REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj Us I-78/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa DM, službena osoba, radi priznanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560 - 01/24-01/423, URBROJ: 512-25-25-2 od 10. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560 -01/24- 01/1603, URBROJ: 512M2-76-24-5 od 26. studenog 2024.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/423, URBROJ: 512-25-25-2 od 10. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560 -01/24-01/1603, URBROJ: 512M2-76-24-5 od 26. studenog 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 3026 Pakrac (76. samostalni bataljun Pakrac) za razdoblje od 19. kolovoza 1991. do 12. listopada 1991.

2.1. Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te uslijed manjka obrazloženja odlučnih činjenica u pogledu razdoblja i načina sudjelovanja tužiteljice u spornom razdoblju u 76. bataljunu. Smatra da su svi pripadnici navedenog bataljuna počeli sudjelovati 19. kolovoza 1991. te da jedino pripadnicima koji su kasnije postali sastavni dio Ministarstva unutarnjih poslova ta pripadnost nije automatski priznata. Navodi da je Ministarstvo unutarnjih poslova tužiteljici priznalo status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. rujna 1991. do 30. studenog 1991. Poziva se na sadržaj priloženog novinskog članka u kojemu se nalazi slika tužiteljice u uniformi nastala upravo u spornom razdoblju. Smatra da je tuženik trebao drugačije vrednovati iskaze neposrednih svjedoka te da je u postupku povrijeđena odredba članka 18 . stavak 1. Ustava Republike Hrvatske kao i načela upravnog postupka (načelo zakonitosti, načelo razmjernosti, načelo obveze utvrđivanja materijalne istine, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, načelo pristupa podacima i spisu predmeta i dr.) . Također smatra da službena evidencija ne sadržava cjelokupne podatke te da primjerice monografija navedene brigade ima detaljnije popise od službenih evidencija. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik se poziva na pravni stav izražen u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., da se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, pri čemu i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužiteljica u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentirana na popisima pripadnika 76. samostalnog bataljuna Pakrac.

3.2. Smatra da tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bila pripadnik bilo koje postrojbe OS RH koja je bila u mobilizacijskom razvoju HV-a u to vrijeme, a niti svjedoci saslušani u postupku raspolažu takvim dokazima.

3.3. Stoga je tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, ocijenio da se same izjave svjedoka ne mogu prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske.

4. Tužiteljica je 16. svibnja 2025. dostavila podnesak u kojemu je ponovila tužbene navode.

5. Nadalje tužiteljica je 16. srpnja 2025. dostavila podnesak u kojemu je također ponovila tužbene navode te je istaknula da su u odgovoru na tužbu pogrešno navedena imena svjedoka, primjerice osoba imena ĐM stvarno se preziva Ž, a ZM pravilno se preziva D.

6. Tuženik je 8. listopada 2025. dostavio podnesak u kojemu je naveo da iz službene evidencije i dostupnog arhivskog gradiva proizlazi da tužiteljica nije upisana kao pripadnik navedene brigade pri čemu nije sporno da je tužiteljica u traženom razdoblju pomagala pripadnicima postrojbe na način opisan u spisu predmeta ali ne kao pripadnica oružanih snaga Republike Hrvatske što predstavlja jedan od ukupno dva kumulativno propisana uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

7.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu upravnog spora kao i spisu upravnog postupka (koji je dostavljen uz odgovor na tužbu), te je 21. travnja 2026. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, supruga tužiteljice ĆM, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao. Rasprava je održana kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. i 39/24., u daljnjem tekstu: ZUS). Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužiteljice u cijelosti je ostao kod navoda tužbe i kasnijih podnesaka.

7.2. Opunomoćenik tužiteljice naveo je da ista u zahtjevu nije decidirano navela da sebe smatra pripadnicom 76. Samostalnog bataljona te da se radi o pogrešci službene osobe prvostupanjskog tijela već je zahtjev podnijela radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 19. kolovoza 1991. do 12. listopada 1991. kao pripadnik OSRH Lipik i Naoružanih odreda ZNG Lipik.

7.3. Također je naveo da je tužiteljici priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 30. rujna 1991. do 30. studenog 1991. kao pripadnici pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova u sjedištu te je spisu priložio potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu od 30. prosinca 2024. kao i Uvjerenje navedenog javnopravnog tijela od 28. travnja 2025. i potvrdu navedenog tijela o sudjelovanju tužiteljice u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju od 17. travnja 2025.

7.4. Opunomoćenik tužiteljice izjavio je i da je tužiteljica istovremeno podnijela zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdobljima koja se međusobno djelomično preklapaju i tuženiku i Ministarstvu unutarnjih poslova te je Ministarstvo unutarnjih poslova ranijim odlučivanjem tužiteljici priznalo status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te da je tužiteljica bila aktivni i ravnopravni sudionik obrane suvereniteta Republike Hrvatske a ne svojevrsno pomoćno osoblje.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužiteljica podnijela zahtjev 6. studenog 2024. (u formi izjave na zapisnik prvostupanjskog tijela), za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u razdoblju od 19. kolovoza 1991. do 30. studenog 1991., na temelju pripadnosti 76. samostalnom bataljunu Pakrac.

10. U navedenoj izjavi od 6. studenoga 2024., na zapisnik prvostupanjskog tijela, tužiteljica je navela da je u razdoblju od 19. kolovoza do 12. listopada 1991. kroz pripadnost 76. samostalnom bataljunu Pakrac, obavljala stražu u [adresa] u ratnoj zoni izložena neprijateljskoj paljbi te svakodnevnom sukobu iz pješačkog i artiljerijskog naoružanja. Navodi da se dolaskom u [adresa] (bez navođenja datuma) stavila na raspolaganje u Lipički štab, zapovjedniku „ Đ“, te su u štabu bili i PM, EM i VM. Navodi da joj je oružje (pištolj nepoznate marke) dao VM koji ju je rasporedio na punkt gdje je obavljala straže po rasporedu. Kad je [adresa] pao, zajedno sa suborcima se povukla u Prekopakru, gdje ju je ĐM pitao hoće li pristupiti u odrede „Merčepovaca“. U istim odredima je bila do kraja 1991. godine.

11. Tužiteljica je zahtjevu priložila i presliku članka objavljenog u časopisu naziva „Vikend“ od 15. studenog 1991., u kojemu je između ostalih objavljen i članak naziva „U zagrljaju života i smrti“, sastavljen nakon što su izvjestitelji proveli izvjesno vrijeme na pakračkom bojištu među takozvanim „Merčepovim ratnicima“ odnosno citiranim muškarcima navedenim samo imenom u tekstu, dok je jedino žensko ime izvjesna „ Z“ koja navodi da je njezina uloga priprema i serviranje hrane.

12. U odnosu na predmetni članak u kojemu se, prema navodima tužiteljice, nalazi i njezina fotografija (tri žene čija imena i prezimena nisu navedena, u maskirnoj odjeći) valja istaknuti da ne predstavlja dokaz da bi tužiteljica u zatraženom razdoblju bila pripadnica 76. samostalnog bataljuna Pakrac, jer ista u tom razdoblju (objave članka) niti prema vlastitim navodima nije bila pripadnica navedenih postrojbi, od 12. listopada 1991., a što članak i navodi – dakle da je riječ o reportaži o tzv. „Merčepovim“ postrojbama.

13.1. Iz (pisane i ovjerene) izjave svjedoka RM i TM proizlazi da je tužiteljica bila pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske i sudjelovala u obrani [adresa] od 19. kolovoza 1991. do 12. listopada 1991. (kada prelazi u sastav MUP-a).

13.2. Svjedoci suglasno navode da je tužiteljica sudjelovala u izravnom djelovanju po svim punktovima sa zaduženim naoružanjem i uz tu zadaću je kuhala i vršila dužnosti oko zbrinjavanja ranjenika.

14. Iz priložene potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu od 17. travnja 2025. (list 32 spisa) proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. rujna 1991. do 30. studenog 1991. te je stekla status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

15. Iz priloženog uvjerenja Kriznog štaba općine Pakrac od 18. prosinca 1991. proizlazi da se isti odnosi na djelovanje jedinice formirane 15. listopada 1991., dakle nakon razdoblja (nakon 12. listopada 1991.) u odnosu na koje tužiteljica već ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, po osnovi pripadnosti MUP- u.

16. U izjavi na zapisnik prvostupanjskog tijela od 11. studenoga 2024. svjedok CM naveo je da je tužiteljicu viđao u vrijeme Domovinskog rata od samih početaka obrane [adresa] (bez navođenja datuma). Svjedok navodi da je tužiteljica bila naoružana na straži kao pripadnica Hrvatske vojske, te je pomagala ranjenicima, sve do 12. listopada 1991.

