosi 811,90 EUR–a (6.117,30 kn).

7.1. Trošak sastava podneska od 19. prosinca 2017., kojim se tužitelj u bitnom očitovao na dotadašnji tijek prvostupanjskog postupka, nije bio potreban za vođenje samog postupka, budući da je tužitelj konkretno očitovanje mogao prethodno dati na ročištu od 16. studenog 2017., slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

7.2. Trošak sastava podnesaka od 22. veljače 2018. i 5. studenog 2019., kojima je tužitelj obavijestio prvostupanjski sud da je uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, budući da je bilo dovoljno da tužitelj kao dokaz da je uplatio predujmove u naloženom iznosu dostavi prvostupanjskom sudu samo potvrde o izvršenom plaćanju, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava konkretnih podnesaka u zatraženom iznosu od po 46,88 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

7.3.1. Trošak sastava podneska od 17. rujna 2024., kojim se tužitelj očitovao na podnesak od 30. srpnja 2024. u kojem je tuženica osporila osnovanost tužiteljevog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, budući da tužitelj u tom podnesku nije iznio nikakve nove činjenične navode koji bi bili pravno relevantni za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

7.3.2. Trošak sastava podneska od 29. studenog 2024., kojim se tužitelj očitovao na podnesak od 20. studenog 2024. u kojem se tuženica, postupajući po pozivu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-6/2024-38 od 12. studenog 2024., očitovala radi utvrđivanja potrebe za provođenjem daljnjeg financijskog vještačenja, nije bio potreban za vođenje ovog postupka, budući da tužitelj u tom podnesku nije iznio nikakve nove činjenične navode koji bi bili pravno relevantni za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu, slijedom čega tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

8.1. No, trošak sastava podneska od 17. siječnja 2018., kojim se tužitelj očitovao na podnesak od 9. siječnja 2018. u kojem je tuženica predložila da se s tužiteljem sklopi nagodba, bio je potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u iznosu od 37,50 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 9,38 EUR–a, što zbrojeno iznosi 46,88 EUR–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 140,62 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25, 32/26 i 48/26 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

8.2. Trošak sastava podneska od 20. rujna 2019., kojim je tužitelj predložio da prvostupanjski sud dopuni rješenje poslovni broj Pr-688/2017-22 od 9. rujna 2019. u dijelu u kojem je određen zadatak financijskog vještaka, također je bio potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u iznosu od 37,50 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 9,38 EUR–a, što zbrojeno iznosi 46,88 EUR– a, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 140,62 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

8.3. Isto tako, trošak sastava podneska od 15. studenog 2024., kojim se tužitelj, postupajući po pozivu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-6/2024-38 od 12. studenog 2024., očitovao radi utvrđivanja potrebe za provođenjem daljnjeg financijskog vještačenja, bio je potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava konkretnog podneska u iznosu od 37,50 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 9,38 EUR–a, što zbrojeno iznosi 46,88 EUR–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 140,62 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

9.1. Nadalje, odvjetnici sukladno odredbi iz Tbr. 9. t. 3. Tarife imaju pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, pri čemu valja istaknuti da to pravo nije ograničeno mogućnošću stranaka da presudu u pojedinom predmetu preuzmu s e– oglasne ploče suda, budući da to ne proizlazi iz odredaba Tarife, niti iz odredaba ZPP– a kojima se regulira naknada troškova parničnog postupka.

9.2. Iako u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 17. prosinca 2019. u zatraženom iznosu od 187,50 EUR–a jer na to ročište njegov punomoćnik nije pristupio, tužitelj ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 13. siječnja 2026., na koje je njegov punomoćnik pristupio, u iznosu od 75,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 18,75 EUR–a, što zbrojeno iznosi 93,75 EUR–a, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 93,75 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. t. 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

10. Prema tome, tužitelju od ukupno pobijanog iznosa od 1.406,26 EUR–a pripada još i daljnji iznos od 234,39 EUR–a, koji mu je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 19. svibnja 2026., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 1.171,87 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

12. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 234,38 EUR–a, valja reći da tužitelj, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom II. izreke prvostupanjske presude iznosi 1.406,26 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspio u iznosu od 234,39 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 1.406,26 EUR–a, dakle u omjeru od 17%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 42,50 EUR–a (17% od 250,00 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 191,88 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 4., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović