Poslovni broj: P-302/2024-87
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Stalna služba u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 15
35000 Slavonski Brod
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danieli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja T.O.D. OS d.o.o. za građenje i usluge u stečaju, Bilje, Ulica hrvatskih branitelja 51, OIB: 98427347853, zastupan po punomoćnici Maji Šilić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VIBRO SISTEM d.o.o. za građevinarstvo i usluge, Osijek, Sjenjak 113, OIB: 53017205872, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. iz Osijeka, radi: duga, V.P.S.: 80.000,00 eura, nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Maje Šilić, odvjetnice i odvjetnika Filipa Đurovića, zamjenika punomoćnika tužitelja, uz zakonskog zastupnika tužitelja, stečajnog upravitelja Vladu Šokac, i punomoćnika tuženika Nikolu Sabljaka, odvjetnika u OD Zec & partneri iz Osijeka, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T.O.D. OS d.o.o. za građenje i usluge u stečaju, Bilje, Ulica hrvatskih branitelja 51, OIB: 98427347853, koji glasi:
"I. a) Utvrđuje se da je u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem St-683/2023, Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, inv. br. tužitelja 02239, vrsta vozila: putničko vozilo, registarskih oznaka: BM815BT, marka: Opel Vivaro 1.6 CDTi, oblik karoserije: zatvoren, vrsta motora: dizel, godina proizvodnje: 2017. godine, broj šasije: [broj šasije], sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 28. veljače 2023. godine, br. 007/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. JH, kojim je tuženik kupio navedeno motorno vozilo od tužitelja za 2.700,00 EUR, te se nalaže izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u nadležnim javnim registrima.
b) Utvrđuje se da je u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem St-683/2023, Ugovor o kupoprodaji opreme za igraonicu, inv. br. tužitelja 0301, sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 31. siječnja 2023. godine, br. 005/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. AH, kojim je tuženik kupio navedenu opremu za igraonicu od tužitelja za 61.644,88 EUR, te se nalaže izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u nadležnim javnim registrima.
c) Utvrđuje se da je u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem St-683/2023, Ugovor o kupoprodaji računalne opreme za igraonicu, inv. br. tužitelja 0311, sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 31. siječnja 2023. godine, br. 004/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. J, kojim je tuženik kupio navedenu računalnu opremu za igraonicu od tužitelja za 2.336,34 EUR, te se nalaže izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u nadležnim javnim registrima.
d) Utvrđuje se da je u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem St-683/2023, Ugovor o kupoprodaji stroja za miješanje suhe glazure, inv. br. tužitelja 03232, sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 31. siječnja 2023. godine, br. 003/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. AH, kojim je tuženik kupio navedenu stroj za miješanje suhe glazure od tužitelja za 1.648,98 EUR, te se nalaže izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u nadležnim javnim registrima.
e) Utvrđuje se da je u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem St-683/2023, Ugovor o kupoprodaji rotacionog stroja Maxititina, inv. br. tužitelja 03233, sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 31. siječnja 2023. godine, br. 002/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. AH, kojim je tuženik kupio navedeni rotacioni stroj Maxititina od tužitelja za 3.215,90 EUR, te se nalaže izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u nadležnim javnim registrima. f) Utvrđuje se da je u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem St-683/2023, Ugovor o kupoprodaji miksera za miješanje 300 L, inv. br. tužitelja 03234, sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 31. siječnja 2023. godine, br. 001/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. AH, kojim je tuženik kupio navedeni mikser za miješanje 300 L od tužitelja za 1.676,15 EUR, te se nalaže izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja u nadležnim javnim registrima.
II. Nalaže se tuženiku VIBRO SISTEM d.o.o., da u stečajnu masu društva T.O.D. OS d.o.o. vrati:
a) putničko vozilo, inv. br. tužitelja 02239 vrsta vozila: putničko vozilo, reg. oznaka:
BM815BT, marka: OPEL VIVARO 1.6 CDTi, Oblik karoserije: zatvoren, vrsta motora dizel, godina proizvodnje: 2017.godina, broj šašije: WOLJ7D604GV662190, za 2.700,00 EUR.
b) Oprema za igraonicu, inv. br. tužitelja 0301,
c) Računalna oprema za igraonicu, inv. br. tužitelja 0311,
d) Stroj za miješanje suhe glazure, Inv. br. tužitelja 03232,
e) Rotacioni stroj Maxititina, Inv. br. tužitelja 03233,
f) Mikser za miješanje 300 L, Inv. br. tužitelja 03234, te da sve navedeno preda u posjed tužitelju, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude
III. Nalaže se tuženiku VIBRO SISTEM d.o.o., trpiti uspostavu ranijeg vlasničkog stanja, faktično, a i u nadležnim javnim registrima, koje je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji motornog vozila, inv. br. tužitelja 02239, vrsta vozila: putničko vozilo, registarskih oznaka: BM815BT, marka: Opel Vivaro 1.6 CDTi, oblik karoserije: zatvoren, vrsta motora: dizel, godina proizvodnje: 2017. godine, broj šasije: [broj šasije], sklopljen između tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o. i tuženika VIBRO SISTEM d.o.o., OIB: 53017205872, potvrđen računom tužitelja društva T.O.D. OS d.o.o., od 28. veljače 2023. godine, br. 007/01/1 potpisanim od strane direktora tužitelja g. JH, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u sada neutvrđenom iznosu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju T.O.D. OS d.o.o. za građenje i usluge u stečaju, Bilje, Ulica hrvatskih branitelja 51, OIB: 98427347853, naknaditi tuženiku VIBRO SISTEM d.o.o. Osijek, Sjenjak 113, OIB: 53017205872, iznos od 8.828,00 eura na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 19. svibnja 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, u roku od 15 (petnaest) dana.
III Tuženik VIBRO SISTEM d.o.o. za građevinarstvo i usluge, Osijek, Sjenjak 113, OIB: 53017205872, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 5.582,50 eura.
IV Tužitelj T.O.D. OS d.o.o. za građenje i usluge u stečaju, Bilje, Ulica hrvatskih branitelja 51, OIB: 98427347853, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 18.680,27 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj T.O.D. OS d.o.o. za građenje i usluge u stečaju, Bilje, Ulica hrvatskih branitelja 51, OIB: 98427347853, u daljnjem tekstu: tužitelj, je dana 20. rujna 2024. podnio tužbu protiv tuženika VIBRO SISTEM d.o.o. za građevinarstvo i usluge, Osijek, Sjenjak 113, OIB: 53017205872, u daljenjem tekstu: tuženik.
2. U tužbi tužitelj navodi da je nad tužiteljem 14. veljače 2024. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: St-683/2023 te da je tužitelju zaključkom odobreno pokretanje ove parnice u tom predmetu. Tužitelj tužbu podnosi jer smatra da je uprava tužitelja prije otvaranja stečajnog postupka poduzela radnje koje su dovele do smanjenja imovine tog trgovačkog društva te preuzela dugovanja znajući da ih neće moći podmiriti i da će te radnje dovesti do oštećenja drugih vjerovnika tog društva, pa tako navodi da je uprava tužitelja prije pokretanja stečaja dana 13. ožujka 2020. pokrenula parnični postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: P-99/2020 tražeći sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora sa društvom FLIO d.o.o., ali to društvo je podnijelo protutužbu u kojoj je tražilo plaćanje iznos u visini zakupnina navodeći da T.O.D. OS d.o.o. neovlašteno koristi poslovni prostor, a da je društvo FLIO d.o.o. uspjelo sa protutužbenim zahtjevom te mu je pravomoćno dosuđeno 159.043,26 eura i 13.853,77 eura sa osnova troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama, a T.O.D. OS d.o.o. je odbijen sa tužbenim zahtjevom. Društvo FLIO d.o.o. je pokrenulo i poseban parnični postupak koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim br. P-279/2021 s osnova individualnih i zajedničkih troškova koje je uzrokovalo društvo T.O.D. OS d.o.o. neovlašteno koristeći prostor i isti postupak je u prekidu. Nakon što je donesena prvostupanjska presuda kojom se dosuđuje društvu FLIO d.o.o. 73.169,08 eura, a navodi i da su tako uzrokovana nepotrebno i druga dugovanja.
3. Tužitelj posebno napominje da je T.O.D. OS d.o.o. prije otvaranja stečaja prodalo tuženiku po manjoj cijeni od tržišne:
a) putničko vozilo, inv. br. tužitelja 02239 vrsta vozila: putničko vozilo, reg. oznaka:
BM815BT, marka: OPEL VIVARO 1.6 CDTi, Oblik karoserije: zatvoren, vrsta motora dizel, godina proizvodnje: 2017.godina, broj šašije: WOLJ7D604GV662190, za 2.700,00 eura,
b) Oprema za igraonicu, inv. br. tužitelja 0301, za 61.644,88 eura,
c) Računalna oprema za igraonicu, inv. br. tužitelja 0311, za 2.336,34 eura, d) Stroj za miješanje suhe glazure, Inv. br. tužitelja 03232, za 1.648,98 eura, e) Rotacioni stroj Maxititina, Inv. br. tužitelja 03233, za 3.215,90 eura,
f) Mikser za miješanje 300 L, Inv. br. tužitelja 03234, za 1.676,15 eura,
g) Igraonicu koja se nalazi u poslovnom prostoru gdje je i Emezeta u Osijeku za iznos od 61.644,88 eura.
4. Osim toga, tužitelj navodi da tuženik nije platio cijenu za navedene pokretnine, a u vrijeme poduzimanja tih radnji prodaje imovine, ovlaštene osobe tužitelja prije otvaranja stečajnog postupka su morale imati saznanja da postoji prvostupanjska presuda u predmetu poslovni broj: P-88/2020 te da je pokrenut i drugi postupak tuženika pod poslovnim brojem: P-279/2021 iz kojeg razloga tužitelj smatra da su radnje prodaje pokretnina poduzete da bi se spriječilo namirenje vjerovnika i nad tužiteljem otvorio stečajni postupak. Smatra da se predmetne pokretnine nisu prodane stečajni vjerovnici tužitelja bi se namirili u većoj mjeri, a osim toga i druga imovina T.O.D. OS d.o.o. je bila rasprodana.
5. Tužitelj navodi da se radi o radnjama poduzetim od strane bliskih osoba jer su osnivači i direktori tuženika isti kao i osnivači i direktori tužitelja prije otvaranja stečaja, a osim toga su tadašnji direktori tužitelja i prebacili cjelokupno poslovanje na tužtenika koju djelatnost su nastojali obavljati preko tuženika i pokušali su tužbom ishoditi sklapanje ugovora o zakupu za isti poslovni prostor u kojem je radio tužitelj i to sa istom imovinom koja je ranije bila vlasništvo tužitelja. Ističe da je T.O.D. OS d.o.o. bilo blokirano na dan 4. siječnja 2024. 304 dana. Tužitelj se poziva na čl. 202. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje: SZ) kao pravnu osnovu i smatra da bi se uspješnim pobijanjem ugovora o prodaji postiglo vraćanje u stečajnu masu, što bi dovelo do boljeg namirenja stečajnih vjerovnika jer bi se pokretnine prodavale u stečajnom postupku.
6. U odgovoru na tužbu od 26. studenog 2024. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te se u odnosu na navode iznesene u tužbi. Tuženik se izričito protivi navodima tužbe: kako osobe ovlaštene za zastupanje tuženika u svom postupanju imale bilo kakvu namjeru za prouzročenjem stečajnog postupka nad tužiteljem, kao i za namjernim oštećenjem vjerovnika tužitelja; kako je stečajni dužnik bilo kojem trgovačkom društvu prouzrokovao bilo kakva dugovanja znajući kako ista neće moći podmiriti; da bi tužitelj tuženiku prodao pokretnine po manjoj cijeni od tržišne. Tuženik navodi kako je cijena za pokretnine uredno plaćena. Naime, dana 30. siječnja 2023. godine, tuženik je podigao kredit kod Raiffeisenbank Austria d.d. u iznosu od 63.000,00 eura, a na temelju Ugovora o kreditu broj 23518010008 od istoga dana, banka je tuženiku isplatila kredit u ukupnom iznosu od 62.215,50 eura. Tužitelj je kod iste banke, u tom trenutku imao otvoren kredit 22518020050 od dana 15. lipnja 2022. te je s toga s tuženikom dogovorio da tuženik plati u cijelosti njegovu obvezu po kreditu broj 22518020050, a na koji način će tuženik tužitelju isplatiti kupoprodajnu cijenu pokretnina koje su predmet ovog parničnog postupka. Kredit tužitelja (Ugovor o kreditu broj 22518020050 partija za uplatu 518-55-944952) zatvoren je u cijelosti dana 1. veljače 2023. po konačnom obračunu banke (dan nakoj što je tuženik primio novčana sredstva po svom kreditu), uplatom tuženika u iznosu od 59.471,18 eua. U prilog tuženikovim tvrdnjama govori i potvrda o otplaćenom kreditu u kojoj banka potvrđuje kako su dana 1. veljače 2023. zatvorene sve obveze po kreditu broj 22518020050 od 15. lipnja 2022., upravo nakon tuženikove uplate. Navedeno je jasno vidljivo i u knjigovodstvu tužitelja, gdje je jednom skupnom temeljnicom zatvorena obveza tužitelja prema banci za kredit i istovremeno su prebijene fakture izdane tuženiku za prodane pokretnine. Dakle, pokretnine tužitelja uredno su plaćene po realnoj tržišnoj cijeni. Tuženik posebno napominje kako pokretnina najveće pojedinačne vrijednosti (oprema za igraonicu) ima tržišnu vrijednost jedino i samo ukoliko se nalazi u poslovnom prostoru gdje se trenutno nalazi, budući da se radi o igraonici rađenoj po mjeri upravo za tu lokaciju, a eventualno rastavljanje i premještanje iste bi prouzročilo goleme troškove rastavljanja i prijevoza, a pored toga, cijela igraonica bi zapravo bila bezvrijedna jer bi se prilikom rastavljanja uništila te bi se mogla prodavati jedino kao „staro željezo“. Tuženik predlaže kao zadatak vještaku zadati i očitovanje na okolnost vrijednosti igraonice u slučaju rastavljanja i prijevoza na neku drugu lokaciju.
Tuženik navodi da je u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji pokretnina tužitelj bio sposoban za plaćanje. Naime, ugovor o kupoprodaji pokretnina sklopljeni su 31. siječnja 2023. Budući da je tužitelj u blokadu dospio tek dana 6. ožujka 2024., u trenutku poduzimanja pravnih radnji koje tužitelj pobija pravni prednik tužitelja nije bio nesposoban za plaćanje, a niti je tuženik mogao znati da pravnom predniku tužitelja prijeti nesposobnost za plaćanje. U vrijeme poduzetih radnji kupoprodaje pokretnina, smatra: tuženik nije mogao imati nikakvu znanje niti namjeru za oštećenjem vjerovnika, a nema oštećenja vjerovnika budući da su sve pokretnine uredno plaćene. Radnje koje je tuženik poduzeo po tvrdnji tuženika nisu poduzete radi oštećenja vjerovnika, jer da tuženik nije preuzeo navedeni kredit i da nije preuzeo troje radnika i gotovo 20 studenata, prema redovitom tijeku stvari, radnici bi u konačnici ostali bez posla, njihove tražbine bi u stečajnom postupku bile značajne, tužitelj bi morao isprazniti navedeni poslovni prostor koji nije bio u njegovom vlasništvu i ne bi imao nikakvu pravnu osnovu za korištenje što bi prouzročilo ogromne izdatke za troškove demontaže, transporta, skladištenja i dr. i ta materijalna imovina u trenutku otvaranja stečaja ne bi vrijedila ništa. Prema pravomoćnoj i ovršnoj presudu ovog suda poslovni broj: P-99/2020-35, a koju je tužitelj priložio uz spis, proizlazi kako su mjesečni troškovi zakupa i korištenje te nekretnine iznosili 8.835,74 eura, što znači da bi do otvaranja stečaja samo potencijalni troškovi koji bi stečajni dužnik morao platiti vlasniku nekretnine bili oko 160.000,00 eura, a vlasnik tog poslovnog prostora je FLIBA d.o.o., kojem je FLIO d.o.o. u međuvremenu prodao poslovni prostor. Pored navedenog, prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovoj suda poslovni broj: P-279/2021-31, a koja je također priložena u spis, proizlazi kako su samo prosječni mjesečni troškovi na ime režija i zajedničkih troškova iznosili cca 4.000,00 eura, a kada se to uveća za troškove zakupa, proizlazi, prema tim presudama, da je ukupni trošak oko 13.000,00 eura, što znači da bi u trenutku otvaranja stečaja, da nije bilo ovih radnji preuzimanja kredita i preuzimanja radnika, troškovi bili ernomni, a tu bi bili još i troškovi Raiffeisenbank d.d., pa u konačnici sva imovina koju stečajni dužnik ima ne bi bila dostatna za namirenje troškova, a pogotovo ne za namirenje stečajnih vjerovnika.
7. Tužitelj u podnesku od 15. rujna 2025. ističe da su tražbine stečajnih vjerovnika u stečajnom postupku nad tužiteljem utvrđene u iznosu od 637.377,73 eura, u predmetu poslovni broj: P-300/2024 donesena je djelomična presuda na temelju priznanja u korist tužitelja, te je tužitelj ponovno upisan kao vlasnik nekretnina, a da je u predmetu poslovni broj: P-301/2024 donesena djelomična presuda na temelju priznanja u korist tužitelja i zatražen je ponovni upis prava vlasništva i brisanje upisanih tereta u korist tužitelja. Međutim, tužitelj smatra da je bitno to što je unatoč ponovnom upisu vlasništva, nekretnine nisu predane u posjed tužitelju, te se ne mogu poduzeti radnje radi prodaje u stečajnom postupku. Tužitelj, međutim, smatra da obzirom da cijena tih nekretnina i da se prodaju u stečajnom postupku, neće biti dovoljna za namirenje stečajnih vjerovnika jer će se stečajni vjerovnici namiriti sa svega 15 % iznosa utvrđene tražbine, pa iz tog razloga smatra da unatoč povratu nekretnina i dalje postoji osnov za tužbu u ovom postupku.
8. U dokaznom postupku pročitani su i ispitani slijedeći dokumenti: rješenje o otvaranju stečajnog postupka poslovni broj: St-683/2023 Trgovačkog suda u Osijeku od 14. veljače 2024., zaključak kojim se odobrava podnošenje ove tužbe od 15. svibnja 2024. poslovni broj: St-683/2023 Trgovačkog suda u Osijeku, izvješća stečajnog upravitelja Vlade Šokca zajedno sa prilozima, Presuda poslovni broj: P- 99/2020 Trgovačkkog suda u Osijeku, prvostupanjska i drugostupanjska, zajedno s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjska presuda poslovni broj: P- 279/2021 Trgovačog suda u Osijeku, tablica utvrđenih tražbina u stečajnom predmetu od 15. svibnja 2024., uvid u navedene predmete službenim putem, zahtjev za izravnu naplatu društva FLIO d.o.o., račun tužitelja 007/01/1 od 28. veljače 2023., vještačenje vrijednosti svih prodanih pokretnina, račun tužitelja 005/01/1 od 31. siječnja 2023., račun tužitelja 003/01/1 od 31. siječnja 2023., račun tužitelja 004/01/1 od 31. siječnja 2023., račun tužitelja 002/01/1 od 31. siječnja 2023., račun tužitelja 001/01/1 od 31. siječnja 2023., službeni izvadak iz sudskog registra za društvo VIBRO SISTEM d.o.o. i T.O.D. OS d.o.o., uvid u sudski registar službenim putem, potvrda FINE o blokadi računa tužitelja, Ugovor o kreditu broj 23518010008 od 30. siječnja 2023., Izvadak o stanju i prometu društva VIBRO SISTEM broj 25 od 30. siječnja 2023., Izvadak o stanju i prometu društva VIBRO SISTEM broj 27 od 1. veljače 2023., Potvrda o otplaćenom kreditu od 14. studenog 2024., Kartica kredita tužitelja za razdoblje od 1.1.2022. – 15.11.2024., Temeljnica 5 tužitelja od dana 31. siječnja 2023., Konto kartica tužitelja 2520, Kartica kupca (konto 1200) od 26. listopada 2023., Ugovor o kreditu broj 23518010008 od 30. siječnja 2023., Izvadak o stanju i prometu društva VIBRO SISTEM broj 25 od 30. siječnja 2023., izvršen je uvid u potvrdu Financijske agencije koju uz tužbu dostavlja sam tužitelj, u dokumentaciju koju je koristio vještak Dražen Jeđud za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja u odnosu na igraonicu, Predračun od 22. travnja 2019. prema kojem je cijena igraonice 65.725 USD, cijena transporta do Luke Rijeka je 1.500 + 5.100 = 6.600 USD, odnosno ukupna cijena igraonice sa dostavom u Luku Rijeka je 72.325 USD, račun od 15. rujna 2019. prema kojem je ukupna cijena igraonice bez PDV-a 72.325,00 USD, saslušan je stečajni upravitelj tužitelja EH i zakonski zastupnici tuženika koji su u vrijeme poduzimanja radnji prodaje pokretnina bili zakonski zastupnici tužitelja i to: AH i JH, provedeno je strojarsko vještačenje po vještaku Draženu Jeđud na okolnost tržišne vrijednosti igraonice i mogućnosti i eventualnog smanjenja tržišne vrijednosti ako bi se igraonica rastavila i ponovo postavila u drugom prostoru te na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti automobila i drugih pokretnina te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Zdravku Grubeši na okolnosti blokade računa dužnika u vrijeme izdavanja računa za pokretnine, da li su izdani računi za prodaju pokrenina plaćeni, te vezano za naplatu tražbine tužitelja prema tuženiku s osnova kupoprodaje predmetnih nekretnina kompenzacijom vezano za plaćanje tuženika ugovora o kreditu 22518020050 od dana 15. lipnja 2022., pročitani su i ispitani pisani vješački nalazi vještaka i dopune, odnosno ispravka nalaza vještaka Dražena Jeđud u pisanom obliku, te su vještačenja provedena i na ročištima. Primjedbe stranka nisu dovele u pitanje logičnost i metodološku ispravnost provedenih vještačenja, pa sud istima poklanja vjeru.
9. U dokaznom postupku saslušan je stečajni upravitelj EH koji se nije mogao točno izjasniti da li će se moći isplatiti troškovi stečajnog posutpka kad nekretnine koje su vraćene u stečajnu masu još nisu procjenjene i prodane, pa nisu niti preuzete, ali navodi kako smatra da se svi stečajni vjerovnici neće moći namiriti jer su tražbine velike: samo tražbine koje nisu isplaćene najvišim vjerovnicima iznose oko 100.000,00 eura, a tu je i Porezna uprava. Što se tiče vrijednosti nekretnine koje su vraćene dužniku, navodi da postoji problem jer su zakonskog zastupnika tuženika opteretili te nekretnine dodatno, stečajni dužnik ne prihvaća te dodatne zaloge, pa sada poziva zakonskog zastupnika tuženika da dobrovoljno oslobodi te nekretnine od tereta kako bi se te nekretnine mogle ispravno procijeniti i dati na prodaju.
10. Član društva i zakonski zastupnik tuženika AH ispitan u postupku se ne sjeća koliko je bilo duga prema vjerovnicima tužitelja u vrijeme kada je isplaćeno Raiffeisenbank d.d. vezano za kredit za kupoprodajnu cijenu za Igraonicu, sjeća se da je bio dug samo prema FLIO d.o.o., a prema Poreznoj upravi odgovara da nije bilo duga, zna da ima neka pretplata, ne sjeća se kada je nastao dug tužitelja prema ENMON, a navodi da nije bilo dugovanja prema radnicima. Sjeća se da je kupoprodajna cijena za igraonicu utvrđena prema vrijednosti duga prema Raiffeisenbank d.d., a i zato što je vrijednost igraonice smanjena jer je korištena kod tužitelja oko dvije godine. Kada je tuženik preuzeo isplatiti kredit Raiffeisenbank d.d., namjera je bila spasiti djelatnost igraonice od propasti, a tužitelj se osim djelatnosti vezano za igraonicu, bavio i postavljanjem keramičkih i podnih pločica putem tzv. vibro sistema, a ne može se izjasniti kolika je bila dobit, a radilo je 10-12 keramičara u stalnom radnom odnosu, a i tuženik se također bavi tom keramičarskom djelatnošću, ali napominje da je ta djelatnost počela kod tuženika znatno ranije, odnosno samim otvaranjem tuženika i već tada su svi keramičari prešli raditi kod tuženika.
11. Član društva i zakonski zastupnik tuženika JH opisuje u iskazu da je Igraonica kupljena od tvrtke T.O.D. OS, da je tužitelj uzeo kredit da kupi Igraonicu, da je način isplate kupoprodajne cijene bio ugovor o kreditu s Raiffeisenbank d.d., da su sredstva koja su isplaćena tvrtki VIBRO SISTEM d.o.o. isplaćena s računa tvrtke T.O.D. OS u svrhu zatvaranja kredita tvrtke T.O.D. OS prema Raiffeisenbank d.d., da je sav kredit isplaćen tako da je kupoprodajna cijena isplaćena, da je do preuzimanja djelatnosti Igraonice i preuzimanju kredita došlo jer je bilo potrebno isplatiti taj kredit i nastaviti tu djelatnost s istim radnicima, nakon što je donesena presuda koja nije išla u korist tužitelju, što je uzrokovalo blokadu tužitelja i više nije bilo mogućnosti plaćanja tužitelja niti obavljanja te djelatnosti. Opisuje da je to specijalizirana Igraonica, dizajnirana na osnovu projekta i prostora u Emezzetti, da je igraonica izrađena u Kini s obzirom na specifičnost prostora, da je FLIBA d.o.o. novi vlasnik poslovnog prostora kojem je poslovni prostor prodao FLIO d.o.o. , da je FLIBA d.o.o.imala informaciju da je taj poslovni prostor za Igraonicu pod sudskim sporom i da je presuda neizvjesna, pa su predložili potpisivanje ugovora s firmom koja nije u sporu i zato je tuženik sklopio ugovor s FLIBOM d.o.o. i zatvorio kredit za kupoprodajnu cijenu s Raiffeisenbank d.d.
12. Iskazi stečajnog upravitelja i zakonkskog zastupnika tuženika ocjenjeni posebno i s ostalim provedenim dokazima ne upućuju da je tužitelj prije otvaranja stečaja imao namjeru ošteti svoje vjerovnike u stečaju time što je otuđio kupoprodajnim ugovorima pokretnine tuženiku.
13. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika - tužitelja prodaje pokretnina tuženiku i to slijedećih pokretnina:
a) putničko vozilo, inv. br. tužitelja 02239 vrsta vozila: putničko vozilo, reg. oznaka:
BM815BT, marka: OPEL VIVARO 1.6 CDTi, Oblik karoserije: zatvoren, vrsta motora dizel, godina proizvodnje: 2017.godina, broj šasije: [broj šasije], navodno prodano za 2.700,00 eura,
b) računalna oprema za igraonicu, inv. br. tužitelja 0311, navodno prodano za 2.336,34 eura,
c) stroj za miješanje suhe glazure, Inv. br. tužitelja 03232, navodno prodano za 1.648,98 euar,
d) rotacioni stroj Maxititina, Inv. br. tužitelja 03233, navodno prodano za 3.215,90 eura,
e) mikser za miješanje 300 L, Inv. br. tužitelja 03234, navodno prodano za 1.676,15 eura,
f) oprema igraonice smještena u prostoru TC Emezeta, Osijek, Svilajska 36, navodno prodano za 61.644,88 eura.
14. Odredbom čl. 212. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 36/2022) propisano je da su pravne radnje stečajnog dužnika ovlašteni pobijati tužbom stečajni vjerovnici, te stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika. Stoga ne postoji aktivna legitimacija tužitelja jer je tužitelj u ovom postupku stečajni dužnik u čije ime je stečajni upravitelj potpisao punomoć odvjetniku, a ne stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika. Aktivna legitimacija je materijalno pravna pretpostavka nedostatak koje dovodi do odbijanja tužbenog zahtjeva.
15. Uvidom u Zaključak stečajnog suda poslovni broj: St-683/2023-54 od 8. listopada 2024. (str. 423 fizičkog spisa), koji zaključak je dopuna ranije donesenog zaključka istog suda od 15. svibnja 2024., proizlazi da je stečajnom upravitelju Vladi Šokcu dano odobrenje za pobijanje predmetnih kupoprodajnih ugovora, pravnih radnji stečajnog dužnika tužitelja, a da takvo odobrenje nije dano tužitelju.
16. Budući je Zakon o izmjenama i dopunama stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 36/2022) u odnosu na većinu svojih odredaba stupio na snagu 31. ožujka 2022., a u odnosu na sve odredbe 1. listopada 2022., to se isti ima primijeniti na predmetni postupak, budući je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovoga postupka.
17. Navedeno proizlazi iz toga što je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 20. rujna 2024., a dostavljena tuženiku na odgovor dana 29. listopada 2024. (potvrda podbroj 11, treći tom spisa) od kojeg momenta je predmetna parnica počela teći, a time postupak započet.
18. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.
19. Neovisno o utvrđenju suda o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja i zbog toga odbijanju tužbenog zahtjeva, navodi se slijedeće:u ovom postupku ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno utvrđene su slijedeće činjenice:
- prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem je podnesen dana 20. srpnja 2023;
- na tužiteljem se vodi stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: St-683/2023;
- nesporno je da su stečajnom postupku utvrđene tražbine stečajnih vjerovnika;
- iz sadržaja računa za prodane nekrentine proizlazi da su radnje kupoprodaje izvršene unutar roka od 2 godine od ponošenja prijedloga za otvaranje stečajnog posutpka;
- iz tablice stečajnog upravitelja proizlazi da ima pet vjerovnika drugog višeg isplatnog reda s iznosom ukupnih tražbina od 637.377,73 eura;
- iz potvrde o blokade računa tužitelja od 4. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj bio u blokadi računa na dan 4. siječnja 2024. 304 dana neprekidno;
- iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da tužitelj nije bio u blokadi u vrijeme izdavanja predmetnih računa;
- uvidom u račune i utvrđenje vještaka računi su plaćeni kompenzacijom;
- proizlazi da su pobijane radnje naplatni pravni poslovi;
- iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je kupoprodajne cijena za sve prodane pokretnine plaćena kompenzacijom s tražbinom tuženika;
- iz računa proizlaze iznosi kupoprodajnih cijena za prodane pokretnine. (Ovo se navodi za slučaj ako bi žalbeni sud imao drugo tumačenje odredbe čl. 212. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 36/2022 u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja)
20. Iz provedenih vještačenja slijedi zaključak o tržišnim vrijednostima prodanih pokretnina i da su te tržišne vrijednosti veće ili jednake kupoprodajnim cijenama za sve prodane pokretnine, osim za vozilo i to kako slijedi:
- u odnosu na tržišnu vrijednost računalne opreme za igraonicu (konto 0311) na dan 31. siječnja 2023. vidljivo je kako se nalaz i mišljenje vještaka Zdravka Grubeše i dopuna nalaza vještaka Dražena Jeđuda podudaraju te je po vještacima knjigovodstvena i tržišna vrijednost te stavke na dan 31. siječnja 2023. iznosila 1.869,07 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 2.336,34 eura, za koliko je navedena pokretnina i prodana tuženiku;
- u odnosu na tržišnu vrijednost stroja za miješanje suhe glazure (konto 03232) na dan 31. siječnja 2023. vidljivo je kako se nalaz i mišljenja vještaka Zdravka Grubeše i dopuna nalaza vještaka Dražena Jeđuda podudaraju te je po vještacima knjigovodstvena i tržišna vrijednost te stavke na dan 31. siječnja 2023. iznosila 1.035,24 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 1.294,05 eura, a prema računu je navedena pokretnina prodana tuženiku za iznos od 1.648,98 eura, dakle prodana je po višoj cijeni od njezine tržišne vrijednosti u vrijeme prodaje;
- u odnosu na tržišnu vrijednost rotacionog stroja Maxititina (konto 03233) na dan 31. siječnja 2023. vidljivo je kako je tržišna vrijednost tog stroja za 160,79 eura bila niža od njezine knjigovodstvene vrijednosti te je prema dopuni nalaza vještaka Dražena Jeđuda iznosila 2.411,93 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 3.014,91 eura, što znači da je navedena pokretnina tuženiku prodana po cijeni koja je bila viša od njezine tržišne vrijednosti u vrijeme prodaje i po cijeni koja je odgovarala njezinoj knjigovodstvenoj vrijednosti;
- u odnosu na tržišnu vrijednost miksera za miješanje 300 L (konto 03234) na dan 31. siječnja 2023. vidljivo je kako je tržišna vrijednost tog stroja za 406,22 eura bila niža od njezine knjigovodstvene vrijednosti te je prema dopuni nalaza vještaka Dražena Jeđuda iznosila 1.218,65 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 1.523,31 eura, što znači da je navedena pokretnina tuženiku prodana po cijeni od 1.676,15 eura, koja je bila viša od njezine tržišne vrijednosti;
- u odnosu na tržišnu vrijednost opreme za igraonicu na dan 31. siječnja 2023. vidljivo je kako je tržišna vrijednost tih pokretnina prema pisanom nalazu vještaka Dražena Jeđuda od 14. listopada 2025. (str. 90 spisa) iznosila 47.061,31 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 58.826,60 eura, što znači da je navedena pokretnina tuženiku prodana po cijeni od 61.644,88 eura, koja je bila viša od njezine tržišne vrijednosti;
- u odnosu na opremu za igraonicu, vještak Dražen Jeđud se je izjasnio da bi tržišna vrijednost te igraonice u drugom poslovnom prostoru zbog rastavljanja i ponovnog sastavljanja bila niža i to 19.351,42 eura uz uvećanje za PDV jer bi troškovi rastavljanja elemenata igraonice iznosili 5.760,00 eura uz uvećanje za PDV, a troškovi skladištenja razdvojenih elemenata igraonice se procjenjuju na 600 eura uz uvećanje za PDV mjesečno;
- u odnosu na vozilo na dan 28. veljače 2023. kada je izdan račun vidljivo je kako je tržišna vrijednost te pokretnine prema pisanoj dopuni i ispravku u nalazu vještaka Dražena Jeđuda od 14. veljače 2026. (podbroj 67 spisa) iznosila 9.166,85 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 11.458,60 eura, što znači da je navedena pokretnina tuženiku prodana po cijeni od 2.700,00 eura, koja je bila znatno niža od njezine tržišne vrijednosti.
21. Stav je ovog suda da su u navedenim činjeničnim okolnostima ispunjene opće pretpostavke pobijanja iz čl. 198. SZ-a:
(1) nad dužnikom otvoren stečaj,
(2) radnje prodaje imovine-pokretnina je poduzeo stečajni dužnik prije otvaranja stečaja po ovlaštenim osobama koje su ga tada zastupale,
(3) radnja poduzeta u određenom kritičnom razdoblju prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, jer su računi koji se odnose na kupoprodajne ugovore izdani 31. siječnja 2023., a jedan je izdan 28. veljače 2023., a prijedlog je podnesen 20. srpnja 2023.,
(4) tom je radnjom poremećeno pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika, (5) protivnik pobijanja, tuženik tom je radnjom stekao određenu imovinsku korist jer je stekao pravo kompenzirati svoju tražbinu po osnovu subrogacije u pravni položaj ranijeg vjerovnika stečajnog dužnika banke, obzirom da je platio dug tužitelja prema banci i postavši tako vjerovnik tužitelja, njegova tražbina je kompenzirana s tražbinom tužitelja po osnovi kupoprodajnih cijena za prodane pokretnine.
22. Nesporno se radi o radnjama koja je poduzete prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom i tu unutar roka od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem.
23. Međutim, ako bi se u ovom postupku i pobile pravne radnje, ne povećava se mogućnost (skupnog) namirenja vjerovnika u stečajnom postupku nad tuženikom jer bi se krajnji rezultat pobijanja ne bi očitovao u povećanju mogućnosti njihovog namirenja iz ostvarene kupoprodajne cijene prodajom u stečajnom postupku jer ako bi te pokretnine bile vraćene u stečajnu masu, jer bi tada po čl. 213. stav. 1. SZ-a tuženikova tražbina po osnovu subrogacije zbog plaćanja kredita tužitelja banci ponovno oživjela i tuženik bi istu mogao prijaviti u stečajnom postupku, pa bi bilo više vjerovnika koji bi se namirivali, iako bi bilo više imovine iz koje bi se namirivali. Iako je ovaj sud utvrdio postojanje nekih općih pretpostavki pobijanja pravih radnji, nije utvrdio postojanje svih posebnih pretpostavki za pobijanje, a sve pretpostavke moraju biti kumulativno ostvarene.
24. Ovaj sud ispitao je postojanje posebnih pretpostavki iz članka 202. SZ-a: pravne radnje prodaje pokretnina su naplatni pravni poslovi jer su za prodaju izdani računi s iznosima kupoprodajnih cijena, poduzete su unutar roka od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, pa je ta pretpostavka ispunjena.
25. Sud, međutim, zaključuje da tužitelj nije dokazao da su pravne radnje prodaje pokretnina poduzete s namjerom da tužitelj prije otvaranja stečaja ošteti svoje vjerovnike.
26. Da nije bilo takve namjere proizlazi iz u postupku vještačenjem utvrđene činjenice da su sve pokretnine, osim vozila, prodane za cijene veće ili iste tržišnoj vrijednosti pokretnina.
27. Sud nije provodio dokaze na okolnost da li je tuženik, druga strana u vrijeme poduzimanja radnje, znala za namjeru dužnika, kad namjera oštečenja vjerovnika na strani uprave tužitelja prije otvaranje stečaja kod sklapanja tih pravnih poslova nije utvrđena. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.
28. Smatrat će se da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.
29. Utvrđena je činjenica da se radi o naplatnim raspolaganjima, koja su nesporno poduzeta unutar roka od posljednjih dvije godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka (koji prijedlog je podnesen 20. srpnja 2023.).
30. Ovaj sud je ocijenio da predmetni ugovori nisu sklopljeni s namjerom dužnika, ovdje tužitelja, da ošteti svoje vjerovnike u dijelu u kojem se odnose na prodaju imovne prodane za ili za više od tržišne vrijednosti.
31. Naime, znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.
32. Navedena namjera ne proizlazi iz okolnosti blokade računa tužitelja jer je u postupku utvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem da račun dužnika, ovdje tužitelja, u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji pokretnina nije bio u blokadi.
33. Financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da tužitelj na račun nije primio iznose kupoprodajnih cijena kako su one navedene u pojedinačnim računima, nego je utvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem da je tuženik, kupac pokretnina, platio kredit koji je teretio tužitelja prije otvaranja stečajnog postupka banci, pa je tuženik po osnovu subrogacije ušao u pravni položaj vjerovnika prema tužitelju, što je bila osnova za provođenje kompenzacije u visini iznosa kupoprodajnih cijena, jer su zbog toga postojale međusobne dospjele tražbine stranaka.
34. Stoga, činjenica što na račun tužitelja nije isplaćen iznos kupoprodajnih cijena ne znači da kupoprodajne cijene nisu plaćene, jer je utvrđeno plaćanje kompenzacijom.
35. Ta činjenica o utvrđenom plaćanju kupoprodajnih cijena ne upućuje da je postojala namjera oštećenja vjerovnika tužitelja prodajom pokretnina tužitelja tuženiku i da je tuženik zbog te prodaje ostvario korist jer je tuženik otplatio kredit banci, što tužitelj i ne osporava.
36. Da nije došlo do plaćanja kompenzacijom, tuženik bi imao tražbinu u stečajnom postupku prema tužitelju, pa bi ta tražbina umanjila mogućnost namirenja ostalih tužiteljevih vjerovnika u stečajnom postupku koji se namiruju proporcijalno visini svojih tražbina.
37. Zbog predmetnih pravnih poslova, dakle, stečajni vjerovnici tužitelja nisu izravno oštećeni osim u odnosu na iznos razlike tržišne vrijednosti vozila i isplaćene kupoprodajne cijene za vozilo, što iznos u visini razlike od iznosa od 11.458,60 eura (tržišne vrijednosti vozila) i utvrđene kupoprodajne cijene od 2.700,00 eura, a što je iznos od 8.758,80 eura. Temeljm kataloga vozila i pretragom oglasnika se može i bez angažiranja vještaka utvrditi približna tržišna vrijednos tvozila pa su savjesne ugovorne strane trgovačka društva od kojih se očekuje veći stupanj pažnje trebale znati tržišnu vrijednost vozila i da bi kupoprodaja ispod tržišne vrijednoti mogla dovesti do oštečenja vjerovnika u stečaju.
38. Međutim, u ovom postupku po tužbi tužitelja nema osnova za utvrđenje da bi radnja prodaje vozila bila bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja bila bez učinka kad tužitelj nije aktivno legitimiran.
39. Obzirom da je tužitelj prodao vozilo, a provedena kompenzacija u poslovnim knjigama stranaka, upućuje na to da je to vozilo bilo imovina tužitelja bez obzira što nije bilo evidentirano u poslovnim knjigama. Nije relevanto za utvrđenje da li postoji kompenzacija kao način plaćanja za kupoprodajne cijene da li postoje izjave o prijeboju u pisanom obliku, jer su međusobno usklađena knjigovodstvena stanja stranaka u pogledu plaćanja kompenzacijom, pa sud zaključuje da su takve izjave dane, barem u usmenom obliku.
40. Kako nedostaje utvrđenje činjenice da je na strani uprave tužitelja u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji pokretnina u odnosu na one pokretnine koje su prodane za cijenu jednaku ili veću od tržišne vrijednosti bilo namjere oštećenja vjerovnika, nije relevantna činjenica bliskih odnosa uprave tužitelja i uprave tuženika.
41. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene opće, ali nisu ispunjene i sve posebne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji – ugovora o prodaji pokretnina, sukladno odredbi članka 202. stavka 3. SZ-a u odnosu na one pokretnine koje su prodane za cijenu jednaku ili veću od tržišne vrijednosti bilo namjere oštećenja vjerovnika.
42. Tužitelj pogrešno smatra da radnje prodaje pokretna treba promatrati u kontekstu svih radnji koje su poduzeli uprava tužitelja koja je bila i uprava tuženika i koje su u konačnici dovele do toga da je tuženik preuzeo nekretnine, pokretne i djelatnost tuženika, smatrajući da je time doveo do stečaja tužitelja. Eventualno kazneno djelo uzrokovanja stečaja se raspravlja u kaznenom postupku.
43. To što iz dostavljenih presuda iz drugih predmeta proizlazi da je tuženik priznao tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji otuđenja tuženiku nekretnina, nije relevantno, jer se u ovom postupku predmet zahtjeva pravne radnje podnesene u odnosu na pokretnine.
44. Stoga i da je tužbu podnio stečajni upravitelj u ime i za račun stečajnog dužnika, ovdje označenog tužitelja, zaključak suda je da bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti zbog nedostatka posebnih pretpostavki za pobijanje pravnih radnji u odnosu na one pokretnine koje su prodane za cijenu jednaku ili veću od tržišne vrijednosti jer nije bilo namjere oštećenja vjerovnika i jer prodaja za barem tržišnu vrijednost ne upućuje na izravno oštećenje vjerovnika.
45. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen.
46. Tuženiku obzirom da je u sporu uspio u cijelosti, pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojem treba priznati naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
47. Tužitelj je u tužbi odredio vrijednost predmeta spora u visini od 80.000,00 eura.
48. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka, Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, 107/25, dalje: OTH), te vrijednosti predmeta spora, priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika i to;
- trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 1.204,00 eura (Tbr. 8. toč.1. OTH-a),
- trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 1.204,00 eura (Tbr. 8. Toč.1. OTH-a) što s vrijednosti boda od 2,00 eura,
- trošak zastupanja na ročištima od 8. travnja 2025., 19. svibnja 2025., 15. prosinca 2025., 16. travnja 2026., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, u visini od 1.204,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. OTH-a) za svako pojedinačno ročište,
- trošak slijedećih podnesaka kojima je očituje tuženik na navode tužitelja ili se očituje na vještačke nalaze: od 3. listopada 2025. (očituje se na prijedlog za osiguranje koji je odbijen), 5. prosinca 2025., 16. ožujka 2026., u visini od 1.204,00 eura (Tbr. 8. toč.1. OTH-a) za svaki pojedinačni podnesak,
- trošak slijedećih podnesaka kojima je ne očituje tuženik na navode tužitelja ili se ne očituje na vještačke nalaze, ali po pozivu suda dostavlja prijedlog za zadatak vještačenja : od 14. svibnja 2025. te od 6. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki od tih podnesaka.
49. Sud tuženiku nije po tbr. 155. stav. 1. ZPP-a priznao trošak podneska od 25. travnja 2025. u prilogu kojeg dostavlja dokaz da je platio predujam, jer sud obavijest o plaćanju predujma zaprima od računovodstva, pa ta radnja nije nužno potrebna, kao niti podnesak od 2. rujna 2025. kojim obavještava tužitelja o činjenicama koje u od značenja za eventualno mirno rješenje spora, ali ne i za ovu parnicu i koji je požurnica za provođenje vještačenja jer ta radnja nije nužno potrebna za ovu parnicu.
50. Sveukupno priznati trošak tuženika za radnje zastupanja je 8.828,00 eura, uz uvećanje za PDV po Tbr. 42. OTH-a i uvećanje za trošak vještačenja.
51. Sud je tuženiku priznao naknadu za trošak predujma za vještačenje u iznosu plaćenog predujma od 500,00 eura.
52. Ukupno je tuženiku priznato 11.535,00 eura s osnova troškova ovog postupka.
53. Za razliku više zatraženih 5.582,50 eura tuženik se odbija sa zahtjevom jer je zahtjev postavio na iznos od 17.117,50 eura.
54. Tužitelj je odbijen s ukupno postavljenim zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 18.680,27 eura.
55. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tužitelj je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka.
56. Tuženik je tražio kamate na zatraženi parnični trošak pa su mu iste dosuđene po čl. 151. stavak 3. ZPP-a u svezi sa čl. 164. st. ZPP-a.
57. Zatezne kamate na iznos troška su dosuđene po općoj kamatnoj stopi sukladno čl. 29. stavak 1. i 2. ZOO-a jer se radi o tražbini s osnova stjecanja bez osnove.
58. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slavonskom Brodu 19. svibnja 2026.
Sutkinja:
Daniela Martini Maoduš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
DNA:
- Tužitelju, po punomoćniku, e-Komunikacijom
- Tuženiku, po punomoćniku, e-Komunikacijom