17. Iz provjere podataka iz službene evidencije kao i iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Požega, KLASA: 560-01124-01/180, URBROJ: 512M2-79- 24-6 od 13. studenoga 2024., proizlazi da se tužiteljica ne nalazi u vojnoj evidenciji i nije uvedena kao pripadnica 76. samostalnog bataljuna Pakrac, te za istu ne postoji pojedinačna potvrda koja bi se mogla koristiti kao temelj upisa u predmetu utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

18. Iz sveukupnosti izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica dakle podnijela zahtjev za priznavanje zatraženog statusa, na temelju pripadnosti 76. samostalnom bataljunu Pakrac za razdoblje od 19. kolovoza 1991. do 12. listopada 1991., te je u međuvremenu ostvarila traženi status kao pripadnica MUP-a u razdoblju od 30. rujna 1991. do 30. studenog 1991.

19.1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21., 156/23. – dalje: Zakon) propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

19.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

19.3. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužiteljicu najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske, uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona, te uz uvjet da ne postoje okolnosti iz članka 21. stavak 2. toč. c Zakona.

19.4. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19.5. Odredba članka 52. ZUP-a propisuje da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima (stavak 1.); Službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima (stavak 2.); Stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje (stavak 3.); Stranka je dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom (stavak 4.).

20. Sud ocjenjuje da je u postupku, u svjetlu činjenice da je tužiteljici u odnosu na dio zahtjeva (dio razdoblja) priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (kao pripadnici MUP-a), a radi cjelovitog rješavanja upravne stvari, potrebno pozvati tužiteljicu na ponovno davanje izjave, koja će korespondirati sa citiranim utvrđenjem. U suprotnom, tužiteljica je vlastitim kontradiktornim navodima o sudjelovanju u određenim postrojbama dovela u sumnju istinitost vlastitih tvrdnji kao i narav sudjelovanja.

21. U odnosu na izjave svjedoka valja istaknuti da su iste nepotpune i nedorečene u smislu ključnih pojedinosti, primjerice što uopće označava pojam „sudjelovala od početka“. Stoga je potrebno zatražiti specifikacije načina i vremena sudjelovanja tužiteljice i cijeniti činjenicu da u odnosu na citiranu potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu od 17. travnja 2025. (list 32 spisa) vrijedi presumpcija istinitosti, dakle dokazna snaga potvrde veća je od dokazne snage izjava svjedoka odnosno tužiteljice.

22. U provedenom postupku izostala je i usporedba priznanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata saslušanih svjedoka (dakle je li im status priznat, za koje razdoblje sudjelovanja te po kojoj osnovi, kako bi se moglo utvrditi mogu li isti biti neposredni svjedoci okolnosti na kojima tužiteljica zasniva svoj zahtjev).

23. Načela dobrog upravljanja i jednakog postupanja ključna su za funkcioniranje pravne države i osiguravanje pravičnosti u postupanju javnopravnih tijela i sudova. Dobro upravljanje podrazumijeva transparentnost, obrazloženo i dosljedno odlučivanje javnopravnih tijela i sudova, poštivanje pravne sigurnosti i predvidivosti, te pravilno vođenje postupaka u skladu sa zakonom. Načelo jednakog postupanja, s druge strane, osigurava zabranu diskriminacije, primjenu objektivnih kriterija, konzistentnost sudske prakse i jednake uvjete za sve stranke u postupcima.

24. Također, sud smatra da obrazloženje osporavanog rješenja nije sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

25. U ponovljenom postupku ponovno će se provesti ispitni postupak i omogućiti tužiteljici sudjelovanje u istome, Najprije na način da ista specificira zahtjev u smislu točnog razdoblja sudjelovanja kao i točne pripadnosti oružanim snagama Republike Hrvatske, nakon čega će se na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja (i u pogledu naravi sudjelovanja tužiteljice), donijeti (meritorna) odluka o zahtjevu tužiteljice, uz poštivanje pravnih shvaćanja i primjedbi suda.

26. Stoga je sud osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te vratio predmet na ponovni postupak kao u točki III. izreke presude, a u kojemu će se otkloniti navedeni nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovoga suda, kako to propisuje odredba članka 151. stavak 2. ZUS-a.

U Osijeku 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč. I. – III. izreke ove presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak. 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku