Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-19/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HUDEK- TRGOTRANS d.o.o., Biljevec, Biljevec 77, OIB: 66718146008, kojega zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik iz Varaždina, protiv tuženika ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Marijan Fosin i Božica Petak-Vujec, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak-Vujec iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pr- 49/2023-18 od 10. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja HUDEK-TRGOTRANS d.o.o., Biljevec, Biljevec 77, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pr-49/2023-18 od 10. studenoga 2025. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate i kojim zahtjeva da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe (točka II. izreke).

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz te zakonske odredba na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. Iako navodima žalbe žalitelj ističe i žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP- a valja reći da u žalbenoj fazi postupka odlučne činjenice nisu sporne i to: da je tuženik bio zaposlenik tužitelja; da je tuženik taj koji je, 02. ožujka 2023., raskinuo/ otkazao ugovor o radu koji su stranke sklopile 21. srpnja 2012.; da je već ugovorom o radu bilo ugovoreno da će otkazni rok, neovisno otkazom koje strane je došlo do prestanka radnog odnosa, trajati 60 dana; da iz prijave o prestanku osiguranja proizlazi da je tužitelj tuženika odjavio 31. ožujka 2023., dakle prije isteka ugovorenog otkaznog roka od 60 dana; da je ugovorom o radu (čl. 8.) ugovoren paušalni iznos naknade štete od 10.000,00 eura u koliko radnik ne odradi otkazni rok; da je tuženik kod novog poslodavca počeo raditi 01. travnja 2023. i da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik dokazao da mu je i faktično nastala šteta u utuženom iznosu. Slijedom toga ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno odgovarati na navode žalbe vezano uz ovaj žalbeni razlog.

7. Ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke. Odnosno za odluku u sporu neodlučni su navodi žalbe kojima se ukazuje da tužitelj nije bio dužan dokazivati osnovanost visine zahtjeva jer da je visina osnovana samom činjenicom da tužitelj nesporno nije odradio ugovorni otkazni rok od 60 dana, kako je to izrijekom između stranaka i ugovoreno, dok se neosnovano navodima žalbe ukazuje da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer da nije bilo mjesta primjeni čl. 122. st. 7. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR).

8. Naime, kraj nesporne činjenica da je poslodavac taj koji je odjavio tuženika 31. ožujka 2023., iako od otkaza koji je tuženik tužitelju dao 02. ožujka 2023. do odjave nije protekao ugovoreni otkazni rok od 60 dana i kraj nesporne činjenica da je radnik 01. travnja 2023. zasnovao novi radni odnos, ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja ocjenjuje da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8.1. Na tužitelju kao poslodavcu je bio teret dokazati da tuženik svojevoljno nije ispoštovao ugovorni otkazni rok, iako je tužitelj to od njega zahtijevao, jer je tako ugovoreno. To tužitelj nije dokazao niti je tvrdio (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Upravo suprotno, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je upravo tužitelj taj koji je tuženika odjavio s danom 31. ožujka 2021., pri čemu uopće nije obrazložio zbog čega je tako postupio, unatoč ugovorenom otkaznom roku koji u tom trenutku još nije istekao. Slijedom toga, zbog ovih činjenica, zahtjev tužitelja nije osnovan, jer odluka poslodavca da odjavi radnika prije isteka otkaznog roka, a da pri tome poslodavac nije ni pokušao ukazati i dokazati zašto je tako postupio, ne može ići na štetu radnika niti dovodi do obveze radnika da plaća štetu poslodavcu zbog činjenice da nije odrađen cijeli otkazni rok.

9. Kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz navedenih razloga, neodlučna je za konačnu odluku činjenica da je sud prvoga stupnja pogrešno protumačio postojanje prava tuženika na kraći otkazni rok u smislu čl. 122. st. 7. ZR-a. Stoga na navode žalbe u ovom dijelu nije odgovarano (čl. 375. st. 1. ZPP-a), ali se sudu prvoga stupnja, u vezi primjene te odredbe ukazuje na shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-101/2020-3 od 03. listopada 20203. i Rev-952/2020 od 28. ožujak 2023.

10. Zbog navedenog, izvan rečenog nije bilo potrebe odgovarati na navode žalbe tužitelja (čl. 375. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. toga Zakona.

11. Trošak žalbe tužitelju nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević