REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1228/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženice ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja ročišta, dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Margarete Žabčić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-982/2023 od 2. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu u kojem navodi kako mu tuženica temeljem vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga duguje ukupno 213,90 eura. Rješenjem o ovrsi tuženici je naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka, a radi prisilne naplate određena je ovrha općenito na imovini tuženice.

2. Tuženica je pravovremeno podnijela prigovor kojim u kojem navodi da nije obveznik plaćanja najamnine za predmetni stan. Ističe da je predmetni stan vlasništvo MN, a da je prethodno nekretninu do svoje smrti 1993. godine koristila TN, a koja je prethodno bila sustanar s njezinim roditeljima, s obzirom da su stan u kojem tuženica živi i stan koji je predmet ovog postupka povezani velikim dvokrilnim salonskim vratima i da su nekada tvorili cjelinu, ali su pravno razdvojeni na dva stana. Tuženica nadalje ističe da je stan derutan i u izrazito lošem stanju te bez struje, plina i vode, pa da stoga isti nije pogodan za stanovanje. Tuženica je istaknula da ona isključivo čuva ključ od ulaza, a s obzirom da se iz tog stana može ući u njezin stan. Navodi da je tužitelj upoznat s navedenim činjenicama, ali da nije uz suglasnost vlasnika MN organizirao preuzimanje ključa od ulaznih vrata te osigurao nepovredivost doma tuženice.

3. Povodom prigovora tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 25. veljače 2025. naveo da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćenu naknadu za korištenje stambenog prostora na adresi u [adresa] , površine 25,94 m2, sistemskog broja objekta 05340144, i to za razdoblje od mjeseca siječnja 2021. do mjeseca studenog 2021., a koji prostor tuženica koristi bez valjane pravne osnove. Istaknuo je da se predmetni prostor nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u društvenom vlasništvu, pa da je stoga tužitelj ovlašten davati u najam predmetni prostor kao predmnijevani vlasnik sukladno zakonskim propisima. Nadalje, tužitelj je naveo da je očevidom održanim 17. travnja 2025. utvrđeno da tuženica posjeduje ključeve od predmetnog prostora, pa da stoga ista i koristi isti bez valjane pravne osnove. Tužitelj je istaknuo da potražuje iznos od 213,90 eura, a koji se odnosi na bespravno korištenje navedenog prostora u razdoblju od mjeseca siječnja 2021. do mjeseca studenog 2021., a koji iznos se temelji na obračunu u skladu s odredbama o izračunu zaštićene najamnine te koji predstavlja najmanji iznos koji bi tužitelj ostvario da predmetni stambeni prostor može davati u najam.

Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog.

5. U daljnjem tijeku postupka podneskom od 27. studenog 2025. tuženica je ponovo istakla da je vlasnik predmetne nekretnine MN, koji je vlasnik i susjedne nekretnine u kojoj živi kao zaštićeni najmoprimac. Nekretnine su povezane dvokrilnim salonskim vratima. Također navodi kako nije korisnik predmetne nekretnine. Stan u kojem ona živi je sistemski br. obveznika 05340152 u ZK E 3 i ovaj sporni: sistemski br. obveznika 05340144, u zk E-4, vlasništvo su MN, a prije toga njegovog oca ĆN. ĆN sinu MN daruje predmetne stanove u vlasništvo Ugovorom o poklonu od 08.07.1991. što je razvidno iz ZK uloška od 18.02.1997.. Navedeni stanovi su upisani kao njegovo vlasništvo i u ZK ulošku od 22.06.2019. pod E-3 i E-4.

Nadalje, navodi da isto također vidljivo i iz dopisa Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., Sektor pravnih i općih poslova, Odjel etažiranja od 08.11.2017. zbog povezivanje ZK i KPU za zgradu. Na str.1. pobrojano je 5. stanova što odgovara činjeničnom stanju. Na str. 2., pod b), navedeno da je MN vlasnik dva stana što odgovara činjeničnom stanju. Vlasnica još dvaju stanova je Đ M, danas T te je vlasnica jednog stana JN. I to su svi stanovi u zgradi, ukupno pet. Dakle, ne postoji još jedan stan, a kojega bi Grad bio predmnijevani vlasnik.

Naime, navedeni zapisnik, kao i onaj od 18.09.2018. godine navode upravo suprotno. Zapisnikom Grada Zagreba, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 17.04.2015. je na str. 2. izričito utvrđeno da „… sada pok. ĐN LN te kasnije iza nje njezina djeca EN i ČN nikada nisu koristili predmetni stan i da nemaju nikakve obaveze po pitanju predmetnog stana“. Isto je još jednom utvrđeno na str. 3.: „Sobu kako je i gore navedeno opetovano ponavljam nikada nije koristila za stanovanje…“ Pri kraju zapisnika je navedeno da je tuženica spremna predati ključ od sobe Gradu ukoliko osiguraju da se iz te sobe neće moći ući u moj stan, pogotovo s obzirom na činjenicu da u tom trenutku s njom živi i mldb. brat HN, a kojemu je tada bila skrbnica i udomiteljica. Unatoč navedenom, Grad nikada nije ni pokušao preuzeti ključ niti osigurati nepovredivost njenog doma. Zapisnikom istog tijela od 18.09.2018. u kraćoj se verziji potvrđuju navodi iz zapisnika od 17.04.2015. god. te se utvrđuje nepromijenjeno stanje. Također se izričito navodi da je „stan prazan i zaključan“, dakle ne koristi se. Nadalje piše: „ TN je koristila predmetni stan do smrti 1993. godine i od tada stan nitko ne koristi.“ Dakle, oba zapisnika koje je sastavio sam tužitelj navode da je posljednja korisnica stana bila TN koja je preminula **.**.1993. i da od tada stan nitko ne koristi pa niti ona. Sve navedeno opet je utvrđeno Zapisnikom uviđaja na licu mjesta od 15.03.2024. po službenici AN ispred GSKG d.o.o. povodom moje žalbe za plaćanje komunalne naknade i naknade za uređenje voda od 04.04.2019. Na str. 1. je navedeno da je „zapisnikom od 18.09.2018. utvrđeno da stan nitko ne koristi“, a na str. 2. da se „iz navedenih zapisnika zaključuje da ĐN nikada nije koristila predmetni stan (sobu)“.

6. Nadalje, čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisuje da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Zbog navedenog, te obzirom da niti jedna stranka nije predložila održavanje usmene rasprave, dok sud temeljem isprava u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (čl. 461.a st. 4. ZPP -a), pa stoga sud nije provodio usmenu raspravu.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave i to preslik fotografija (l. 51.-53. spisa), preslik povijesnog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (l. 54.-59. spisa), smrtni list za pok. LN. (l. 60. spisa), potvrdu Službe ugovaranja i pravne podrške u upravljanju zgradama Grada Zagreba, Odjel pravne podrške od 21. ožujka 2024. (l. 61. spisa), zapisnik Grada Zagreba s očevida od 17. travnja 2015. (l. 62. -64. i l. 115. spisa), zapisnik Grada Zagreba s očevida od 18. ožujka 2018. (l. 65. spisa), Podatak o etalonskoj cijeni građenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (l. 90. spisa), očitovanje na dopis od 10.06.2019. za predmet Pšeničnik Johana (l. 102.-104. spisa), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (l. 105.-107. spisa), Rješenje komisije za nacionalizaciju pri NOO Gornji Grad u Zagrebu od 27.06.1961. (l. 108. spisa), dopis Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., Sektor pravnih i općih poslova, Odjel etažiranja od 08.11.2017. zbog povezivanje ZK i KPU za zgradu (l. 109.-110. spisa), podnesak punomoćnika RN i PN koji zastupaju MN od 17.10.2025. (l. 111.-112. spisa), žalba na rješenje o plaćanju komunalne naknade od 04.04.2019. (l. 113.-114. spisa), zapisnik Grada Zagreba od 18. rujna 2018. (l. 116. spisa), zapisnik Grada Zagreba od 15.03.2024. (l. 117.-123. spisa), Dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 20. prosinca 2018. (l. 124. spisa).

8. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje bez valjane pravne osnove stambenog prostora na adresi u [adresa], površine 25,94 m2, sistemski broj objekta 05340144, za razdoblje od mjeseca siječnja 2021. do mjeseca studenog 2021. godine.

10. Između stranka je sporno da li je tužena u obvezi podmiriti predmetno potraživanje, odnosno pasivna legitimacije iste, a time i osnov te visina utuženog potraživanja.

11. Uvidom u preslik potvrde Službe ugovaranja i pravne podrške u upravljanju zgradama Grada Zagreba, Odjel pravne podrške od 21. ožujka 2024. vidljivo je da tužitelj vodi tuženicu kao korisnika (zaštićenog najmoprimca) u stanu etažnog vlasnika ĆN, na adresi u [adresa], površine 57,44 m2.

12. Iz preslika zapisnika od 17. travnja 2015. i 18. rujna 2018., sud je utvrdio da se istima navodi da je stan u vlasništvu ĆN te da je taj stan pored stana u kojem boravi tuženica nakon smrti njene pokojne majke LN, a da navedeni stanovi imaju posebne ulaze iz hodnika, ali da stanove s unutarnje strane razdvajaju dvokrilna vrata koja su zaključana, kao i da da pokojna LN nikada nije koristila predmetni prostor. Također se navodi kako stan nisu koristila niti djeca pokojne LN i to ĐN ovdje tuženica i njezin brat ČN. Nadalje, navodi se da da se radi o vlažnoj i derutnoj prostoriji i da očito nije za stanovanje. Budući se iz te predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja samo navedenu derutnu prostoriju može ući u stan u kojem se nalazi tužena, ista prostoriju drži pod ključem, a prostoriju nikada nije koristila za stanovanje i navodi kako želi Gradu Zagrebu predati ključeve od navedene nekretnine ukoliko će Grad predmetnu prostoriju potom zatvoriti i zapečatiti i garantirati tuženoj da nitko kroz tu prostoriju neće moći ući u njezin stan. Tuženica moli da tužitelj stornira pristigle režijske troškove iz gore navedenih razloga te da se ispravi netočan podatak da je njena pokojna majka bila bespravni korisnik stana što ista nikada nije bila. Također se navodi i kako je električna energija u predmetnoj nekretnini isključena te da je brojilo odneseno, a da predmetnoj nekretnini pripada i drvarnica koja je u posjedu susjede JN , treće osobe.

13. Uvidom u priležeće fotografije sud je utvrdio kako se radi o derutnoj nekretnini, da ista nije pogodna za stanovanje te da dvokrilna vrata povezuju dva stana.

14. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok stranke tijekom postupka nisu osporavale vjerodostojnost iste.

15. Slijedom provedenih dokaza sud je utvrdio da tuženica posjeduje ključeve stambenog prostora koji je predmet ovog postupka, a što tuženica niti ne spori. Međutim, utvrđeno je da tuženica nikada nije koristila ili stanovala u predmetnom prostoru. Isto tako, utvrđeno je i da je tuženica ponudila tužitelju da će mu predati ključeve, ukoliko tužitelj osigura nepovredivost njezinog doma, a sve s obzirom da se iz prostorije koja je predmet ovog postupka može ući u stan tuženice. Zaključno, uvidom u fotografije utvrđeno je da se radi o derutnom stanu koji nije pogodan za stanovanje, a što je potvrđeno i u navedenim zapisnicima.

16. Odredbom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014; dalje: ZVDSP-a) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Na temelju čl. 10. st. 1. ZVDSP-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je čl. 12. st. 1. propisano da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.

17. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i navedenim zakonskim odredbama, proizlazi da tuženica nije u posjedu predmetne prostorije. Naime, tuženica isključivo čuva ključeve predmetne prostorije te ne koristi istu. Također, tuženica je i ponudila tužitelju da mu preda navedene ključeve, a čime je priznala i prema tužitelju da ne izvršava nikakvu svoju vlast na predmetnoj prostoriji, a s kojim činjenicama je i tužitelj bio upoznat.

18. Dakle, s obzirom da tuženica nije posjednik predmetne prostorije, ista nije dužna tužitelju platiti naknadu za neovlašteno korištenje te je stoga ocijenjen osnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice.

Valja napomenuti i da je utvrđeno da predmetna prostorija nije pogodna za stanovanje, pa stoga ista nije niti mogla biti predmetnom potencijalnog najma.

19. Sud ističe kako je tužena osporila posjed predmetne nekretnine i istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, te da je time tužitelj bio dužan pružiti sudu dokaze o činjenici da bi upravo tužena bila pasivno legitimirana u ovom postupku, a obzirom paušalan navod tužitelja o njegovoj službenoj evidenciji te izvod iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja i računi ne predstavljaju dokaz posjeda te time niti pasivne legitimacije tužene, posebice kada se uzme u obzir da u dijelu dokumentacije koju tužitelj dostavlja u spis (pregled obveznika na objektu) evidentno je kako tužitelj vodi tuženu kao korisnicu prostora površine 57,44 m2, a ne prostora površine 25,94 m2, s time da je upravo tužitelj izašao na teren i sastavio zapisnik o svim činjenicama koje tužena navodi i koji su u suglasnosti sa utvrđenjima provedenog očevida pa time tužitelju nije mogla ostati nepoznata činjenica o stanju nekretnine koja se ne koristi, kao i imovinsko-pravnim problemima vezanim za predmetnu nekretninu, pa je stoga sud ukinuo platni nalog kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 213,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama i odbio tužbeni zahtjev.

20. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su -IV-204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti platni nalog i u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno u toč. I. izreke presude. Konačna odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) te je u tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova, jer isti nije uspio u sporu.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku