REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-2351/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ranić i Matić, Rijeka, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, Opatija, Poginulih hrvatskih branitelja 1, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-211- 03/25-07/3543, URBROJ: 511-09-31-25-1 od 30. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-211-03/25-07/3543, URBROJ: 511-09- 31-25-1 od 30. listopada 2025. ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja (točka 1.) uz obvezu predaje iste Službi za upravne poslove, Policijskoj postaji Opatija, u roku od 8 dana (točka 2.), sve pozivom na odredbe čl. 286. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.; dalje: ZSPC).

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom i tijekom spora osporava zakonitost navedenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede upravnog postupka. Ističe da tuženik nije obrazložio na temelju kojih je konkretnih zakonskih odredbi za svaki pojedini pravomoćni prekršaj utvrđen određeni broj negativnih prekršajnih bodova, već da se poziva na odredbe kojima su propisane novčane kazne, a ne broj negativnih bodova, zbog čega smatra da obrazloženje rješenja ne sadržava dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje navodi da tuženik nije naveo u koju točno evidenciju je izvršio uvid prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica, čime je, prema stajalištu tužitelja, povrijeđeno načelo materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara da je izreka osporavanog rješenja nepotpuna jer ne sadržava zakonski uvjet propisan čl. 286. st. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno obvezu polaganja vozačkog ispita prije podnošenja zahtjeva za izdavanje nove vozačke dozvole, nakon isteka roka od dvije godine i provedenog osposobljavanja. Smatra da propuštanje unošenja navedenog uvjeta u izreku rješenja čini rješenje nepotpunim te dovodi stranku u zabludu glede njezinih prava i obveza. Smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer se osporavano rješenje poziva na pogrešne zakonske odredbe, odnosno na čl. 286. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama umjesto st. 10., kao i na pogrešne stavke čl. 199. istoga Zakona. Iako je tuženik navedene pogreške naknadno ispravio rješenjem o ispravku, tužitelj ističe da se ne radi o očitim netočnostima u smislu čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku, već o izmjenama koje zadiru u meritum stvari i utječu na zakonitost i sadržaj rješenja. U odnosu na bitne povrede pravila upravnog postupka, navodi da je povrijeđeno načelo zakonitosti iz čl. 5. Zakona o općem upravnom postupku jer se rješenje, prema njegovom mišljenju, svodi na puko citiranje zakonskih odredbi bez njihove konkretne primjene na utvrđeno činjenično stanje. Također smatra da je povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci iz čl. 7. istoga Zakona budući da iz obrazloženja i izreke rješenja nije moguće na jasan i nedvojben način utvrditi pravilnost obračuna negativnih prekršajnih bodova niti trenutak od kojeg počinje teći rok od dvije godine. Nadalje ističe i povredu načela materijalne istine iz čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku jer u rješenju nije naznačen konkretan izvor podataka ni evidencija temeljem koje su utvrđene odlučne činjenice. Također ukazuje kako je posljednji prekršaj postao pravomoćan 26. rujna 2025., dok mu je osporavano rješenje dostavljeno tek 10. studenoga 2025., dakle protekom više od mjesec dana od ispunjenja zakonskih uvjeta za donošenje rješenja te da tuženik nije obrazložio razloge takvog vremenskog razmaka niti način primjene zakona u konkretnom slučaju, zbog čega drži da mu zbog propusta javnopravnog tijela ne mogu nastupiti štetne posl jedice u vidu produljenja trajanja zabrane upravljanja motornim vozilima. Stoga drži da je osporavano rješenje nezakonito te predlaže da sud isto poništi. Nezakonitim rješenjem da ga se onemogućava u obavljanju poslova cestovnog prijevoza robe te mu se time nanosi i teško popravljiva šteta (ostvarivanje zarade). U prekršajnom postupku da su podneseni zahtjevi za obnovu istih te da bi se u slučaju pozitivnog ishoda jednog od tih postupaka stavio van snage prekršajni nalog čime bi pobijano rješenje bilo nezakonito. Predlaže da sud odredi odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Ističe da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravomoćnih prekršajnih odluka kojima je tužitelj proglašen krivim za prekršaje te da je 15 negativnih prekršajnih bodova upisano kao pravna posljedica pravomoćne osude, neposredno na temelju zakona. Ističe da su broj i način evidentiranja negativnih bodova izravno propisani odredbama čl. 199. st. 14. i 16. ZSPC te da zbog toga nije postojala obveza dodatnog obrazlaganja broja bodova za svaki pojedini prekršaj. Navodi da je osporavano rješenje doneseno primjenom čl. 286. st. 1. i st. 4. navedenoga Zakona, slijedom čega smatra neosnovanim tužbeni navod o nedostatnosti obrazloženja. Nadalje ističe da je rješenjem o ispravku, KLASA: UP/I- 211-03/25-07/3543, URBROJ: 511-09-31-26-4 od 13. siječnja 2026., otklonio očite netočnosti sadržane u izvornom rješenju, i to u dijelu koji se odnosi na pogrešno naveden početni datum, pogrešan stavak članka 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pogrešan datum pravomoćnosti presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, kao i pogrešno označen stavak članka 286. navedenoga Zakona. Tuženik smatra da se radi o očitim pogreškama u pisanju i označavanju zakonskih odredbi koje je, sukladno članku 104. Zakona o općem upravnom postupku, bio ovlašten ispraviti bez zadiranja u meritum upravne stvari, pri čemu ispravak proizvodi pravni učinak od dana donošenja izvornog rješenja. U odnosu na prigovor koji se odnosi na evidenciju negativnih prekršajnih bodova, navodi da se evidencija o negativnim bodovima, zaštitnim mjerama i prometnim nesrećama vodi pri ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove sukladno čl. 296. st. 1. ZSPC. Ističe da osporavano rješenje ne sadržava tvrdnju da je uvidom u navedenu evidenciju utvrđeno da je tužitelju istekla vozačka dozvola, zbog čega smatra da su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani. Smatra da izreka osporavanog rješenja nije nepotpuna jer u njoj nije posebno naveden uvjet polaganja vozačkog ispita iz čl. 286. st. 10. ZSPC te navodi da je navedena pravna posljedica jasno izložena u obrazloženju rješenja, dok sama izreka sadržava odluku o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole. Prema stajalištu tuženika, obveza ponovnog polaganja vozačkog ispita ne predstavlja samostalnu upravnu mjeru koja bi se izricala u izreci rješenja, već zakonsku posljedicu koja može nastupiti tek ukoliko osoba nakon proteka propisanog roka odluči ponovno zatražiti izdavanje vozačke dozvole. U odnosu na navode tužitelja o proteku vremena između pravomoćnosti posljednje prekršajne odluke i donošenja osporavanog rješenja, ističe da se negativni prekršajni bodovi brišu protekom dvije godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, sukladno čl. 286. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok rok od dvije godine za ponovno polaganje vozačkog ispita teče od izvršnosti rješenja kojim se ukida i oduzima vozačka dozvola, sukladno čl. 286. st. 10. istoga Zakona. Smatra da nije postojala zakonska obveza donošenja rješenja istoga dana kada su ispunjeni uvjeti za njegovo donošenje te da eventualni vremenski razmak između nastupa zakonskih pretpostavki i dostave rješenja ne utječe na njegovu zakoni tost. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS - a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u raspravnom rješenju i nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u razdoblju kraćem od dvije godine, od 10. travnja 2025. do 26. rujna 2025., na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova. Iz priloženih potvrda iz evidencije i odluka o prekršajima razvidno je da je tužitelju u evidenciju upisano: 6 negativna prekršajna boda na temelju odredbe čl. 199. st. 16. ZSPC budući je presudom Općinskog suda u Rijeci, posl. broj Pp-3803/2025-5 od 26. rujna 2025., pravomoćnom istog dana, proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 8. ZSPSC; 3 negativna prekršajna boda na temelju odredbe čl. 199. st. 14. budući je Obveznim prekršajnim nalogom PPP Rijeka Klasa:

211-07/25-2/29249 od 5. lipnja 2025., pravomoćnim s 14. lipnja 2025., proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 6. ZSPSC; te 6 negativna prekršajna boda na temelju odredbe čl. 199. st. 16. budući je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl. broj Pp-2790/2024-8 od 21. ožujka 2025., pravomoćnom s 10. travnja 2025., proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 8. ZSPSC.

8. Odredbom čl. 286. st. 4. ZSPC-a propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Prema stavku 10. navedenoga članka, navedena osoba može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

9. Upisivanje negativnih prekršajnih bodova pravna je posljedica osude (čl.

79.-81. Prekršajnog zakona, Narodne novine br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., kao i odredba čl. 286. st. 1. ZSPC-a) te se njihovo upisivanje u službenu evidenciju tuženika provodi ex lege sukladno mjerodavnim odredbama ZSPC prema kojima se za točno određene prekršaje upisuje točno određeni broj negativnih prekršajnih bodova.

10. Za primjenu čl. 286. st. 4. ZSPC-a nije odlučno kada su konkretni prekršajni počinjeni, već je odlučno kada je pojedina odluka o prekršaju postala pravomoćna. Posrijedi je pravna posljedica pravomoćne osude, a ne posljedica sâmog počinjenja prekršaja.

11. Konkretno, ZSPC za počinjenje navedenih prekršaja predviđa upis 15 negativnih prekršajnih bodova u evidenciju (čl. 199. st. 14. i čl. 199. st. 16. ZSPSC).

12. Iz citiranih prekršajnih odluka sud utvrđuje da su iste postale pravomoćne unutar propisanoga dvogodišnjeg razdoblja (štoviše, u kraćem razdoblju od propisanog - od 10. travnja 2025. do 26. rujna 2025.).

13. Upravni sud u upravnom sporu nije ovlašten preispitivati valjanost radnji i odluka u prekršajnom postupku. Ovo stajalište potvrđeno je i drugostupanjskom upravnosudskom praksom (npr. presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4722/19-2 od 27. studenog 2019., Usž-5242/19-2 od 5. veljače 2020.). Spomenuto nisu ovlaštena preispitivati ni javnopravna tijela u upravnom postupku. U upravnom postupku i upravnome sporu odlučno je postoje li pravomoćne prekršajne odluke, a ne jesu li te odluke pravilne, ni jesu li donesene u pravilnom postupku, niti do kakvih životnih posljedica te odluke dovode stranku. Evidentiranje bodova u predmetnom je slučaju provedeno po sâmome zakonu, na temelju pravomoćne odluke kojom su utvrđeni prekršaji što podliježu upisivanju negativnih prekršajnih bodova.

14. Sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni prigovor da osporavano rješenje ne sadržava dostatno obrazloženje glede obračuna negativnih prekršajnih bodova niti oznaku evidencije iz koje su ti podaci pribavljeni. Naime, odredbom čl. 296. st. 1. ZSPC propisano je da o izrečenim zaštitnim mjerama, negativnim prekršajnim bodovima, mjerama upozorenja, prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te o vozačima vozila i vozilima ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju. Podaci o prekršajima i njihovim počiniteljima vode se na Informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i čuvaju se deset godina (st . 2. istoga članka). Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove omogućit će na svojim mrežnim stranicama provjeru statusa vozačke dozvole, postojanje izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, postojanje izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i stanje negativnih prekršajnih bodova, elektroničkim putem temeljem serijskog broja vozačke dozvole (st. 5. istoga članka). Podacima iz evidencija mogu se koristiti pravosudna tijela, upravna tijela koja vode prekršajni postupak te ministarstvo nadležno za unutarnje poslove (st. 6. istoga članka).

15. Navedeni zakonski okvir dodatno je razrađen Pravilnikom o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu (Narodne novine br. 156/08., dalje: Pravilnik). Tako je čl. 2. Pravilnika propisano da se u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova u podsustavu Poslovi prometa vodi evidencija o prekršajima iz područja sigurnosti prometa na cestama i prometnim nesrećama, a čl. 4. da Evidencija o procesuiranju prekršaja iz područja cestovnog prometa sadrži podatke o počiniteljima prekršaja, prekršajima, tijeku procesuiranja prekršaja, prekršajnim sankcijama, negativnim prekršajnim bodovima, pravnoj posljedici osude, sigurnosnim mjerama, plaćanju novčane kazne i troškova postupka, izvršenju neplaćenih novčanih kazni i troškova postupka, izrečenim mjerama opreza, izrečenim zaštitnim mjerama te o dostavi pravomoćno izrečenih odluka ministarstvu nadležnom za vođenje kaznenih i prekršajnih evidencija. Nadalje, čl. 9. Pravilnika propisano je da se negativni prekršajni bodovi evidentiraju po primljenoj pravomoćnoj odluci ili pravomoćnom prekršajnom nalogu, ukoliko nije bilo izjavljenog pravnog lijeka, u broju propisanom za pojedini prekršaj.

16. Iz netom citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da se evidencija o negativnim prekršajnim bodovima vodi u jedinstvenom informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove te da upravo ta evidencija predstavlja službeni i mjerodavni izvor podataka za utvrđivanje postojanja i broja evidentiranih negativnih prekršajnih bodova. Stoga činjenica da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije izrijekom naveo o kojoj točno evidenciji se radi niti detaljno citirao sve relevantne odredbe koje uređuju njezino vođenje, već je navodio samo „evidencija“, sama za sebe ne dovodi do nezakonitosti rješenja niti predstavlja povredu načela materijalne istine iz čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Naime, iz sadržaja rješenja i primijenjenog pravnog okvira nedvojbeno proizlazi da su odlučne činjenice utvrđene uvidom u službenu evidenciju koju, temeljem čl. 296. ZSPC-a i citiranih odredbi Pravilnika, vodi Ministarstvo unutarnjih poslova, a čiji se podaci smatraju vjerodostojnom osnovom za donošenje upravnih odluka iz područja sigurnosti prometa na cestama. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2131/2025-2 od 12. lipnja 2025. Također, budući da broj negativnih prekršajnih bodova proizlazi neposredno iz zakona i pravomoćnih odluka o prekršajima te same evidencije o istome, tuženik nije bio dužan posebno obrazlagati matematički obračun bodova za svaki pojedini prekršaj, a tim više što je tužitelj o počinjenim prekršajima i pravnim posljedicama istih mogao izjašnjavati u samim prekršajnim postupcima koji su prethodili donošenju osporavanog rješenja.

17. Nadalje, ovaj sud smatra da okolnost što u izreci nije posebno naznačeno ponovno polaganje vozačkog ispita ne čini izreku nezakonitom, budući da navedeno proizlazi neposredno iz zakona (čl. 286. st. 10. ZSPC-a) i nastupa tek kao buduća pravna posljedica eventualnog podnošenja zahtjeva za izdavanje nove vozačke dozvole. Pri tome valja istaknuti da zakonodavac u citiranoj odredbi koristi formulaciju „može polagati", a ne „mora polagati", čime je jasno da se ne radi o obvezi nametnutoj tužitelju, već o mogućnosti koju tužitelj može, ali i ne mora iskoristiti, ovisno o svojoj volji da u budućnosti upravlja motornim vozilom , a zakonodavac je navedenom odredbom jedino odredio najraniji trenutak od kojeg tužitelj stječe pravo pristupiti polaganju vozačkog ispita. Sud utvrđuje da je u obrazloženju osporavanog rješenja jasno naznačen sadržaj odredbe čl. 286. st. 10. ZSPC, odnosno da vozač može ponovno polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.

18. Sud ne nalazi osnovanim ni prigovor koji se odnosi na vremenski razmak između pravomoćnosti posljednje prekršajne odluke i donošenja osporavanog rješenja. ZSCP naime ne propisuje rok u kojem je javnopravno tijelo dužno donijeti rješenje po službenoj dužnosti nakon ispunjenja zakonskih pretpostavki, niti je tužitelj dokazao da je zbog navedenog razmaka bio stavljen u ikakav nepovoljniji pravni položaj protivno zakonu. Tome valja dodati da tuženik rješenje donosi po upisu negativnih bodova u evidenciju temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka, pri čemu iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik o upisu negativnih bodova bio obaviješten dopisima, a posljednji takav dopis datira od 15. listopada 2025. S obzirom na to, donošenje osporavanog rješenja već 30. listopada 2025., dakle svega petnaestak dana nakon zaprimanja posljednje obavijesti o upisu bodova, se ne može kvalificirati dugotrajnim ili nepravodobno postupanjem javnopravnog tijela.

19. Sud je utvrdio i da je tuženik prilikom sastavljanja obrazloženja svojeg rješenja pogrešno naveo datum početka relevantnog dvogodišnjeg razdoblja (21. ožujka 2025. umjesto 10. travnja 2025. kao datum pravomoćnosti prekršajne odluke) , kao i stavke zakonskih odredbi (st. 1. umjesto st. 2. članka 199. ZSPC te st. 9. umjesto st. 10. članka 286. ZSPC). Međutim, spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, odredbom čl. 116. st. 2. ZUS-a propisano je, između ostalog, da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. ZUP-a). Zbog toga bi ponovno vođenje postupka samo radi dopune obrazloženja rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita (slijedom čega bi i ponovni postupak neminovno doveo do istovjetnog meritornog rezultata) , bilo nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, što je i ratio odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a, koja odredba obvezuje sud da u takvoj situaciji tužbeni zahtjev odbije. To više uzimajući u obzir da su pogreške u obrazloženju rješenja otklonjene u upravnom postupku rješenjem o ispravku (KLASA: UP/I-211-03/25-07/3543, URBROJ: 511-09-31-26-4 od 13. siječnja 2026.). Prema mišljenju ovog suda navedene pogreške se, obzirom na njihov sadržaj i narav, mogu podvesti pod očite netočnosti u pisanju i označavanju propisa koje je javnopravno tijelo bilo ovlašteno ispraviti temeljem čl. 104. ZUP-a jer ispravkom nije izmijenjena sama pravna posljedica niti broj negativnih prekršajnih bodova koji proizlaze iz pravomoćnih prekršajnih odluka.

20. Sud ocjenjuje neosnovanim i tužbene navode o povredi načela zakonitosti iz čl. 5. ZUP-a te načela pomoći neukoj stranci iz čl. 7. istoga Zakona. Naime, osporavano rješenje doneseno je na temelju mjerodavnih odredbi ZSPC i pravomoćnih odluka o prekršajima koje su predstavljale valjanu pravnu i činjeničnu osnovu za odlučivanje, pri čemu okolnost što tuženik nije opširnije obrazložio način evidentiranja negativnih prekršajnih bodova ne znači da pravo nije primijenjeno na konkretno utvrđeno činjenično stanje. Također, iz sadržaja izreke i obrazloženja rješenja proizlaze odlučne činjenice, pravna osnova odluke i pravne posljedice koje za tužitelja nastupaju, slijedom čega sud ne nalazi da bi tužitelju bilo onemogućeno razumijevanje sadržaja rješenja niti učinkovita zaštita njegovih prava i pravnih interesa u postupku.

21. Odlučna činjenica u ovoj upravnoj stvari jest da je tužitelj u relevantnom razdoblju u evidenciji imao upisano ukupno 15 negativnih prekršajnih bodova, što premašuje zakonski prag od 12 bodova propisan odredbom čl. 286. st. 4. ZSPC kao uvjet za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole. Ta je činjenica proizlazi iz pravomoćnih prekršajnih odluka i ista nije dovedena u pitanje pogreškama u pisanju datuma i oznaka zakonskih stavaka koje su ispravljene rješenjem o ispravku. Stoga, je pravilno tuženik zaključio kako su se ostvarili uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole kao izravna zakonska posljedica pravilno utvrđenog činjeničnog stanja (postojanja 15 negativnih prekršajnih bodova u evidenciji).

22. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.

18. Nadalje, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora uz obrazloženje da mu je vozačka dozvola nužna radi obavljanja zanimanja i ostvarivanja zarade, a što bi bilo onemogućeno izvršenjem osporavanog rješenja, odnosno da bi mu se izvršenjem odluke nanijela teško popravljiva šteta, a odgoda ne bi bila protivna javnom interesu.

19. Prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe nije osnovan.

20. Čl. 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak (st. 1.) te da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedi-načne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (st. 2.).

21. Sud utvrđuje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe iz gore citiran ih odredbi ZUS-a, iz razloga što je isti, prema mišljenju ovog suda, protivan javnom interesu. Naime, privatni interes tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, koji se interes očituje u obavljanju zanimanja i prihodima, nikako ne preteže nad javnim interesom sigurnosti cestovnog prometa, koja se postiže i smanjivanjem rizika da u cestovnom prometu sudjeluju osobe koje krše prometne propise, a kako je to upravo utvrđeno za tužitelja višestrukim pravomoćnim odlukama u prekršajnim postupcima.

22. Činjenica da su protiv prekršajnih odluka podneseni zahtjevi za obnovu prekršajnog postupka ne predstavlja osnovu za određivanje odgodnog učinka tužbe budući da su prekršajne odluke na kojima se osporavano rješenje temelji u trenutku donošenja rješenja bile pravomoćne i proizvodile pravne učinke. Eventualni budući uspjeh u postupcima obnove predstavlja neizvjesnu okolnost te ne opravdava odgodu izvršenja pobijanog rješenja.

Slijedom, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 42. ZUS za određivanje odgodnog učinka tužbe, pozivom na citiranu odredbu riješeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.

23. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke rješenja.

U Rijeci 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).