Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: Povrv-4/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska Plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tužene ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Bartolac odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, izvan ročišta za glavnu i javnu raspravu dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. Ovrv - 87472025, od dana od 12. prosinca 2025. godine koje je donio javni bilježnik Tea Ivić Jenkač iz Ozlja, a koji glasi:
„Nalaže se ovršeniku ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Gradska Plinara Zagreb-Opksrba d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, 10000 Zagreb: na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 266,32 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 23.04.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 79300-210008504-251, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, • na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 1,82 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.07.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 79300-210008504-251, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,
• na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvadak iz poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 0,01 EUR, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 79300-210008504-251, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,
• zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 79300-210008504-251, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.“, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.
II.
Nalaže se tužitelju Gradska Plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, da tuženoj ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 138,27 eura (sto trideset osam eura i dvadeset sedam centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude (19. svibnja 2026.) do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Po pravodobnom prigovoru tužene ĆK rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-4/2026-2 od 14. siječnja 2026. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač iz Ozlja, posl. br. Ovrv-8747/2025 od 12. prosinca 2025. u cijelosti, te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno je da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. Tužena u prigovoru tvrdi, da nisu dostavljeni računi da se vidi na koji period se odnosi dugovanje, a nije ni jasno koji dio dugovanja se odnosi na ĆK, a koji na BK, a kako stoji u Izvodu otvorenih stavki koji bi trebao biti temelj i ovršna isprava. Nadalje, stanje brojila je potpuno pogrešno utvrđeno, a što je ovršenik u svojim e-mailovima upozoravao ovrhovoditelja, na što se isti oglušio. Naime, još 20.02.2025.g. ovrhovoditelj je obaviješten da postoji greška u očitanju stanja brojila te je dostavljeno stvarno stanje s tim datumom koje je iznosilo 3447 m3. Nakon toga, je ovrhovoditelj ispravio stanje i dostavio novi račun, ali u novom računu je obračunao razliku između dostavljenog novog stanja iz e-maila od 20.02.2025.g. te njihovog stanja u sustavu koji je pogrešan od 4231 m3. Ovršenica je svojim e -mailom od 15.03.2025.g. ponovno upozorila ovršenika na tu činjenicu i dostavila stanje sa 01.03.2025.g. koje je iznosilo 3610 m3 , ali se ovršenik oglušio na to. Predlaže se da ovrhovoditelj dostavi i sporni račun na koji se poziva, kao i sve račune dostavljene ovršenici u periodu od 01.05.2024.g. pa do 01.05.2025.g. kako bi se vidjelo stanje koje ovrhovoditelj utvrđuje prije nego je postao sporan obračun. Naime, ovršenica je sama dostavila stanje plina dana 25.06.2024.g., a koji iznos je omaškom stavljen u sustav, a što je evidentno iz dostave kasnije potrošnje te je evidentno da je ovrhovoditelj o tome obaviješten te se zahtijevalo da izađu na lice mjesta i utvrde stvarnu potrošnju, a što se nije dogodilo sve do dana 11.12.2025.g. (na pozivu pogrešno navedeno 2023.g.) kada je ponovno prijavljeno stanje plina koje je iznosilo 4092 m3, a što je još uvijek manje od potrošnje koju je ovrhovoditelj naveo na računu za 02/25, a koja iznosi 4231 m3. Iz izvoda otvorenih stavaka nije jasno niti koji je dug, niti temeljem kojeg računa je nastao, niti što su navedene uplate, niti za koji period tako da će se ovršenica još detaljnije očitovati kad primi specifikaciju potraživanja kao i sve tražene račune.
3. Naime, jedan račun je osporen, ostali su normalno plaćani pa nije jasno na što se utuženi iznos točno odnosi. Kako je očito da je ovrhovoditelj vodio pogrešnu potrošnju te usprkos prigovorima ovršenice stanje nije došao provjeriti niti ga je promijenio, jasno je da utuženi dug ne postoji. Dakle, iz predmetnih računa je vidljivo da se utuženi iznos ne odnosi samo na potrošnju plina nego i na mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju dok god je plinomjer montiran. Opreza radi, tužitelj također navodi kako je odredbama čl. 9.,10.,11. i 12. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom propisano da tužitelj, opskrbljivač plinom, sklapa ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem, a koji je vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor ustupljen uz suglasnost opskrbljivača plinom i ustupitelja ugovora odnosno osoba koja je u posjedu nekretnine, dok se ne sazna tko je njen vlasnik, s time da je navedeni ugovor moguće sklopiti i konkludentno, isporukom plina od strane opskrbljivača plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika neke nekretnine. S obzirom na to da za ovaj ugovor zakon ne zahtijeva poseban oblik, što bi zahtijevalo i davanje ponude za sklapanje tog ugovora u tom istom obliku (čl. 249. st. 1. i čl. 259. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., dalje u tekstu: ZOO/), tužitelj ističe kako je obzirom na iznesene činjenice i dokaze nesporno došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika. Sukladno čl. 15 Općih uvjeta opskrbe plinom obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Pri tome važno je napomenuti kako službena očitanja plinomjera vrši operator distribucijskog sustava (distributer) u konkretnom slučaju umješač, a sve sukladno čl. 44 st. 11 Zakona o tržištu plinom. Tužitelj ne vrši djelatnost očitanja plinomjera te je u svemu postupao sukladno svojim obvezama i dužnostima propisanim važećim propisima te sukladno energetskoj djelatnosti koju obavlja na tržištu plina, a to je opskrba prirodnog plina krajnjim kupcima. Tuženik nikada nije osporio urednost same isporuke p lina, ispravnost plinomjera i slično. Tuženik kao kupac plina dužan je ovlaštenoj osobi distributera(umješača) omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te platiti naknadu na ime isporučene količine plina sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom. Prema čl. 63 Zakona o tržištu plina, krajnji kupac dužan je omogućiti operatoru transportnog ili distribucijskog sustava, na čiji sustav je krajnji kupac priključen, ugradnju, održavanje i očitanje uređaja za mjerenje potrošnje plina. U slučaju nemogućnosti očitanja na obračunskom mjernom mjestu, operator sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na temelju prosječne količine plina isporučene u odgovarajućem obračunskom razdoblju, do najviše tri prethodne godine ukoliko kupac po njegovu pozivu ne dostavi očitanje plinomjera. Nadalje, kupac je u mogućnosti dostaviti stanje plinomjera telefonski, putem interneta, i sl. Prema čl. 22 Općih uvjeta opskrbe plinom propisan je obvezni sadržaj računa te se istim navodi kako su: Načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. točke 2. ovoga članka su: očitanje operatora transportnog sustava ili operatora distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom. U predmetnom slučaju tuženik je navodno dostavio stanje ali je distributer zatražio i službenu potvrdu istog i uvidom na terenu budući stanja koja je tuženik dostavljao su bila različita.
4. Tužitelj u podnesku od dana 05. veljače 2026. se očituje na navode iz prigovora te tvrdi, da je tužena je evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom pod šifrom 79300, u utuženom vremenskom razdoblju sukladno Općim uvjetima za opskrbu prirodnim plinom (NN 158/13), Zakonu o tržištu plina (NN 28/13, 14/14) te čl. 4., čl. 8. i čl. 9. Zakonu o obveznim odnosima. O navedenoj okolnosti tužitelj je obavješten tek 16.6.2023. kada mu je trenutni vlasnik dostavio dokumentaciju o vlasništvu nekretnine i povijesni izvadak iz kojeg je razvidno kako je upravo tužena bila vlasnik od 2019. do 2023.g. Pored potrošnje plina, predmetno potraživanje odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća , fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. Prema tome, svaki kupac je dužan plaćati fiksnu naknadu dok god je plinomjer montiran na obračunskom mjernom mjestu. U slučaju da se plinomjer demontira, računi za Ts2 se ne šalju pa iz navedenog proizlazi da je obveza plaćanja računa koji se odnose na naknadu isključivo vezana uz postojanje plinomjera.
5. Tužena u podnesku od 9. veljače 2026. tvrdi, da je potpuna neistina da je tužitelj te 16.06.2023.g. obaviješten o tome da je tužena evidentirana kao korisnik usluge. Tužena je korisnik usluge od početka 2019.g. kad je kupila stan i od kad je obavijestila o tome tužitelja, a budući nije htjela prijeći na usluge. Potpuna je neistina da je tužitelj te 16.06.2023.g. obaviješten o tome da je tužena evidentirana kao korisnik usluge. Tužena je korisnik usluge od početka 2019.g. kad je kupila stan i od kad je obavijestila o tome tužitelja, a budući nije htjela prijeći na usluge Međimurje plina sklopila je i novi ugovor s tužiteljem koji je tužitelju dostavljen 16.09.2024.g. Stan uopće nije upisan u zemljišne knjige i sigurno tužena nije dostavila povijesni izvadak jer isti ne postoji. Ovo nije toliko važno za predmet u smislu osnove ili visine, jer tužena nije sporila svoj status korisnika već je jedino spomenula da je IOS izdan na dvije osobe, a ovrha je pokrenuta samo prema jednoj i to je isprava koja nije smjela biti temelj za izdavanje rješenja o ovrsi. To je važno zbog činjenice da su evidencije tužitelja u totalnom kaosu i da ono što piše u svojim podnescima jednostavno nije istina i sud bi svaku njihovu tvrdnju trebao posebno pažljivo promotriti. U privitku se dostavlja nekoliko e-mailova iz kojih je vidljivo da su računi ispostavljani i prije 16.06.2023.g. Tim više, Potpuno je nejasna dostavljena analitika uz podnesak koja navodno vodi evidenciju u obvezama i uplatama tužene od 01.01.2000. do 04.02.2026.g. i iz kojih je navodno vidljivo da je tužena po utuženom računu plaćana neke rate i to prije izdavanja računa. Druge uplate tužene nisu evidentirane. Tim više je bizarna činjenica da je prije nekoliko dana punomoćnika tužene kontaktirala služba tužitelja navodeći kako tužena ima i preplatu koju bi mogli kompenzirati. Iz toga je vidljivo da stanje koje vodi tužitelj nije ispravno, pogotovo nije ispravna analitika koju su dostavili uz podnesak pa se stoga predlaže da tužitelj dostavi cjelokupnu karticu kupca. Tužitelj se uopće nije očitovao na najvažniji dio prigovora, a to je da potrošnja koja je zaračunata tuženoj nije bila stvarna potrošnja. To je vidljivo iz dokumentacije u privitku prigovora. Isto tako, nije jasno za koje razdoblje je taj dug i u kojem razdoblju je navodno potrošen taj dug jer je tužitelj taj račun poslao naknadno i iako na njemu piše razdoblje od 01.03. - 31.03.2025.g. jasno je da to nije točno jer je to nemoguće. Na računu stoji da je stanje dana 28.02.2025.g. bilo 3610, a da je stanje 31.03.2025.g. 4295, dok je dojavljeno stanje u prosincu 2025.g. bilo manje od evidentiranog u ožujku. Stoga se predlaže da se tužitelj očituje kada je točno tužena potrošila utuženu količinu plina jer to nije bila potrošnja za period kako je napisano na računu, a to se može lako utvrditi uvidom u dokumentaciju iz prigovora. Predlaže se da tužitelj dostavi sve račun od lipnja 2024. kad je evidentno nastala greška g. pa do utuženog računa da se provjeri količina koja je naplaćivana kao i karticu svih uplata u tom periodu. Naime, tužena je dužna plaćati plin po potrošnji, a tužitelj je dužan obračunavati dugove po potrošnji i ne smije naplaćivati ono što nije potrošeno, a ako je došlo do greške u očitanju, to nije krivnja tužene i tužitelj je bio o tim greškama obavještavan redovito, ali se oglušio.
6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 17. studenog 2025. (list 18 spisa), e-mail poruke sa lista br. 4051, preslik računa sa lista br. 53-60, obveze kupca-analitika za partnera od 01. siječnja 2000. do 04. veljače 2026. sa lista br. 68,preslik računa sa lista br. 69, e-mail poruke sa lista br. 73-80.
7. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da sud od Gradske plinare Zagreb d.o.o. pribavi dokumentaciju, radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što je tužitelj dužan pribaviti i dostaviti navedenu dokumentaciju o očitanju predmetnog brojila sukladno članku 7. stavak 1. i članku 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj isporučitelj plina, da tužena ĆK je korisnik usluge opskrbe plinom, te da se potraživanje tužitelja odnosi na račune za isporučeni plin i za fiksnu naknadu za distribuciju plina za stambeni prostor na adresi u [adresa].
10. Međutim, iz gore provedenih dokaza proizlazi, da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću utvrditi postojanje i visina duga, niti temeljem kojih računa je nastao dug, za koje razdoblje. Naime, iz prigovora i fotografija sadržanih u e-mail porukama je očito vidljivo da stvarno stanje potrošnje plina ne odgovara evidenciji tužitelja o potrošnji plina i očito je da je tužena reklamirala utvrđenom stanju potrošnje plina od stane tužitelja, da je tužitelj obavijestio tuženu da nije u mogućnosti napraviti korekciju utvrđenog stvarnog stanja potrošnje plina iz razloga što je stanje dostavljeno po tuženoj manje od stanja koje vodi tužena u svojim evidencijama, bez zapisnika o kontrolnom očitanju, da je tužena zahtijevala da djelatnici tužitelja izađu na lice mjesta i da riješe njen prigovor. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude.
11. Odluku o troškovima kao pod točkom II. izreke presude sud je donio primjenjujući članak 154 stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25).
12. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 268,15 eura, trošak tužene sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora od 268,15 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
13. Tuženoj je priznat trošak sastava prigovora od 22. prosinca 2025. protiv rješenja o ovrsi sa PDV-om (tbr. 11. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 62,50 eura, sastav podneska od 24. veljače 2026. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV -om u iznosu od 62,50 eura, te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura.
14. Dakle, tuženoj su ukupno priznati i dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu, dana 19. svibnja 2026.
Sudac
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. Gradska Plinara Zagreb-Opksrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1
2. Davor Bartolac odvjetnik u Karlovcu
